REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEK
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 6 Us l-1361/2021-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja K. Š. iz S. B., OIB: … kojeg zastupa opunomoćenik l. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., kojeg zastupa Z. P., službena osoba tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u O., O., kojeg zastupa B. B., državnoodvjetnička savjetnica i zainteresirane osobe M. S., O., kojeg zastupa D. D., službena osoba, radi naknade za oduzetu imovinu, 6. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/18/-01/405, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-21-02 od 17. rujna 2021.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Osječko- baranjskoj županiji, Službe za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/18-01/5, URBROJ: 2158-04-01/6-18-15 od 13. kolovoza 2018.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da sud naloži M. S. iz O., povrat slike inventarne oznake MS0-2104333, naslova "Suđenje" iz 19. stoljeća, mjere 168 x 101cm, tehnike i materijala tempera na svili K. Š. iz S. B., OIB: … u vlasništvo i u posjed.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/18/-01/405, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 17. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Osječko- baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/18-01/5, URBROJ: 2158-04-01/6-18-15 od 13. kolovoza 2018. Navedenim prvostupanjskim djelomičnim rješenjem u toč. I. izreke K. Š. iz S. B., OIB: …, daje se u vlasništvo ali ne i u posjed pokretnina koja se nalazi u posjedu M. S. u O., i to:slika inventarne oznake MS0-210433, naslova „Suđenje" iz 19. stoljeća, mjere 168 x 101 cm, tehnike i materijala tempera na svili; u toč. II. izreke odlučeno je da će se visina, oblik i obveznik naknade za pokretninu navedenu u točki I. rješenja utvrditi dopunskim rješenjem; u toč. III. izreke rješenja odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je rješenjem Ministarstva kulture od 28. svibnja 2014. utvrđeno da Zbirka slika i okvira M. S. ima svojstvo kulturnog dobra, ali smatra da u ovoj upravnoj stvari nije riječ o zaštiti u smislu primjene članka 48. stavak 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) koju uživa isključivo kulturna baština, pod daljnjim uvjetima propisanim zakonom. Smatra da prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja samo paušalno navodi da su kumulativno ispunjene pretpostavke za povrat imovine prijašnjem vlasniku u vlasništvo, ali ne i u posjed, primjenom članka 48. stavak 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, bez obrazloženja na temelju čega se predmetna slika ima smatrati kulturnom baštinom, a što je jedna od pretpostavki za primjenu citiranog članka. Poziva se na odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te Zakona o potvrđivanju Okvirne konvencije Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo, kao pozitivnih propisa kojima se štite kulturna dobra/kulturna baština u Republici Hrvatskoj. Ističe da Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ne definira što se u Republici Hrvatskoj ima smatrati kulturnom baštinom te da stoga u smislu procjene hoće li se u pojedinom slučaju primijeniti ili ne članak 48. stavak 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno smatra li se nešto kulturnom baštinom ili ne, ostaje Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo. Citirani zakon u članku 2. t. a) kulturnu baštinu definira kao: „skupinu dobara naslijeđenih iz prošlosti koje ljudi identificiraju, neovisno o vlasništvu, kao odraz i izričaj svojih vrijednosti, vjerovanja, znanja i tradicija koje su u stalnom procesu evoluiranja. Ona uključuje sve aspekte okoliša koji proizlaze iz međusobnog djelovanja ljudi i mjesta u vremenu". Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara samo poznaje termin "Pokretnog kulturnog dobra", a prema njemu Pokretno kulturno dobro može biti: zbirka predmeta u muzejima, galerijama, knjižnicama i drugim ustanovama, kao i u drugim pravnim osobama te državnim i upravnim tijelima uključujući i kod fizičkih osoba, crkveni inventar i predmeti, arhivska građa, zapisi, dokumenti, pisma i rukopisi, filmovi, arheološki nalazi, antologijska djela likovnih i primijenjenih umjetnosti i dizajna, etnografski predmeti, stare i rijetke knjige, novac, vrijednosni papiri, poštanske marke i druge tiskovine, dokumentacija o kulturnim dobrima, kazališni rekviziti, skice, kostimi i sl., uporabni