P-3198/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. K. L. M. d.o.o. K. N., O.:..., zastupano po punomoćniku, M. P., odvjetniku u K.

S., protiv tuženika M. L., iz K. Š., O.: …, zastupan po punomoćniku, J. D., odvjetnici u K. S., radi isplate, te po protutužbi tuženika -

protutužitelja M. L., iz K. Š., O.: …,

zastupan po punomoćnici, J. D., odvjetnici u K. S., protiv tužitelja protutuženika T. K. L. M. d.o.o. K. N., O.: …, zastupano po punomoćniku M. P.,

odvjetniku u K. S., radi isplate, nakon održane glavne i

javne rasprave zaključene dana 7.lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 6. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja M. L. spram tužitelja-protutuženika T.K.L. M. d.o.o. koji

glasi:

„Dužan je tužitelj-protutuženik T.K.L. M. d.o.o. za proizvodnju i usluge, O.: …u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku- protutužitelju M. L., O.: …, iznos od 9.345,85 kuna sa

zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 1.600,00 kuna od 11. travnja 2015. g. pa do isplate,

- na iznos od 56,25 kuna od 18. travnja 2015. g. do isplate,

- na iznos od 5.189,60 kuna od 11. travnja 2015. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kuna od 18. travnja 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena“

II. Dužan je tuženik - protutužitelj M. L., O.: …, u

roku od 15 dana isplatiti tužitelju - protutuženiku T.K.L. M.

d.o.o. O.: … parnične troškove ovoga postupka u iznosu

od 15.164,57 kuna /2.012,68 EUR/ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.Prijedlogom za ovrhu zaprimljenim kod javnog bilježnika M. I. iz

S. dana 13. svibnja 2015. tužitelj je kao ovrhovoditelj ustao zahtjevom spram tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 9.988,47 kn s kamatama kako je tamo pobliže navedeno, sukladno čemu je spomenuti javni bilježnik pod br. O.-159/15 dana 23. svibnja 2015. donio Rješenje o ovrsi.

2.Tuženik se prigovorom usprotivio rješenju o ovrsi, te je ovaj sud svojim rješenjem O.-1822/15 od 7. listopada 2015.g. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u kondemnatornom dijelu i spis uputio parničnom odjelu ovog suda.

2.1.Tuženik je na pripremnom ročištu 18. listopada 2016. održanom nakon što je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u kondemnatornom dijelu stavljen izvan snage, postavio protutužbeni zahtjev potražujući od tužitelja i ujedno protutuženika isplatu iznosa od 11.607,25 kn s kamatama koje na iznos od 1.600,00 kn teku od 11. travnja 2015, na iznos od 56,25 od 18. travnja 2015., na iznos od 5.451,00 kn od 11. travnja 2015., na iznos od 2.500,00 od 18. travnja 2015. i na iznos od 1.500,00 kn od 13.svibnja 2015., sve do isplate, pri čemu nije izričito označio osnov potraživanja ali povezujući to s navodom u prigovoru protiv rješenja o ovrsi kako prema tužiteljevu potraživanju ističe svoje pravo na sniženje naknade i na naknadu štete za iznos od 11.350,00 kn te s računima priloženim spisu dalo bi se zaključiti da se radi o potraživanju za izdatke koje je imao nabavkom prozora i vrata od drugog izvođača o čemu je račune priložio u spis.

2.2.Spis po protutužbi poslovne oznake P-5335/16 pripojen je ovom spisu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

3.U tijeku postupka koji se vodio pod brojem P.-3253/2015 sud je izveo dokaz pregledom računa broj . . od 23. ožujka 2015. g., pregledom dopisa T. 2015. g.", računa F. obrt za prijevoz br. .. od 10. travnja 2015. g.,

otpremnice I. d.o.o. br. .. od 10. travnja 2015. g., specifikacije gotovine

I. L. usluge d.o.o. od 17. travnja 2015. g., računa I. d.o.o. br. 227/01/1 od 10. travnja 2015. g., računa E. obrt za trgovinu i građevinarstvo br. 10/1/1 od 17. travnja 2015., računa odvjetnika Z. S. br. .. od 24.

ožujka 2015., saslušanjem z.z. tužitelja i tuženika kao stranaka, saslušanjem svjedoka M. T. i K. L., pregledom ponude br. . . od 20. siječnja 2015. g., ponude br. .. od 16. veljače 2015. g., pregledom spisa R. M., P.

S-D, P. K. br…, vještva (privatno) S. Z. dipl.ing.

građ. od 12. svibnja 2015., očevidom na licu mjestu uz sudjelovanje sudskog vještaka za drvodjelstvo I. J. i pregledom njegovog pisanog nalaza i mišljenja S. l. 2., te očitovanja spomenutog vještaka S. r. 2..

