REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Kž-522/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene G. N., zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja M. G. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-736/2016 od 17. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 06. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja M. G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-736/2016 od 17. veljače 2022., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 1 126/19– dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljena G. N. oslobođena je od optužbe zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetom, opisano u članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 naloženo je privatnom tužitelju M. G. plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 700,00 kuna, te nužnih izdataka okrivljene i nužnih izdataka i nagrade branitelja okrivljene koji će se odrediti posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj M. G. po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O. društva L. & V. d.o.o. iz S., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „odluke o kazni – uvjetnoj osudi“, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i „okrivljenog oslobodi od optužbe“ odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno istu preinači u skladu s navodima žalbe.
3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik po branitelju mr.sc. Ž. G., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. O sjednici vijeća, na zahtjev okrivljene G. N., izvješteni su privatni tužitelj M. G., njegov punomoćnik odvjetnik J. M., okrivljena G. N. i njezin branitelj odvjetnik Ž. G. Sjednica vijeća održana je temeljem odredbe članka 475. stavak 4. KZ/11 jer uredno pozvani privatni tužitelj, njegov punomoćnik, okrivljena i njezin branitelj nisu pristupili.
5. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.
6. Iako privatni tužitelj u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „odluke o kazni – uvjetnoj osudi“, iz sadržaja žalbe proizlazi da navedene žalbene osnove privatni tužitelj uopće ne obrazlaže već se, prema sadržaju žalbe prvostupanjska presuda pobija, isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Nije u pravu privatni tužitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da okrivljena nije počinila kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11. Naime, privatni tužitelj smatra da je okrivljena na temelju iskaza jednog odgajatelja koji je bio prisutan na prezentaciji 19. ožujka 2016., sačinila predmetno očitovanje 29. ožujka 2016. bez da je konzultirala privatnog tužitelja, zbog čega je njezino pisano očitovanje neistinito i usmjereno da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja. No, nesporno je da je okrivljenoj G. N. kao članu Upravnog vijeća doma M. zaključkom naloženo da sačini očitovanje u odnosu na anonimnu predstavku vezano za događaj zbog kojeg je ta predstavka i podnesena. Iz obrane okrivljene i samog pisanog očitovanja od 29. ožujka 2016. proizlazi da okrivljena nije bila nazočna predmetnoj prezentaciji i svoje očitovanje je dala na temelju izjava radnih kolega koji su predmetnom događaju bili nazočni i koji su, nedvojbeno, okrivljenoj prenijeli svoje subjektivno viđenje i interpretaciju događaja. Tako je svjedok M. P. koji je o inkriminiranom događaju razgovarao s okrivljenom i prenio joj svoje viđenje događanja da je ravnatelj vikao i derao se na odgajatelja A. P. tražeći neprimjerenim riječima da izađe van njega te se verbalno sukobio s njim i u jednom času krenuo prema njemu kada se između njih postavila odgajateljica M. Ć. - G. Svjedok A. P. se ne sjeća da li je razgovarao s okrivljenom ali zna da su svi odgajatelji podružnice koji su sudjelovali sastanku o tome pričali te u bitnome događaj opisuje kao svjedok P. Imajući na umu i da je svjedokinja M. Ć. - G. u iskazu opisala da je na sastanku ravnatelj se obratio jednom od odgajatelja povišenim tonom i tražio od njega da izađe te je u jednom času stala između privatnog tužitelja – ravnatelja i odgajatelja P. radi sprječavanja fizičkog sukoba a svjedokinja K. M. je potvrdila da je prilikom njene prezentacije došlo do verbalne prepirke ravnatelja i odgajatelja te iskaza privatnog tužitelja koji je potvrdio verbalni sukob s odgajateljima i da se obraćao autoritativnim tonom te da se ustao sa stolice i krenuo prema odgajatelju a tada ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljena imala valjani razlog povjerovati da je istinito ono što je napisala u očitovanju od 29. ožujka 2016. Imajući na umu da je očitovanje o anonimnoj predstavci zatraženo i od privatnog tužitelja kao ravnatelja i predstavnika korisnika te stručno očitovanje organizatora prezentacije, tada nije obaveza okrivljene, da kao predstavnik zaposlenika u Upravnom vijeću, za svoje očitovanje treba razgovarati s privatnim tužiteljem kao ravnateljem niti s korisnicima Doma to tim više jer ona nije ta koja samostalno donosi odluku o osnovanosti ili neosnovanosti anonimne predstavke.
7.1. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno, na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno ali i dovodeći ih u međusobnu vezu, potpuno i pravilno dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge za svoja utvrđenja o svim odlučnim činjenicama a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenu G. N. oslobodio od optužbe zbog inkriminiranog joj kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11.
8. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. S obzirom na navedeno valjalo je, primjenom članka 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. rujna 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dušanka Zastavniković Duplančić,v.r.