predmeti (namještaj, odjeća, oružje i sl.), prometna i prijevozna sredstva i uređaji, predmeti koji su značajna svjedočanstva razvitka znanosti i tehnologije te druge pokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga, antropološkoga i znanstvenog značaja (članak 8. Zakona). Smatra da pojmovi "(Pokretno) kulturno dobro" i "Kulturna baština" nisu istoznačni, te da je pojam "Kulturno dobro" širi u svojoj sveobuhvatnosti. Ističe da je Europski odbor regija izradio 12. lipnja 2015. mišljenje "Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi" (2015/C, 195/04) kojim tijelima država članica skreće pozornost na Okvirnu konvenciju o vrijednosti kulturne baštine za društvo, a koja štiti sve oblike kulturne baštine u Europi; Odbor u mišljenju analizira pojam kulturne baštine na koji tijela država članica moraju obratiti pozornost prilikom primjene propisa koji su doneseni temeljem konvencije. Tako odbor ističe da je kulturna baština kamen temeljac lokalnog, regionalnog, nacionalno i europskog identiteta, te naglašava da su lokalne kulturne vrijednosti - umjetnička, književna, audiovizualna i arhitektonska djela, kreativni rad, suvremena kultura, rukotvorine, narodna umjetnost, arheološka, povijesna, vjerska i etnografska baština, narječja, glazba, hrana i gastronomija, krajobrazi i prirodna obilježja, tradicionalna stručnost i znanja, vještine, živi običaji itd. - u tijesnoj vezi s identitetom koji se temelji na materijalnoj, nematerijalnoj i prirodnoj baštini zajednica; Odbor želi naglasiti da razvoj kulture na lokalnoj razini jača lokalni identitet i posebnost, a spoj različitih identiteta - zasnovan na uzajamnom uvažavanju - pomaže u izgradnji zajedničke kulturne baštine. Tako stvoreni kulturni proizvodi čine jedinstvenu lokalnu vrijednost. Ti su kulturni čimbenici važni i na europskoj razini." Intencija europskog zakonodavca je zaštita i očuvanje europske kulturne baštine te daljnje obogaćivanje kulturne baštine Europe. Stoga smatra da je prvostupanjsko tijelo donošenjem djelomičnog rješenja u potpunosti zanemarilo zakonsku regulativu europskog kao i hrvatskog zakonodavca, te je pogrešno utvrdilo činjenično stanje na način da je sliku iz Kine, 19. st., na kojoj su prikazani tradicionalni kineski likovi i motivi proglasilo hrvatskom kulturnom baštinom. Navodi da su tijekom prvostupanjskog postupka, na usmenoj raspravi, predstavnici M. S., A. Š. i D. D. dali iskaze iz kojih nedvosmislena proizlazi da se u predmetnom slučaju hrvatskom kulturnom baštinom ne smatra sama slika, već da je slika značajna jer predstavlja interes umjetničkih kolekcionara tog vremena, da su teme dalekog Istoka bile zanimljive umjetničkim kolekcionarima te da se obitelj tužitelja ima smatrati važnom za gospodarski život toga vremena. Smatra da su takvim navodima predstavnici M. S. pokušali iskonstruirati pojam koji bi podveli pod pojam hrvatske kulturne baštine, s ciljem da bez osnove zadrže umjetninu u posjedu muzeja, pri čemu predmetna slika nema značajnu umjetničku vrijednost, niti je ista izložena u stalnom ili povremenom postavu muzeja. Stoga smatra da se predmetna slika ne može smatrati hrvatskom kulturnom baštinom u smislu primjene čl. 2. Konvencije, te smatra dvojbenim da bi kulturnom baštinom Republike Hrvatske mogao biti interes pojedinačnih kolekcionara umjetnina toga vremena. Predlaže da sud izvede dokaz vještačenjem po sudskom vještaku radi utvrđivanja okolnosti da li predmetna slika predstavlja hrvatsku kulturnu baštinu. Navodi da je u postupku utvrđeno da se predmetna slika nalazi u Zbirci slika i okvira pod rednim brojem 565. inventarne oznake MS0-210433, te da je stoga pogrešno primijenjena odredba članka 3. stavak 10. Zakona o muzejima (Narodne novine 61/18), koja odredba muzejsku zbirku izričito definira kao skup inventariziranih muzejskih predmeta, sistematiziran i obrađen na stručan način, povezanih po jednoj ili više značajki kulturnih, prirodnih, povijesnih, znanstvenih ili umjetničkih vrijednosti. Navodi da su predstavnici M. S. u svojim iskazima na usmenoj raspravi izjavili da u muzeju „ne postoji niti jedna slična slika istočne tematike" i da „nemaju informaciju da li je slika ikada bila dio postava ili izložbe muzeja". Stoga predmetna slika ne predstavlja uistinu bilo kakav sastavni dio postava. Ističe da je M. S. 20. prosinca 2013. Povjerenstvu za određivanje svojstva kulturnog dobra dostavio dokumentaciju za određivanje svojstva kulturnog dobra za zbirku Zbirka slika i okvira, u kojoj se nalaze djela od 18. do 