Broj:10.P-476/2019-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. H. iz B., OIB, zastupan po punomoćnici S. H., odvjetnici u O., protiv tuženika R. A. d.d., sa sjedištem u Z., OIB, zastupan po punomoćniku J. G., odvjetniku u O. društvu G. & G. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. travnja 2023., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu tužitelja S. H., odvjetnicu u O. i zamjenika punomoćnika tuženika M. S., odvjetnika iz O., dana 09. svibnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4303565, od dana 06. kolovoza 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika T. K. iz O., pod brojem: OV-12.448/07, dana 07. kolovoza 2007. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB, tužitelju T. H. iz B., OIB, na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 367,29 €[1] /2.767,34 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:

na iznos od 4,20 €/31,61 kn od 31. siječnja 2008. pa do isplate

na iznos od 4,20 €/31,67 kn od 29. veljače 2008. pa do isplate

na iznos od 4,24 €/31,93 kn od 31. ožujka 2008. pa do isplate

na iznos od 4,10 €/30,89 kn od 30. travnja 2008. pa do isplate

na iznos od 5,28 €/39,78 kn od 31. svibnja 2008. pa do isplate

na iznos od 5,30 €/39,94 kn od 30. lipnja 2008. pa do isplate

na iznos od 5,16 €/38,88 kn od 31. srpnja 2008. pa do isplate

na iznos od 5,12 €/38,57 kn od 31. kolovoza 2008.pa do isplate

na iznos od 5,13 €/38,64 kn od 30. rujna 2008. pa do isplate

na iznos od 5,49 €/41,40 kn od 31. listopada 2008. pa do isplate

na iznos od 5,17 €/38,94 kn od 30. studenog 2008. pa do isplate

na iznos od 5,46 € /41,17 kn od 31. prosinca 2008. pa do isplate

na iznos od 5,46 €/41,17 kn od 31. siječnja 2009. pa do isplate

na iznos od 5,43 €/40,93 kn od 28. veljače 2009. pa do isplate

na iznos od 8,41 €/63,34 kn od 31. ožujka 2009. pa do isplate

na iznos od 8,34 €/62,84 kn od 30. travnja 2009. pa do isplate

na iznos od 8,10 €/61,04 kn od 31. svibnja 2009. pa do isplate

na iznos od 7,90 €/59,56 kn od 30. lipnja 2009. pa do isplate

na iznos od 7,85 €/59,13 kn od 31. srpnja 2009. pa do isplate

na iznos od 7,82 €/58,90 kn od 31. kolovoza 2009. pa do isplate

na iznos od 7,72 €/58,19 kn od 30. rujna 2009. pa do isplate

na iznos od 7,58 €/57,08 kn od 31. listopada 2009. pa do isplate

na iznos od 7,59 €/57,19 kn od 30. studenog 2009. pa do isplate

na iznos od 7,58 €/57,11 kn od 31. prosinca 2009. pa do isplate

na iznos od 7,60 €/57,27 kn od 31. siječnja 2010. pa do isplate

na iznos od 7,48 €/56,34 kn od 28. veljače 2010. pa do isplate

na iznos od 7,53 €/56,75 kn od 31. ožujka 2010. pa do isplate

na iznos od 7,40 €/55,77 kn od 30. travnja 2010. pa do isplate

na iznos od 7,35 €/55,41 kn od 31. svibnja 2010. pa do isplate

na iznos od 7,72 €/58,18 kn od 30. lipnja 2010. pa do isplate

na iznos od 7,51 €/56,60 kn od 31. srpnja 2010. pa do isplate

na iznos od 7,69 €/57,93 kn od 31. kolovoza 2010. pa do isplate

na iznos od 7,47 €/56,29 kn od 30. rujna 2010. pa do isplate

na iznos od 7,20 €/54,23 kn od 31. listopada 2010. pa do isplate

na iznos od 7,40 €/55,77 kn od 30. studenog 2010. pa do isplate

na iznos od 7,68 €/57,88 kn od 31. prosinca 2010. pa do isplate

na iznos od 7,27 €/54,77 kn od 31. siječnja 2011. pa do isplate

na iznos od 7,24 €/54,52 kn od 28. veljače 2011. pa do isplate

