REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
Pr-12/2020-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. J., iz S.,
OIB:… zastupane po punomoćniku S. Š. odvjetniku u S.,
protiv tuženika O. b. H. d.d. S., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. A. odvjetniku u S., radi
utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 06. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:
''1. Utvrđuje se da je odluka tuženika O. b. H. d.d. , OIB: … o izvanrednom otkazu ugovora o radu (bez broja) od 26.11.2019.godine, nezakonita, ništava i nedopuštena te da radni odnos tužiteljice A. J. iz S.,
OIB: … nije prestao. 2. Dužan je tuženik O. b. H.
d.d. OIB: … u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu A.
J. iz S., OIB: … na poslove Viši bankar u
P. jedinici S. sjever i otoci, P. centra S. D., D.
upravljanja mrežom, S. poslovanja s građanstvom odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima.''
II/ Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 2.500,00 Kuna (331,80 Eura).
i
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev za donošenje privremene mjere u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:
''1.Određuje se privremena mjera te se nalaže tuženiku O. b. H. d.d. OIB: …u roku od tri dana po primitku ovog rješenja vratiti tužiteljicu A.
J. iz S., OIB: … na poslove Viši bankar u
P. jedinici S., sjever i otoci, P. centra S. D., Direkcija
upravljanja mrežom, Sektor poslovanja s građanstvom, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima.
2. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah i ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.''
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 08.siječnja 2020.godine tužiteljica navodi da je tuženik tužiteljici koja je bila zaposlena na radnom mjestu viši bankar u poslovnoj jedinici S., sjever i otoci, P. centra S. D., Direkcija upravljanja
mrežom, Sektor poslovanja s građanstvom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.11.2019.godine otkazao ugovor o radu od 03.12.2018.godine zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Ističe se da tuženik u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu ističe da je dana 11.11.2019.godine povodom izostanka s radnom mjesta radnika S. D., a koji da je bio u posjedu ključeva sefa poslovnice izvršena izvanredna kontrola gotovog novca u poslovnici V. u kojoj je tužiteljica bila zaposlena te da je utvrđen manjak gotovine i to iznosa navedenih u odluci. Navodi se da je u odluci o otkazu istaknuto i da tužiteljica nije obavljala zadatke definirane radnim mjestom višeg bankara odnosno poslove upravljanja gotovog novca u poslovnici te da je dana 05.11.2019.godine predala ključeve sefa poslovnice radniku
S. D., te da je isti navedeno zloupotrijebio te pronevjerio novac koji da je manjkao u sefu poslovnice, a čime da je za tuženika nastupila ogromna šteta. Istaknuto je u odluci o otkazu i da je tužiteljica kršila sigurnosna pravila vezano za otvaranje i zatvaranje poslovnice te da je postupala suprotno Pravilniku o bankarskoj sigurnosti i to točki III.6.7.(181), a što da je i tužiteljica priznala u pisanoj izjavi. Navedeno je u odluci o otkazu da istaknuti propusti predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a radi čega da je i donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tužiteljica ističe da je u smislu članka 133. Zakona o radu podnijela zahtjev za zaštitu ostvarivanja prava radnika jer da smatra da navedena odluka nije na zakonu osnovana, te da se na taj zahtjev tuženik oglušio. Nadalje, ista ističe da smatra da nije počinila nikakve povrede radne dužnosti koje joj se stavljaju na teret, te d je obavljala poslove i zadatke radnog mjesta viši poslovni bankar, a da joj je nadređeni u poslovnici u kojoj je radila bio S. D.
kao voditelj poslovnice. Istaknuto je od strane tužiteljice da se nad radom nje i S. D. vršila kontrola od strane šefa P. u S.. Istaknuto je da je izvanredni otkaz dopušten ako zbog osobito teške povrede radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, a da se kod tužiteljice nisu ispunile takve pretpostavke jer da ista nije počinila osobito tešku povredu radnog odnosa. Navodi se da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije uvažavao interese obiju ugovornih stranaka, činjenicu da tužiteljica ima dvoje maloljetne djece, supruga, te da je radni odnos tužiteljice osnov njene egzistencije te da se radilo o radnom odnosu na neodređeno vrijeme i činjenici da se tužiteljica u vrijeme otkazivanja nalazila na bolovanju. Ističe se da je tužiteljica obavijestila poslodavca-tuženika dana 11.11.2019.godine o nedostatku novaca kad je ujutro došla na radno mjesto, te da je istog dana dala i izjavu u vezi svih činjenica za koje je tuženik tereti temeljem odluke o otkazu. Također tužiteljica ističe da je sukladno odredbi članka 116.stavka 2. ZR-a istekao prekluzivni rok za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici jer da se taj rok treba računati od 11.11.2019.godine budući da je poslodavac predmetnu odluku predao putem HP ekspresa 27.11.2019.godine. Također se ističe da je otkaz u smislu odredbe članka 120.stavka 3. ZR-a morao biti uručen tužiteljici osobno, ali da nije jer da je navedenu odluku zaprimila njena svekrva pa da je i iz tog razloga otkaz nedopušten. Navodi se da tuženik tijekom radnog vijeka tužiteljice na njen rad nije imao nikakvih primjedbi. U navedenom smislu se predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je nezakonita, ništava i nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 26.11.2019.godine, te da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na prijašnje radno mjesto višeg bankara u P. jedinici S., sjever i otoci, P. centra S. D., Direkciju upravljanja mrežom, Sektora
poslovanja s građanstvom, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. Također je predloženo i donošenje privremene mjere kojom će se naložiti vraćanje tužiteljice na navedeno radno mjesto. 2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je tuženik izvanrednim otkazom od 26. studenog 2019.g. otkazao ugovor o radu tužiteljici, jer da je imenovana u obavljanju poslova svog radnog mjesta viši bankar na lokaciji rada u poslovnici V., počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a koje da su u konačnici doprinijele nastanku velike materijalne štete za tuženika pa da uz uvažavanje svih okolnosti, ali i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Ističe se da je ugovor o radu otkazan je unutar roka od 15 dana od dana saznanja tuženika za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, a postupak koji je prethodio izvanrednom otkazivanju ugovora o radu da je proveden u skladu sa zakonom. Navodi se da je u skladu s poslovima i zadacima radnog mjesta višeg bankara kojeg je tužiteljica obavljala na lokaciji rada u poslovnici V. tužiteljica pored ostalih poslova bila odgovorna i za upravljanja tokovima gotovog novca, a od strane voditelja poslovnice V. I.. Ž. (dislociran s mjestom rada u poslovnici S.), te da su tužiteljici bili povjereni ključevi sefa/trezora koji se nalazio u poslovnici V. te da je samo tužiteljica imala ovlaštenje za rukovanje ključevima trezora. Ističe se da je u poslovnici V. pored tužiteljice bio zaposlen i radnik tuženika S. D., koji da je temeljem ugovora o radu broj:2018/932 od 03.12.2018.g. obavljao poslove radnog mjesta bankara specijaliste za fizičke osobe, koji da u djelokrugu poslova i zadataka svog radnog