REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 207/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Miramarska 22, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, radi naknade štete u iznosu od 500.438,39 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6096/15-3 od 24. siječnja 2018. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5385/10 od 20. travnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 500.438,39 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 43.250,00 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5385/10 od 20. travnja 2015. i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, dužna je platiti tužitelju Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB 26187994862 iznos od 500.438,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 70.605,57 kn od dana 15. rujna 2007. pa sve do isplate i na iznos od 429.859,82 kn od dana 13. veljače 2008. pa sve do isplate, po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućoj od 15. rujna 2007. do 31. prosinca 2007. g., a od 1. siječnja 2008. do 29. lipnja 2013. g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 30. lipnja 2013. pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 12a ZFPPN, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena, kao i naknaditi parnični trošak zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa sve do isplate, po stopi koja je propisana čl. 12a ZFPPN, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena“.
2. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna).“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu odluku.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 500.438,39 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
9. U postupku do revizijskog utvrđeno je:
- tužitelj je na temelju pravomoćne presude Okružnog privrednog suda u Zagrebu poslovni broj P-5328/85, dugovao vjerovniku Deutsche Angestellen Krankenkasse iznos od 60.349,11 DEM s kamatama od 10. lipnja 1982. do isplate po stopi od 7,5%, te trošak parničnog postupka u iznosu od 101.762,00 dinara,
- na temelju te presude Okružni privredni sud u Splitu je donio rješenje o izvršenju poslovni broj I-9177/89 od 17. listopada 1990., kojim je određeno izvršenje na novčanim sredstvima po žiro računu dužnika, ovdje tužitelja,
- po nalogu suda Služba društvenog knjigovodstva (dalje: SDK) je 14. listopada 1992. iznos od 26.688.442,00 HRD kao protuvrijednost iznosa od 107.182,50 DEM (glavnica i kamata po presudi) doznačila na račun tuženika radi isplate deviza na račun vjerovnika,
- tuženik je taj iznos vratio tužitelju 26. siječnja 1993. uz naznaku da ne zna na što se navedeni iznos odnosi,
- SDK je iznos od 26.688.442,00 HRD 29. siječnja 1993. ponovno doznačila na račun tuženika, koji je 8. veljače 1993. na račun vjerovnika uplatio iznos od 41.637,40 DEM kao protuvrijednost navedenog iznosa HRD-a,
- do razlike u iznosu DEM-a došlo je uslijed razlike u tečaju zbog velike inflacije,
- vjerovnik je u izvršnom postupku isticao kako nije namiren u cijelosti te je predlagao da se provede rješenje o izvršenju u cijelosti,
- prvi put je prijedlog vjerovnika od 29. listopada 2001. kojim predlaže nastaviti provedbu predmetnog rješenja o izvršenju, prvostupanjski sud je odbacio kao nedopušten, koju odluku je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo s uputom da se utvrdi koliko točno novčanih sredstava, kada i po kojem osnovu je doznačeno vjerniku (Pž- 5726/02 od 8. srpnja 2003.),
- po uputi VTSRH-a u izvršnom postupku je provedeno financijsko vještačenje te iz nalaza i mišljenja vještaka od 4. veljače 2004. proizlazi da vjerovnik nije u cijelosti namiren uplatom iznosa od 41.637,40 DEM,
- drugi put je prijedlog vjerovnika od 29. listopada 2001. kojim predlaže nastaviti provedbu predmetnog rješenja o izvršenju prvostupanjski sud odbacio kao nedopušten, koju odluku je VTSRH ukinuo s uputom da se utvrdi ima li vjerovnik postupovnu i materijalnopravnu ovlast da se izvršenje nastavi (Pž-2108/04 od 27. srpnja 2006.),
- treći put je prijedlog vjerovnika za nastavak postupka provedbe ovrhe prvostupanjski sud odbacio zbog nedopuštenog pravnog puta, koju odluku je VTSRH ukinuo s uputom da vjerovnik ima postupovnu i materijalnopravnu ovlast za podnošenjem takvog prijedloga, budući da njegova tražbina nije namirena u potpunosti (Pž-782/07 od 8. svibnja 2007.),
- četvrti put, prvostupanjski sud je donio dopunsko rješenje o izvršenju radi ostvarenja novčanog potraživanja vjerovnika u iznosu od 9.567,15 EUR i zateznih kamata na iznos od 30.856,01 EUR od 10. lipnja 1982. do isplate, koje rješenje je također VTSRH ukinuo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava (Pž-2140/08 od 23. travnja 2008.),
- tužitelj je vjerovniku Deutsche Angestellen Krankenkasse, 14. rujna 2007. platio iznos od 70.605,57 kn, a 12. veljače 2008. iznos od 429.859,82 kn, odnosno ukupno 500.438,39 kn,
- 28. listopada 2008. vjerovnik je povukao prijedlog za izvršenje jer je sklopljena nagodba s dužnikom, ovdje tužiteljem, pa je izvršni postupak obustavljen.
