REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 358/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. V. B., OIB ... , 2. D. B., OIB ... , 3. M. B. K., OIB ... , i 4. A. B. rođ. K., OIB ... , svi iz M., svi zastupani po punomoćnicima V. Lj. i Ž.

V., odvjetnicima u S., protiv tuženika E. o. d.d., OIB ... , zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu G. i partneri iz S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1294/2021-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-919/2017-23 od 28. travnja 2021., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija 1., 2., 3. i 4. tužitelja te se slijedom toga ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1294/2021-2 od 16. rujna 2021. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom radi naknade neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti zbog teškog invaliditeta bliskog srodnika.

Tužitelji su u tom postupku potraživali 200.000,00 kuna (1., 2. i 4. tuženi) i 90.000,00 kuna (3. tužena).

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd-5603/21 od 4. siječnja 2022. podnose svi tužitelji zbog materijalnopravnog pitanja:

„Je li za dosuđenje naknade neimovinske štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, osim stupnja umanjenja životne aktivnosti srodnika, ovdje I. B. odlučan i stupanj i lokalitet naruženja, potreba oštećenika za tuđom njegom i pomoći koju mu mora pružati obitelj, radna nesposobnost ošećenika, duševne promjene na strani oštećenika, odnosno moraju li se uzeti u obzir svi takvi manifestacioni oblici umanjenja životne aktivnosti oštećenika, kao i duševna bol koju trpe tužitelji kao posebni oštećenici ili je bitna samo ocjena suda kako nije riječ o osobito teškom invaliditetu, a duševna bol se nedvojbeno trpi?“.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. U povodu revizije iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena kako je to propisano odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a.

6. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je I. B. (rođen 1986.), u predmetnoj prometnoj nesreći 2. srpnja 2009. zadobio teške tjelesne ozljede i to baš traumatsko otkinuće lijeve natkoljenice (potpunu amputaciju lijeve natkoljenice na granici srednje i distalne trećine) s razvojem šoka zbog iskrvarenja i ozljeđivanja,

- da je pored navedenog I. B. zadobio opekline desne natkoljenice, lijeve nadlaktice i leđa te ranu u vidu razderotine iznad lijevog oka,

- da u uzročno posljedično svezi sa zadobivenim ozljedama kod I. B. postoji smanjenje životnih aktivnosti od 65%, te da će u ovom postotku I. B. morati u životu ulagati pojačane napore,

- da kod tužitelja (zbog amputacije noge) postoji naruženost u jakom stupnju,

- da je zbog pretrpljenih ozljeda i njihovih posljedica, I. B. razvio kronični posttraumatski stresni poremećaj i depresivni sindrom,

- da se I. B. kreće uz pomoć dvije štake (zbog poteškoća s korištenjem proteze),

- da će I. B. cijelog života trebati liječničku skrb, previjanja, te da će nužno ulagati pojačane napore kako bi obavljao osnovne životne aktivnosti,

- da se neposredno oštećeni I. B. nakon predmetne prometne nesreće oženio i dobio dvije djece,

- da vozi automobil prilagođen njegovim potrebama,

- da njegov život nakon prometne nesreće 2009. nije do te mjere „uništen“ da ne bi pronalazio životne radosti u svakodnevnim aktivnostima.

7. Sud drugog stupnja odlučujući o osnovanosti odštetnog zahtjeva tužitelja pozivom na odredbu čl. 1101 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) zaključuje:

„18. Tužitelji u žalbi u bitnome obrazlažu kako invalidnost I. B., smanjenje njegovih životnih aktivnosti od 65% i uopće sve zdravstvene posljedice koje je pretrpio u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći, opravdavaju stajalište da je kod I. B. riječ o osobito teškom invaliditetu. Stoga tužitelji smatraju da im na temelju odredbi članka 1101. ZOO-a pripada novčana naknada neimovinske štete.

19. Sukladno iznijetom u ovom obrazloženju razvidno je kako se kao glavno pitanje nameće da li se ozljede i posljedice na zdravlje I. B. mogu okarakterizirati kao osobito teški invaliditet. Naime, postojanje osobito teškog invaliditeta bi uz postojanje i drugih zakonskih pretpostavki, moglo opravdati dosudu naknade neimovinske štete bliskim osobama I. B. u smislu odredbi članka 1101. stavci 1. i 2. ZOO-a.

