REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-11907/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice D.N. iz A., OIB: …, zastupane po punomoćnici D.V., odvjetnici iz Z., protiv tuženika bolnice S.m. iz Z., OIB: …, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. lipnja 2022., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice D.V., odvjetnice i punomoćnice tuženika J.S., Su-…, 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku bolnici S.m., Zagreb, OIB: … isplatiti tužiteljici D.N. iz A., OIB: … na ime razlike plaće s osnove dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost te razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje bruto iznos od 6.387,93 kuna (slovima: šest tisuća tri stotine osamdeset sedam kuna devedeset tri lipe)/ 847,82 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekuće polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 61,26 kuna/ 8,13 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 186,45 kuna/ 24,75 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 111,82 kuna/ 14,84 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 63,51 kuna/ 8,43 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 194,54 kuna/ 25,82 eura od 15.05.2016. godine

- na iznos od 85,68 kuna/ 11,37 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 56,93 kuna/ 7,56 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 232,99 kuna/ 30,92 o eura d 15.08.2016. godine

- na iznos od 247,45 kuna/ 32,84 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 74,53 kuna/ 9,89 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 76,17 kuna/ 10,11 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 72,18 kuna/ 9,58 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 98,97 kuna/ 13,14 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 83,60 kuna/ 11,10 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 140,65 kuna/ 18,67 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 107,36 kuna/ 14,25 eura od 15.04.2017. godine

- na iznos od 200,45 kuna/ 26,60 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 65,13 kuna/ 8,64 eura od 15.06.2017. godine

- na iznos od 116,63 kuna/ 15,48 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 146,50 kuna/ 19,44 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 155,13 kuna/ 20,59 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 109,84 kuna/ 14,58 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 124,65 kuna/ 16,54 o eura d 15.11.2017. godine

- na iznos od 31,09 kuna/ 4,13 eura od 15.12.2017. godine

- na iznos od 199,86 kuna/ 26,53 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 35,61 kuna/ 4,73 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 107,16 kuna/ 14,22 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 200,46 kuna/ 26,61 eura od 15.05.2018. godine

- na iznos od 203,97 kuna/ 27,07 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 103,85 kuna/ 13,78 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 72,83 kuna/ 9,67 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 60,73 kuna/ 8,06 eura od 15.10.2018. godine

- na iznos od 50,39 kuna/ 6,69 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 88,31 kuna/ 11,72 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 224,34 kuna/ 29,78 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 103,24 kuna/ 13,70 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 136,90 kuna/ 18,17 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 203,03 kuna/ 26,95 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 136,90 kuna/ 18,17 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 185,37 kuna/ 24,60 eura od 15.06.2019. godine

- na iznos od 159,43 kuna/ 21,16 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 203,31 kuna/ 26,98 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 111,54 kuna/ 14,80 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 163,51 kuna/ 21,70 eura od 15.10.2019. godine

- na iznos od 130,91 kuna/ 17,37 eura od 15.11.2019. godine

- na iznos od 122,82 kuna/ 16,30 eura od 15.12.2019. godine

- na iznos od 115,60 kuna/ 15,34 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 180,11 kuna/ 23,90 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 100,59 kuna/ 13,35 eura od 15.03.2020. godine

- na iznos od 47,14 kuna/ 6,26 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 67,16 kuna/ 8,91 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 13,60 kuna/ 1,81 eura od 15.06.2020. godine

- na iznos od 14,56 kuna/ 1,93 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 0,72 kuna/ 0,10 eura od 15.10.2020. godine

- na iznos od 0,48 kuna/ 0,06 eura od 15.11.2020. godine

II. Nalaže se tuženiku bolnici S.m., Z., OIB: … isplatiti tužiteljici D.N. iz A., OIB: … s osnove razlike plaće umanjenjem osnovice za obračun plaće u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. te razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje bruto iznos od 8.942,04 kuna (slovima: osam tisuća devet stotina četrdeset dvije kune četiri lipe)/ 1186,81 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 620,46 kuna/ 82,35 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 717,96 kuna/ 95,29 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 621,18 kuna/ 82,44 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 606,96 kuna/ 80,56 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 636,48 kuna/ 84,48 eura od 15.05.2016. godine

- na iznos od 513,96 kuna/ 68,21 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 593,28 kuna/ 78,74 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 683,10 kuna/ 90,66 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 722,52 kuna/ 95,89 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 610,56 kuna/ 81,04 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 777,06 kuna/ 103,13 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 600,06 kuna/ 79,64 o eura d 15.12.2016. godine

- na iznos od 631,50 kuna/ 83,81 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 606,96 kuna/ 80,56 eura od 15.02.2017. godine