4.Presudom ovog suda P.-3253/2015 od 4. travnja 2019. je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. I. iz S.

broj O.-159/15 od 23. svibnja 2015. godine, u dijelu kojim je tuženik – protutužitelj (dalje: tuženik) obvezan isplatiti tužitelju – protutuženiku (dalje: tužitelj) iznos od 5.151,33 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2015. godine do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 4.737,14 kuna i za više traženu kamatu platni nalog stavljen izvan snage i u tom dijelu je zahtjev tužitelja odbijen (točka I. izreke). Ujedno je djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 9.345,85 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 1.600,00 kuna od 11. travnja 2015. godine do isplate, na iznos od 56,25 kuna od 18. travnja 2015. godine do isplate, na iznos od 5.189,60 kuna od 11. travnja 2015. godine do isplate, te na iznos od 2.500,00 kuna od 18. travnja 2015.godine do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 2.261,40 kuna, kao i za više traženu kamatu protutužbeni zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

5.Protiv dijelova te presude kojima je odbijen tužbeni a prihvaćen protutužbeni zahtjev, žalbe su podnijele stranke koje nisu uspjele u sporu te je P. i

R. Ž. suda u Š. G.-583/2019 od 16. srpnja 2021. djelomično

odbijena žalba tuženika – protutužitelja kao neosnovana, tako što je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. I. iz S. broj O.-159/15 od 23. svibnja 2015.

godine, u dijelu kojim je tuženik – protutužitelj obvezan isplatiti tužitelju – protutuženiku iznos od 5.151,33 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2015. godine do isplate – potvrđena prvostupanjska presuda; uvažena je žalba tužitelja – protutuženika, te je u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke preinačena prvostupanjska presuda tako što je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. bilježnika M. I. iz S. broj

O.-159/15 od 23. svibnja 2015. godine, i u dijelu kojim je tuženik – protutužitelj u roku od 8 dana obvezan isplatiti tužitelju – protutuženiku i iznos od 4.737,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2015. godine do isplate, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja – protutuženika, u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja za isplatu iznosa od 9.345,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama – ukinuta prvostupanjska presuda i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.U nastavljenom postupku sud je obnovio gornje dokaze te izveo dokaz saslušanjem sudskog vještaka I. J. dok je odbijen prijedlog za vještačenje po novom vještaku kao suvišan.

7.Slijedom navedenog ostalo je odlučiti o protutužbenom zahtjevu u dijelu upravljenom na isplatu 9.345,85 kuna koji se potražuje iz osnova troškova koje je, kako se navodi u protutužbi, tuženik i ujedno protutužitelj imao za nabavu i ugradnju PVC stolarije bez nedostataka, umjesto onih čiju izradu je naručio od tužitelja kao izvođača koji nisu ugrađeni zbog materijalnih nedostataka.

.Glede tužbenog zahtjeva o kojem je pravomoćno presuđeno reći je kako je predmet spora bio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.888,47 kuna s pripadajućim kamatama, na ime neisplaćenog dijela ugovorene naknade za izradu i montažu PVC stolarije u objektu tuženika u Kaštel Štafiliću, utemeljen na tvrdnji tužitelja kao izvođača da mu tuženik kao naručitelj pozivom na odgovornost za materijalne nedostatke, utuženi iznos nije isplatio po završetku radova.

Sud je pravomoćno odlučio o gornjem zahtjevu pošto je u postupku izvedenim dokazima utvrđeno - da su tuženik kao naručitelj i tužitelj kao izvođač sklopili ugovor o djelu čiji predmet je bila izrada i montaži PVC stolarije u objektu tuženika u K. Š., T. 20, da su stranke ugovorile ukupnu cijenu posla u iznosu od 5.760,00 EUR, da je tužitelj sastavio i tuženiku predao ponudu br… od 20. siječnja 2015. godine u kojoj su prozori i vrata pobliže navedeni i shematski prikazani brojevima od 1 do 5, da su pod točkom 5 ponude opisana dvoja jednokrilna balkonska vrata u spoju s dvokrilnim prozorom i nadroletom s rolo komaricama, da je u shematskom prikazu visina tih prozora iznosila 110 cm, da je u toj ponudi tužitelj potvrdio primitak isplate dijela ugovorene cijene u iznosu od 4.000,00 EUR od tuženika, da se tuženik kao naručitelj suglasio sa svim sastojcima ponude glede predmeta posla pa tako i sa visinom od 110 cm za dvokrilne prozore pod točkom 5. ponude, da je prilikom montaže tuženik prigovorio da visina prozorskog okna na dva dvokrilna prozora nije odgovarajuća već da je manja za 6 cm, zabranivši njihovo montiranje kada je jedan već bio fiksiran, da su u tuženikovom objektu ostala oba sporna dva prozora, da je tužitelj isporučio dva sporna prozora u visini od 109 cm umjesto visine 110 cm iz ponude od 20. siječnja 2015., da je tuženik putem punomoćnika pismom od 24. ožujka 2015. godine pozvao tužitelja da otkloni nedostatke u roku od 3 dana od primitka obavijesti izričito navodeći “i to na način da prozorska okna odgovaraju dimenzijom i izgledom kako je to navedeno u vašoj ponudi br… od 20. siječnja 2015. godine“, uz upozorenje kako će naknadu umanjiti za troškove izrade novih prozorskih okna i troškove postavljanja, da tužitelj u ostavljenom roku nije postupio po zahtjevu tuženika, da je tužitelj izvršio sve ugovorene poslove glede nabavke i ugradnje PVC stolarije osim ugradnje dva dvokrilna prozora iz točke 5. ponude što mu je tuženik onemogućio prigovarajući materijalnim nedostacima, te da je u podnesenom računu tužitelj izvršio umanjenje za iznos naknade za montažu tih prozora, slijedom čega je sud zaključio da je tuženik ostao dužan tužitelju isplatu naknade za obavljeni posao u iznosu od 5.151,33 kuna u kojem dijelu je bio održan na snazi izdani platni nalog, dok je za dva neugrađena dvokrilna prozora iz točke 5 ponude, obračunate cijene od 4.737,14 kuna, utvrđujući kako imaju materijalne nedostatke (visina od 109 cm umjesto ugovorene visine od 110 cm) i koji nisu otklonjeni po tužitelju, platni nalog stavio izvan snage i tužbeni zahtjev odbio.