10. Dakle, tužitelj sada iznos od 500.438,39 kn potražuje kao štetu od tuženika budući da je 14. listopada 1992. propustio postupiti po rješenju o izvršenju, jer da jest, vjerovnik bi još tada bio u cijelosti namiren.
11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da je neosnovan tuženikov prigovor zastare obzirom na to da je tužitelj saznao za štetu i njezinu visinu tek naplatom utuženog iznosa, dok je tužbu podnio 31. kolovoza 2010., pa nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 dalje ZOO).
12. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku smatrajući da je isti pogrešno primijenio materijalno pravo te je u pravu tuženik kada ističe da je potraživanje tužitelja zastarjelo.
13. Navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno te je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
14. Pravilno drugostupanjski sud navodi da se u predmetnoj stvari radi o potraživanju s osnove naknade štete, te stoga prvostupanjski sud odlučujući u prigovoru zastare nije mogao primijeniti odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08) o općem zastarnom roku, obzirom da je za naknadu štete određen drugi rok zastare.
15. Štetna radnja tuženika očituje se u njegovom propustu u izvršnom postupku kada je po nalogu suda SDK 14. listopada 1992. doznačila na račun tuženika radi isplate deviza na račun vjerovnika iznos od 26.688.442,00 HRD kao protuvrijednost iznosa od 107.182,50 DEM, a tuženik je taj iznos vratio tužitelju 26. siječnja 1993. uz naznaku da ne zna na što se navedeni iznos odnosi. Stoga se u predmetnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i 73/91; dalje: ZOO).
16. Prema odredbi čl. 376. ZOO-a, potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (st. 2.).
17. Zastarni rok stoga počinje teći od dana kada je tužitelj saznao da zbog propusta tužene, kao dužnik u izvršnom postupku nije namirio vjerovnika u cijelosti, te je pored već uplaćenog iznosa od 26.688.442,00 HRD dužan platiti vjerovniku i nenamireni iznos tražbine.
17.1. Pravilno drugostupanjski sud navodi da je tužitelj saznao za štetu najkasnije 27. lipnja 2007. kada mu je u izvršnom postupku dostavljeno rješenje VTSRH poslovni broj Pž-1782/07 od 8. svibnja 2007., jer je tada tužitelj na izvjestan način saznao da vjerovnik uplatom iznosa od 41.637,40 DEM kao protuvrijednosti 26.688.442,00 HRD nije u cijelosti namiren (što je utvrđeno financijskim vještačenjem u izvršnom postupku) te da vjerovnik ima ovlast postupovno i materijalnopravno zahtijevati provedbu rješenja u izvršenja u cijelosti, ako ne i ranije kada je provedeno navedeno vještačenje u izvršnom postupku 4. veljače 2004.
18. Obzirom da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj podnio tužbu dana 31. kolovoza 2010., to je protekao zastarni rok od tri godine iz čl. 376. st. 1. ZOO-a.
19. Sukladno izloženom, po ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, zbog čega je na temelju čl. 393. ZPP revizija kao neosnovana odbijena.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: eb311-378a7
Kontrolni broj: 0d3bc-38986-112ed
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