na iznos od 6,98 €/52,62 kn od 31. ožujka 2011. pa do isplate

na iznos od 6,87 €/51,79 kn od 30. travnja 2011. pa do isplate

na iznos od 7,23 €/54,49 kn od 31. svibnja 2011. pa do isplate

na iznos od 7,13 €/53,75 kn od 30. lipnja 2011. pa do isplate

na iznos od 46,53 €/9,17 kn od 31. srpnja 2011. pa do isplate

na iznos od 6,21 €/46,79 kn od 31. kolovoza 2011. pa do isplate

na iznos od 5,88 €/44,34 kn od 30. rujna 2011. pa do isplate

na iznos od 3,49 €/26,29 kn od 31. listopada 2011. pa do isplate

na iznos od 3,40 €/25,60 kn od 30. studenog 2011. pa do isplate

na iznos od 3,36 €/25,34 kn od 31. prosinca 2011. pa do isplate

na iznos od 3,32 €/25,01 kn od 31. siječnja 2012. pa do isplate

na iznos od 3,24 €/24,38 kn od 29. veljače 2012. pa do isplate

na iznos od 3,12 €/23,49 kn od 31. ožujka 2012. pa do isplate

na iznos od 3,05 €/22,96 kn od 30. travnja 2012. pa do isplate

na iznos od 2,97 €/22,36 kn od 31. svibnja 2012. pa do isplate na iznos od 2,85 €/21,51 kn od 30. lipnja 2012. pa do isplate

na iznos od 2,77 €/20,85 kn od 31. srpnja 2012. pa do isplate

na iznos od 2,66 €/20,03 kn od 31. kolovoza 2012. pa do isplate

na iznos od 2,54 €/19,10 kn od 30. rujna 2012. pa do isplate

na iznos od 2,47 €/18,62 kn od 31. listopada 2012. pa do isplate

na iznos od 2,39 €/18,00 kn od 30. studenog 2012. pa do isplate

na iznos od 2,28 €/17,19 kn od 31. prosinca 2012. pa do isplate

na iznos od 2,13 €/16,07 kn od 31. siječnja 2013. pa do isplate

na iznos od 2,08 €/15,65 kn od 28. veljače 2013. pa do isplate

na iznos od 1,98 €/14,92 kn od 31. ožujka 2013. pa do isplate

na iznos od 1,86 €/14,05 kn od 30. travnja 2013. pa do isplate

na iznos od 1,72 €/12,97 kn od 31. svibnja 2013. pa do isplate

na iznos od 1,62 €/12,21 kn od 30. lipnja 2013. pa do isplate

na iznos od 1,53 €/11,52 kn od 31. srpnja 2013. pa do isplate

na iznos od 1,44 €/10,85 kn od 31. kolovoza 2013. pa do isplate

na iznos od 1,35 €/10,20 kn od 30. rujna 2013. pa do isplate

na iznos od 1,24 €/9,33 kn od 31. listopada 2013. pa do isplate

na iznos od 1,14 €/8,56 kn od 30. studenog 2013. pa do isplate

na iznos od 1,03 €/7,79 kn od 31. prosinca 2013. pa do isplate

na iznos od 0,93 €/6,98 kn od 31. siječnja 2014. pa do isplate

na iznos od 0,82 €/6,18 kn od 28. veljače 2014. pa do isplate

na iznos od 0,71 €/5,32 kn od 31. ožujka 2014. pa do isplate

na iznos od 0,59 €/4,42 kn od 30. travnja 2014. pa do isplate

na iznos od 0,47 €/3,55 kn od 31. svibnja 2014. pa do isplate

na iznos od 0,36 €/2,69 kn od 30. lipnja 2014. pa do isplate

na iznos od 0,24 €/1,83 kn od 31. srpnja 2014. pa do isplate

na iznos od 0,12 €/0,94 kn od 31. kolovoza 2014. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

III/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4303565, od dana 06. kolovoza 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika T. K. iz O., pod brojem: OV-12.448/07, dana 07. kolovoza 2007. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 9,204.20 (devettisućadvjestočetiri švicarskih franaka i dvadeset centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

IV/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-4303565, od dana 06. kolovoza 2007. godine, ovjeren kod javnog bilježnika T. K. iz O., pod brojem: OV-12.448/07, dana 07. kolovoza 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