Na temelju tako utvrđenih činjenica – ovaj sud je po ocjeni drugostupanjskog suda -pravilnom primjenom materijalnog prava – članaka 590., 613., 65. stavka 1. i 29. stavka 1. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (”Narodne novine” broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO) – održao na snazi predmetni platni nalog u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 5.151,33 kuna sa pripadajućom kamatom.

Nadalje, glede daljnjeg dijela tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.737,14 kuna prema stavu suda iz drugostupanjske odluke, pošto je tuženik kao naručitelj pravo izbora iz stavka 3. članka 610. ZOO izvršio podnošenjem protutužbe sa zahtjevom da mu tužitelj nadoknadi troškove koje je snosio radi otklanjanja nedostataka, pribavljanjem i ugradnjom stolarije bez nedostatka po drugom izvođaču, da tuženik, sve i da postoje nedostaci glede isporučena dva dvokrilna prozora u smislu članka 610. stavka 1. ZOO, ne može zahtijevati i sniženje naknade za vrijednost tih prozora koje je tužitelj kao izvođač isporučio tuženiku i koji se nalaze u njegovom posjedu, prvostupanjska presuda je preinačena te je predmetni platni nalog i u dijelu za isplatu iznosa od 4.737,14 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2015. godine do isplate, također održan na snazi.

9.U svezi protutužbenog zahtjeva koji je predmet odlučivanja (za isplatu iznosa od 9.345,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama) u ovoj fazi postupka u načelu je reći da odgovornost ili jamstvo za materijalne (i pravne) nedostatke ispunjenja predstavlja odgovornost dužnika kada je njegova činidba, bez obzira radi li se o činidbi davanja, činjenja, trpljenja ili propuštanja, opterećena takvim nedostacima da druga strana ne može, u potpunosti ili djelomično, ostvariti svrhu radi koje je ugovor zaključen. Na razini općeg instituta Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 41/08.,125/11.,78/15. i 29/18., dalje ZOO) ovu odgovornost uređuje kao odgovornost za nedostatke ispunjenja, što znači da u svakom naplatnom ugovoru dužnik odgovara ako ne ispuni činidbu u svemu kako je ugovoreno, odnosno u nedostatku posebnih ugovornih uglavaka, onako kako je zakonom određeno.

No, kako se u praksi ova odgovornost najčešće pojavljuje upravo vezano za nedostatke na stvari koju je dužnik u naplatnom ugovoru predao vjerovniku te kako je institut povijesno nastao upravo kao oblik odgovornosti prodavatelja za nedostatke prodane stvari, Zakon o obveznim odnosima u čl. 357. st. 3. određuje da se na odgovornost prodavtelja za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja činidbe kod svih naplatnih ugovora na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgovornosti prodavatelja za materijalne i pravne nedostatke, tj. u pogledu odgovornosti za materijalne nedostatke odredbe čl. 400.-422. ZOO-a.

Ujedno se ovom odredbom pravila o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari proglašavaju općim pravilima, odnosno pravilima koja vrijede kao lex generalis za sve naplatne ugovore, što znači da se primjenjuju samo ako za pojedine naplatne ugovore nije što drugo propisano, a ako je nešto posebno propisano, dopunjuju ova posebna pravila.

9.1.U konkretnom slučaju tužitelj se kao izvođač prema tuženiku kao naručitelju obvezao dostaviti i montirati PVC stolariju, a naručitelj se obvezao isplatiti mu za to ugovorenu naknadu pa se odgovornost za nedostatke kojima tuženik prigovara treba sagledavati prema odredbama ugovora o djelu iz čl. 590. do 619. ZOO.

9.2.Pri tome nije sporno, što je utvrđeno i provedenim dokazima, kako je to već navedeno. da je tužitelj tuženiku dao, a tuženik prihvatio ponudu za izradu stolarije broj … od 20. siječnja 2015. s pojedinačno i shematski prikazanim prozorima i vratima označenim brojevima od 1. do 5., da je mjerenje obavio tužitelj putem supruga zastupnice tužitelja Marka Tokića, da se prigovor nedostacima odnosi na visinu dva dvokrilna prozora pod točkom 5. te ponude koja po zabrani tuženika koji je prigovorio nedostacima kada je pokušano montiranje nisu ni ugrađena a ostala su kod tuženika, dok je sporno je li došlo do izmjene davanjem i prihvatom ponude … od 16.02.2015. odnosno usmenim ugovorom ili je tužitelj pogriješio uzimanjem mjera za izradu stolarije, a s tim u svezi i radi li se o materijalnom nedostatku iz čl. 610. st. 1. ZOO kojim je određeno kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni.