20. Kako bi se pravilno zaključilo da li bliske osobe neposredno oštećenog, a koje su navedene u odredbama članka 1101. stavci 1. i 2. ZOO-a, imaju pravo na naknadu neimovinske štete, treba voditi računa o postotku invaliditeta ozlijeđene osobe ali i o trajnim i stalnim manifestacijama invaliditeta ozlijeđene osobe zbog kojih bliski srodnik odnosno supruga/suprug, trpi duševne bolove.

21. ZOO izričito ne određuje što se smatra osobitom teškim invaliditetom i manifestacijom tog invaliditeta.

22. No, iz same je dikcije navedene zakonske odredbe za zaključiti kako naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje osoba iz članka 1101. stavci 1. i 2. ZOO-a, opravdava samo onaj teški invaliditet neposredno oštećene osobe, koji se razlikuje od ostalih slučajeva teškog invaliditeta po okolnostima koje tom invaliditetu daju posebnu i iznimnu težinu.

23. Uzimajući u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja kao i činjenicu da roditelji, sestra i supruga I. B. nedvojbeno trpe duševne boli zbog njegovog teškog invaliditeta, a imajući u vidu sve navedene i utvrđene posljedice ozljeđivanja i manifestacije tih posljedica na zdravlje I. B., u predmetnom slučaju ipak nije riječ o osobito teškom invaliditetu koji bi opravdavao donošenje presude kojom bi se tužiteljima dosudila naknada neimovinske štete na temelju odredbi članka 1101. stavci 1. i 2. ZPP-a.

24. Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističu tužitelji, a u pogledu ocjene invaliditeta I. B., kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a., to je žalbu svih tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, a ovo sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.“.

8. Dakle, sud drugog stupnja osnovanost odštetnog zahtjeva tužitelja veže samo uz činjenicu postotka invaliditeta bliskog srodnika, te zaključuje da invalidnost od 65% na strani I. B. ne daje osnovu za dosuđivanje satisfakcije njegovom bliskim srodnicima zbog povrede prava osobnosti.

9. Takav zaključak suda drugog stupnja nije pravilan.

10. Odgovarajući na pitanje zbog kojeg je u ovom postupku dopušteno izjaviti reviziju po ocjeni ovog suda pri ocjenjivanju da li naročito teški invaliditet neke osobe opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i srodnicima oštećenog nije od značaja samo postotak invaliditeta oštećenog, već treba ocijeniti i sve druge okolnosti kroz koje se invaliditet i ograničenja kojima je izložen oštećeni očituju u svakodnevnom životu oštećenog i srodnika koji bi bili aktivno legitimirani potraživati naknadu neimovinske štete, te vodeći računa o takvim manifestacijama i posljedicama invaliditeta odlučiti postoji li na strani bliskih srodnika objektivno opravdanje za dosuđivanje neimovinske štete po osnovi iz čl. 1101. ZOO- a.

Dakle, makar je postotak invaliditeta važan element za ocjenjivanje pripada li bliskoj osobi pravo na pravičnu novčanu naknadu, to je ipak samo jedan od elemente od kojih zavisi pravo bliskih srodnika na pravičnu novčanu naknadu. Drugi jednako važni elementi su trajne i stalne manifestacije invaliditeta ozlijeđene osobe zbog kojih bliski srodnik trpi duševne boli zbog povrede prava osobnosti. Stoga sud mora sve elemente uzeti u njihovoj ukupnosti a da bi valjano mogao primijeniti odredbu čl. 1101. ZOO-a koja glasi:

„(1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

(2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

(3) Pravo na pravičnu novčanu naknadu imaju i roditelji u slučaju gubitka začetog, a nerođenog djeteta.“

Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud primjerice u odlukama u poslovni broj Rev-1302/06 od 5. ožujka 2008., Rev-724/2008 od 27. siječnja 2008. i Rev-x-210/15- 2 od 30. rujna 2015.).

11. Dakle, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sve odlučne činjenice i okolnosti nisu utvrđene i cijenjene odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. ZPP-a.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.