Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 68 Gž-732/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednice vijeća, Marine Kunić Stipčić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Andrine Raspor Flis, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 4174/14-71 od 2. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4174/14-71 od 2. veljače 2022. pod točkom I izreke i pod točkom II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II Ostavlja se o troškovima parničnog postupka, u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj Pn-4174/14-71 od 2. veljače 2022., suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 81.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. lipnja 2014. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.810,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. veljače 2022. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5%-tnih poena za period do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv navedene presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu iz koje slijedi da je pobija u dijelu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanim dijelovima preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tuženice nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22., dalje: ZPP) utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 11. ZPP jer nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni, na što osnovano ukazuje i tuženica pa se presuda ne može ispitati, dok nije utvrđeno da bi počinio i neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno prvostupanjski sud nije izvodio dokaze saslušanjem svjedoka, koje tuženica navodi u žalbi, niti je u svezi toga trebao donositi posebnu odluku, jer je tuženica na ročištu glavne rasprave 19. siječnja 2022., iako ti dokazi do tada nisu bili izvedeni, izrijekom navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga iz čega slijedi da je odustala od izvođenja onih dokaza koji do tada, po njenom prijedlogu nisu bili izvedeni, tako da o tim dokaznim prijedlozima prvostupanjski sud niti je imao što odlučivati niti ih je bio ovlašten (ili dužan) izvoditi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio zbog povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo tijekom izdržavanja istražnog zatvora u Zatvoru u Z. te tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Z., Zatvorskoj bolnici u Z. i Kaznionici u L.-P. te za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete radi tuđe pomoći radi pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja tijekom izdržavanja kazne.

8. Činjenice u svezi vremena provedenog na izdržavanju kazne zatvora i istražnog zatvora u ustanovama kako se tvrdi u tužbi, između stranaka nisu sporne.

9. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/13 od 20. listopada 2016.) pa je tako potvrđen standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika, a površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku, smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, pročišćeni tekst 8/99, ispravak 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija). Oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika: smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna, takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe te je podnositelj zahtjeva smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru. Treba i naglasiti da prema stajalištu ESLJP koje je izraženo u brojnim odlukama, za nečovječno postupanje pri izvršenju kazne zatvora, patnja i s njom povezano poniženje moraju prekoračiti onu nužnu količinu patnje ili poniženja koje je neizbježno povezano sa zakonitim lišenjem slobode. I Zakon o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj: 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13, dalje: ZIKZ) uređivao je u pravno relevantno vrijeme izvršavanje kazne zatvora. Ovim Zakonom također je propisano da uvjeti na izdržavanju kazne zatvora se izvršavaju na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva. Pri ovome valja i navesti da prema stajalištu Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, za ocjenu postojanja povrede prava osobnosti na dostojanstvo zatvorenika odlučno je utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u Centru za dijagnostiku Zatvora u Z. boravio tijekom 32 dana, gdje mu je bilo na raspolaganju od 3,25 do 2,44 m2 osobnog prostora, kao i za vrijeme boravka u istražnom zatvoru tijekom 29 dana, dok je u Kaznionici u L.-P. imao na raspolaganju manje od 3 m2 tijekom 8 dana, a između 3 i 4 m2 tijekom 112 dana, dok je tijekom boravka u Zatvorskoj bolnici u periodu od dvije godine imao veći dio navedenog perioda između 3 i 4 m2 osobnog prostora na raspolaganju te temeljem toga zaključuje da je to već samo po sebi dovelo do povrede članka 3. Konvencije. Međutim, navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti kao pravilan. Naime, u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama površine i volumena soba u kojima je tužitelj boravio u pojedinoj ustanovi i pojedinom tužbom obuhvaćenom razdoblju te o ukupnom broju zatvorenika u pojedinoj sobi u kojoj je boravio tužitelj, kao što nedostaju razlozi o točnom vremenskom trajanju smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora ispod konvencijskog standarda od 3 m2 i o tome da li su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe. Nadalje, u pobijanoj presudi nije obrazloženo zašto boravak tužitelja u prostorijama s osobnim prostorom od 4 m2 (iznad konvencijskog standarda od 3 m2) u odnosu na njega predstavlja povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo. 11. Nejasni su i razlozi prvostupanjskog suda o činjenici, a iz koje također izvodi zaključak o povredi prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo tužitelja tijekom izdržavanja kazne, da je u Kaznionici u L.-P. bilo posvuda žohara, koji bi se vidjeli pri ulazu kroz vrata u kuhinju, odnosno blagavaonu i koji su padali u hranu sa stropa te da se sanitarni čvor u toj ustanovi nije održavao, a što utvrđuje iz iskaza tužitelja i svjedoka K. J. i F. M., jer je pri tome izostala ocjena i ostalih izvedenih dokaza u odnosu na navedeno, a posebno sadržaja isprava koje je prvostupanjski sud pročitao u prvostupanjskom postupku iz kojih takvo što ne proizlazi, a prvostupanjski sud navodi da je iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, u bitnom prihvatio kao uvjerljive, sukladne međusobno i spisu priloženoj dokumentaciji.