mjesta nije bio ovlašten za upravljanje tokovima gotovog novca, te da isti nije imao ovlaštenje za rukovanje ključevima trezora pa da mu dosljedno tome ključevi trezora nisu niti bili povjereni. Ističe se da je voditelj poslovnice V. bio I. Ž. i kao voditelj ove poslovnice da je bio neposredno nadređen i tužiteljici i radniku S. D.. U tom smislu se ističe da S. D. nije bio voditelj poslovnice V. niti da je on na bilo koji način bio nadređen tužiteljici kako se to nastoji prikazati u tužbi, već da su tužiteljica i radnik S. D. bili zaposlenici tuženika između kojih da nije postojao hijerarhijski odnos nadređenosti/podređenosti, već da je svatko od njih bio odgovaran za obavljanje poslova svog radnog mjesta u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu. Navodi se da je u vremenskom periodu od 05.11. do 11.11.2019.g., a za što da je tuženik kao poslodavac saznao 12.11.2019.g., da je tužiteljica počinila više osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa koje da su za tuženika rezultirale višemilijunskom štetom, tako da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici u cijelosti utemeljen i na zakonu osnovan, te da je otkaz dat unutar prekluzivnog roka od 15 dana od dana pouzdanog saznanja za činjenice na kojima je izvanredni otkaz utemeljen. Ističe se da je temeljem Izvješća Odjela bankovne sigurnosti od 12.11.2019.g., a povodom izvanrednog događaja manjka gotovog novca u trezoru poslovnice V., a koji događaji su se počeli otkrivati nedolaskom radnika S. D. na radno mjesto u ponedjeljak dana 11.11.2019.g., da se došlo do saznanja da je tužiteljica ključeve trezora koji su joj bili povjereni, dana 05.11.2019.g. neovlašteno, dakle samovoljno predala S. D. koji da je zatim izvršio narudžbu veće količine gotovog novca koju da je i preuzeo dana 08.11.2019.g. i pohranio ga u trezor. Ističe se da je tog istog dana u petak 08.11.2019.g., tužiteljica koja je upoznata s činjenicom zaprimanja veće količine gotovine u trezor poslovnice napustila svoje radno mjesto prije završetka radnog vremena, znajući da je u poslovnici sam ostao S. D. i da ima ključeve trezora koje da mu je ona neovlašteno i samovoljno predala. Navodi se da je pri kraju radnog vremena S. D. otvorio trezor iz kojeg da je otuđio veliki iznos gotovog novca u kunama i stranoj valuti, a što da je sve zabilježeno kamerama video nadzora. Ističe se da se u posljedice svojih postupaka prva uvjerila tužiteljica kada je nakon vikenda došla na posao u ponedjeljak dana 11.11.2019.g. i utvrdila da nema ni S. D., ali niti novca u trezoru, ključeve kojih da mu je ona neovlašteno predala, te da nakon što je alarmirala voditelja poslovnice I. Ž., a on svoje nadređene, a ovi pak Odjel bankovne sigurnosti, a o svemu da je obaviještena i policija, da je utvrđeno da je S. D. iz trezora poslovnice u V. otuđio višemiljunski iznos u kunama i stranoj valuti, a koji da je specificiran komisijskim pregledom gotovog novca o čemu da je sastavljen zapisnik od 11.11.2019.g. Navodi se i da je tužiteljica povrijedila i sigurnosna pravila tuženika glede otvaranja i zatvaranja poslovnice V., kojima da je propisano da se otvaranje i zatvaranje poslovnice obavlja u prisutnosti najmanje dvije osobe, a to su u ovom slučaju tužiteljica i drugi zaposlenik S. D., budući da je tužiteljica u petak
08.11.2019.g. svoje radno mjesto napustila prije isteka radnog vremena, i dana 11.11.2019.g. kada je sama otvorila poslovne prostorije poslovnice V.. Navodi se da sigurnosna pravila o zajedničkom otvaranju i zatvaranju poslovnih prostorija tuženika, postoje radi zaštite imovine tuženika, odnosno radi smanjivanja rizika nastanka štete na najmanju moguću mjeru, ali i radi zaštite interesa zaposlenika tuženika od eventualno neopravdanih sumnji da su za vrijeme dok su sami boravili u prostorijama tuženika eventualno napravili kakvu štetnu radnju. Ističe se da je tužiteljica prema vlastitom kazivanju dana 08.11.2019.g. i to „na zamolbu moje suputnice da izađem malo ranije.“ napustila svoje radno mjesto prije isteka radnog vremena, a isto tako da je dana 11.11.2019.g. sama ušla u prostorije poslovnice V..
Nadalje se ističe da navodi tužiteljice da je ona ključeve trezora predala S. D. kao svom nadređenom, budući da je on bio voditelj poslovnice V. su potpuno neosnovani i usmjereni na izbjegavanje odgovornosti tužiteljice za počinjene osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a sama činjenica što da je S. D. počinio kazneno djelo kojim je tuženiku pričinjena višemiljunska materijalna šteta da ne oslobađa tužiteljicu od odgovornosti za povrede koje je ona počinila, jer da je upravo ona svojim postupcima omogućila počinjenje kaznenog djela, pa da stoga postupanje tužiteljice, kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti, predstavlja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje su za tuženika rezultirale velikom materijalnom štetom. Navodi se da je za tuženika potpuno neprihvatljivo da bilo koji od njegovih radnika, u obavljanju povjerenih mu poslova i radnih zadataka postupa suprotno propisanim procedurama, uputama tuženika i ovlaštenjima koja su mu povjerena, a kako je postupanje tužiteljice rezultiralo velikom materijalnom štetom, da je tuženik osnovano njene propuste kvalificirao kao osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, i stoga opravdano i na zakonu utemeljeno donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. tužiteljici, jer uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Također tuženik ističe da sukladno odredbi članka 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati u prekluzivnom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, koji rok je tuženik ispoštovao. Navodi se da za izvanredni otkaz ugovora o radu nije dovoljna samo sumnja da je radnik počinio osobito tešku povredu radnih obveza, već da to podrazumijeva pouzdano utvrđenje počinjenja osobito teških povreda. Također se navodi da su neosnovani navodi tužiteljice da je tuženik ugovor o radu izvanredno otkazao izvan prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji, jer da je tuženik već 11.11.2019.g. imao pouzdana saznanja o svim činjenicama i okolnostima na kojima je utemeljio izvanredni otkaz. Navodi se da dana 11.11.2019.g. tuženik još nije imao pouzdanog saznanja o svim činjenicama i okolnostima osobito teških povreda radnih obveza koje je počinila tužiteljica, a do kojih saznanja da je došao tek primitkom Izvješća Odjela bankovne sigurnosti od 12.11.2019.g. Ističe se da je tuženik dana 11.11.2019.g. imao saznanja da se u poslovnici V. desio izvanredni događaj u svezi rada ove poslovnice i da je postojala sumnja da je netko od djelatnika tuženika otuđio veliki iznos novca iz trezora ove poslovnice, ali da se tog dana još nisu znale sve činjenice u svezi postupanja djelatnika ove poslovnice, njihovih ovlaštenja i postupaka od kojih da zavisi odluka o izvanrednom otkazu, niti se znalo tko je i pod kojim okolnostima otuđio novac. Istaknuto je da su upravo radi utvrđivanja ovih činjenica djelatnici Odjela bankovne sigurnosti odmah dana 11.11.2019.g. izašli na lice mjesta i započeli s radom na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti u vezi ovog događaja, a koji posao da su dovršili dana 12.11.2019.g. kada da su i sačinili izvješće o izvanrednom događaju. Istaknuto je da su u vrlo kratkom vremenu od svega dva dana, radnici Odjela bankovne sigurnosti proveli i dovršili kontrolu kojom da su pouzdano utvrdili da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a utvrđivanje te činjenice da je podrazumijevalo prikupljanje svih potrebnih informacija i isprava i od treće pravne osobe (M. s. d.o.o.) o tijeku gotovog novca u poslovnici V., ovlaštenjima djelatnika poslovnice V. i dr., a o čemu su sačinili izvješće dana 12.11.2019.g. koje da su odmah i dostavili Upravi tuženika. Navodi se da budući da je predmetno izvješće Odjela bankovne sigurnosti istog dana tj. 12.11.2019.g. dostavljeno Upravi tuženika, da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici od 26. 