Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-113/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić-Jergović, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. C. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-39/2019. od 4. veljače 2021., u sjednici održanoj 6. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženog G. C., odvjetnice A.-M. G. i branitelja optužene D. V., odvjetnika M. M.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 4. veljače 2021., broj K-39/2019., Županijski sud u Zagrebu je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oslobodio optužbe optuženog G. C. i optuženog J. F. zbog kaznenog djela pod točkom 1) razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., optuženog G. C. i optuženu D. V. zbog kaznenog djela pod točkom 2) teške krađe iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11., optuženu K. D. zbog kaznenog djela pod točkom 2) pomaganja u teškoj krađi iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11. u vezi sa člankom 38. KZ/11. te optuženog G. C. da je temeljem članka 51. KZ/11. počinio kaznena djela u stjecaju.
1.1. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog za oduzimanje imovinske koristi u odnosu na optuženog G. C. i optuženog J. F. u vezi kaznenog djela iz točke 1).
1.2. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08. oštećeni S. P. i L. P. te B. Š. su upućeni da imovinskopravne zahtjeve mogu ostvariti u parnici.
1.3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., nužni izdaci optuženog G. C., optuženog J. F., optužene D. V. i optužene K. D. i nužni izdaci nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. i članak 470. stavak 2. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optužena D. V. putem branitelja, odvjetnika M. M., s prijedlogom da se žalba odbije, optuženi J. F. putem branitelja, odvjetnika T. A. te optuženi G. C. putem braniteljice, odvjetnice A.-M. G., s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Branitelji optužene D. V. i optuženog G. C. zatražili su obavijest o održavanju sjednice vijeća.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti braniteljice optuženog G. C., odvjetnice A.- M. G. i branitelja optužene D. V., odvjetnika M. M. u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika, optuženog G. C. te optužene D. V.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik se žali po osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle, teza tužitelja je da je prvostupanjski sud odlučne činjenice predmetne inkriminacije pogrešno utvrdio, te ne prigovara potpunosti utvrđivanja činjeničnog stanja.
8. Prema stanju prvostupanjskog spisa predmeta jedini dokazi koji tereti optuženike je svjedočki iskaz B. N., te, djelomično, svjedočki iskaz A. S., koja svoja saznanja o inkriminaciji teške krađe na štetu S. i L. P. (točka 2. prvostupanjske presude) crpi opet od B. N. i pritom za navedeno djelo ne tereti optuženog G. C. Dakle, ispravno je prvostupanjski sud svoj zaključak glede odgovornosti optuženika za počinjena kaznena djela utemeljio na ocjeni vjerodostojnosti svjedočenja B. N., jer je isti izvor svih relevantnih podataka glede inkriminiranih događaja. U ocjeni te vjerodostojnosti uvodno treba poći od činjenice koju je utvrdio prvostupanjski sud: svjedok B. N. je imao motiv napakostiti optuženoj D. V., što je i pisano uobličio kroz tekst poruke koju je istoj poslao iz istražnog zatvora u ožujku 2012. (stranica 17. pasus 1. pobijane presude: "Uništit ću te kad-tad…osvetit ću ti se za sve ovo maltretiranje koje sam trpio od tebe…Iz dna duše te mrzim i prezirem i živim samo za dan kad ću te uništiti…nemoj nikad zaboraviti da osveta slijedi. zapamti to…možda si zaboravila da sam ja kad treba veliko zlopamtilo…D. uživaj još dok možeš jer poslije ti se živjeti neće!!!...Ne zaboravi osveta slijedi…čuvaj ovo pismo možda ti zatreba za muriju…kurvo izdajnička".). Motiv za takvo, neosnovano terećenje imala je i svjedokinja A. S., koja svoje spoznaje o inkriminacijama također vuče od svjedoka N., jer je prema svom iskazu "…imala puno neugodnosti zbog D. V., koja ju je među ostalim pokušala autom udariti na cesti…" (stranica 8. pasus 1. pobijane presude).
8.1. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiva žalbena tvrdnja državnog odvjetnika vezana za nedosljednosti u svjedočkim iskazima B. N. Naime, u tim nedosljednostima optuženici vide nevjerodostojnost tog svjedoka, a državni odvjetnik u istima nalazi "komunikacijske nesporazume, a što nužno ne znači da ovi svjedoci ne govore istinu". Štoviše, državni odvjetnik odstupanja u iskazima tijekom postupka, imajući u vidu protek vremena od događaja, smatra očekivanim ponašanjem.