12. Stoga se za sada ne može niti s uspjehom izvoditi zaključak da bi uvjeti izdržavanja kazne zatvora (odnosno istražnog zatvora) tužitelja imali osobine mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja odnosno da bi mu zbog njih bilo povrijeđeno pravo osobnosti takvog opsega zbog kojeg bi imao pravo na pravičnu novčanu naknadu.

13. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio zbog povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo tijekom izdržavanja istražnog zatvora u Zatvoru u Z. te tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Z., Zatvorskoj bolnici u Z. i Kaznionici u L.-P. valja navesti da prema pravnom shvaćanju ovog suda svako lišenje slobode, samo po sebi, prosječnom čovjeku u određenoj mjeri predstavlja trpljenje i psihičko opterećenje, no tužitelj je taj koji treba dokazati postojanje okolnosti zbog kojih bi granica trpljenja bila prijeđena, a zbog čega bi mu pravo osobnosti bilo povrijeđeno u znatnoj mjeri, odnosno da su uvjeti izdržavanja kazne zatvora imali osobine mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja odnosno da bi mu zbog njih bilo povrijeđeno pravo osobnosti takvog opsega zbog kojeg bi imao pravo na pravičnu novčanu naknadu.

14. Nadalje, nejasni su i protivni stanju spisa razlozi kojima prvostupanjski sud obrazlaže dosuđenje tužitelju naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje te imovinsku štetu radi tuđe pomoći. Naime, prvostupanjski sud naknadu navedene neimovinske štete dosuđuje i temeljem kriterija bolova i neugodnosti koje da je tužitelj trpio tijekom liječenja u Klinici za kirurgiju S. D. od 20.3. do 23.3.2012. i pretrpljenog straha. Međutim, iz činjeničnih navoda tužbe uopće ne proizlazi da bi tužitelj u vrijeme od 20.3. do 23.3.2012. bio na izdržavanju kazne zatvora ili istražnog zatvora u nekoj penalnoj ustanovi. Iz razloga pobijane presude uopće nije jasno u svezi čega je tužitelj pretrpio strah trajanja i intenziteta kao u očitovanju vještaka od 7. srpnja 2020. i zašto bi u odnosu na taj kriterij postojala odštetna odgovornost tuženice. U odnosu na potrebu za tuđom pomoći, radi čega prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje naknadu imovinske štete, iz pobijane presude uopće nije jasno u svezi koje to točno pretrpljene ozljede (i kada se ona dogodila) je ona bila potrebna tužitelju. Pri ovome valja navesti da u činjeničnim navodima tužbe tužitelj uopće ne iznosi nikakve činjenice da bi radi neke ozljede zadobivene tijekom izdržavanja kazne zatvora (istražnog zatvora) trpio bolove i strah ili da bi mu bila potrebna tuđa pomoć. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud navodi da je između stranaka (samo) sporno da li su tužitelju i u kojoj mjeri uvjeti u kaznionici doveli do narušenja zdravlja (nema navoda o nastanku neimovinske ili imovinske štete radi neke pretrpljene ozljede).

15. Zbog svega navedenog za sada je činjenično stanja i pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a u donošenju pobijane odluke i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. 16. Zbog navedenih razloga je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP kao pod toč. I ukinuta pobijana odluka u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a posljedično tome i odluka o troškovima parničnog postupka u pobijanom dijelu koja ovisi o odluci o glavnoj stvari te je predmet u ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom suđenju će prvostupanjski sud provesti novu glavnu raspravu i otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom te će ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve pravno odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu (i to one na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, a tuženica ga osporava) pa tako i one na koje mu je ukazano ovom odlukom i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će i pravilno obrazložiti.

18. Odluka da se ponovno suđenje provede pred drugim sucem pojedincem je donijeta na temelju čl. 371. ZPP.

19. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom II izreke u dijelu kojim je (djelomično) odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

20. Odluka pod toč. II je donijeta na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 6. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.