11. 2019.g., dat unutar roka od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji. Naposljetku tuženik ističe da obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, a postupak izvanrednog otkazivanja ugovora o radu da je proveden u skladu sa Zakonom da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici dopušten i na zakonu utemeljen, a radi čega da tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužiteljice na snašanje troškova postupka.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu broj 2018/931 od 03.12.2018.godine (list 6-7, te 26-27, te 34, te 37-38 spisa); odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.11.2019.godine (list 8-9, te 211 spisa); zahtjeva za zaštitu ostvarivanja prava od 11.12.2019.godine (list 10-14 spisa); izjave A. J., tužiteljice od 21.11.2019.godine (list 16 spisa); izjave A. J. od
11.11.2019.godine (list 17-19, te 45 spisa); odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.11.2019.godine (list 28-29 spisa); opis poslova višeg bankara (list 30-31 spisa); obrasca 29: evidencije ovlaštenja za rukovanje ključevima, šifrom sefa i šifrom alarma particije sefa (list 32 spisa), opis poslova bankara specijaliste za fizičke osobe (list 35-36 spisa); izvješća tuženikove direkcije informacijske i bankovne sigurnosti, O. bankovne sigurnosti od 12.11.2019.godine (list 39-43 spisa); rezultata komisijskog pregleda gotovog novca u ispostavi V. (list 44 spisa); potvrde o izdatku efektive od 08.11.2019.godine (list 46 spisa); Pravilnika o bankovnoj sigurnosti (list 47-107 spisa); Pravilnika o radu od 30.11.2018.godine sa popisima radnih mjesta (list 108-140 spisa); procedure o provođenju disciplinskog postupka (list 141-152 spisa); dostave dokumentacije putem e-maila od 20.11.2019.godine od strane više direktorice Direkcije organizacije i HR-a D. B. na savjetovanje predstavniku Sindikata, Sindikalne podružnice O. b. H. P. P. a
vezano za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici uz dostavu nacrta izvanrednog otkaza ugovora o radu , te izvješća o izvanrednom događaju u V. te dopisa istog sadržaja P. P. (list 153 i 154 spisa); Pravilnika o rukovanju gotovinom i vrijednostima u poslovnici (list 157-169 spisa); sigurnosne procedure S. banke d.d. od 01.06.2018.godine (list 170-200 spisa); zahtjeva za iznošenje obrane od 15.11.2019.godine (list 209-210 spisa); potvrde tuženika od 10.06.2021.godine (list 221 spisa); Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka R. M. (list 214-216 spisa); tužiteljice A. J. (list 217-219 spisa); svjedokinje D. K. na ročištu od 27.10.2021.godine; svjedoka I. Ž. na ročištu od 27.10.2021.godine; svjedoka T. A. na ročištu od 31.01.2022.godine (list 241-245 spisa);
svjedoka P. P. na ročištu od 05.04.2022.godine.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan.
5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u P. jedinici S., sjever i otoci, P. centra S. D., Direkciji upravljanja mrežom, Sektoru poslovanja s građanstvom u V. temeljem ugovora o radu broj 2018/931 od 03.12.2018.godine na radnom mjestu Viši Bankar, a koja je činjenica razvidna i iz pregledanog ugovora o radu broj 2018/931 od 03.12.2018.godine (list 6-7 spisa). Također nije sporna ni činjenica da je tužiteljici izvanredno otkazan navedeni ugovor o radu odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.11.2019.godine. Iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.11.2019. proizlazi da je tuženik temeljem izvješća Odjela bankovne sigurnosti od 12.11.2019.godine utvrdio povrede radnih obveza tužiteljice te da isti tereti tužiteljicu da nije obavljala zadatke definirane radnim mjestom višeg bankara i to poslove upravljanja tijekom gotovog novca u poslovnici u V. jer da je dana 05.11.2019.godine predala ključeve sefa poslovnice radniku S. D.
iako da je upravo tužiteljica sukladno Pravilniku o bankovnoj sigurnosti odgovorna osoba za rukovanje ključevima sefa, a sve temeljem ovlaštenja voditelja poslovnice, te da je navedeno postupanje tužiteljice dovelo do toga da je radnik D. zloupotrijebio svoje ovlasti i otuđio novac iz sefa poslovnice čime da je nastala ogromna šteta za banku – tuženika. Također tuženik tereti tužiteljicu navedenom odlukom da je kršila sigurnosna pravila vezana za otvaranje i zatvaranje poslovnice te da je samostalno ulazila u poslovnicu dana 11.11.2019.godine, a što da je protivno odredbi točke III.6.7. (181 tih pravila). Istaknuto je da navedeni propusti predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje zahtijevaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Također je tuženik istakao da je pozvao tužiteljicu da iznese svoju obranu jer da je istoj dana 15.11.2019.godine poslan zahtjev za iznošenje obrane na njenu adresu, te da je tuženik zaprimio očitovanje tužiteljice dana 25.11.2019.godine. Iz obrazloženja odluke o otkazu je razvidno da se tuženik prije otkazivanja ugovora o radu obratio sindikalnom povjereniku koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća te da se isti nije očitovao u zakonskom roku na namjeravanu odluku o otkazu.
6. Iz pregledanog zahtjeva za zaštitu ostvarivanja prava od 11.12.2019.godine (list 10-12 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica zaprimila odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.11.2019.godine te da je ista sukladno odredbi članka 133.stavka 1. ZR-a u roku od 15 dana od dostave odluke o izvanrednom otkazu zahtjevala od poslodavca ostvarenje svog prava, te se tuženik nije očitovao na navedeni zahtjev u roku od 15 dana od dostave zahtjeva tužiteljice, a zbog čega je tužiteljica u daljnjem roku od petnaest dana sukladno odredbi članka 133.stavka 2. ZR-a zatražila zaštitu svog povrijeđenog prava pred ovim sudom kao nadležnim sudom slijedom čega ista nije prekludirana u pravu na podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari, a koja činjenica je među strankama u ovom postupku nesporna.
7. U predmetnoj pravnoj stvari, a obzirom da je riječ o osporavanju dopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu sukladno odredbi članka 135.stavka 3. Zakona o radu (‘’NN’’ 93/14-dalje ZR-a) teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu budući je u predmetnoj pravnoj stvari ugovor o radu otkazao poslodavac, te je u tom smislu sporno da li je tuženik dokazao postojanje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od strane tužiteljice ili neke druge osobito važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Također je sporna činjenica da li je tužiteljici odluka o otkazu dostavljena osobno sukladno odredbi članka 120.stavak 3. ZR-a te da li je tuženik ugovor o radu tužiteljici izvanredno otkazao u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a sukladno odredbi članka 116.stavka 2. ZR-a kao i da li je tuženik sukladno odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a omogućio tužiteljici prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu da iznese svoju obranu.