Kako je tužitelj kao izvođač predao izrađenu PVC stolariju tuženiku kao naručitelju (čl. 603. ZOO) tuženik je bio dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari bilo moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača (čl. 604. ZOO) što je tuženik i učinio odmah tijekom primitka i montaže, prigovarajući visini okna, potvrdu čemu je naći ne samo u iskazima saslušanih svjedoka Tokića i Lozića, već i stranaka, a nakon toga je i dopisom od 24. ožujka 2015.g. tuženik upozorio tužitelja kao izvođača na nedostatke opisujući ih tako da je „došlo do greške u izradi dvokrilnih prozora na način da je dimenzija okna prozora manja nego li je to naznačeno u ponudi i usmeno dogovoreno“, što da stvara drugačiji vizualni dojam te je pozvan tužitelj nedostatak ukloniti odmah po primitku obavijesti na način da prozorska okna odgovaraju dimenzijom i izgledom ponudi br…. od 20. siječnja 2015. jer će u protivnom umanjiti naknada za troškove izrade novih prozorskih okna i troškove njihova postavljanja odnosno ukloniti nedostatak o trošku izvođača, na što se izvođač, ovdje tužitelj, oglušio.

Ovdje dakle nije detaljno opisan nedostatak već se upućuje na to da izgledom i dimenzijama ne odgovara ponudi br…. od 20.siječnja 2015.g. odnosno usmenom ugovoru.

Budući je provedenim dokazima utvrđeno da je tuženik i ujedno protutužitelj, smatrajući da isporučena mu dva jednokrilna prozora imaju materijalni nedostatak jer da nisu suglasna ugovorenom onemogućio radnike tužitelja u montaži prozora koji su kod njega ostali, pozvao tužitelja kao izvođača na otklon nedostataka uz upozorenje ako tu u ostavljenom roku ne učini, da će on to učiniti na njegov trošak, pa pošto se tužitelj nije oglasio, tuženik se koristio pravom iz čl. 610. st. -3. ZOO- tako što je naručio i pribavio od I. d.o.o. iz O. (čiji je tužitelj kooperant) dva dvokrilna prozora drugih dimenzija (za 6 cm razlike) koji su i montirani na njegovom objektu, protutužbom tražeći isplatu u visini troškova koje je s tim u svezi imao, valjalo je raspraviti radi li se o nedostacima u smislu čl. 610. st.1. ZOO kako tvrdi tuženik i ujedno protutužitelj ili tih nedostataka nema, kako to tvrdi tužitelj i ujedno protutuženik.

10.Dosljedno, među strankama je sporno ima li naručeno djelo koje je tužitelj izradio i pokušao montirati nedostataka za koje odgovara tužitelj kao izvođač budući tuženik u bitnome u parnici tvrdi kako pod stavkom 5. Ponude … od 20.siječnja 2015.g. dva dvokrilna prozora s nadroletom i s rolo komaricama 2550x2000 u spoju s jednokrilnim vratima, u dimenzijama okna prozora i baš visini, za 6cm ne odgovaraju ugovorenom, što tužitelj poriče u bitnome tvrdeći kako je stolarija u spornom dijelu stavke 5. izrađena i isporučena prema ugovoru između stranaka na temelju pisanih ponuda … od 20.siječnja 2015. i … od 16.veljače 2015. koje su u tom dijelu identične, i kojih je bilo više zbog promjena koje je tražio tuženik.

S tim u svezi upitnim se ukazuje što se smatra materijalnim nedostatkom te što su stranke ugovorile.

Budući u dijelu koji regulira ugovor o djelu nije normirano što se smatra materijalnim nedostatkom, bilo je potrebno posegnuti za općim institutom ZOO koji ovu odgovornost uređuje kao odgovornost za nedostatke ispunjenja u svakom naplatnom ugovoru kada dužnik odgovara ako ne ispuni činidbu u svemu kako je ugovoreno, odnosno čl. 357. st. 3. ZOO koji određuje da se na odgovornost prenositelja za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja činidbe kod svih naplatnih ugovora na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgovornosti prodavatelja za materijalne i pravne nedostatke, a s tim u svezi uputiti na odredbu iz čl. 401. ZOO-a koji definira pojam materijalnog nedostatka tako da ga definira pozitivno, nabrajanjem tj. zatvorenom listom u kojoj nabraja što se smatra materijalnim nedostatkom pa tako u st. 1. propisuje da nedostatak postoji: 1.) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet, 2.) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata, 3.) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene ili propisane, 4.) kada je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, 5.) ako stvar nema svojstva koja postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.), 6.) ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji i 7.) ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu.

Polazeći od tvrdnji tuženika iznesenih u pozivu-obavijesti tužitelju da otkloni nedostatke, priloženog prigovoru izjavljenom protiv rješenja o ovrsi i njegovom stranačkom iskazu, proizlazi kako bi se eventualno moglo razmatrati je li u pitanju nedostatak iz čl. 401.st.1. toč. 3. ZOO kada stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene ili propisane odnosno toč. 4. kada je predana stvar koja nije jednaka uzorku ako se time smatra crtež iz ponude, a s tim u svezi valjalo je raspraviti što su stranke ugovorile.

