Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-88/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović predsjednice vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., i 144/12., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog S. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 1. lipnja 2022. broj Kv I-Us-120/2021. (K-Us-19/2006.), u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog S. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 507. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog S. D. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2010. broj K-Us-19/2006. koja je djelomično preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. travnja 2013. broj I Kž-Us-6/2011-11, a kojom je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) godina.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni S. D. po branitelju odvjetniku Lj. P. V. bez navođenja zakonske osnove pobijanja. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijano rješenje na način da "prihvati zahtjev IV okr. S. D. i dopusti obnovu kaznenog postupka".

3. Spis je u skladu s člankom 474. stavak 1. u svezi članka 495. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotnom žalbenim navodima osuđenog S. D., unatoč tome što je presudom Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) od 24. lipnja 2021., u predmetu D. protiv Hrvatske, zahtjev broj 53587/17, utvrđeno da je u postupku vođenom protiv osuđenika pred Županijskom sudom u Zagrebu i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske došlo do povrede članka 6. stavka 1. i stavka 3. točke (d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10., dalje: Konvencija), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da to još uvijek ne znači da je ta presuda ESLJP-a prikladna da dovede do obnove kaznenog postupka.

5.1. U članku 502. stavak. 2. ZKP/08. propisano je da će odredbe o obnovi kaznenog postupka biti primijenjene i u slučaju kada je podnesen zahtjev za obnovu kaznenog postupka na temelju konačne presude ESLJP-a. Nadalje, člankom 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08., koji se primjenjuje u postupcima u povodu podnesenih zahtjeva za izvanredne pravne lijekove, određeno je da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može obnoviti u korist osuđenika ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu, uključujući i presude ESLJP-a.

6. ESLJP u presudi D. protiv Hrvatske smatra da je neprovjereni iskaz supočinitelja osuđenog S. B. imao značajnu težinu u ocjeni krivnje osuđenog S. D. za cijelo razdoblje jer je bilo malo ili nimalo izravnih dokaza koji bi inkriminirali osuđenog S. D. za cijelo razdoblje za koje je bio osuđen. Istovremeno, ESLJP je primijetio da je postojao valjan razlog zašto osuđeni S. B. nije bio ispitan na raspravi (smatran je bjeguncem i sudilo mu se u odsutnosti), a da iskaz osuđenog S. B. možda nije bio jedini ili odlučujući dokaz za osudu osuđenog S. D. za kazneno djelo za koje se teretio u kaznenom postupku. ESLJP smatra da je taj iskaz imao značajnu težinu i da je prihvaćanje tog iskaza u značajnoj mjeri moglo prouzrokovati teškoće obrani.

6.1. No, ESLJP dalje primjećuje da je osuđeni S. D. priznao da je jednom prilikom sudjelovao u neovlaštenoj prodaji droge kao posrednik (osuđeni supočinitelj S. B. je tvrdio da su se transakcije droge s osuđenim S. D. odvijale jednom ili dva puta mjesečno tijekom razdoblja godine dana).

7. Vezano za kazneni postupak koji je prethodio pravomoćnoj presudi prvenstveno treba istaknuti da je iskaz supočinitelja osuđenog S. B. dan policiji i istražnom sucu pravilno korišten u kaznenom postupku u kojem je osuđen S. D. budući da su primjenjivane odredbe Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. i 115/06., dalje: ZKP/97.). Osuđeni S. D. je osuđen za djelo činjenično i pravno opisano u točki 7. izreke pravomoćne presude i to za počinjenje jednog kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. Djelo je počinio od listopada 2004. do listopada 2005. i to zajedno s osuđenim S. B. i osuđenim V. N.

8. Prvostupanjski sud je proveo obiman dokazni postupak koji je, između ostalog, obuhvaćao dokaze koji nisu povezani s iskazom osuđenog S. B., te kojim je egzaktno utvrdio odlučne činjenice. Pregledani su tako podaci o telefonskim kontaktima osuđenog S. B. s osuđenim S. D. i osuđenim V. N. Reproducirane su snimke snimljenih telefonskih razgovora između osuđenog B. i osuđenog N. Pročitan je podatak o pronalasku broja mobitela osuđenog S. B. u mobitelu osuđenog S. D. Reproduciran je sadržaj snimljenih telefonskih razgovora između osuđenog B. s više NN osoba kojima je dao broj mobitela osuđenog S. D.. Potonje egzaktno zabilježene činjenice provjerene su i od strane provedenog telekomunikacijskog vještačenja, te se potom na temelju tako utvrđenih činjenica raščlanila i cijenila obrana svih osuđenika, pa tako i osuđenog S. D.

8.1. Osuđeni S. D. i osuđeni V. N. u svojim obranama priznaju samo određeno posredovanje u kupoprodaji droge između osobe koja bi osuđenom S. B. prodala drogu (kako to opisuje osuđeni N.), odnosno između osuđenog B. i osobe koja bi od njega kupila heroin (kako to tvrdi osuđeni D.). Naime, osuđeni D. se branio da je za osuđenog S. B. pronašao kupca za drogu, da se ta kupoprodaja i realizirala, da je bila riječ o količini od 2 do 3 kilograma heroina te da je u vezi toga više puta vidio i kontaktirao osuđenog S. B.