8. Iz iskaza saslušanog svjedoka R. M. koji je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu direktora odjela upravljanja ljudskim potencijalima proizlazi da je tužiteljica radila na radnom mjestu višeg bankara u poslovnici tuženika u V., te da je opis poslova tog radnog mjesta osim prodaje proizvoda tuženika i novčanih transakcija i upravljanje tijekom gotovine novca, naručivanje novca i punjenje bankomata i sl. Svjedok navodi da je dobio izvješće od odjela bankovne sigurnosti vezano za događaje iz poslovnice u V. te da je osobno pripremio dokumentaciju vezanu za otkaz. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da tužiteljica na radnom mjestu višeg bankara nije bila nadređena radniku S. D. već da su se isti nalazili na istoj operativnoj razini. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je S. D. radio na radnom mjestu bankara specijaliste za fizičke osobe te da je obavljao poslove prodaje kredita i proizvoda banke. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da radnik Đ. na svom radnom mjestu nije bio ovlašten upravljati gotovinom i tijekom novca u smislu gotovine. Svjedok je istakao da je prilikom izvanredne kontrole 11.11.2019. utvrđeno da su otuđene velike količine novaca iz spomenute poslovnice u V. i da je te količine utuđio D. koji da 11.11. 2019. nije došao na posao, te da su manjak novca utvrdile nadležne osobe iz poslovnog centra srednje D. i odjela bankovne sigurnosti. Istaknuto je da je utvrđeno da je tužiteljica 5. studenog 2019. predala ključeve od sefa poslovnice u V. radniku S. D. i da je on tada naručio veliku količinu novca iz gotovinskog centra
S. i otuđio navedena novčana sredstva. Svjedok navodi da tužiteljica nije bila ovlaštena po funkciji svog radnog mjesta dati navedene ključeve S. D..
Nadalje svjedok navodi da je odjel bankovne sigurnosti obavio razgovor s tužiteljicom vezano za navedene okolnosti te da je tužiteljica priznala tada da je dala navedene ključeve radniku D. pa svjedok ističe da se ne sječa što je tada ista rekla navedenom odjelu bankarske sigurnosti, ali da zna da radnik D. nije smio biti na posjedu navedenih ključeva. Nadalje svjedok ističe da je dana 11.studenog 2019. tužiteljica sama otvorila poslovnicu u V. premda se otvaranje poslovnice treba vršiti u prisustvu dvije osobe, te da je 8.11.2019. ista otišla ranije s posla, a da to također nije smjela uraditi a i da to nije uvršteno u odluku o otkazu. Nadalje, svjedok ističe da je tužiteljici omogućena obrana prije davanja izvanrednog otkaza te da joj je otkaz uručen putem pošte na kućnu adresu. Nadalje isti ističe da koliko je upoznat da se protiv S. D. vodi kazneni postupak koji je još uvijek u tijeku i o kojem da nema informacija. Svjedok se izjasnio da su interna pravila koja je u konkretnoj situaciji trebalo poštivati bila sadržana u Pravilniku o bankovnoj sigurnosti, te da su u poslovnici u Vrlici bile zaposlene dvije osobe. Također iz iskaza svjedoka M. proizlazi da je neposredni rukovoditelj dvjema osobama zaposlenim osobama u poslovnici u V. bio voditelj poslovnice u S. I. Ž.. U odnosu na činjenicu tko je utvrdio manjak sredstava u poslovnici isti je istakao da su to bili I. Ž., T. A., D. K. i M. V., a koji da su došli u poslovnicu u
Vrlici radi toga dana 11.11.2019.godine. Iz iskaza ovog svjedoka također proizlazi da radno mjesto S. D. nije otvaranje sefa nego poslovi prodaje kredita i proizvoda banke. Također svjedok ističe da zna da je tužiteljica radniku D. neovlašteno predala ključeve sefa, a što da je dovelo do štetnog događaja, a da nije upoznat zašto je to uradila i da li je on tužiteljici ključeve vratio 05.11.2019. Svjedok ističe da je S. D. 08.11.2019.godine naručio ogromnu količinu novaca iz službe, da je novčani manjak po nadležnim tijelima utvrđen 11.11.2019.godine te da se radilo o poslovnici u V.. Svjedok je istakao da je tužiteljica bila ovlaštena za naručivanje i distribuciju radnicima u poslovnici, te da kada je netko od radnika bolestan, a radi se o otvaranju i zatvaranju poslovnice da se uvijek mora osigurati zamjena te da se šalje radnik iz druge poslovnice.
9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je točno da je ona u poslovnici u V. obavljala posao Višeg bankara te da je radila u toj poslovnici samo ona i radnik S. D.. Ista ističe da joj je S. D. bio nadređen dok se tuženik zvao
S. banka, a da kad je tuženik postao O. b. da to nije bilo jasno određeno. Ista ističe da su ona i D. znali da ukoliko postoji neki problem u poslovnici ili transakcija da se moraju javiti voditelju poslovnice u S. I. Ž.. Ista ističe da kad je došla 11.11.2019.godine ispred poslovnice u V. da je utvrdila da nema D. I. da je o tome obavijestila I. Ž., a da je Ž. o tome obavijestio nadležnu službu tuženika. Tužiteljica tvrdi u iskazu da je dana 05.11.2019.godine predala radniku S. D. ključeve sefa jer da je D. trebala polica
osiguranja koja se nalazila u sefu, a da joj je on istog dana vratio te ključeve. Ista navodi da nije bilo uobičajeno da se evidentira predaja i vraćanje ključeva sefa između nje i D. unutar poslovnice. Ista navodi da ne zna kako je radnik
D. naknadno došao do ključeva i kako je došlo do otuđenja novca iz poslovnice u V.. Ista navodi da je i prilikom otvaranja i zatvaranja poslovnice uvijek trebala biti prisutna i druga osoba i da je to bio kolega D., te da je uvijek postupala po pravilima tuženika. Tužiteljica ističe da je da je bila ovlaštena za distribuciju novca ali da su ona i kolega D. imali oboje ovlasti da vode poslovanje trezora, pribave gotovog novca i raspolaganja novcem, a da je ona imala ovlast za poslove izdavanja kredita i prodaju proizvoda banke kad je kolega D. bio odsutan.Tužiteljica ističe da su ona i kolega D. bili na različitim radnim mjestima , ali da su imali podjednake ovlasti u poslovnici u V.. Ista navodi da je dala izjavu o cijelom događaju dana 11.11.2019.godine nadležnim osobama, te da od strane poslodavca nije bila pozvana da iznese obranu prije davanja izvanrednog otkaza. Tužiteljica je istakla da S. D. nije imao ovlasti voditi trezor te voditi upravljanje tijeka novca. Tužiteljica poriče činjenicu da bi 08.11.2019.godine ranije otišla sa posla.