11.U bitnome iz iskaza svjedoka M. T., supruga zastupnice tužitelja,

proizlazi da je sudjelovao u uzimanju mjera za izradu, ugovaranju posla za samu izradu i montažu PVC stolarije za koju tvrdi kako je sve izrađeno po prethodno definiranom dogovoru i ponudama u spisu, da je tužitelj obavio otprilike oko 80 % dogovorenog posla kada je prilikom postavljanja jednog prozora u potkrovlju sa balkonskim vratima izrađenog u dogovorenim mjerama i dimenzijama, tuženik promijenio želje utoliko što je umjesto dogovorenog, tražio postavljanje prozora za 6cm većih dimenzija od dogovorenih na što mu je odgovorio kako to iziskuje izradu novih prozora jer traži veće prozore od dogovorenih i definiranih ponudama, a isto tako i promjenu cijene.

Svjedok je bio kategoričan u tvrdnji da se ovdje uopće nije radilo o nikakvim nedostacima jer je tužitelj od početka pa do kraja suradnje tuženiku isporučio i ugradio prozore sukladno dogovoru, ponudi i podacima iz računa, u dimenzijama koje su utvrđene suglasno na terenu, smatrajući kako je jednostavno, u jednom trenutku tuženiku samo tako palo na pamet, u vrijeme kad su mi već bili izrađeni prozori za zadnji kat, da promijeni dimenzije tog prozora, nije se sjećao tuženikovog poziva za otklon nedostatka, tvrdi kako mu tuženik nije dozvolio preuzimanje prozora za koje je tvrdio da imaju nedostatak ali kako mu je poznato da je tuženik nakon svega ovoga angažirao treće osobe koje su na njegovoj kući montirale upravo tužiteljev prozor, što je i fotografirao

11.1.Svjedok K. L. koji nije nazočio uzimanju mjera za izradu stolarije a nesporno je nazočio i pomagao T. u montaži prozora i vrata na tuženikovu objektu u bitnome je iskazivao suglasno istom pa tako da je, kada su već bili postavljeni prozori i vrata na tuženikovu objektu, došao tuženik tvrdeći da je prozor kojega su postavili i to samo okvir a ne i krila trebao biti veći odnosno duži za nekih 5-6 cm za što je T. okrivljavao smatrajući da nije dobro obavio mjerenje, od njega je tražio da o svom trošku obavi izmjenu, čemu se T. usprotivio rekavši da je uzimao mjere prema stanju na terenu, da nije bilo govora o tome da taj prozor bude veći od onoga kakav je napravljen, da se to sve skupa mora mjeriti do klupice i da je sukladno tome uzeta mjera i za taj prozor, pa kako su tonovi bili povišeni da se prestalo s radovima, a nedugo nakon toga sa M. T. je došao po materijal

koji je tamo ostao, što im tuženik nije dozvolio uzeti niti ući na njegov posjed radi čega je pozvana policija i u svakom slučaju koliko je svjedoku poznato, T. nije uzeo ono što je ostalo kod tuženika. Inače svjedok nije nazočio uzimanju mjera niti izradi bilo kakve ponude.

11.2.Za tužitelja je saslušana direktorica K. T., supruga svjedoka

T. koja se suglasila s iskazom svoga supruga dodavši da je bilo više ponuda te konačna ona koja je završavala s brojem .. po kojoj je djelomično i uplaćeno od strane tuženika, tvrdeći da one ranije ponude zapravo ne vrijede ali da inače u ponudama i nema nekih bitnih odstupanja.

Potvrdila je primitak pismena tuženikovog punomoćnika od 24. ožujka 2015. s kojim je upoznala supruga koji je telefonski kontaktirao punomoćnika tuženika. Tvrdi kako su ona i suprug poduzeli sve potrebno da se situacija smiri što s tuženikom nije bilo moguće, tako da nisu uspjeli vratiti dio isporučene robe koja nije zbog tuženikovog ponašanja montirana, odnosno stoga što je samoinicijativno na terenu promijenio plan po pitanju dimenzija prozora.

Također da su na terenu u tuženikovom objektu na svim mjestima montirani tužiteljevi prozori, a što se tiče onoga što tuženiku nije montirano poznato joj je da su njihovi nemontirani prozori također montirani-ugrađeni ali od strane drugog izvođača. Svjedokinji je bilo poznato iz razgovora s njihovim jedinim dobavljačem da je tuženik kod njega direktno naručio 2 dvokrilna prozora sa vodilicama za rolete koji su bili za 6cm duži od onih koje je kod istog tužitelj naručio za tuženika. Iskazala je kako je ukupna cijena ugovorenih radova bila je 5.760,00 EUR-a, tuženik je avansno platio 4.000,00 EUR-a, pa bi čisti ostatak duga bio 1.760,00 EUR-a, ali je prilikom obračuna i utuženja ovaj iznos umanjen za ono što tužitelj nije napravio pri čemu je mislila na montažu pa je potraživanje uslijed tog umanjenja utuženo u visini od 9.888,47 kn. Glede sastavljanja ponuda izjavila je kako osobno nije sastavljala ponude koje prileže spisu, već njezin suprug ali je kao direktorica firme sa svime bila upoznata i svaku ponudu imala na uvidu, a isto tako je nazočila razgovorima supruga joj s tuženikom jer je u uredu s telefonom bio uključen tzv. "speakerphone".

I ona je potvrdila da se na ponudi koja završava s brojevima … (od 20. siječnja 2015.) nalazi potpis njezina supruga u dijelu koji se odnosi na potvrdu o primitku novca, obrazlažući kako se potpis nalazi baš na toj ponudi jer je u trenutku primitka novca tuženik osobno suprugu joj dao baš ponudu pod tim rednim brojem i na njoj se suprug potpisao.

