Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-997/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o. (OIB: …), Z., D.T. G. 11, zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici u Z., protiv tuženika I. F. (OIB: …) iz D. P., M. G. 36, P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu pod brojem Povrv-91/2021 od dana 12. svibnja 2021. godine, dana 6. rujna 2022. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu pod brojem Povrv-91/2021 od dana 12. svibnja 2021. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. P. iz Z., poslovni broj Ovrv- 1376/2020 od 19. listopada 2020. godine (kojim je naloženo tuženiku da podmiri iznos od 1.830,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2020. godine do isplate i troškove ovršnog postupka).
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je uvodno zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. i točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP i u vezi članka 221. a ZPP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji prema podnesku od 4. veljače 2021. godine, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda, ističući u bitnom da je S. D. nelegalna firma koja nepotrebno i neovlašteno prodaje jamstva koje uopće nije potrebno i koje se ne smije naplaćivati, te koja da je nelegalno i protuzakonito dobila njegove podatke.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je naplata potraživanja po osnovi ugovora o jamstvu sa naknadom, sklopljenog sa S. D., za osiguranje novčane tražbine iz ugovora o zajmu kojeg je prema navodima tužbe, sklopio tuženik dana 12. ožujka 2019. godine sa tvrtkom F. B. p.l.c. uz uvjet osiguranja tražbine sklapanjem ugovora o jamstvu sa prednikom tužitelja (jer je potraživanje po osnovi naknade za jamstvo od društva S. D. sa sjedištem u L., otkupio G. G., a potom S. E. d.o.o.).
6. U ovom sporu, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.830,00 kuna, primjenjuju se pravila u sporu male vrijednosti, te je odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. tog Zakona.
7. Slijedom navedenog žalba tužitelja iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP u odnosu na koju tužitelj ističe da je ostvarena jer odredba članka 8. ZPP nije primijenjena, bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 221. a ZPP, u odnosu na koju tužitelj u žalbi ističe da je ostvarena jer je odredba članka 221. a ZPP pogrešno primijenjena, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP, te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – ne mogu biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku.
8. Ujedno, tužitelj je u žalbi uvodno istaknuo žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, međutim, u žalbi nije obrazložio u čemu bi se sastojao taj žalbeni razlog, a kako ovaj drugostupanjski sud o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP ne vodi računa po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga neosnovana.
9. Neosnovan je i žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer kada je u postupku prvostupanjski sud utvrdio da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi podatak iz kojeg bi se moglo zaključiti da se tuženik suglasio sa sklapanjem ugovora o jamstvu, te da se radi o jednostranim ispravama F. B. i S. D., budući da iz dostavljenih e-mailova, Općih uvjeta i ugovora koje je dostavio tužitelj nije vidljiva volja tuženika na sklapanje istih, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
9.1. Naime, tužitelj se u žalbi poziva na odredbu članka 3.2. Općih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuje na korisnike u Hrvatskoj, koju djelomično citira navodeći da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je do sklapanja ugovora došlo, posredstvom Internet veze, posjetom Web stranice ponuditelja na način da je tuženik putem Internet veze došao na Web stranicu tužitelja kao zajmodavca na kojoj se nudi sklapanje točno određenog ugovora i pod određenim uvjetima (osiguranja tražbine), te da je tuženik kao posjetitelj te stranice klikom „miša“ na točno određenom mjestu iskazao svoju volju o prihvaćanju uvjeta i o prihvaćanju ponude, čime da je ugovor sklopljen.
9.2. Kada je riječ o sklapanju ugovora u elektroničkom obliku, osim odredbi članka 239. stavak 1. i stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.,) pitanje takvog načina sklapanja ugovora (elektroničkim putem – putem Interneta) regulirano je i odredbama specijalnog propisa – Zakona o elektroničkoj trgovini („Narodne novine“ broj 173/03, 67/08, 130/11, 356/09 i 30/14).
9.3. Tužitelj se u žalbi poziva na odredbe Općih uvjeta poslovanja prednika tužitelja za korisnike u Republici Hrvatskoj kao dio ugovornog odnosa, međutim, iz odredbi pod točkom 3.2 na koju se poziva tužitelj, proizlazi ujedno da dokaz o prihvatu uvjeta za sklapanje Ugovora o kreditu i prihvat sklapanja Ugovora putem komunikacije na daljinu, uključujući i sredstva elektroničke komunikacije, predstavlja potpisivanje Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu bilo elektroničkim potpisom ili vlastoručno od strane Korisnika, te u bilo kojem od ta dva slučaja slanjem istih potpisanih poštom davatelju zajma na navedenu adresu ili na e-mail adresu, slijedom čega ni tim žalbenim prigovorom nije dovedena u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava utemeljena na zaključku prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao prihvat ponude zajma uz uvjet osiguranja tražbine i pristanak na sklapanje Ugovora o jamstvu sa tvrtkom S. D. sa sjedištem u L., od strane tuženika.
10. Kod takvog stanja stvari, neosnovanu žalbu tužitelja trebalo je odbiti i presuditi kao u točki I. izreke (članak 368. ZPP).
11. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo odbiti i temeljem članka 166. stavka 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.
U Šibeniku, 6. rujna 2022. godine
S U D A C
Maja Skorić v.r.