10. Iz iskaza svjedokinje D. K. proizlazi da je ona je djelatnica odjela bankovne sigurnosti kod O. S. te da je njena dužnost bila da izvijesti upravu banke o utvrđenim činjenicama vezanim za manjak gotovine u poslovnici V.. Ističe da ju je direktor poslovnog centra S. A. obavijestio da imaju situaciju u
V. da se ne može pristupiti trezoru i početi rad s klijentima jer nedostaje djelatnik D.. Povodom navedene obavijesti uputila se s kolegom A. te su povezli i
M. V., direktora poslovne jedinice zagora i otoci. Navodi da je imala informaciju o tome da se rezervni ključevi od trezora u V. nalaze u podružnici u S. pa su se ona i kolege dogovorili da pokupe usput I. Ž. u S. jer se kod njega nalazio rezervni ključevi od trezora u V.. Navodi da ih je ispred poslovnice u V. dočekala tužiteljica koja ih je uvela u poslovnicu i obavještavala o svemu što je neuobičajno u poslovnici te je dala nalog kolegi Ž. da otvori trezor u poslovnici u V.. Osobno je obavještena o tome i imala je saznanje da je poslovnica V. trebala imati u trezoru oko 11 miliona kuna jer je u petak bila prethodno izvršena dostava gotovinskog nova u tom iznsou toj poslovnici. Kad su rezervnim ključevima otvorili trezor u poslovnici V. vidjeli su da niti iz bliza nema u njemu iznsoa od 11 miliona kuna već je ostalo nešto sitno novca te je ona nakon utvrđenog stanja rekla prisutnim kolegama da izađu van iz poslovnice i pozvala je policiju. Policiju je trebalo pričekati da odradi svoj posao nakon svega što je spomenula u svom iskazu, uslijedilo je uzimanje izjava te je ona osobno uzimala izjave od kolege Ž. i tužiteljice negdje oko 18 h popodne, tužiteljica je njenoj dala standardnu izjavu ovjerenu u skladu s standardima a u skladu s onim što je tužiteljica cijelo vrijeme govorila. Tužiteljica kao viši bankar po cijeloj situaciji koju je ona osobno zatekla je jedina isključivo bila ovlaštena rukovati s trezorom u poslovnici V. a kad se usporedi stanje koje je tad zatečeno s stvanrim stanjem dok D. nije ima ovlasti da rukuje ključevima trezora. Mogla se dogoditi izvanredna situacija u kojoj bi tužiteljica predala ključeve sefa nekom drugom ali takva se situacija mora evidentirati sukladno propisima banke i nadređene osobe moraju biti obavještene o predaji ključeva drugoj osobi a takva situacija se nije dogodila jer nije bilo evidentirano da bi tužiteljica predala ključeve sefa kolegi D.. Gotovi novac koji je otuđen iz trezora u V. vodi se kazneni postupak i postoji optužnica i nije pravomoćno utvrđeno što se dogodilo i gdje je nestao novac. U odnosu da li je tužiteljica kršila sigurnosna pravila za otvaranje i zatvaranje poslovnice u V. te je li samostalno ulazila u poslovnicu, svjedokinja zna da za ovaj dio koji je 8. 11. i 11. 11. ponedjeljak te može reći da je uvidom u snimke uočeno da je 8. 11. u petak tužiteljica napustila ranije poslovnicu u V., a D. napustio i zaključao poslovnicu sat i pol nakon tužiteljice istog dana a u pon. 11. 11. tužiteljica je bila nekoliko min. prije otvaranja poslovnice kraj poslovnice i samostalno je ušla u poslovnicu. Propisima banke su propisana sigurnosna pravila za ulazak u poslovnicu i ulazak u poslovnicu se prema propisima odvija na način da dvoje djelatnika koji rade moraju istovremeno ući u poslovnicu s time da jedan ima ključ poslovnice a drugi šifru alarma.
11. Iz iskaza saslušanog svjedoka I. Ž. proizlazi da je on voditelj poslovnice banke u S. te da sve do davanja izvanrednog otkaza tužiteljici nije znao radi čega je dobila otkaz dok nije pristao svjedočiti u postupku radi čega je i pozvan. Ističe da je bio ovlašten po funkciji svog radnog mjesta minimalno jednom mjesečno obavljati kontrole poslovanja u poslovnici u V.. Navodi da je na poziv tužiteljice a u društvu D. K., voditelja poslovnice za sjever i otoke M. V. te
direktora regije u S. A. došao u V.. Njega je prethodno zvala tužiteljica i rekla da mu da D. nema na radnom mjestu a zatekla je nered u poslovnici na što je rekao da ga pričeka i da stavi obavijest za klijente da postoje tehničke poteškoće trenutno s radnom poslovnice. O svemu da je obavijestio D. K. te zvao nadređene te da je stigao u pratnji tih osoba, te da je sa sobom prilikom dolaska uzeo rezervne ključeve od sefa poslovnice u V., te da se ne sjeća se je li imao ključeve od ulaznih vrata poslovnice u V.. Prilikom dolaska u poslovnicu u V. isti navodi da je zatekao tužiteljicu uznemirenu te da su svi zajedno ušli u poslovnicu, zatekli razbacane papire i otvorena sva vrata između radnih prostorija, pozvana je policija. Pored jednomjesečnih kontrola poslovanja, a koje je on vršio u V. svaka 3 mjeseca da je kontrolu operativnog poslovanja vršio M. V..
Navodi da je on upoznat s činjenicom tko je ovlašten imati ključeve sefa poslovnice prema pravilima o bankovnoj sigurnosti, te da je postojala 2 vrste ovlaštenja i to: ovlaštenja koja su se davala kroz sustav banke i ovlaštenja prema pravilima o općim poslovima banke. Ističe da je postojao naputak O. svim djelatnicima da se zaduže za što više operativnih poslova u banci u slučaju da postoji nečiji izostanak. Navodi da je djelatnik D. mogao voditi poslovanje u V. i rukovati ključevima trezora samo u prisutnosti drugog djelatnika a kad je tužiteljica bila odsutna u 2019. da je tada mogao mijenjati u njenim poslovima D., te da je banka u tom smislu davala naputak da što je god povjereno radniku da je to njegova odgovornost. Svjedok ističe da je D. po prirodi svog posla bio ovlašten koristiti sef jer da je radio sa poslovima deponiranja, policama osiguranja, kreditima i slično, te da je D. koristio sef isključivo u prisustvu tužiteljice. Svjedok ističe da su radna mjesta tužiteljice i Đ. bila povezana jer da su jedan drugom međusobno potvrđivali transakcije. Svjedok ističe da u izvanrednoj situaciji djelatnik koji je sam treba pričekati drugu osobu da ne bi trebao sam ulaziti u poslovnicu. Nadalje svjedok ističe da djelatnik koji se zatekao u toj situaciji najčešće može imati ključ od vanjskih vrata, ali ne i od inter lok vrata i može ući i pogledati s ulaznih vrata ne uzlazeći u prostor, ali da mora pričekati drugog djelatnika da ga nadređeni pošalje i da mu kaže što napraviti. Također svjedok ističe da je do studenog 2019. ključeve sefa poslovnice u V. imala tužiteljica.