Stranci se čini da je ova isplata naznačena u ponudi 029 bila nakon sastavljanja ponude koja završava s brojevima … (od 16. veljače 2015.), time da ova ponuda … nije uručena tuženiku jer je tada posao već bio završen i tuženik je tražio isporuku nudeći isplatu, a nije mu uručeno ni nekoliko drugih ponuda koje su prethodile onoj koja završava brojevima …, a sve te ponude neovisno i njihovim završnim brojevima odnosile na isti posao i na istu narudžbu. Potvrdila je i da je njezin suprug uzimao mjere na terenu kao osoba isključivo nadležna za taj posao. U svakom slučaju tvrdi kako ova konačna ponuda .. u potpunosti odgovara svemu onom što je s tuženikom bilo dogovoreno.

11.3.Tuženik M. L. suglasno direktorici tužitelja i svjedoku T.

iskazao je kako je s T. koji je bio na terenu i mjerio obavljao komunikaciju glede prozora i vrata, smatrajući ga stoga isključivo krivim za ono što se dogodilo jer zbog njegove krive izmjere kada je donio prozor za 6cm manji od onoga što je bilo na terenu on to nije htio prihvatiti niti dozvoliti montažu. Pri tome njegovu odgovornost temelji na tvrdnji kako nije postojao nikakav dogovor da prozori budu većih ili manjih dimenzija od postojećih već su oni trebali biti istih dimenzija kao postojeći, a kako to nije bio slučaj odmah mu je i prigovorio, tražeći da napravi prozore koji odgovaraju postojećim dimenzijama, na što je reagirao navodeći da to neće učiniti jer da je na njemu (tuženiku) krivnja. Tuženik je obrazlažući svoje ponašanje naveo kako nije mogao prihvatiti prozore tih manjih dimenzija jer je na terenu situacija bila takva da se moraju u znatnoj mjeri popunjavati prazna mjesta pur pjenom, a to ne bi bilo sukladno umijeću ni pravilima struke.

Protivno kazivanju zz tužitelja te svjedoka T. i L., tuženik je izjavio kako je T. pozvao preuzeti ona dva prozora koja nije dozvolio ugraditi pa dakle da u tome nije bio onemogućen i može ih uzeti kad hoće osim što je iz jednog koji je bio fiksiran izvukao vijke, govoreći mu da će ih u potrebnim dimenzijama naručiti kod trećih, ali je on to odbio, radi čega je angažirao odvjetnika koji je tužitelju uputio pismo priloženo spisu, na koje se nitko od tužitelja nije javio već nakon par mjeseci došao T. želeći uzeti kosu stijenu (navedeno u ponudi pod rednim brojem 1) što mu nije dopustio jer je bilo uglavnom plaćeno, a nakon toga je naručio prozore i montažu povjerio trećoj osobi za što je imao troškove, čemu je pridružio troškove prijevoza iz K. do K. i montaže te izrade vještva vještaka S. Z.,

za što je izjavio da predstavlja njegov protutužbeni zahtjev.

Suglasno tužiteljevoj zastupnici izjavio je kako je s tužiteljem bila ugovorena cijena u visini od 5.760,00 EUR-a, od čega je isplatio 4.000,00 EUR-a i to odmah prije postavljanja prozora.

Potvrdio je kako su u ponudi koja završava brojem … navedene sve stavke koje je naručio od tužitelja a što se tiče u istoj navedenih dimenzija da ih nije provjeravao jer je to bio posao tužitelja koji je vršio mjerenje a u čije rad je imao povjerenje smatrajući da je to izmjereno i napravljeno kako treba a nedostatak je utvrdio tek prilikom montaže.

12.Dakle, iskazi saslušanih su suglasni u tome da je za tužitelja mjere za izradu PVC stolarije obavljao svjedok T. koji je izrađivao ponudu i dogovarao posao s tuženikom, što je direktorica tužitelja, svjedokinja K. T. i odobrila, da je ponuda … od 20. siječnja 2015. bila uručena tuženiku koji ju je prihvatio te je kod isplate iznosa od 4.000,00 Eura tužitelju uručenjem novca T., tuženik istome predao tu ponudu da mu na istoj potvrdi primitak novca, što je ovaj i učinio, da tuženiku (prema tužiteljevoj zastupnici) ponuda 0032 od 16.veljače 2015. nije bila uručena, da je tužitelj izveo naručeno djelo i pristupio montaži na tuženikovom objektu, da je kod montaže prvog okvira za dvokrilni prozor iz točke 5. ponude od 20. siječnja 2015. kada je već bio fiksiran za zid, tuženik prigovorio tvrdeći da je niži za 6 cm ne dozvolivši montažu i tražeći izradu prozora viših za 6cm, da su oba prozora ostala kod tuženika, da tužitelj na tuženikov poziv nije dostavio prozore u dimenzijama koje su od njega tijekom montaže tražene te da je tužitelj bio upoznat da je tuženik kod istog dobavljača kod kojega je i tužitelj za njega naručivao prozore naručio dva prozora za 6cm viša od ranijih i da ih je montirao. Tuženik i svjedok T. razlikuju se u tome što je po svjedoku visina uredno izmjerena i prikazana u ponudi, kojih je bilo više, dok se tuženik poziva na onu … tvrdeći da visinu u istoj nije provjeravao kao ni mjerenje imajući povjerenja i stručnost u radnika tužitelja, tako da je razliku od 6cm utvrdio tek prilikom montaže i u bitnome tvrdeći kako uopće nisu ugovarane dimenzije već su trebale odgovarati stanju na terenu, dok svjedok L. i K. T. o mjerenju nemaju saznanja a

potonja tvrdi kako je bilo više ponuda a što se tiče spornih prozora tuženik tvrdi kako ih tužitelj odnosno T. nije htio uzeti, dok ostali saslušani tvrde protivno.

