REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2571/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Đ. V. iz S., OIB …, i II. tužitelja M. V. iz S., OIB …, obojica zastupani po punomoćniku B. H., odvjetniku u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3058/2019-4 od 31. siječnja 2022., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-23/2019-47 od 21. lipnja 2019., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3058/2019-4 od 31. siječnja 2022., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-23/2019-47 od 21. lipnja 2019.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja i to:
"1. Je li tužitelj u situaciji kada zbog neispunjenja ugovorom preuzete obveze temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta tuženik istog ne uvede u posjed, ovlašten svoje pravo štititi sudskim putem, zahtijevajući isključivo uvođenje u posjed zakupljenih nekretnina ili je ovlašten svoje pravo štititi i tužbom radi naknade pretrpljene štete?
2. Je li zakupnik koji uredno izvršava svoju ugovorom preuzetu obvezu iz Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta ovlašten samovoljno stupiti u posjed zakupljenih nekretnina u situaciji kada od zakupodavca, odnosno druge ugovorne strane nije uveden u posjed na način kako je to regulirano odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, odnosno zaključenim Ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta?
3. Je li Republika Hrvatska odgovorna za štetu nastalu neuvođenjem u posjed poljoprivrednog zemljišta zakupnika ukoliko Općinsko Povjerenstvo za uvođenje u posjed, sukladno obvezi iz čl. 33., st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13) nije pravovremeno, odnosno u roku od 30 dana uvela u posjed zakupnika temeljem zaključenog Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta?".
3. Kao razlog navedenim pitanjima navedena je odluka revizijskog suda broj Rev 188/05., od 03. kolovoza 2005. i Rev 2063/10. od 27. lipnja 2012.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete te zahtjev za naknadu troškova postupka.
6. Sud prvog stupnja, cijeneći činjenično utvrđenje u postupku zaključuje da su tužitelji tijekom postupka dokazali: štetnu radnju – njihovo neuvođenje u posjed predmetnih nekretnina od strane tuženika putem Povjerenstva imenovanog od strane Općinskog vijeća Općine Vrbanja, štetu-jer zbog njihovog neuvođenja u posjed od strane tuženika i zbog tužbe ranijeg posjednika predmetnih nekretnina A. Č. nisu mogli pravovremeno tretirati pšenicu koju su posijali na predmetnim nekretninama pa su ostvarili smanjeni prihod pšenice te nisu ostvarili pravo na državne potpore za predmetna zemljišta, niti pravo na sredstva novčane pomoći za predmetne nekretnine za ublažavanje posljedica elementarnih nepogoda u 2014., te uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete – jer da je tuženik u skladu s odredbama Ugovora uveo tužitelje u posjed predmetnih nekretnina, tužitelji su mogli pravovremeno tretirati posijanu pšenicu pa ne bi ostvarili smanjeni prihod iste, te bi ostvarili i pravo na državne potpore za predmetna zemljišta i ostala prava u svezi istih.
7. Po shvaćanju suda drugog stupnja tužitelji nisu bili ovlašteni samovoljno stupiti u posjed zakupljenih nekretnina, nego su po proteku roka iz čl. 3. Ugovora o zakupu nekretnina od 25. rujna 2013. bili ovlašteni svoje pravo štititi (u izostanku sporazumnog rješenja s tuženikom) na način da sudskim putem zahtijevaju uvođenje u posjed zakupljenih nekretnina, neovisno o tome je li imenovano Povjerenstvo od strane Općinskog vijeća Općine Vrbanja tim više što nisu skinuti usjevi od strane dosadašnjeg posjednika, već su trebali biti uvedeni u posjed na jedan od načina navedenih u dopisu Općine Vrbanja, te smatra da su tužitelji poduzetim radnjama sami preuzeli rizik tih aktivnosti, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti odgovornosti tuženika za naknadu štete predviđeni odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11).
8. U predmetu ovoga suda broj Rev 188/05., od 03. kolovoza 2005., radi se o naknadi štete zbog nekorištenja zakupljenog poljoprivrednog zemljišta nastalog time što je tuženik (pravna osoba, koja je tuženik) onemogućavao tužitelje da stupe u posjed toga zemljišta, pa se ne radi o usporedivom predmetu.
9. U odluci ovoga suda broj Rev 2063/10., od 27. lipnja 2012., tuženik je Općina Gorjani, a ne RH, a u njoj je navedeno:
"Prema tome, iz navedenih odredaba ZPZ proizlazi da u izvršenju prava i obveza iz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, treća osoba (Općina Gorjani) ima dužnost imenovanja povjerenstva koje uvodi zakupnika u posjed poljoprivrednog zemljišta, a nema temelja za zaključak da bi za štetu uzrokovanu propuštanjem Općine Gorjani odgovarala Republika Hrvatska.
Opisana pravna situacija, koja proizlazi iz odredaba ZPZ koje propisuju da će određene obveze zakupodavca izvršiti općina, predstavlja iznimku od općeg pravila obveznog prava prema kojem za štetu uzrokovanu neispunjenjem ugovorne obveze odgovara ugovorna strana koja nije ispunila ugovornu obvezu. Takva posebnost proizlazi iz odredaba ZPZ, a obveza Općine Gorjani da uvede zakupnika u posjed proizlazi i iz ugovora o zakupu (čl. 3. st. 3. Ugovora).
Naprotiv, tuženik bi mogao u konkretnom slučaju odgovarati za štetu temeljem odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05).
Pri tome treba imati u vidu da odgovornost tuženika za štetu ne ovisi o pitanju da li je u konkretnom slučaju za štetu odgovorna i Republika Hrvatska (razmatranje ovog pitanja izlazi iz okvira zadanih u ovom predmetu).".
10. Dakle, u navedenim odlukama tuženik nije Republika Hrvatska već pravna osoba koja je onemogućila tužitelja u korištenju zakupljene nekretnine, koju je tužitelj dobio odlukom Vlade Republike Hrvatske kao najpovoljniji ponuđač za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta, odnosno lokalna jedinica (općina) pa se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i usporedivim odlukama.
10.1. Osim toga u tim odlukama nije izneseno pravno shvaćanje koje bi dalo odgovor na postavljena pitanja, pa ni iz toga razloga postavljen pitanja nisu važna.
10.2. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
