Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-867/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej i Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Ž. iz P., OIB:…, zastupan po punomoćniku I. B., odvjetniku iz P., protiv tuženika G. H. d.d. Z., OIB:…, zastupan po punomoćnicima D. I. i D. C., odvjetnicima iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-145/14-117 od 19. studenog 2021., dana 6. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-145/14-117 od 19. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-145/14-117 od 19. studenog 2021.u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-145/14- 117 od 19. studenog 2021. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 3.628,62 kn i sudi:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka u visini 152.869,50 kn/ 20.289,27 eura[1] , u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja je pod točkom I izreke prihvaćen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 777.947,40 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke te je tužitelju dosuđen parnični trošak u visini 3.628,62 kn.

Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u visini 724.327,60 kn.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i u dijelu odluke o parničnom trošku žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže ukinuti podredno preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev žali se tuženik (žalba i dopuna žalbe) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je osnovana samo u dijelu odluke o parničnom trošku, a žalba i dopuna žalbe tuženika je neosnovana u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u obliku izgubljene zarade zbog nemogućnosti bavljenja profesionalnim tenisom koju tužitelj trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se, isključivom krivnjom osiguranika tuženika, dogodila 28. rujna 2009. Tužitelj u tužbi tvrdi da bi po redovnom tijeku stvari 2011. bio među 100, a 2012. među prvih 50 na ATP ljestvici.

6. I u žalbenoj fazi postupka je sporno pitanje suodgovornosti tužitelja, te osnovanosti i visine njegova zahtjeva.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj doživio prometnu nezgodu 28. rujna 2009. kada je njegov motocikl koji se kretao državnom cestom brzinom od 70 km/h naletio na osobno vozilo koje mu je oduzelo prednost;

- da je pravomoćnom presudom ovoga suda K-194/2014 od 3. siječnja 2017. osiguranik tuženika proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa te je osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci uvjetno. Presuda je postala pravomoćna 17. studenog 2017.;

- da je za štetu iz predmetnog događaja isključivo odgovoran tuženik;

- da je tuženik tužitelju u izvansudskom postupku isplatio neimovinsku štetu;

- da je prije nezgode tužitelj imao veliki teniski talent i sportski potencijal sa ispitanim natprosječnim tjelesnim i psihičkim sposobnostima (snaga, brzina, izdržljivost, agilnost) te iznadprosječnu inteligenciju što mu je omogućilo do tada postignute uspjehe koje je postigao;

- da bi tužitelj prema svojim karakteristikama i sposobnostima prije nezgode imao mogućnost od 68% vjerojatnosti da ostvari rezultat ulaska u top 50 igrača na ATP profesionalnoj listi tenisača (Poisonova krivulja (podvrsta Gausove krivulje) koja se koristi za prikazivanje vjerojatnosti realizacije sportskih rezultata);

- da bi uzimajući u obzir ostvarene prihode komparanata u prosjeku za 2011. nakon plaćenog poreza tužitelj ostvario dobitak od 2.479,55 kn, a za 2012. iznos od 775.467,85 kn ili sveukupno 777.947,40 kn.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je prema pravilima iz čl.1089. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, prihvatio je tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju iznos od 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO)

777.947,40 kn (2.479,55 kn za 2011. i za 2012. iznos od 775.467,85 kn). U preostalom dijelu za iznos od 724.372,60 kn tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

9. U odnosu na prigovor zastare tužiteljeva potraživanja, koji je istaknuo tuženik prvostupanjski sud je utvrdio da se štetni događaj odnosno prometna nezgoda dogodila 28. rujna 2009., a tužba je podnijeta 4. veljače 2014. Nadalje, da se ovom postupku ima se primijeniti privilegirani zastarni rok iz čl. 231. ZOO koji propisuje da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Pravomoćnom presudom ovoga suda K-194/2014 od 3. siječnja 2017. osiguranik tuženika proglašen je krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa iz odredbe čl. 272. st. 2. u vezi s st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06,110/07 i 152/08 dalje: KZ/97) te je osuđena na kaznu zatvora od 10 mjeseci uvjetno. Presuda je postala pravomoćna 17. studenog 2017. od kada je sukladno čl. 231. ZOO počeo teći privilegirani rok zastare koji u ovom slučaju iznosi 3 godine sukladno odredbi čl. 19. st. 1. alineja 5 KZ/97. Obzirom da je tužba podnijeta i prije toga prvostupanjski sud smatra da je prigovor zastare neosnovan, a sa čime je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