21. st., slike sakralne tematike i ikone, krajolik, mrtve prirode, žanr, mitološke teme, a zastupljene su gotovo sve slikarske tehnike. M. S. u samoj dokumentaciji navodi da je zbirka: „tematikom vrlo raznolika". Stoga smatra da se predmetna slika „Suđenje" nalazi u Zbirci slika i okvira bez ispunjavanja pretpostavki propisanih Zakonom o muzejima, jer predmetna slika sa ostalim predmetima koji su dio zbirke nije povezana niti kulturno, niti prirodno, niti povijesno, niti znanstveno, niti umjetničkom vrijednosti. Smatra da tuženik pogrešno poistovjećuje pojmove "kulturno dobro" i "hrvatsku kulturnu baštinu" koja kvalifikacija je presudna za ispravnu primjenu članka 48. Zakona o naknadi. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj je 18. veljače 2022. dostavio očitovanje na odgovor na tužbu u kojemu je u cijelosti ponovio tužbene navode.
5. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u O. u odgovoru na tužbu od 18. veljače 2022. navodi da su razlozi na kojima se temelji osporavano rješenje dostatni i uvjerljivi, te je rješenje rezultat pravno prihvatljivog tumačenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava odnosno Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u koji propis su implementirani mjerodavni pravni akti Europske unije. Ističe da činjenice među strankama nisu sporna te stoga ne postoje opravdani razlozi za izvođenje dokaza vještačenjem prema prijedlogu tužitelja. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan bez održavanja rasprave sukladno odredbi članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima.
6. 1. Dana 30. kolovoza 2022. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja S. P., odvjetnice u O., prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, te u nazočnosti zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u O., zastupanog po B. B. i zainteresirane osobe M. S. zastupane po službenim osobama D. D. i B. Đ., na kojoj raspravi je tužitelju omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika i zainteresiranih osoba, odnosno omogućeno je svim strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja, S. P., odvjetnica u O., prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, izjavila da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te kod izvođenja predloženog dokaza vještačenja i kod sadržaja podneska opunomoćenika tužitelja od 17. veljače 2022., te je zatražila naknadu troška upravnog spora; Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo navela je da ostaje kod sadržaja podneska od 17. veljače 2022.; Zainteresirana osoba - M. S. navela je da se protivi tužbenom zahtjevu ali se ne protivi da sud izvede dokaz vještačenjem radi utvrđenja predstavlja li predmetna slika dio hrvatske kulturne baštine, pri čemu je u spis priložila dopis Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske od 2. lipnja 2022. iz kojeg proizlazi da je Hrvatsko muzejsko vijeće 12. travnja 2022. odobrilo predloženu „Idejnu muzeološku koncepciju stalnog postava M. S. u O.“ i uputilo muzej na izradu i dostavu glavne muzeološke koncepcije stalnog postava. Navedena zainteresirana osoba istaknula je i da će se predmetna slika naći kao dio stalnog postava upravo zbog važnosti prikaza tužitelja odnosno njegovog prednika kao utjecajnog kolekcionara i građanina grada O., pri čemu je predmetna slika bila dio stalnog postava M. S. do lipnja 1991., odnosno ista je bila stalno izložena.
6.3. Primjenom odredbe članka 33. stavak 5. (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14, 96/16, 29/17 i 110/21 – dalje: ZUS) u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991 – 70/2019), sud je odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog za vještačenjem po sudskom vještaku predstavlja li predmetna slika hrvatsku kulturnu baštinu, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i stvaranja dodatnih troškova, obzirom da je u upravnom postupku potpuno i pravilno utvrđena činjenica o ispunjavanju pretpostavki primjene odredbe članka 48. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19. – dalje: Zakon naknadi).
7. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz spisa tuženika proizlazi da su zahtjev za naknadu imovine oduzete prijašnjem vlasniku Š. K., podnijeli njegovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, odnosno njegova djeca K. Š. i M. T., 27. svibnja 1997., u zakonskom roku, te navedeni zahtjev, između ostalog obuhvaća i povrat oduzete pokretnine, u zahtjevu označene kao umjetnička slika - kineski motiv.