12. Iz iskaza saslušanog svjedoka T. A. proizlazi da je isti u vrijeme davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici bio direktor poslovnog centra S. za S. D.. Navodi da se navedene prigode dogodila pljačka novca u poslovnici u V., te da su zaprimili u podnedjelajk poziv od voditelja poslovnice I. Ž. i M. V., a koji da je neposredno nadređen voditelju poslovnice
I. Ž. a vezano za pljačku. Navodi da se uputio u S. zajedno s kolegicom
K. i M. V. te da su u S. pokupili voditelja poslovnice I. Ž. kod
kojeg su se nalazili rezervni ključevi sefa. Nakon toga da su došli u poslovnicu u V. prilikom otvaranja trezora koji je bio zaključan utvrdili da je trezor prazan te naglašava da navedene prigode oni nisu pomišljali niti utvrđivali da se radi o pljački novca već su samo kako je kazano nakon što su otključali trezor utvrdili da je prazan. Tada je kolegica K. obzirom da je ona bila zadužena za bankovnu sigurnost naložila svima izlazak iz poslovnice i pozvala policiju. Navodi da tog dana kolega D. nije došao na posao. Ističe da se čekao dolazak policije te kad je policija obavila očevid na licu mjesta i kad im je dozvolila da su nakon dozvole pristupili u prostor te kao komisija su vršili prebrojavanje koliko je novca ostalo u glavnom trezoru i šalteru i u blagajni i na šalteru. Nakon toga ističe da je uzeta izjava tužiteljice i I. Ž.. Isti ističe da voditelj poslovnice dodjeljuje ovlasti koji su u tom trenutku bile dodjeljene kolegici J. te da je ona u tom smislu bila zadužena za ključeve sefa. Ističe da kolega D. nije trebao imati podjednake ovlasti kao i tužiteljica u ovom postupku. Navodi da je tužiteljica po svojoj funkciji u poslovnici V. bila viši bankar a kolega D. bankar specijalist. Nadalje ističe da osim ključeva za ulaz u poslovnicu je potrebno imati i šifru te da je uvijek jedan djelatnik zadužen za ključ za ulaz u poslovnicu a drugi da je zadužen za šifru te radi bankarske sigurnosti obzirom da kod jednog djelatnika ne može biti i ključ i šifra, trebaju uvijek ulaziti u poslovnicu zajedno. Isti navodi da u ponedjeljak ujutro radnika D. nije bilo na poslu pa da pretpostavlja da je kolegica sama ušla u poslovnicu, te da je na dan kad se dogodila pljačka da mu je poznato da je tužiteljica ranije otišla sa posla pa da pretpostavlja da je bilo samostalnih ulazaka i izlazaka iz poslovnice. Svjedok A. ujedno ističe da smatra da je S. D. trebao biti ovlašten od strane voditelja poslovnice da bi mogao koristiti bankovni sef vezano za poslove deponiranja, police osiguanja i kredite a ističe ponovno da smatra da D. na to nije bio ovlašten. Također ovaj svjedok je decidirano istakao da je tužiteljica u spornoj situaciji trebala postupiti na način da otvori sama bankovni sef, a ne da daje ključeve sefa radniku D..
13. Iz iskaza svjedoka P. P. proizlazi da je u vrijeme davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici bio predsjednik sindikata bankarskih i financijskih djelatnika H. i bio glavni sindikalni povjerenik O. b. i u ulozi je radničkog vijeća u O. pa da je primio prijedlog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici radi očitovanja na isti. Ističe da je nakon uvida u prijedlog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici pregledao dokumente te ustanovio da se tužiteljicu teretilo po pravilniku o bankovnoj sigurnosti i pravilniku o rukovanju gotovinom i vrijednostima u poslovnici. U pravcu tih odredbi ističe da je bilo diskutabilno pitanje otvaranje i zatvaranje poslovnice banke jer da je to otvaranje i zatvaranje trebalo vršiti u prisutnosti dvije osobe, te da je bilo sporno i rukovanje sefom jer da je tužiteljica kao viši bankar rukovala ključevima sefa i za to bila zadužena te da je ista nekoliko dana prije u svojoj izjavi navela da je predala ključeve D. i on je upravo otuđio novac iz sefa te po njegovom mišljenju je tužiteljica u svojoj izjavi navela da je nekoliko dana prije same pljačke predala ključeve od sefa D. jer je on tada u to vrijeme imao manjak u kasi a prema mišljenju ovog svjedoka je trebala o svemu obavijestiti nadređene. Kad se sagledaju cjelokupne činjenice i sve što je tužiteljica iznijela u izjavi da je osobno kao sindikalni povjerenik odlučio ne dati nikakvo očitovanje a što je zakonska mogućnost. Svjedok je istakao da je on glavni sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća.
14. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica sukladno odredbi članka 116.stavka 2. ZR-a u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji donio odluku o izvanrednom otkazu ovaj sud je mišljenja da iz dokaza provedenih u ovom postupku jasno proizlazi činjenica da tužiteljica nije prekludirana u donošenju odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici. Naime, nije sporno, a kako to proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice da je ista dana 11.11.2019.godine bila ispred poslovnice tuženika u V. i da je utvrdila da nema kolege S. Đ., a o
čemu je istog dana izvijestila voditelja poslovnice u S. I. Ž. u kojeg su se nalazili rezervni ključevi sefa poslovnice u V., a što je u svom iskazu i potvrdio svjedok Ž.. Nije sporno, a što proizlazi i iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka u ovom postupku da su na lice mjesta po obavijesti zajedno sa voditeljem poslovnice I. Ž. u poslovnicu u V. pristupili D. K.-djelatnica bankovne sigurnosti kod tuženika, M. V. direktor poslovne jedinice zagora i otoci i
T. A. direktor poslovnog centra, S. za S. D. i da je te
prigode utvrđen ogroman manjak novčanih sredstava u poslovnici u V.. Međutim, tada su uzete izjave od tužiteljice i nisu se u tom trenutku znale sve činjenice koje su teretile tužiteljicu budući da je na lice mjesta tada izišla policija i da su se provodili izvidi. U tom smislu je tuženikova D. informacijske i bankovne sigurnosti, O. bankovne sigurnosti dana 12.11.2019.godine sastavila detaljno izvješće u kojem je detaljno utvrđeno koje je sve propuste počinila tužiteljica u smislu Pravilnika o bankarskoj sigurnosti na mjestu višeg bankara u poslovnici u V. (list 39-43 spisa) pa je na temelju tako utvrđenih činjenica i saznanja tuženik u daljnjem roku od 15 dana od navedenog izvješća nakon što je utvrdio sve relevantne činjenice donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.11.2019.godine a čime tuženik nije prekludiran kod donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici već je isti postupio u zakonskom roku iz članka 116.stavka 2. ZR-a u smislu donošenja odluke o izvanrednom otkazu. Također tužiteljica ne osporava u tužbi činjenicu da je zaprimila odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.11.2019.godine, dok ista neosnovano osporava da je navedeni otkaz zaprimila osobno u smislu članka 120.stavka 3. ZR-a samim time što tvrdi da je svekrva iste zaprimila navedenu odluku budući se sukladno odredbi članka 132.ZR-a na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovog zakona primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. U navedenom smislu je irelevantno da li je svekrva tužiteljice zaprimila kao član obitelji tužiteljice odluku o izvanrednom otkazu budući u određenim situacijama i prema pravilima o dostavi i član obiteljskog domaćinstva može zaprimiti pošiljku.
15. Također tužiteljica neosnovano ističe da joj nije omogućeno pravo na obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu sukladno odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a budući je razvidno da je prije donošenja odluke o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu tužiteljici odlukom tuženika od 26.11.2019.godine upravo tuženik iz razloga navedenih u odluci o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu pozvao tužiteljicu da iznese svoju obranu zahtjevom za iznošenje obrane od 15.11.2019.godine (list 209 spisa). Tužiteljica je obranu iznijela u dva navrata ističući da nije kriva za nepravilnosti za koje se tereti već da je riječ o kaznenom djelu pronevjere treće osobe i to u obrani iznesenoj 21.11.2019.godine (list 16 spisa) putem njenog tadašnjeg punomoćnika te obrani od 11.11.2019.godine koju je iznijela djelatnici za bankovnu sigurnost D. K. (list 17 spisa).