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn/ 870,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana 6. rujna 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike u Odjelu za medicinsku biokemiju u traumatologiji i ortopediji. U razdoblju unazad 5 godina tuženik je tužiteljici isplaćivao umanjene plaće. Navodi da joj je tuženik plaću za rad obavljen od 1. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn, umjesto prema osnovici u iznosu od 5.415,37 kn, pa na taj način tuženik nije u cijelosti isplatio tužiteljici plaću za rad obavljen u navedenom razdoblju, a posljedično tome, nije u cijelosti isplatio tužiteljici naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora niti naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Također navodi da u vremenskom razdoblju unazad 5 godina (a i ranije) tuženik joj nije platio dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve radne sate, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, kao i da joj tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima svog radnog mjesta i u svakom trenutku je imala odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Nadalje navodi da joj tuženik nije evidentirao pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema članku 58. stavak 9. KU 88/13, članku 51. stavku 9., 10. i 11 KU, odnosno članku 49. stavak 9., 10. i 11. KU 29/18, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 24. prosinca 2021. (stranica 91-94 spisa), koji je sukladan izračunu tuženika, tužiteljica od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća potražuje isplatu iznosa od 6.387,93 kn na ime utuženih dodataka na plaću te iznos od 8.942,04 kn s osnove razlike plaće zbog umanjene osnovice, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je pravilno obračunavao plaću tužiteljice na način kako je to regulirano odredbama Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/2001. i 39/2009.), Zakona o osnovici plaća u javnim službama (NN 39/2009. i 124/2009.), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/2013, 72/2013, 151/2013, 9/2014, 40/2014, 51/2014, 77/2014, 83/2014, 87/2014, 120/2014, 147/2014, 151/2014, 11/2015, 32/2015, 38/2015, 60/2015, 83/2015, 112/2015, 122/2015, 10/2017, 39/2017, 40/2017, 74/2017, 122/2017, 9/2018, 57/2018, 59/2019, 79/2019, 119/2019, 50/2020 – u daljnjem tekstu Uredba), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018., 35/2019., 78/2019., 92/2019. i 56/2020. – u daljnjem tekstu KU), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17., 47/2018., 123/2019. i 66/2020.). Osnovica plaće u 2016. godini temelji se na Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006. potpisanog od sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske te Dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisanog 13. svibnja 2009. godine. Točkom III navedenog sporazuma navedeno je : „U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.“ Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo tromjesečje bila je 1,2, a za treće 2,8 iz čega proizlazi da je prosjek 2. Međutim, dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2 % te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznosi 1,99948 %. Naime, tom računicom stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880 %, a u trećem 2,84015 %. Slijedom navedenog nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III. navedenog sporazuma te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati za 6. Navodi da se obračun plaća tuženoga odvija putem Financijske agencije sukladno uputama Vlade i ministarstva financija te da tuženik nije bio u mogućnosti određivati visinu osnovice za obračun plaća pa ističemo prigovor pasivne legitimacije. Tuženik ističe kako nisu osnovani navodi da tuženik tužiteljici nije platio sve sate prekovremenog rada na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana. te da joj je po navedenoj osnovi umanjio iznos plaće. Poziva se na Zaključak 153 Zajedničkog povjerenstvo za tumačenje KU, čija su tumačenja u smislu st. 6 istog čl. obvezna i imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja istog. Tuženik ističe da nisu osnovani navodi tužiteljice da nije ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima rada, također tužiteljica u tužbi pogrešno navodi da joj tuženik nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Tuženik evidentira i plaća sve sate redovnog i prekovremenog rada tužiteljice sukladno pozitivnim propisima koji se primjenjuju u djelatnosti zdravstva. Slijedom navedenog netočan je navod da je posljedično pogrešnom obračunu plaća tužiteljice pogrešno obračunata i naknada zbog privremene nesposobnosti za rad kao i naknada za godišnji odmor tužitelja. Predlaže odbiti tužbu u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u platnu listu, Izvod iz zapisnika s sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Priopćenja za javnost DZS-a – procjena tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015., Priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnoga BDP za drugo tromjesečje 2015., Priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnoga BDP za treće tromjesečje 2015., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te je izvršen uvid u izračun tuženika.

4. Podneskom od 10. prosinca 2021. (stranica 81-82 spisa) tužiteljica je povukla dio tužbe kojim je utužila potraživanje na ime razlike plaće za rad u dane blagdana i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka.

5. Na konačno postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, a koji je sukladan izračunu tuženika, tuženik nije imao ni primjedbi ni prigovora.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatu dodatka zbog otežanih uvjeta rada te zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada te posljedično tome, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja koje bi ostvarila da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću, u razdoblju od prosinca 2015. do listopada 2020. Predmet spora je i zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike plaće zbog umanjene osnovice za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.