9. Podnositeljica zahtjeva T. M. izjavom, ovjerenom u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Frankfurtu od 3. ožujka 2008. godine, odrekla u korist svoga brata K. Š. naknade u svim oblicima, koja bi joj po Zakonu o naknadi bila dana u vlasništvo
10. U provedenom postupku je kao nesporno utvrđeno da je Odlukom Kotarskog Narodnog suda u Osijeku, Posl.br. IlI. R.404/45, 430/45 i R.1444/45 od 3. siječnja 1946., imovina konfiscirana ocu podnositelja zahtjeva, K. Š., osuđenom na temelju presude Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za Okrug Osijek-Virovitica, broj: Kz-75/45 od 2. srpnja 1945.
11. Sukladno odredbi članku 4. stavka 3. Zakona o naknadi, zatraženo je mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, te je državno odvjetništvo dopisom broj: KR-I-D0-1 340/01 od 14. svibnja 2015. potvrdilo da se u konkretnom slučaju radi o presudi Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za Okrug Osijek-Virovitica broj Kz-75/45 od 2. srpnja 1945., kojom je K. Š. (otac ovlaštenika naknade), sin pok. K., proglašen krivim te je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 2. toč. 8., 7., 1. i 9. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, odnosno da je riječ o presudi suda bivše Jugoslavije za politički kazneno djelo.
12. U provedenom postupku nadalje je uvidom u dokumentaciju, pribavljene izjave i izvršenim očevidom utvrđeno da je u Zapisniku Komisije o konfiskaciji pokretne i nepokretne imovine osuđenog K. Š. od 26. srpnja 1945., sastavljenog na licu mjesta, u zapečaćenom stanu, na adresi u O., između ostalog navedena kao konfiscirana i pokretnina pod rednim brojem 32. jedna starinska slika vrijednosti 500 dinara, te da se predmetna pokretnina (sada) nalazi u posjedu M. S. u O.
13. Iz rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: UP-I-612-08/08-06/0473, URBROJ: 532-04-01-03-0211-14-12 od 28. svibnja 2014., donesenog primjenom članka 12. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine br. 69/99, 151103, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12 i 157/13) proizlazi da je Muzejska građa M. S., O. (510:OSK), i to: Zbirka slika i okvira (634 predmeta), Zbirka stakla (1526 predmeta) i Zbirka metala (667 predmeta), upisana u jedinstvenu Inventarnu knjigu muzejskih predmeta toga Muzeja, i ima svojstvo kulturnog dobra, te je ista građa upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara, pod rednim brojem 3808; Unutar Zbirke slika i okvira (634 predmeta) pod rednim brojem 565. inventarne oznake MS0-210433, uvrštena je i predmetna slika naslova „Suđenje" iz 19. stoljeća, mjere 168 x 101 cm, tehnike tempera na svili, što proizlazi iz priloženog računalnog ispisa građe koja je sastavni dio navedenog rješenja.
14. Na usmenoj raspravi održanoj 28. svibnja 2018. u prvostupanjskom tijelu D. D., ravnatelj i A. Š., kustosica M. S. izjavili su da je predmetna slika, u kontekstu prikupljanja umjetničkih predmeta, značajna kao dio zbirke obitelji Š. i predstavlja svjedočanstvo da su teme Dalekog Istoka bile zanimljive umjetničkim kolekcionarima te da stoga s tog aspekta ista ima kulturno povijesnu vrijednost, prije svega zbog toga što je nesporno vlasništvo obitelji Š., koju su djelatnici M. S. smatrali izuzetno značajnom, kao kroničare evidencije za gospodarskog razvoja grada O. i regije, ali i u širim nacionalnim okvirima.
15. Odredbom članka 48. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku daju u vlasništvo samo one pokretnine koje imaju kulturnu, umjetničku ili povijesnu vrijednost(stavak 1.).; Pokretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se smatraju kulturnom baštinom po propisima o zaštiti kulturne baštine, a koje su sastavni dio zbirki, muzeja, galerija i drugih sličnih ustanova, daju se prijašnjem vlasniku u vlasništvo, ali ne i u posjed, a ima pravo i na posebnu vrstu naknade koju će posebnom uredbom utvrditi Vlada Republike Hrvatske (stavak 2.); Ostale pokretnine iz stavka 1. ovoga članka daju se prijašnjem vlasniku u vlasništvo i posjed (stavak 3.); Za ostale pokretnine osim navedenih u stavku 1. ovoga članka prijašnji vlasnik nema pravo na vraćanje ili na naknadu (stavak 4.); Rješenje o davanju u vlasništvo, odnosno posjed donosi nadležna služba (stavak 5.).