16. Temeljem odredbe članka 116.stavka 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema točki III. 6.9. (Pravilnika o bankovnoj sigurnosti od 29.06.2020.godine jedna od osoba koje obavljaju otvaranje odnosno zatvaranje poslovnice treba imati kod sebe mobilni panik alarm uređaj integriran u sustav zaštite imovine u prostoriji banke, te se ističe da je preporučljivo da osoba koja rukuje sa šiframa za protuprovalni sustav drži kod sebe tijekom otvaranja i zatvaranja poslovnice mobilni panik alarm uređaj. Prema pravilu III. 7.1. (208) navedenog Pravilnika o bankovnoj sigurnosti u pogledu sigurnosti banka naglasak stavlja na prevenciju. U tom smislu je propisano da na području fizičke sigurnosti, zaštite imovine, zaštite poslovnih procesa, zaštite od ljudskih rizika, zaštite podataka i tajni, sastavljanja pravilnika, organizacije edukacije i nadzora prednost se daje sredstvima, postupcima i praksama koje služe prevenciji, dok je člankom III 7.1. (209) navedenog Pravilnika propisano da je spriječavanje izvanrednih događaja, a posebno kaznenih djela, zadatak svakog zaposlenika u banci da oni trebaju doprinjeti spriječavanju izvanrednih događaja koliko je u njihovoj mogućnosti i surađivati sa nadležnim službama banke u najvećoj mogućoj mjeri. U tom smislu je odredbom članka III 7.2. točka b) citiranog Pravilnika propisano da u cilju spriječavanja izvanrednih događaja je od iznimne važnosti strogo pridržavanje i provođenje sljedećih pravila banke kao i pravila zaštite osobnih podataka i to poštivanje propisa koji se odnose na sigurnost upravljanja s gotovinom i vrijednostima, na čuvanje vrijednosti, na vrijednosti u tranzitu i pravilno rukovanje sa vremenskim blagajnama.
17. Iz pregledanog ovlaštenja za rukovanje ključevima, šifrom sefa i šifrom alarma particije sefa (list 32 spisa) je razvidno da je upravo tužiteljica bila ovlaštena upravljati ključevima sefa, te je ista u iskazu decidirano istakla da je dana 05.11.2019.godine predala radniku S. D. ključeve sefa jer da je D. trebala polica osiguranja koja se nalazila u sefu, a da joj je on istog dana vratio te ključeve. Obzirom da iz pregledang ovlaštenja proizlazi da je za ključeve sefa tužiteljica bila zadužena I nitko drugi tom smislu su smislu neosnovane tvrdnje tužiteljice u njenom iskazu kako su i ona i radnik D. bili podjednako zaduženi za ključeve sefa. Iz pregledanog opisa uloge višeg bankara (list 30-31 spisa) proizlazi da je viši bankar odgovoran za pružanje usluge klijentima banke, prodaju proizvoda koji su im namijenjeni i izvođenje odgovarajućih gotovinskih i bezgotovinskih transakcija na njihov zahtjev te da je zadužen i odgovoran za upravljanje tokovima gotovine i zaključivanje radnog dana u poslovnici. Iz pregledanog opisa uloge bankara specijaliste za fizičke osobe (list 35-36 spisa) je razvidno da premda je isti zadužen i za rad sa gotovinom da isti nije bio zadužen za upravljanje tokovima gotovine već uglavnom za prodaju proizvoda namijenjenih klijentima. U navedenom smislu ne mogu se smatrati logičnim i uvjerljivim oni dijelovi iskaza tužiteljice prema kojima ista iskazuje da premda se uloge nje i kolege Đ. bili različite kao i njihova radna mjesta da su oni podjednako i ravnopravno imali oboje ovlasti da vode poslovanje trezora, pribave gotovog novca i raspolaganja novcem obzirom da iz pregledanog ovlaštenja vezano za rukovanje ključevima, šifrom sefa i šifrom alarma particiije sefa proizlazi da je za navedeno isključivo bila ovlaštena tužiteljica. Ovo upravo proizlazi iz iskaza svjedoka T. A. koji je istakao da voditelj poslovnice
dodjeljuje ovlasti koje da su u tom trenutku bile dodijeljene kolegici J. te da je ona u tom smislu bila zadužena za ključeve sefa. Ističe da kolega Đ. nije trebao imati podjednake ovlasti kao i tužiteljica u ovom postupku. Navodi da je tužiteljica po svojoj funkciji u poslovnici V. bila viši bankar, a kolega Đ. bankar specijalist. Iz iskaza svjedokinje D. K. jasno proizlazi da je tužiteljica kao viši bankar po cijeloj situaciji koju je ona osobno zatekla jedina isključivo bila ovlaštena rukovati s trezorom u poslovnici V., a kad se usporedi stanje koje je tad zatečeno s stvarnim stanjem dok da kolega D. nije imao ovlasti da rukuje ključevima trezora. Ista je istakla da se mogla dogoditi izvanredna situacija u kojoj bi tužiteljica predala ključeve sefa nekom drugom, ali da se takva situacija mora evidentirati sukladno propisima banke i nadređene osobe te da moraju biti obavještene o predaji ključeva drugoj osobi a takva situacija da se nije dogodila jer da nije bilo evidentirano da bi tužiteljica predala ključeve sefa kolegi D.. Tužiteljica ne osporava činjenicu da je dana 05.11.2019.godine predala radniku S. D. ključeve sefa jer da je D.
trebala polica osiguranja koja se nalazila u sefu, a da joj je on istog dana vratio te ključeve. Međutim, obzirom da je iz iskaza D. K. djelatnice ovlaštene za sigurnost razvidno da nigdje nije evidentirana u dokumentima da je tužiteljica navedene ključeve predala D. da isto tako nema dokaza ni da je D.
istog dana vratio tužiteljici ključeve. Iz iskaza svjedoka R. M. proizlazi da je prilikom izvanredne kontrole 11.11.2019. utvrđeno da su otuđene velike količine novaca iz spomenute poslovnice u V. i da je te količine otuđio D. koji da
11.11. 2019. nije došao na posao, te da su manjak novca utvrdile nadležne osobe iz poslovnog centra srednje D. i odjela bankovne sigurnosti. Istaknuo je da je utvrđeno da je tužiteljica 5. studenog 2019. predala ključeve od sefa poslovnice u V. radniku S. D. i da je on tada naručio veliku količinu novca iz gotovinskog centra Split i otuđio navedena novčana sredstva. Iz iskaza svjedoka M. proizlazi da tužiteljica nije bila ovlaštena po funkciji svog radnog mjesta dati navedene ključeve S. D., te da je odjel bankovne sigurnosti obavio razgovor s tužiteljicom vezano za navedene okolnosti te da je tužiteljica priznala tada da je dala navedene ključeve radniku D.. Navedene navode svjedoka M.
