REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 2 Us I-577/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc u upravnom sporu tužitelja T. K. iz S., OIB: …, koga zastupa opunomoćenik A. F., odvjetnik iz O., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, koga zastupa službena osoba M. D., radi utvrđivanja statusa branitelja, 6. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 560-01/22-01/70, Urbroj: 512-2501-22-2 od 11. travnja 2022. i rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Klasa: UP/I-560-01/22-01/196, Urbroj: 512M2-76-22-2 od 23. veljače 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem, Klasa: UP/II 560-01/22-01/70, Urbroj: 512-2501-22-2 od 11. travnja 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Klasa: UP/I-560-01/22-01/196, Urbroj: 512M2-76-22-2 od 23. veljače 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti PS ZNG V. za razdoblje od 1. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. (točka 1.) i 204. brigadi HV V. za razdoblje od 1. rujna 1991. do 14. listopada 1991. (točka 2.).

3. Tužitelj u tužbi navodi kako su pobijane odluke nezakonite, budući su rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešne primjene zakona. Ovo iz razloga jer tijekom postupka nije saslušan niti jedan predloženi svjedok, već je činjenično stanje utvrđeno na temelju njihovih pismenih izjava. Naglašava i kako je obrazloženja rješenja tuženika proturječno s iskazima svjedoka B. V. i L. I., a posebno potvrde povjerenika Vlade Republike Hrvatske za Općinu V. od 19. studenog 1992. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao hrvatski branitelj za sporno razdoblje i da činjenično stanje po toj osnovi nije dovedeno u dvojbu. Ističe i da je tužitelj odgovarajuće saslušan u provedenom postupku te da je njegov iskaz potvrđen i pismenim izjavama svjedoka, koje su priložene spisu predmeta. Smatra da potvrda povjerenika Vlade Republike Hrvatske za Općinu V. od 19. studenog 1992. nije relevantan dokaz, budući je neklasificirana te se u istoj paušalno navodi pripadnost tužitelja RS ZNG S. i 204. brigadi HV. Ističe i kako iz izjave tužitelja i svjedoka samo paušalno proizlazi da je tužitelj bio pripadnik navedenih sastavnica, međutim iz službenih evidencija ne proizlazi da je isti bio pripadnik bilo koje oružane sastavnice Hrvatske vojske, već je u razdoblju od 1. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. bio pripadnik Civilne zaštite S. Pri tome tuženik ne osporava da je tužitelj svojim radom i angažmanom pomagao sudionicima obrane mjesta S. i suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Podneskom od 3. kolovoza 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te ustraje na stajalištu kako je tuženik u postupku trebao neposredno saslušati svjedoke L. I. i B. V., a da bi se na okolnosti priložene potvrde povjerenika Vlade Republike Hrvatske za Općinu V. od 19. studenog 1992. trebalo saslušati zapovjednika J. T. kao i samog tužitelja na okolnost pripadnosti Civilnoj zaštiti u mjestu S.

6. Tuženik je podneskom od 25. kolovoza zatražio odgodu rasprave, uslijed službene spriječenosti osobe ovlaštene osobe za zastupanje.

7. Dana 30. kolovoza 2021. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8. Na navedenu raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS).

9. Na istoj raspravi sud je odbio prijedlog tuženika za odgodom rasprave, budući je stajališta da eventualni nedostaci u organizaciji rada tuženika ne predstavljaju relevantan razlog za odgodu rasprave.

10. Tijekom rasprave opunomoćenik tužitelja je izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste, kao i kod navoda iz podneska od 3. kolovoza 2022. te izvođenja dokaza u vidu saslušanja tužitelja i predloženih svjedoka.

11. Tijekom rasprave sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, obzirom da je tužitelj dao odgovarajući iskaz o relevantnim činjenicama ove upravne stvari pa je njegovo ponovno saslušanje na te iste okolnosti nepotrebno. Sud je odbio i dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka L. I. i B. V., čije pismene izjave prileže spisu i koje potvrđuju navode tužitelja iz zahtjeva i iskaza pa je i njihovo dodatno saslušanje na te iste okolnosti nepotrebno. Zatim je sud odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka J. T., budući smatra da saslušanje navedenog svjedoka ne bi bilo od utjecaja za pravilno rješenje ove upravne stvari. Ovo sve iz razloga što je saslušanje navedenog svjedoka predloženo na okolnost vjerodostojnosti priložene potvrde, a koja je nesporno priložena tijekom upravnog postupka, kada je i ocjenjena njena dokazna snaga pa je svako daljnje izvođenje dokaza na te iste okolnosti nepotrebno.

12. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10.,143/12.,152/14., 94/16., 29/17., i 110/21., nastavno: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Uvidom u službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane V., kao pravnog sljednika PS ZNG V., utvrđeno je da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za navedeno razdoblje, a izvršenim uvidom u popis vojnih osoba PS ZNG V. i 204. V. brigade utvrđeno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedenih postrojbi, a uvidom u sve dokumente vojne evidencije da tužitelj nije evidentiran niti na jednom od dokumenata kao pripadnik bilo koje sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske za to razdoblje.

15. Isto tako, podataka o pripadnosti tužitelja 204. Vukovarskoj brigadi nema niti zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske, kao niti Središnji vojni arhiv.

16. Pri tome se također imalo u vidu da je konačni popis pripadnika PS ZNG V. i 204. V. brigade izrađen 31. prosinca 1998. i usaglašen sa svim zapovjednicima, a prema Odluci Pomoćnika ministra obrane KLASA: 119-01/98-01/15, URBROJ: 512- 11-01-98-2 od 14. prosinca 1998.

17. Iz podataka službene evidencije naime proizlazi samo kako je tužitelj bio pripadnik Civilne zaštite S. u razdoblju od 1. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991., kao i da se vodi na popisu pripadnika pričuvnog sastava ZNG sela Općine V., Narodne i Civilne zaštite, Odjela za skrb HV sektora V.

18. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja te je u svom iskazu na zapisnik od 23. studenog 2021. tužitelj u bitnome naglasio kako je bio pripadnik PS ZNG u mjestu S. i 204. brigade HV V. od 1. svibnja 1991. U toj postrojbi zadržao se sve do 14. listopada 1991. kada je mjesto Sotin okupirano. U pogledu zadaća koje je izvršavao, tužitelj je iskazao kako je bio naoružan poluautomatskom puškom „ruskinja“ te da je držao straže na barikadama na I. križanju, odnosno križanju ceste prema T. i I. Ta barikada se nalazila na tom mjestu sve do 31. kolovoza 1991., kada je maknuta zbog prolaska neprijateljske vojske i tenkova. U tom razdoblju je bilo nekoliko napada određenih skupina iz mjesta O. prema kućama u S. Također je u okviru svojih zadaća vršio kontrolu vozila i ljudi. Zapovjednik obrane mjesta S. bio je B. V., a od suboraca L. I. Upoznat je s podacima službene evidencije te ističe da o njegovom statusu mogu posvjedočiti navedeni svjedoci. U prilog svojih tvrdnji priložio je potvrdu Policijske uprave Vukovarsko – srijemske od 31. siječnja 2001.

19. Tijekom postupka prvostupanjsko tijelo pozvalo je kao svjedoke zapovjednika B. V. i suborca tužitelja L. I., a koji nisu pristupili davanju iskaza uslijed Covid protokola, već su dostavili svoje pismene izjave.

20. Tako B. V. u svojoj pismenoj izjavi navodi da može potvrditi kako se tužitelj nalazio na barikadama do 31. kolovoza 1991., ali da za kasnije razdoblje nema saznanja, jer se nije nalazio u mjestu, već mu je iz priča sumještana poznato da je tužitelj ostao u selu sve do okupacije 14. listopada 1991.