16. Odredba članka 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine br. 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 102/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21.) propisuje da su kulturna dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu (stavak 1.); Kulturna dobra i sva preventivno zaštićena dobra sukladno ovome Zakonu predstavljaju nacionalno blago (stavak 2.); Kulturna dobra u smislu ovoga Zakona jesu:
- pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga, antropološkog i znanstvenog značenja, - arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost, - nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i dokumentacija i bibliografska baština i - zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima (stavak 3.).
17. Odredba članka 53. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisuje da se podaci o stanju kulturnog dobra unose u informacijski sustav kulturne baštine koji vodi ministarstvo nadležno za kulturu, a koji je povezan u informacijski sustav sukladno propisu kojim se uređuje prostorno uređenje.
18. Dakle predmetna slika nesporno ispunjava pretpostavku iz članka 48. stavak 1. Zakona o naknadi, te kao dio opisane Zbirke slika i okvira M. S. ima i svojstvo kulturnog dobra Republike Hrvatske, pri čemu sud ocjenjuje da je u odnosu na istu također ispunjena i kumulativna pretpostavka iz članka 48. stavak 2. Zakona o naknadi, odnosno da ista predstavlja kulturnu baštinu sukladno propisima o zaštiti kulturne baštine, a sukladno sadržaju dopisa Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske od 2. lipnja 2022. Hrvatsko muzejsko vijeće 12. travnja 2022. odobrilo je predloženu „Idejnu muzeološku koncepciju stalnog postava M. S. u O.“ i uputilo muzej na izradu i dostavu glavne muzeološke koncepcije stalnog postava, čiji sastavni dio će predstavljati (i) predmetna slika.
19. Stav tužitelja da dio kulturne baštine (u Republici Hrvatskoj) ne može biti slika nastala u Kini u 19. stoljeću sud ocjenjuje pogrešnim. Naime, primjerice izložba „Umjetnost slavonskog plemstva – vrhunska djela europske baštine“, izložena od 22. travnja 2021. – 18. srpnja 2021. u Galeriji Klovićevi dvori predstavljala je kao dio kulturne baštine (Republike Hrvatske u užem kontekstu), istraživanja likovne baštine u vlasništvu plemićkih obitelji novovjekovnoga razdoblja na području istočne Hrvatske, dakle neovisno o porijeklu autora umjetnina ili geografskom nastanku, te je (također) tematska poveznica bila kultura življenja (tada) plemstva (umjetnine, umjetnički obrti, arhivsko gradivo i srodne građe s naglaskom na djelima likovne umjetnosti - slikarstvo, kiparstvo, grafika, arhitektura, od 18. do sredine 20. stoljeća. Navedena izložba obuhvaćala je (i) likovne zbirke i djela likovne umjetnosti vezana uz najznačajnije plemićke obitelji istočne Hrvatske (npr. Adamović, Eltz, Odescalchi, Pejačević, Hilleprand von Prandau, Normann-Ehrenfels, Mihalović, Janković Voćinski, Janković Daruvarski) koje su odigrale važnu ulogu na gospodarskom, političkom i kulturnom planu prostora današnje istočne Hrvatske, dakle neovisno o mjestu nastanka umjetnina i autoru, a veliki broj predmeta iz ostavštine ovih obitelji čuva se ponajviše u hrvatskim muzejima, ali i u inozemnim privatnim i javnim kolekcijama.
20. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim.
21. Preostali tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari niti su doveli u sumnju zakonitost osporavanih rješenja.
22. Slijedom navedenoga, sud je u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u toč. I. – III. izreke ove presude.
23. Tužitelj je zatražio naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn i to za radnje: troška sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV), za radnju sastava obrazloženog podneska (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV) i trošak zastupanja na ročištu za raspravu održanu 30. kolovoza 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
24. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, u cijelosti snosi troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a, te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku, odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom IV. U Osijeku 6. rujna 2022.
Sutkinja
Blanka Sajter v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