V/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB, tužitelju T. H. iz B., OIB, zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 1.667,92 €[1] /12.566,93 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 15. studenog 2007. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, i to:

na iznos od 1,98 €/14,93 kn od 30. studenog 2007. pa do isplate

na iznos od 1,56 €/11,77 kn od 31. prosinca 2007. pa do isplate

na iznos od 0,97 €/7,31 kn od 31. ožujka 2008. pa do isplate

na iznos od 4,75 €/35,77 kn od 31. listopada 2008. pa do isplate

na iznos od 0,58 €/4,34 kn od 30. studenog 2008. pa do isplate

na iznos od 6,00 €/45,18 kn od 31. prosinca 2008. pa do isplate

na iznos od 6,88 €/51,81 kn od 31. siječnja 2009. pa do isplate

na iznos od 7,31 €/55,04 kn od 28. veljače 2009. pa do isplate

na iznos od 5,01 €/37,77 kn od 31. ožujka 2009. pa do isplate

na iznos od 5,29 €/39,87 kn od 30. travnja 2009. pa do isplate

na iznos od 3,83 €/28,82 kn od 31. svibnja 2009. pa do isplate

na iznos od 2,76 €/20,83 kn od 30. lipnja 2009. pa do isplate

na iznos od 3,16 €/23,78 kn od 31. srpnja 2009. pa do isplate

na iznos od 3,85 €/29,00kn od 31. kolovoza 2009. pa do isplate

na iznos od 3,89 €/29,28 kn od 30. rujna 2009. pa do isplate

na iznos od 3,36 €/25,34 kn od 31. listopada 2009. pa do isplate

na iznos od 4,61 €/34,70 kn od 30. studenog 2009. pa do isplate

na iznos od 5,62 €/42,37 kn od 31. prosinca 2009. pa do isplate

na iznos od 7,03 €/53,00 kn od 31. siječnja 2010. pa do isplate

na iznos od 6,83 €/51,46 kn od 28. veljače 2010. pa do isplate

na iznos od 8,72 €/65,70 kn od 31. ožujka 2010. pa do isplate

na iznos od 8,48 €/63,90 kn od 30. travnja 2010. pa do isplate

na iznos od 9,25 €/69,68 kn od 31. svibnja 2010. pa do isplate

na iznos od 15,10 €/113,80 kn od 30. lipnja 2010. pa do isplate

na iznos od 14,03 €/105,72 kn od 31. srpnja 2010. pa do isplate

na iznos od 17,77 €/133,89 kn od 31. kolovoza 2010. pa do isplate

na iznos od 16,63 €/125,33 kn od 30. rujna 2010. pa do isplate

na iznos od 14,73 €/111,00 kn od 31. listopad 2010. pa do isplate

na iznos od 19,12 €/144,04 kn od 30. studenog 2010. pa do isplate

na iznos od 24,68 €/185,93 kn od 31. prosinca 2010. pa do isplate

na iznos od 20,96 €/157,89 kn od 31. siječnja 2011. pa do isplate

na iznos od 22,44 €/169,06 kn od 28. veljače 2011. pa do isplate

na iznos od 20,85 €/157,07 kn od 31. ožujka 2011. pa do isplate

na iznos od 21,29 €/160,40 kn od 30. travnja 2011. pa do isplate

na iznos od 28,76 €/216,66 kn od 31. svibnja 2011. pa do isplate

na iznos od 29,62 €/223,14 kn od 30. lipnja 2011. pa do isplate

na iznos od 36,30 €/273,48 kn od 31. srpnja 2011. pa do isplate

na iznos od 33,27 €/250,64 kn od 31. kolovoza 2011. pa do isplate

na iznos od 29,93 €/225,49 kn od 30. rujna 2011. pa do isplate

na iznos od 30,69 €/231,22 kn od 31. listopada 2011. pa do isplate

na iznos od 30,50 €/229,82 kn od 30. studenog 2011. pa do isplate

na iznos od 32,26 €/243,10 kn od 31. prosinca 2011. pa do isplate

na iznos od 33,82 €/254,78 kn od 31. siječnja 2012. pa do isplate

na iznos od 34,10 €/256,92 kn od 29. veljače 2012. pa do isplate na iznos od 33,18 €/249,96 kn od 31. ožujka 2012. pa do isplate