kao i ostalih navedenih svjedoka u ovom postupku prema mišljenju ovog suda potvrđuju i navodi i izjave same tužiteljice u njenoj izjavi od 11.11.2019.godine koju je dala službenici za sigurnost D. K. (list 17 spisa) u kojoj je decidirano istakla da je u petak 08.11.2019.godine napustila poslovnicu ranije u dogovoru sa kolegom S. D., a što je ista poricala u iskazu danom pred ovim sudom u ovom postupku, te je ista izjavila da je nije bio evidentiran prijenos rukovanja ključevima na kolegu S. Đ., te da je minimalno zadnjih mjesec dana isključivo ona
rukovala sa trezorom i to sve do dana 05.11.2019.godine kada da je ključeve predala kolegi S. D.. Ista protivno svojoj izjavi danoj u ovom postupku ne navodi
u spomenutoj izjavi od 11.11.2019.godine da su joj ključevi bili vraćeni od strane kolege D.. Pored navedenog iz iskaza predstavnika sindikata P. P.
proizlazi da je bilo diskutabilno pitanje otvaranje i zatvaranje poslovnice banke jer da je to otvaranje i zatvaranje trebalo vršiti u prisutnosti dvije osobe, te da je bilo sporno i rukovanje sefom jer da je tužiteljica kao viši bankar rukovala ključevima sefa i za to bila zadužena te da je ista nekoliko dana prije u svojoj izjavi navela da je predala ključeve D. i da je on otuđio novac iz sefa te po njegovom mišljenju da je tužiteljica u svojoj izjavi navela da je nekoliko dana prije same pljačke predala ključeve od sefa D. jer je on tada u to vrijeme imao manjak u kasi a prema mišljenju ovog svjedoka da je trebala o svemu obavijestiti nadređene.Pored navedenog iz iskaza svjedokinje D. K., djelatnice za sigurnost jasno proizlazi da je tužiteljica kršila sigurnosna pravila za otvaranje i zatvaranje poslovnice u V. jer da je samostalno ulazila u poslovnicu budući svjedokinja zna da za ovaj dio koji je 8. 11. i 11. 11. ponedjeljak te je istakla da uvidom u snimke uočeno da je 8. 11. u petak tužiteljica napustila ranije poslovnicu u V. a Đ.
napustio i zaključao poslovnicu sat i pol nakon tužiteljice istog dana a u pon. 11. 11. da je tužiteljica bila nekoliko minuta prije otvaranja poslovnice kraj poslovnice i samostalno ušla u poslovnicu. Propisima banke su propisana sigurnosna pravila za ulazak u poslovnicu i ulazak u poslovnicu se prema propisima odvija na način da dvoje djelatnika koji rade moraju istovremeno ući u poslovnicu s time da jedan ima ključ poslovnice a drugi šifru alarma. Sve navedeno je utvrđeno i evidentirano izvješćem o izvanrednom događaju (manjak gotovog novca u glavnoj blagajni poslovnice V. od 12.11.2019.godine (list 39-42 spisa) iz kojeg jasno proizlazi da je Direkcija informacijske i bankovne sigurnosti, Odjela bankovne sigurnosti od 12.11.2019.godine izvanrednom kontrolom od 11.11.2019.godine utvrdila manjak novca u poslovnici V. u iznosu od 11.269.071,28 Kuna te je utvrđeno da je S. Đ. izostao s radnog mjesta i da je bio u posjedu ključeva sefa navedene poslovnice. Za tužiteljicu je utvrđeno da je prekršila Pravilnik o rukovanju gotovinom i vrijednostima u poslovnici kao i pravilnik o bankarskoj sigurnosti. Zaključno iz ovog izvješća proizlazi da tužiteljica nije obavljala zadatke definirane radnim mjestom višeg bankara, upravljanje tokom gotovog novca u poslovnici te da je svojim činom predaje ključeva kolegi D. omogućila pristup sefu osobi koja nije ovlaštena te da je kršila sigurnosna pravila vezana za otvaranje i zatvaranje poslovnice.
18. Imajući u vidu sve navedene dokaze provedene u ovom postupku, a posebice iskaze navedenih svjedoka iz istih nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica premda je bila jedina ovlaštena upravljati tokom gotovog novca u poslovnici tuženika u V. i raspolagati ključevima sefa ista je dana 05.11.2019.godine radniku S. D.
bez da to igdje u dokumentaciji evidentirano da je ista dala ključeve sefa i obavijestila o tome nadležne te je na taj način omogućila pristup sefu osobi koja nije za to bila ovlaštena, a nakon čega je S. D. pronevjerio 11.269.071,28
Kuna, a čime je prekršila pravila za upravljanje tokom gotovog novca, a ujedno nije poštivala ni sigurnosna pravila vezano za otvaranje i zatvaranje poslovnice budući je i prema iskazu svjedokinje D. K. i navedenom izvješću o provedenom nadzoru od 11.11.2019.godine samostalno ulazila u prostor, a i istog ranije napustila dana 08.11.2019.godine što je utvrđeno video nadzorom tuženika pa je u tom smislu nedvojbeno iz provedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica izvršila teške povrede radne obveze na mjestu višeg bankara kod tuženika, a radi čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć tim više što je narušen odnos povjerenja između radnika (tužiteljice) i poslodavca (tuženika).
19. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a budući je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.
20. Neosnovan je i zahtjev tužiteljice za donošenje privremene mjere vraćanja na rad na poslove višeg bankara u Poslovnoj jedinici S., sjever i otoci, Poslovnog centra S. D., D. upravljanja mrežom, S. upravljanja građanstvom,
odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, a koju je tužiteljica predložila u tužbi iz razloga što da tužiteljici prijeti nastupanje nenadoknadive štete jer da je ista ugrožena materijalno budući je nezaposlena, a ima supruga i dvoje maloljetne djece. Naime, prema odredbi članka 435. ZPP-a u tijeku postupka sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi spriječavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete. Temeljem odredbe članka 347.stavka 1. točka 10. Ovršnog zakona (''NN'' 112/12) radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja kao i privremeno vraćanje zaposlenika na rad. Nadalje, temeljem odredbe članka 347.stavka 2. Ovršnog zakona se ova mjera određuje ako je to nužno radi spriječavanja nenadoknadive ili teško nenadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda sud može odrediti privremenu mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama. Budući je u predmetnom postupku utvrđeno da je tužiteljica počinila težu povredu radne obveze i da su se samim time ostvarili uvjeti za davanje izvanrednog otkaza tužiteljici odlukom tuženika od 26.11.2019.godine, a da je zbog takvog postupanja nastala novčana šteta tuženiku u navedenom smislu se prema mišljenju ovog suda nisu ispunile pretpostavke za donošenje navedene privremene mjere vraćanja tužiteljice na navedeno radno mjesto kod tuženika, a propisane citiranom odredbom članka 347. stavkom 1. točkom 10. te stavkom 2. istog članka navedenog Ovršnog zakona (''NN'' 112/12), a zbog čega je trebalo zahtjev za izdavanje navedene privremene mjere odbiti u cijelosti kao neosnovan, a kako je i utvrđeno u izreci rješenja.
21. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku tužiteljica mu je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužna naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tuženika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr.7 točka 2. OT-a) u iznosu od 200 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 2.000,00 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 500,00 Kuna ukupno iznosi 2.500,00 Kuna, a koji iznos je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos troškova postupka dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (2.500,00 Kuna : 7,53450 = 331,80 EUR).
U Splitu, 06.09.2022.
S u d a c:
Eneja Stejskal Kanazir,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dn-a:
1/ tužiteljici – po punomoćniku
2/ tuženiku- po punomoćniku