8.2. S obzirom da je utvrđeno da je osuđeni S. D. u memoriji svog mobilnog uređaja imao upisan broj osuđenog S. B., da su međusobno od 14. rujna do 6. listopada 2005. učestalo komunicirali (zabilježeno 27 razgovora), da je osuđeni S. D. u obrani potvrdio da je s osuđenim S. B. kontaktirao u vezi kupnje droge heroin i zato su se i našli, te da je iz sadržaja telefonskih razgovora osuđenog S. B. i osuđenog V. N. razvidno da dogovaraju nabavu i prijenos droge i to da nije riječ o jednoj isporuci droge heroin nego kontinuiranoj, višekratnoj nabavi radi daljnje prodaje i to obavljenoj na isti način, iz navedenog proizlazi zaključak o udruživanju ove tri osobe sa zajedničkim ciljem i to kriminalnom aktivnošću u vezi prometa droge heroin.

8.3. Naime, sve navedeno predstavlja relevantne činjenice na temelju kojih su utvrđene odlučne okolnosti o počinjenom kaznenom djelu, a utvrđene su neovisno od nekonfrontiranom iskazu osuđenog S. B. te ne mogu biti dovedene u pitanje ni osporene niti se može isključiti njihov značaj prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja. Te činjenice potkrjepljuju utvrđenje da su se u postupanju osuđenog S. D. ostvarila obilježja kaznenog djela počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja. Naime, s obzirom na to da je, u prvom redu, na domaćim sudovima da odluče o dopuštenosti dokaza, o njihovoj važnosti i težini koju im je potrebno dati u donošenju presude, ESLJP u svojoj presudi nije utvrdio ništa što bi dovelo u sumnju pouzdanost i točnost ovih prethodno navedenih dokaza.

9. Slijedeći zapažanje ESLJP-a iz presude od 24. lipnja 2021., te imajući u vidu opsežan i iscrpno proveden dokazni postupak na čijim rezultatima je utemeljena pravomoćna presuda protiv osuđenog S. D., ne može se tvrditi da je navedeni iskaz supočinitelja osuđenog S. B. imao isključivu, pa čak niti odlučujuću ulogu u cjelokupnom provedenom postupku i donošenju odluke o krivnji žalitelja za kazneno djelo iz članka 329. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. (za koje ga se teretilo te potom i osudilo, uvažavajući načelo primjene blažeg zakona). Činjenica da je ESLJP svojom presudom utvrdio povredu konvencijske odredbe ne bi dovela do drukčijeg ishoda postupka, dakle nije prikladna da dovede do obnove postupka u kojem bi moglo doći do oslobođenja osuđenika ili njegove osude po blažem kaznenom zakonu, što je pravilno zaključio prvostupanjski sud. Ovo iz razloga što se iskaz kojeg je supočinitelj osuđeni S. B. dao policiji i istražnom sucu, koji je bio odsutan sa suđenja, i s kojim se osuđeni S. D. nikada nije mogao suočiti niti ga ispitati, ne može promatrati izolirano niti izvan konteksta dokazne građe za kazneno djelo iz članka 329. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11.

10. Svrha obnove postupka kao izvanrednog pravnog lijeka je uklanjanje, odnosno mogućnost ispravka grešaka ako one postoje u pravomoćnoj odluci u situaciji kada je realna mogućnost da osuđenik u ponovljenom postupku bude oslobođen od optužbe ili kažnjen po blažem zakonu. Ova mogućnost mora biti potkrijepljena novim činjenicama ili novim dokazima koji sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima mogu prouzročiti promjene u činjeničnom stanju utvrđenom pravomoćnom presudom. Presuda ESLJP kojom je utvrđena povreda pravičnog suđenja (pa tako i ona vezana za povredu prava obrane (konfrontacijskog prava) iz članka 6. stavka 1. i 3. (d) Konvencije) u skladu s odredbom članka 502. stavak 2. ZKP/08. predstavlja temelj za primjenu odredbi o obnovi kaznenog postupka, između ostalog i odredbe iz članka 501. stavak 1. ZKP/08. kojom je propisano kada će pravomoćno okončani kazneni postupak biti obnovljen.

11. U konkretnom slučaju premda presuda ESPLJ-a od 24. lipnja 2021. predstavlja novu činjenicu, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, ipak ta činjenica, s obzirom na kvalitetu i kvantitet provedenih dokaza, ne može rezultirati promjenama u činjeničnom stanju utvrđenom pravomoćnom presudom.

12. Naime, ESLJP u svojoj presudi ne implicira da uopće nema dokaza za žaliteljevu osudu, nego povredu dovodi u vezu samo s utvrđenjem o vremenskom trajanju kriminalne aktivnosti žalitelja. Zato obnovljeni kazneni postupak protiv žalitelja koji bi počivao na ovoj presudi ESLJP-a ni ne može dovesti do oslobođenja žalitelja od optužbe. Osim toga, ESLJP u niti jednom dijelu svoje presude nije ostavio mogućnost drukčije kvalifikacije postupanja osuđenog S. D. nego je razmatrao tek visinu izrečene kazne u kontekstu razdoblja kriminalne aktivnosti žalitelja dovodeći time u pitanje tek kriminalnu količinu pa stoga presuda ESLJP nije prikladna da prouzroči osudu žalitelja po blažem zakonu u obnovljenom kaznenom postupku.

13. Imajući na umu sve prethodno navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da navedena presuda ESLJP-a kojom je utvrđena povreda članka 6. stavka 1. i stavka 3. točke (d) Konvencije u odnosu na osuđenika nije od utjecaja na ishod postupka u cjelini, a niti se ta utvrđena povreda kao i njezine posljedice u vidu narušavanja prava obrane osuđenika po prirodi stvari mogu ispraviti u obnovljenom postupku, a sve s obzirom na uvjete za obnovu iz odredbe članka 501. stavak 1. ZKP/08.

14. Stoga nije osnovana osuđenikova žalba, a budući da ni prilikom ispitivanja pobijanog rješenja nisu nađene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 6. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Balenović, v.r.