12.1.Prema rezultatima očevida obavljenog u tuženikovom stambenom objektu K. Š. u nazočnosti tuženika, svjedoka T. i sudskog

vještaka za drvodjelstvo I. J., na posljednjem katu tuženik je pokazao predmet prijepora pri čemu je utvrđeno da se radi o dvokrilnom P. prozoru sa jednokrilnim balkonskim vratima i nadroletom sa komaricom, što bi bili novonabavljeni prozori a dva sporna su nađena u objektu u P. gdje su prema tuženikovim navodima privremeno uskladištena, a tuženik je izjavio spremnost spomenute prozore vratiti tužitelju.

Vještaku je bilo naloženo da u ostavljenom roku izradi nalaz i mišljenje u kojem će se izjasniti o tome jesu li prozori i vrata koje je tuženik uskladištio u objektu P. po svojim dimenzijama odgovarajući dimenzijama ponude iz siječnja 2015. i veljače 2015. i je li bilo moguće s obzirom na stanje na terenu u objektu K. Š., T. 20 prozore koji su nađeni u objektu ugraditi prema pravilima struke, odnosno što je sve trebalo obaviti da budu ugrađeni po pravilima struke na što je dao pisano vještvo u kojemu je uopćeno izjašnjavao o zajedničkim obvezama stranaka kod ugovaranja posla, načinu pripreme izvođenja radova, o zidarskoj, modularnoj i proizvodnoj mjeri te uputio na ponudu br…. od 20.siječnja 2015. u kojoj je visina prozora označena sa 1100 mm i na ponudu-shemu … od 16.veljače 2015. gdje je visina 1090 mm za koju razliku od 10mm, koja navodno stvara drugačiji (krivi) vizualni dojam po tuženiku (kako je to navedeno u njegovom pozivu upućenom tužitelju na zamjenu prozora), se izjasnio kako u tome ne vidi nikakav problem, zaključujući i kako sporni prozor odnosno njihov doprozornik (okvir na koji se dograđuje sporno ostakljeno krilo), kakvi su nađeni kod tuženika prilikom očevida, visine 109cm od kojih je jedan već bio fiksiran za zid prilikom sporne montaže, što je potvrdio i sam tuženik, je bilo moguće ostaviti na tuženikovu objektu i da su mogli biti ugrađeni do gotovosti.

U smislu čl. 260. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91.,91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13.,70/19. dalje ZPP) vještak je pozvan usmeno se izjasniti i saslušan na raspravi od 7. lipnja 2022. kada je u cijelosti ostao kod datog mišljenja i zaključka ponavljajući kako ne vidi nikakav problem u razlici visine od 1cm (razlika između visine u ponudi 0029 i 0032), pri tome smatrajući kako je razlika u visini po tuženiku naknadno ugrađenih prozora naručenih kod drugog izvođača mogla nastati iz više razloga, pa tako zbog pogrešnog uzimanja mjera, nakon rušenja starog prozora ili u slučaju ako je ispod starog prozora bilo nekog materijala koji se urušio nakon demontaže starog prozora, što su teoretska razmišljanja.

12.2.Što se tiče vještva koje je tuženik priložio uz protutužbu a izrađenog po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo S. Z. valja reći da taj nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji nije izrađen po nalogu suda, već ga je za potrebe postupka pribavila jedna od stranaka, nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza već se radi o privatnoj ispravi naručenoj od jedne stranke u postupku koju je druga stranka osporila.

Međutim, taj nalaz i mišljenje kao privatna isprava također predstavlja valjano dokazno sredstvo ali za razliku od javne isprave ne tvori predmnijevu istinitosti pa ga sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

U konkretnom slučaju vještvo se odnosi i na točku 1. Ponude … koja nije sporna u ovoj parnici, daje svoj stav o tome kako treba uzeti mjere za zatvore upućujući na potrebitu suradnju naručitelja u smislu osiguranja građevinskih pretpostavki za pravilno uzimanje mjere i izvođača u smislu pravilnog mjerenja smatrajući kako izvođač ne smije isporučiti robu koja kvalitetom a isto tako i uzetim dimenzijama ne odgovara uzetim mjerama na licu mjesta i datoj ponudi isporučivši za 10mm kraći prozor, što inače nije ni sporno. Navedeno će se ocijeniti u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza.

13.U situaciji kada je nepobitno utvrđeno da je mjerenja za naručenu stolariju obavio M. T. za tužitelja kao izvođača, sastavio ponudu … od 20.

siječnja 2015. sa šematskim prikazom mjera gdje je prema točki 5.visina prozora 110 cm, pa tu ponudu uručio tuženiku koji ju je za sebe i zadržao s T. potpisom kao potvrdom primitka 4.000,00 EUR-a, onda je ukazati na opća pravila o ponudi koja u smislu čl. 253. ZOO predstavlja prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora, za koju je ponuditelj vezan (čl.257.) osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla (čl.257.).