10. Drugostupanjski sud prihvaća kao valjanu ocjenu prvostupanjskog suda da nema suodgovornosti tužitelja u nastanku štete pored utvrđene činjenice da je osiguranica tuženika svojim vozilom oduzela prednost motociklu tuženika, a da kretanje motocikla brzinom koja je za 10,6 km/h viša od dopuštene brzine nije uzrokovalo prometnu nezgodu jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza. Stoga su svi suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

11. Drugostupanjski sud prihvaća kao valjanu ocjenu prvostupanjskog suda da bi tužitelj da nije bilo štetnog događaja postigao utvrđeno mjesto na ATP rang listi jer je ta činjenica utemeljena na iskazima svjedoka i vještaka te proizlazi iz dostavljenih isprava o natjecanjima i rangiranju tenisača. Stoga su svi suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

12. Nadalje, ovaj drugostupanjski prihvaća kao pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda da je tužitelj u spornom razdoblju mogao ostvarivati zaradu čija visina je utvrđena na pravilan način (vještačenjem po vještaku financijske struke), a koju bi tužitelj ostvario baveći se profesionalnim tenisom u utuženom razdoblju da nije bilo štetnog događaja. Stoga su svi suprotni žalbeni navodi stranaka neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

13. Naime, prema odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok prema st. 3. istog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

14. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku korist koja bi prema redovitom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim.

15. Sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke-da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redoviti tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojem bi bila ostvarena. O tome da li postoje sve ove pretpostavke, koje samo ukoliko su kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovu istih mjerila (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-113/14-2 od 28. veljače 2018.).

16. Dakle, da bi oštećenik mogao zahtijevati određenu izmaklu korist, a koja je spriječena štetnikovom radnjom, potrebno je da oštećenik dokaže, osim da korist nije ostvarena i osnovu po kojoj bi bila ostvarena, da bi po redovitom tijeku stvari, dakle, uz veliki stupanj izvjesnosti odnosno s velikom izvjesnošću, ta korist bila ostvarena da nije bilo štetnikove radnje odnosno propuštanja. U postupku je utvrđeno da je tužitelj započeo sa tenisom u dobi od 5,5 godina, da je prve uspjehe počeo postizati sa 9 godina, a 2007. je počeo skupljati bodove na ATP ljestvici profesionalnih igrača kada je dosegnuo 1484. mjesto u singlu i 1382. mjesto u parovima, a već 2009., do dana ozljeđivanja, penje se ne 961. mjesto u singlu i na 892 mjesto u parovima. Stoga se zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj da nije bilo štetnog događaja, sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti dokazao da bi po redovnom tijeku stvari ostvario profesionalni sportski rezultat kojemu je težio, a to je baviti se profesionalno tenisom i ostvarivati utvrđene rezultate i zaradu, dakle, da bi ostvario određenu imovinsku korist.

17. Također drugostupanjski sud prihvaća ocjenu drugostupanjskog suda da je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini 724.327,60 kn neosnovan. Navedeno iz razloga jer je utvrđeno da se temelji na činjenici sponzorskih ugovora i troškova i sl. koje činjenice je tužitelj iznio tek u prigovoru na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga prvostupanjski sud s pravom iste nije uzeo u obzir jer taj gubitak/izmakle koristi nije bio sadržan kao integralni dio tužbenog zahtjeva.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP utvrdio uspjeh tužitelja u parnici u omjeru od 52 %, ali mu nije razmjerno pravilno utvrđenom uspjehu dosudio parnični trošak. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 267.015,62 kn te je pravilno utvrdio da obzirom na uspjeh tužitelja od 52% trošak iznosi 138.848,12 kn odnosno 156.498,12 kn (jer je tom trošku pridodao plaćeni predujam za provedena vještačenja u iznosu od 17.650,00 kn). No prvostupanjski sud je potom nepravilno od utvrđenog parničnog troška tužitelja oduzeo trošak koji je utvrdio tuženiku u iznosu od 152.869,50 kn obzirom na njegov uspjeh u sporu (48%), jer je to protivno sadržaju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku prvostupanjskog suda i pored dosuđenog troška od 3.628,62 kn dosuditi tužitelju i daljnji parnični trošak u visini 152.869,50 kn (kao razliku do 156.498,12 kn).

19. Slijedom sveg navedenog odlučeno je kao u izreci osnovom odredbe čl. 368. st.

1. i čl. 373. t. 3. ZPP.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP jer je žalba tuženika odbijena u cijelosti, dok je tužitelj uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu, samo u odnosu na troškove postupka.

U Zagrebu 6. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.