REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 269/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž- 2942/16-2 od 10. listopada 2017., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1735/16-17 od 19. rujna 2016., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž-2942/16-2 od 10. listopada 2017. i sudi:
"1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1735/16-17 od 19. rujna 2016. u toč.
II. izreke.
2. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 625,00 kn u roku od 15 dana.
3. Odbija se tuženica za nadoknadu troška sastava odgovora na reviziju."
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari u povučena (toč. I. izreke), naloženo je tuženici da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.080,00 kn (toč. II. izreke).
2. Rješenjem suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženice i preinačeno je rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (toč. II. izreke), na način da je naloženo tužiteljici da nadoknadi parnične troškove tuženici u iznosu od 3.071,25 kn.
3. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, pobijano rješenje suda drugog stupnja preinačiti na način da ostane na snazi rješenje suda prvog stupnja. Potražuje troškove sastava revizije u iznosu od 625,00 kn i sudske pristojbe u iznosu od 200,00 kn.
4. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode tužiteljice te je predložila odbaciti reviziju kao nedopuštenu. Potražuje troškove.
5. Revizija tužiteljice je osnovana.
6. U konkretnom slučaju predmet revizijskog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka. Iako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje, da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, imajući na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3400/18 od 8. lipnja 2021., revizijski sud je ocijenio da su postavljena pitanja važna za odluku o sporu. Naime, u toj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske je navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u identičnom slučaju, dužan odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja, kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova parničnog postupka, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon izvršene konverzije kredita iz valute CHF u EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, zbog čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
7. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.1. Na temelju čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.2. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.
8. U predmetnom postupku nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), tuženica je sklopila s tužiteljicom Dodatak ugovoru o kreditu. Nakon toga je tužiteljica povukla tužbu u ovom predmetu. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP te da je tuženica dužan tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP, jer je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tuženica udovoljila zahtjevu tužiteljice ponudivši joj na potpis Dodatak Ugovora o kreditu.
8.1. Sud drugog stupnja je rješenje suda prvog stupnja preinačio u pobijanom dijelu (u odnosu na troškove parničnog postupka) i naložio tužiteljici da nadoknadi troškove postupka tuženici u iznosu od 3.071,25 kn. Pritom je sud drugog stupnja naveo da radnje konverzije kredita poduzete na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, nisu radnje koje u odnosu na ponašanje tuženice imaju pravni učinak udovoljavanju tužbenog zahtjeva, budući da tuženica nije priznala ništetnost ugovornih odredbi, a niti izvršila isplatu utuženog iznosa, pa uređenje obvezno pravnih odnosa između stranaka sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu nije u izravnoj vezi s tužbenim zahtjevom odnosno ne može se smatrati udovoljenje tužbenom zahtjevu od strane tuženice. Stoga sud drugog stupnja zaključuje da je sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužiteljica u obvezi nadoknaditi parnične troškove tuženici.
9. U reviziji tužiteljica postavlja sljedeće pitanje:
"Je li je tuženik dužan podmiriti trošak tužitelju u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a ukoliko je tužitelj povukao tužbu nakon što je ostvario cilj koji podnesenom tužbom htio postići, iako ispunjenje tužiteljeva zahtjeva nije formalno identično tužbenom zahtjevu?
Treba li u takvom slučaju tužbeni zahtjev kao zahtjev tužitelja i njegovo ispunjenje tumačiti kao širi pojam od samog pojma tužbenog zahtjeva?
Treba li termin iz odredbe čl. 158. ZPP "udovoljio zahtjevu tužitelja" tumačiti kao čisto formalno udovoljenje tužbenom zahtjevu kada govorimo o ispunjenju istoga ili kao širi pojam zadovoljenja svrhe i cilja iz istog zahtjeva?"
10. Kao razloge važnosti za postavljena pitanja tužiteljica ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova, navodeći pritom rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2259/17-2 od 10. listopada 2017. te Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1274/16-3 od 6. srpnja 2017.
11. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
12. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je podnesena.
13. Odredbom članka 158. stavak 1. ZPP je propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.
14. Prema shvaćanju revizijskog suda tuženica je postupajući u skladu s odredbom članka 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju i izrađujući izračun konverzije kredita, koji je tužiteljica prihvatila i s tuženicom sklopila Dodatak ugovoru o kreditu, zapravo ispunila tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužiteljica zahtijevala utvrđenje ništetnosti obračuna ugovorenih promjenjivih kamata i isplatu više plaćenog iznosa.
15. Stoga, u situaciji kada je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je umanjena glavnica duga, ima se smatrati udovoljenje tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjive ugovorene kamate i isplatu više plaćenih kamata, pa osnovano u konkretnom slučaju tužiteljica potražuje naknadu troškova parničnog postupka u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP.
16. Primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), tužiteljici je pravilno obračunat trošak u iznosu od 2.080,00 kn.
16.1. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a. Tako je tužiteljici dosuđen trošak revizijskog postupka u iznosu od 625,0 kn (Tbr. 10/1 Tarifa), dok joj nije priznat trošak za sudsku pristojbu u iznosu od 200,00 kn, jer u spisu ne prileži potvrda da je tužiteljica pristojbu platila.
16.2. Zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška odgovora na reviziju je odbijen, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom toga odgovora.
17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
