REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3314/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz T., OIB …, zastupane po punomoćniku R. Z., odvjetniku iz O. protiv tuženice P. b. Z. d.d., Z., OIB …, zastupane po punomoćniku K. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2055/2021-2 od 12. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1860/2019-25 od14. lipnja 2021., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2055/2021-2 od 12. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1860/2019-25 od14. lipnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ona glase:
"1. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?
2.1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka, odnosno u razrješenju međusobnih odnosa nakon što je ugovorni odnos prestao, pružajući tužitelju zaštitu kojom izravno intervenira u samu narav takvog ugovornog odnosa, zadirući pritom u kreiranje poslovne politike i odlike kreditnih proizvoda koje tuženik kao kreditna institucija nudi na tržištu, nalažući isplatu po osnovi "preplaćenih" kamata kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa i kao da je ugovoren fiksni tečaj kroz cijelo razdoblje otplate, dakle, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?
2.2. S tim u vezi, može li se, u tumačenju i primjeni utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, na individualni ugovorni odnos u pogledu kojeg tužitelj zahtijeva pravnu zaštitu, dozvoliti sudu da intervenira na način koji ne ide ka utvrđenju postojanja eventualne odgovornosti za štetu i, posljedično, visine same štete u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, već ka arbitrarnoj jednostranoj izmjeni bitnih uvjeta ugovora iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev, a koje postupanje izravno zadire u poslovanje financijske institucije glede kreiranja pojedine kategorije kreditnih proizvoda, kao i u samovoljno i nedopuštenu "korekciju" tržišnih uvjeta u pogledu kreiranja tečaja valute uz koju je vezana glavnica kredita, što u konačnici dovodi do toga da se potrošača neosnovano stavlja u povoljniji položaj nego što je to mogao biti u trenutku sklapanja ugovora o kreditu (jer mu se "nadoknađuje šteta" čija je visina utvrđena primjenom arbitrarnih i nepostojećih uvjeta kreditiranja i tržišnih uvjeta koji određuju tečaj valute i to od strane suda koji je za takvu intervenciju u ugovorni odnos stranaka bez njihove obostrane privole apsolutno nenadležan)?
3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?".
3. Kao razloge važnosti tim pitanjima navodi odluku ovoga suda broj Rev 895/2003, od 09. veljače 2005., Revt 249/14, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, broj Pž-6632/17 te pravna shvaćanja prof.dr.sc. S. P. i doc.dr.sc. T. J. u osvrtu "Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse", (Pravo i porezi, br. 3/19), i Mr. sc. A. E., ("Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, Pravo i porezi, br. 9/18), a uz to se poziva i na odluke suda EU u predmetima C-255/00, Grundig Italiana i C- 228/96, Aprile.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. 1. Ovo stoga što je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14, Rev-2245/17 i Rev-3142/2018, Rev-1172/2018, i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
7. 2. Osim toga odluka revizijskog suda Rev 895/2003., na koju se poziva predlagateljica nije donesena u istoj i pravnoj i činjeničnoj situaciji, zbog čega ona ne može dati značenje važnosti postavljenim pitanjima, kao ni pravna shvaćanja uvaženih pravnih stručnjaka, jer razlog važnosti postavljenim pitanjima može dati samo pravomoćna odluka viših sudova i odluka revizijskog suda, Ustavnog suda RH i suda EU, dok u odnosu na pitanja pod 2. 1. i 2. 2. nisu ni izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti
8. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