na iznos od 33,95 €/255,80 kn od 30. travnja 2012. pa do isplate

na iznos od 34,51 €/260,03 kn od 31. svibnja 2012. pa do isplate

na iznos od 33,81 €/254,77 kn od 30. lipnja 2012. pa do isplate

na iznos od 34,12 €/257,04 kn od 31. srpnja 2012. pa do isplate

na iznos od 33,62 €/253,28 kn od 31. kolovoza 2012. pa do isplate

na iznos od 32,43 €/244,32 kn od 30. rujna 2012. pa do isplate

na iznos od 33,89 €/255,35 kn od 31. listopada 2012. pa do isplate

na iznos od 34,64 €/261,03 kn od 30. studenog 2012. pa do isplate

na iznos od 34,28 €/258,29 kn od 31. prosinca 2012. pa do isplate

na iznos od 31,79 €/239,52 kn od 31. siječnja 2013. pa do isplate

na iznos od 34,09 €/256,84 kn od 28. veljače 2013. pa do isplate

na iznos od 34,38 €/259,04 kn od 31. ožujka 2013. pa do isplate

na iznos od 33,62 €/253,29 kn od 30. travnja 2013. pa do isplate

na iznos od 31,03 €/233,78 kn od 31. svibnja 2013. pa do isplate

na iznos od 31,06 €/234,02 kn od 30. lipnja 2013. pa do isplate

na iznos od 31,82 €/239,77 kn od 31. srpnja 2013.pa do isplate

na iznos od 32,99 €/248,54 kn od 31. kolovoza 2013. pa do isplate

na iznos od 34,97 €/260,43 kn od 30. rujna 2013. pa do isplate

na iznos od 33,91 €/255,50 kn od 31. listopada 2013. pa do isplate

na iznos od 34,56 €/260,37 kn od 30. studenog 2013. pa do isplate

na iznos od 35,28 €/265,80 kn od 31. prosinca 2013. pa do isplate

na iznos od 35,77 €/269,49 kn od 31. siječnja 2014. pa do isplate

na iznos od 36,68 €/276,40 kn od 28. veljače 2014. pa do isplate

na iznos od 36,53 €/275,27 kn od 31. ožujka 2014. pa do isplate

na iznos od 35,76 €/269,40 kn od 30. travnja 2014. pa do isplate

na iznos od 35,58 €/268,10 kn od 31. svibnja 2014. pa do isplate

na iznos od 35,83 €/269,94 kn od 30. lipnja 2014. pa do isplate

na iznos od 36,96 €/278,48 kn od 31. srpnja 2014. pa do isplate

na iznos od 38,77 €/292,08 kn od 31. kolovoza 2014. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB, tužitelju T. H. iz B., OIB, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.509,72 €/11.375,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 06. kolovoza 2007. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50- 4303565, kojim se Ugovorom tuženik, kao kreditor obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 9.204,20 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Banke za CHF, važećem na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti uz valutnu klauzulu sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj se navedenim Ugovorom obvezao tuženiku iznos kredita plaćati u mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu koja je člankom 2. predmetnog Ugovora određena kao promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,75 % godišnje i koja se tijekom otplate povećavala na štetu tužitelja. Tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate niti provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan koncenzus između stranaka, tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, a što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima. Ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope, tužitelj je stavljen u neravnopravan položaj te smatra kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima. Prilikom sklapanja Ugovora, tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF-a, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što tužitelj, kao prosječni potrošač, nije mogao znati za rizik tečaja CHF, nego je mislio da je svaka strana sklopljenim ugovorom prihvatila samo opći valutni rizik, koji je u ovom slučaju još veći zbog toga što se ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF, a k tome i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke. U označenom ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa i to valutna klauzula vezana za CHF i promjenjiva kamatna stopa, koji sami po sebi ukazuju da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Uslijed navedenih promjena, tuženik je temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekao ukupno iznos od 12.566,93 kune, što zajedno s razlikom nastalom jednostranom promjenom kamatne stope iznosi ukupno 15.334,27 kuna. Da je tužitelj znao da će mjesečni anuiteti porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takvu obvezu. Pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđene su ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve Ugovore o potrošačkom kreditu, koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica CHF, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. Tužitelj se poziva i na članak 502. c. Zakona o parničnom postupku, u kojemu je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i članak 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (sada članak 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15)). Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da Sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju preplaćene iznose, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući su parnične stranke odredbom članka 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu te predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja. Netočna je tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te da ista nije bila moguća dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe članka 295. Zakona o obveznim odnosima i kao takve obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, a kako je to zatraženo u petitu tužbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, a sukladno svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući se radi o u cijelosti jasnoj odredbi, koja sama po sebi ne može biti preciznija, a tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ugovor o kreditu je solemnizirana isprava koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška. Na ročištu od 25. siječnja 2023. godine, tuženik je povukao prigovor visine tužbenog zahtjeva, s tim da i dalje osporava osnovanost u cijelosti, kao i da bi bio nesavjesni stjecatelj u smislu članka 115. Zakona o obveznim odnosima.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj se po punomoćniku protivi prigovoru tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao i prigovoru zastare, kao neosnovanom, a što potvrđuje i recentna sudska praksa, kako zastarni rok za restituciju od pet godina počinje ponovo teći tek od 13. lipnja 2014., u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom Banke, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule od 14. lipnja 2018..

4. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, broj P-476/2019-8 od 06. rujna 2022. godine odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku kao neosnovan, koje rješenje je postalo pravomoćno 23. rujna 2022. godine.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Ugovora o kreditu broj 528-50-4303565 od 06. kolovoza 2007. godine, knjigovodstvenu karticu tuženika od 04. ožujka 2019. godine, otplatni plan kredita, financijsko-knjigovodstveni izračun razlike preplaćenog iznosa kamata te preplaćenog iznosa razlike u valute, izrađen po dokumentaciju tuženika, priloženu sudsku praksu, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom važećim od 2005. do 2009. godine i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

6. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi da je Ugovor o kreditu sklopio 2007., da mu je ponuđen kredit u švicarskim francima, koji mu je bio najpovoljniji, te mu u banci nisu niti nudili kredit u nekim drugim valutama. O pojedinim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovarao, jer je kredit podigao u Autokući Lozić za kupnju osobnog automobila. U banku je išao tek nakon nekoliko dana i tamo je dobio Ugovor o kreditu, koji je bio unaprijed napisan, pročitao ga je, nije imao pitanja niti primjedbi, bila mu je jasna valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, no nije mislio da će se kamatna stopa toliko povećavati kao i tečaj CHF u odnosu na kunu. Kredit u CHF-u je podigao jer su mu u Autokući Lozić i u banci rekli kako je to najpovoljniji kredit. Kod podizanja tog kredita mu je bilo najbitnije da može otplaćivati rate kredita, no one su toliko porasle da su sa oko 570,00 kuna mjesečno porasle na oko 1.000,00 kuna mjesečno. Nije dobivao obavijesti od banke o promjenama kamatnih stopa. Nakon što je počeo dobivati veće rate, nije išao u banku da pita što se dešava. Kredit je u cijelosti otplatio i to dva mjeseca prije kraja otplatnog roka. U banci ga nisu upozoravali o mogućnosti rasta CHF-a u odnosu na kunu, kao niti o načinu promjene kamatnih stopa. Rate kredita je sam otplaćivao. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da nije bilo u ponudi kredita u drugim valutama, jer iz materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da je u tom trenutku u ponudi bilo kredita u eurima i u kunama.

Tužitelj je iskazao kako ostaje kod svog iskaza u cijelosti, te navodi kako nije bilo sporno da je bilo kredita u drugim valutama, no kako ga njemu nisu nudili, te je kredit u CHF-u za njega bio najpovoljniji.

7. Na ročištu od 13. travnja 2023. godine tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, uređenog podneskom od 04. travnja 2023. godine, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22), a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka.

8. Prigovor zastare je neosnovan u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih IV-tuženik R. A. d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018. svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

9. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993. godine, u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

10. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 102. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

13. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

14. Odlukom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-4303565 od 06. kolovoza 2007., na iznos od 9.204,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja za CHF, na rok otplate kredita od 84 mjeseca, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,75% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 133,36 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, a tečaj za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,60197 kuna za 1 CHF, a mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se plaćali po srednjem tečaju kredita za CHF na dan plaćanja i kredit je u cijelosti otplaćen. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

16. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

17. Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem dijela ništetnosti odredbi iz članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-4303565, sklopljenog dana 06. kolovoza 2007., između tužitelja i tuženika R. A. d.d., pobliže opisano pod I/, III/ i IV/ izreke presude, stoga odluka kao pod I/, III/ i IV/ izreke presude.

18. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 1.667,92 €/12.566,93 kune, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate na ime tečajne razlike, i iznos od 367,29 €/2.767,34 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime razlike u kamatnoj stopi, a kako je to zatražio tužitelj, sve pobliže opisano pod II/ i V/ izreke presude. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,75% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita, budući tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva već samo osnovanost istog, stoga odluka kao pod II/ i V/ izreke presude.

19. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

21. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna (naplaćene po Tarifi broj NN 142/12), kao i troškovi obračunati po izmjenama i dopunama Tarife (NN 37/22) i to za sastav podneska od 19. rujna 2019. godine i 04. travnja 2023. godine u iznosu od 199,08 €/1.500,00 kuna za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 20. rujna 2019. godine, 25. siječnja 2023. i 13. travnja 2023. godine u iznosu od 199,08 €/1.500,00 kuna za svako ročište, na koji iznos je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 248,86 €/1.875,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 €/500,00 kuna, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 €/500,00 kuna, odnosno tužitelju je priznat trošak u svezukupnom iznosu od 1.509,72 €/11.375,00 kuna, stoga odluka kao pod VI/ izreke presude.

U Osijeku, 09. svibnja 2023.

SUDAC:

Lidija Šmit, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika