REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2610/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Poljoprivredna zadruga P., N. G., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., protiv tuženika I. L. iz Đ., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica J. T. G., odvjetnica u Đ., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4785/17-2 od 27. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici br. Pn- 105/16-28 od 7. lipnja 2017., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.794.742,76 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 93.500,00 kuna (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe (toč. II.).
3. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Ureda predsjednice suda prvog stupnja broj 29-Su-294/17 od 3. svibnja 2017.
4. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu naknade štete zbog oduzete trgovačke robe, inventara u prodavaonici i gotovine u blagajni u iznosu od 307.428,79 kuna, koje pokretnine su ostale u poslovnom prostoru u Đ., posjed kojeg mu je tuženik oduzeo 22. siječnja 2014., te gubitak zarade za razdoblje od 22. siječnja 2014. do 1. studenog 2016. u iznosu od 1.442.243,84 kuna.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su parnične stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme, a koji je prestao otkazom ugovora 20. prosinca 2013. od strane tužitelja kao zakupoprimca,
- da stranke nisu sklopile novi ugovor o zakupu poslovnog prostora,
- da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja u predmetu posl. broj P-71/14-32 od 10. ožujka 2016., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1155/16-6 od 27. listopada 2016. utvrđeno da je prethodno sklopljeni ugovor o zakupu poslovnog prostora, koji je sklopljen između stranaka 24. rujna 2007. prestao 21. prosinca 2013.,
- da je pravomoćnim rješenjem o osiguranju privremenom mjerom u predmetu suda prvog stupnja posl. broj P-71/14-17 od 4. srpnja 2014. naloženo ovdje tužitelju, kao protivniku osiguranja, da odmah po primitku navedenog rješenja ukloni sve svoje stvari koje se nalaze u skladišnim prostorijama ovdje tuženika, kao predlagatelja osiguranja, na adresi u Đ., ..., te da je u protivnom ovdje tuženik to ovlašten učiniti sam ili preko treće osobe, a na trošak ovdje tužitelja,
- da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 67/16-5 od 12. rujna 2016. preinačeno rješenje suda prvog stupnja broj P-46/14-2 od 13. svibnja 2015., te je utvrđen čin smetanja posjeda isključenjem dotoka električne energije i zamjenom brava na ulaznim vratima poslovnog prostora, te naložena uspostava ranijeg stanja i zabranjeno svako daljnje smetanje posjeda nekretnine.
10. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev na temelju čl. 1046. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) zaključivši da nema protupravnosti u postupanju tuženika u pogledu premještanja robe i inventara iz prodajnog u skladišni prostor, te da tužitelj nije dokazao da bi ga tuženik onemogućavao u preuzimanju robe, već je istog dana kada je premjestio robu iz trgovine u skladišni prostor, podnio tužbu i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom.
Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je neosnovan i tužbeni zahtjev u pogledu izgubljene zarade zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti maloprodaje repromaterijala za poljoprivredu, koju je tužitelj prema ugovoru o zakupu obavljao u poslovnim prostorijama tuženika od 24. rujna 2007. do 21. siječnja 2014., obzirom tužitelj nakon 21. prosinca 2013. nije imao pravo na posjed, te nije imao pravo i nadalje obavljati svoju poslovnu djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru, a posljedično tome niti ostvarivati zaradu u tom prostoru.
11. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
12. Također nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Imajući u vidu činjenicu da je tijekom postupka utvrđeno da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je predmetni ugovor o zakupu prestao dana 21. prosinca 2013., kao i da je pravomoćnim rješenjem naloženo tužitelju iseliti svoje pokretnine čiju naknadu štete u ovom postupku potražuje, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se zahtjeva naknada štete, ocijenivši da tužitelj nije dokazao kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu.
14. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.
15. Budući da tužitelj nije bio onemogućen u preuzimanju svojih pokretnina, već je naprotiv istome naloženo preuzimanje istih, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da nema protupravnosti u postupanju tuženika prilikom premještaja robe iz prodajnog u skladišni prostor.
16. Nadalje u smislu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi postoji jedino u slučaju da se izmakla korist mogla osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
17. U postupku je utvrđeno da tužitelj nije imao pravo na posjed predmetne nekretnine u razdoblju za koje traži naknadu izmakle koristi. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izmakle koristi, jer tužitelj nije imao pravo obavljati svoju poslovnu djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru.
18. Stoga pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao niti osnov, niti visinu utužene naknade štete zbog izgubljene zarade.
19. Slijedom navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg se tužitelj poziva u reviziji.
20. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