8.2. Doista, realno je, životno i okolnosno kako svjedok tijekom višestrukog ispitivanja u kaznenom postupku koji traje određeno vrijeme ne iskazuje potpuno identično prilikom svakog svjedočenja. U takvim okolnostima zadaća je prvostupanjskog, kao raspravnog suda, ocijeniti kakva odstupanja u iskazima su u pitanju, može li ih svjedok objasniti, radi li se o različitostima u iskazu koja mogu dovesti u pitanje kredibilnost i vjerodostojnost svjedoka ili ne. Prihvaćajući u konkretnom slučaju ocjenu prvostupanjskog suda glede nevjerodostojnosti iskaza svjedoka N. ovaj žalbeni sud nalazi kako nisu u pitanju komunikacijski nesporazumi, kako to sugerira žalba državnog odvjetnika, već odstupanja i različitosti iskazivanja svjedoka N. za koja isti nije dao uopće ili barem prihvatljiva objašnjenja. Na to se referirao raspravni sud u obrazloženju svoje odluke (stranica 14. i 15., alineje 3. – 6. pobijane odluke), sve nakon što je izveo i dokaze u cilju provjere pojedinih navoda svjedočenja B. N., koji dokazi nisu potvrdili navode njegovog iskaza (svjedočenje M. C. M. i B. V., provjera bankovnih računa roditelja optužene D. V., te provjera stanja i prometa na njezinim kreditnim karticama).
8.3. Radi navedenog žalbena argumentacija državnog odvjetnika u bitnome predstavlja stranačko viđenje i tumačenje sadržaja pojedinih na raspravi izvedenih dokaza i, u konačnici, prezentaciju takvih dokaza u potporu teze tužitelja o identitetu počinitelja i načinu počinjenja inkriminiranih događaja. U tom kontekstu ispravno je prvostupanjski sud zaključio da oštećena S. L. nema relevantnih spoznaja o počiniteljima kaznenog djela iz točke 1) izreke pobijane presude, osim po pitanju njihovog broja (dvoje), štoviše, o spolu počinitelja (muškarci) zaključuje jer "ne može vjerovati da bi počinitelj bila ženska osoba". Utoliko je neutemeljen žalbeni navod državnog odvjetnika "da podudarnost iskaza svjedoka B. N. i S. L. ima znatno veću dokaznu vrijednost", jer potonja svjedokinja sa izuzetkom broja počinitelja nema daljnjih podudarnosti sa iskazom svjedoka N., a upravo identitet počinitelja predstavlja odlučnu okolnost ovog kaznenog djela.
8.4. Jednako tako, neosnovano državni odvjetnik inzistira na tvrdnji da bi informacija o mjestu gdje se nalazio novac kao predmet teške krađe iz točke 2) izreke pobijane presude išla u zatvorenom krugu osoba, od svjedoka K. P. preko svjedoka A. P. do optužene K. D., koja bi tu informaciju dala optuženom G. C. i optuženoj D. V., kao neposrednim počiniteljima toga kaznenog djela. Naime, ispravno prvostupanjski sud u tom smislu ukazuje na svjedočenje A. S., koja svoja saznanja o ovom kaznenom djelu crpi iz kazivanja svjedoka N. i koja kao takva različito ukazuje na počinitelje ovog kaznenog djela, najprije tereteći optuženog G. C. da bi ga potom kao takvog ispustila iz svog iskaza na raspravi, štoviše, kao počinitelja je navela upravo svjedoka N., što je možebitni odgovor o izvoru spoznaja svjedoka N. glede ovog kaznenog djela. Već ova mogućnost sama po sebi kompromitira uvodno izloženu tezu državnog odvjetnika glede kolanja informacija unutar spomenutih osoba u tom krugu, sve imajući u vidu i svjedočenje N. P., koji iskaz je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan i temeljem istog zaključio da svjedok K. P. nije baratao o mjestu držanja otuđenog novca kao povjerljivom informacijom koju bi povjerio isključivo svjedoku A. P.
9. Slijedom svega izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda odredaba kaznenog postupka ili povredu zakona na štetu optuženika (članak 476. ZKP/08.) na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