8. Iz navoda stranaka i dokumentacije u spisu proizlazi nespornim da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika kao inženjer medicinsko laboratorijske dijagnostike, a što je razvidno iz platnih lista dostavljenih u spis iz kojih je ujedno vidljivo da je ostvarila određeni broj prekovremenih sati. Nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada, kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata kako to proizlazi iz platnih lista i da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju. Ono što je sporno je pripadaju li tužiteljici i u kojem iznosu utuženi dodaci za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću. Nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna. Sporno je da li je tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

10. Imajući na umu citiranu odredbu ZR, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je nesporno postojanje radnog odnosa između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca pa je tuženik kao poslodavac jedini odgovoran za isplatu plaće tužiteljici kao svom radniku. U tom smislu su neodlučni prigovori tuženika kako se obračun i isplata plaće vrši od FINE putem COP-a.

11. Člankom 8. st. 1. ZR propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 81. ZR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

13. Prema odredbi čl. 53. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 88/13, dalje u tekstu: KU 88/13), čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje u tekstu: KU 143/13) te čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 52. st. 1. i 2. KU 88/13, čl. 47. st. 2. i 3. KU 143/13 i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18). Prema odredbi čl. 58. st. 1. KU 88/13, čl. 51. st. 1. KU 143/13 i čl. 49. KU/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

14. Prema odredbi čl. 65. st. 1. KU 88/13, čl. 57. st. 1. KU 143/13 i čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice.

15. Sukladno odredbi čl. 66. KU 88/13 i čl. 59. KU 143/13 te pripadajućih Dodataka KU zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju pravo na dodatak na plaću od 1. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. od 4% te u razdoblju od 1. rujna 2019. taj dodatak iznosi 8% od osnovne plaće.

16. Obzirom da nije sporno da je tužiteljica čitavo utuženo razdoblje radila na istim poslovima, pripadaju joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima tijekom čitavog radnog vremena te je tijekom čitavog radnog vremena imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu.

17. Stav ovog suda potvrđen je i pravnim shvaćanjem sa osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane u ponedjeljak 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznim u odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

18. Nadalje, samim time što je tužiteljici pogrešno obračunata plaća za vrijeme prekovremenog rada, pogrešno joj je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a koja se temelji na prosjeku plaće u prethodna tri mjeseca kako je to propisano odredbom čl. 36. KU. Isto je i što se tiče naknade plaće za vrijeme bolovanja a koja je propisana odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike prema kojoj se naknada za bolovanje do 42 dana obračunava u visini 85% ostvarene plaće u prethodna tri mjeseca prije početka bolovanja.

19. U skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u presudi poslovnog broja Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu, tužiteljica ostvaruje pravo i na razliku plaće zbog umanjene osnovice. Uvjeti za povećanje osnovice se temelje na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te su ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.

20. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS, a na koje se članak III. i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. pa stoga jasnim proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto. 21. Tuženik je sačinio obračun potraživanja tužiteljice a tužiteljica je sukladno istom postavila konačni tužbeni zahtjev ovom postupku, čiju visinu, kako je već navedeno, tuženik nije osporio.

22. Stoga kako je tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, isti je valjalo prihvatiti i dosuditi joj razliku plaće po utuženim dodacima u ukupnom iznosu od 6.387,93 kn te zbog umanjene osnovice u ukupnom iznosu od 8.942,04 kn.

23. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), a stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), budući da je tužiteljica zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora, konačno preciziranom tužbenom zahtjevu te priloženom troškovniku.

24.1. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT), troškovi sastava obrazloženog podnesaka od 10. veljače 2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT.), troškove zastupanja na ročištu održanom 4. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (100 bodova prema Tbr. 9/1 OT), troškovi sastava podnesaka od 10. prosinca 2021. u iznosu od 250,00 kn (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT.), troškovi sastava obrazloženog podnesaka od 24. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT.) te troškove zastupanja na ročištu održanom 27. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (100 bodova prema Tbr. 9/1 OT), a što ukupno iznosi 525 bodova, odnosno 5.250,00 kn, na koji iznos se nadodaje trošak PDV-a od 25% u iznosu od 1.312,50 kn pa stoga sveukupno trošak tužiteljice iznosi 6.562,50 kn, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

25. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročište za objavu presude, budući isti za tužiteljicu nije ni nastao niti se isti ne smatra potrebnim za vođenje ovog postupka, u smislu čl. 155. ZPP-a, s obzirom da se na ročištu za objavu presude ne raspravlja niti se poduzimaju bilo kakve radnje za koje bi bilo opravdano da pristupi punomoćnik koji je odvjetnik odnosno da tužiteljicu zastupa isti. Osim navedenog, presuda je tužiteljici dostupna i u slučaju ne pristupanja na ročište za objavu putem e-oglasne ploče, koje preuzimanje na takav način za tužiteljicu ne predstavlja nikakav trošak, a tužiteljica može svoju presudu preuzeti bilo kada u službenim prostorijama suda osobno ili putem punomoćnika. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

26. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 6. rujna 2022.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. tuženiku