U smislu čl. 262. ZOO ponuda je prihvaćena kada ponuditelj prihvati izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

Pošto je tuženik kao ponuđenik ponudu prihvatio, time je među strankama zaključen ugovor o djelu kojim se tužitelj kao izvođač obvezao izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke (čl. 590. i 597. ZOO), dakle prozore u visini od 110cm a ne 109 cm iz ponude .. koja tuženiku nije bila uručena, a svakako nije bio dužan izraditi i montirati prozor visine 116 cm koja visina nije bila predmet ni jedne pisane ponude, a sam tuženik u svom iskazu tvrdi kako dimenzije nisu usmeno ugovarali.

Kod takvog stanja stvari time što je izrađen prozor ili doprozornik visine 109 cm umjesto 110 cm, u potpunosti se ukazuje prihvatljivim mišljenje i zaključak vještaka za drvodjelstvo Ivana Jurića kako su prozori mogli biti ugrađeni do gotovosti i da u razlici od 1cm ne vidi nikakav problem jer se radi objektivno o minimalnoj razlici od ugovorene, niti rezultati postupka na drugo ukazuju, što po ocjeni suda ne predstavlja nedostatak zbog kojega druga strana, ovdje tuženik kao naručitelj, ne može, u potpunosti ili djelomično ostvariti svrhu radi koje je ugovor zaključen, a slijedom toga da nema karakter nedostatka iz čl. 610. st.1. ZOO koji bi naručitelju, ovdje tuženiku davao pravo iz čl. 610. st.3. ZOO.

Tuženik, kako iz njegovog iskaza proizlazi je uvjerenja da se radi o materijalnom nedostatku jer prozori nisu izrađeni u visini od 116cm, radi čega je zabranio ugradnju po tužitelju izvedenih prozora visine 109 cm kada je jedan već bio fiksiran i to upravo se pozivajući na razliku od 6cm, kao što su prozori koje je kod drugog izvođača kasnije naručio i ugradio, iako se u pisanom pozivu tužitelju upućenom za otklon nedostatka poziva na ponudu od 20. siječnja 2015. gdje je u šematskom prikazu točke 5. visina od 110 cm, a usmenog dogovora o visini kako je sam izjavio nije bilo, iz rezultata postupka ne proizlazi da je bilo greške za koju bi tužitelj odgovarao niti je dokazano da je stanje na koje tuženik ukazuje kao relevantno za mjerenje odgovaralo njegovom prikazu.

U takvoj situaciji, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, suvišnim se ukazivalo prihvaćanje prijedloga za provedbu drugog vještačenja, radi čega je isti odbijen.

Dosljedno, sud zaključuje da je tužitelj kao izvođač prema tuženiku kao naručitelju izvršio obveze iz zaključenog ugovora i glede spornih prozora izradivši i predavši mu bez nedostataka iz čl. 610.st.1. ZOO.

Radi navedenog protutužbeni zahtjev je valjalo kao neosnovan odbiti.

14.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., 155., 164. ZPP-a. Tužitelju zastupanom po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora (po tužbenom i protutužbenom zahtjevu), odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012.,103/2014., 118/2014.,107/2015. dalje: Tarifa) i priloženi popis troška za sljedeće radnje: za sastav prijedloga za ovrhu 750,00 kn, za javno bilježničku nagradu 330,00 kn, za sastav podneska koji je uručen na ročištu od 7. srpnja 2016., a kojim se očituje na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi 750,00 kn, za zastupanje na ročištu od 7. srpnja 2016. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 187,50 kn, za pristup na ročište od 18. listopada 2016. 750,00 kn, za sastav podneska od 1. prosinca 2016. kojim se očituje - odgovara na protutužbu 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu od 18. siječnja 2017. 1.000,00 kn, za pristup na ročište od 21. ožujka 2017. 1.000,00 kn, za sastav podneska od 11. siječnja 2018. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka 1.000,00 kn, za pristup na ročište od 16. siječnja 2018. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 250,00 kn, za pristup na ročište od 7. lipnja 2018. (odgoda) 250,00 kn, za sastav podneska od 7. studenog 2018. kojim se očituje na dopunu nalaza i mišljenja 1.000,00 kn, za pristup na ročište od 19. veljače 2019. 1.000,00 kn, za sastav žalbe protiv presude 1.250,00 kn, za pristup na ročište od 18. siječnja 2022. i 7. lipnja 2022. po 1.000,00 kn čemu je s naslova troškova vještačenja i izlaska suda na lice mjesta valjalo dodati iznos od 2.647,07 kn, što je ukupno 15.164,57 kuna, koji iznos je tužitelju dosuđen u cijelosti budući nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjevu, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

Tužitelju je trošak odmjeren primjenom Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 5., Tbr. 11., Tbr. 48. i 50 OT-a

Kamata na trošak sukladno čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ) teče od presuđenja.

Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (15.164,57 kuna: 7,53450 = 2.012,68 EUR).

U Splitu, 6. rujna 2022.

SUTKINJA:

Mirjana Rubić

v. r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun tužitelja

- pun. tuženika

- u spis