REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5362/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. OIB: …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u S., protiv tužene P. Z. d.d., Z., OIB: …, koju zastupa Odvjetničko društvo L. i partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-846/21-2 od 9. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-11/2020-26 od 26. svibnja 2021., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1.Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-846/21-2 od 9. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-11/2020-26 od 26. svibnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Može li se valutna klauzula u ugovorima u valuti CHF smatrati nepoštenom, u situaciji kada čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dopušta odredbu ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, a navedena zakonska odredba nije ukinuta niti je postavljeno pitanje njene ustavnosti, odnosno primjenjuje li se odredba čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na ugovore sa valutnom klauzulom u CHF?
2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka nakon što je ugovorni odnos prestao, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?
3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?"
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, riječ je o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.