21. Iz pismene izjave svjedoka L. I. proizlazi da je tužitelj bio u S. 14. listopada 1991., odnosno da je bio pripadnik PS ZNG od 1. svibnja 1991., a zatim od 1. rujna 1991. pa do 14. listopada 1991.

22. Dakle, navedeni svjedoci u svojim izjavama potvrđuju navode tužitelja kako je bio stražar na barikadama u mjestu S. u navedenom razdoblju i da se u mjestu zadržao sve do okupacije, odnosno pada sela.

23. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., nastavno: ZOPHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

24. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

25. Člankom 179. točkom a. ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

26. Uzimajući u obzir postojeću službenu evidenciju u kojoj se tužitelj nesporno ne nalazi te imajući u vidu izjave tužitelja i svjedoka proizlazi da nije dokazano kako je tužitelj bio pripadnik PS ZNG u razdoblju od 1. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. i pripadnik 204. brigade HV V. u razdoblju od 1. rujna 1991. do 14. listopada 1991. niti je sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom, već je svojim radom i angažmanom eventualno pomagao sudionicima obrane suvereniteta Republike Hrvatske koji su pružali oružani otpor agresoru ili djelovali u izravnoj vezi s tim otporom.

27. S obzirom na navedeno, ocjena je suda da podaci spisa predmeta, prije svega isprave koje su osigurale trajan i jasan trag o relevantnim događajima, kao i iskazi tužitelja i saslušanih svjedoka ukazuju na to da tužitelj u spornom razdoblju nije bio pripadnik PS ZNG i 204. V. brigade niti je pružao oružani otpor agresoru u smislu prethodno citiranih odredbi i da mu stoga ne pripada traženi status.

28. Naime, iz rezultata dokaznog postupka, odnosno Popisa pripadnika PS ZNG V. i 204. V. brigade proizlazi da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog tijela da tužitelj nije bio pripadnik PS ZNG V. i 204. V. brigade, dok je iz tužiteljevih aktivnosti u spornom razdoblju (stražarenje, ophodnje i kontrola prometa do okupacije sela 14. listopada 1991.) pravilno zaključeno da te aktivnosti nisu predstavljale oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2.

29. Navedene činjenice potvrdio je i sam tužitelj u svome iskazu, a iste proizlaze i iz pismenih izjava svjedoka pa je stoga i traženje tužitelja da se predmet vrati na ponovni postupak kako bi svjedoci detaljnije objasnili ulogu i zadaće tužitelja neosnovano. Dakle, činjenica što navedeni svjedoci nisu neposredno saslušani ne utječe na zakonitost provedenog postupka, budući se tuženik u provođenju postupka rukovodio podacima službene evidencije, dok su iskazi svjedoka samo pomoćno dokazno sredstvo. Isto tako, tužitelj svojim navodima i dokazima nije doveo u dvojbu podatke službene evidencije, dok su njegove tvrdnje o tome da Civilna zaštita u mjestu S. nije niti postojala u spornom razdoblju u potpunosti neosnovane.

30. Pri tome je tuženik pravilno utvrdio kako iz materijalne dokumentacije u spisu, a posebno potvrde povjerenika Vlade Republike Hrvatske za Općinu V. od 19. studenog 1992. ne proizlazi da bi tužitelj bio pripadnik neke od navedenih vojnih formacija, budući je ista potvrda neklasificirana i u istoj se samo paušalno potvrđuje njegov status, dok istovremeno iz potvrde Policijske uprave vukovarsko – srijemske od 31. siječnja 2001. proizlazi kako je isti u razdoblju od 1. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. bio pripadnik Civilne zaštite u mjestu S.

31. Slijedom iznesenoga, pravilno je tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznavanje predmetnog statusa tužitelju prema odredbi članka 3. Zakona kroz pripadnost PS ZNG V. i pripadnost 204. brigadi HV V.

32. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika i prvostupanjsko rješenje se ocjenjuje zakonitima, a donošenjem istih nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

33. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u izreci presude.

34. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

35. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki 2. izreke presude.

U Osijeku 6. rujna 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.