REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 642/2018-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. b. d.d., OIB … iz Z., protiv tuženika A. B., OIB … iz P. B., kojeg zastupa punomoćnik J. B.-P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-430/2018-2 od 15. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-244/17 od 27. studenoga 2017., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-430/2018-2 od 15. veljače 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-244/17 od 27. studenoga 2017. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se da se o troškovima revizijskog postupka odluči konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.253,490,77 kuna s pripadajućim zateznim kamatama time da je navedeni iznos umjesto tužitelju dužan isplatiti H-A. d.o.o. Odlučeno je i o troškovima postupka.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Traži trošak za sastav revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da se tuženik kao mjenični dužnik obvezao tužitelju isplatiti iznose navedene u mjenicama. Nadalje utvrđuju da su mjenice izdane kao osiguranje ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i trgovačko društvo L. d.o.o. kao korisnik kredita. Utvrđuju da su mjenice ispunjene sukladno temeljnom pravnom poslu te da se tužitelj nije uspio naplatiti od korisnika kredita. Utvrđuju i da je tužitelj cedirao tražbinu ugovorom o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014. na novog vjerovnika H-A. d.o.o. o čemu je obavijestio sud. Slijedom navedenoga utvrđuju postojanje potraživanja tužitelja koje je cedirano pa prihvaćaju tužbeni zahtjev kojim se traži isplata novom vjerovniku. Pri tome još sud drugoga stupnja zaključuje da su tužitelj i cesionar u biti zaključili novi ugovor 1. travnja 2016. (pravilno ožujka - list 182 spisa) koji je formom predan kao podnesak i po kojem cesionar ovlašćuje tužitelja da utuži predmetno potraživanje odnosno da nastavi s postupkom.
8. Iz revizije nije uopće jasno na koju točno bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukazuje revident. To iz razloga što je revident ne navodi izričito, a ne može se iščitati niti iz sadržaja revizije. U takvoj pravnoj situaciji ovaj sud ne može intervenirati jer nisu zadovoljeni uvjeti iz čl. 392.a st. 1. ZPP-a s obzirom na zakonom uspostavljene granice ispitivanja pobijane odluke u revizijskom postupku (vidjeti toč. 6. ovoga obrazloženja).
9. Međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 14. rujna 2020. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenos prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo“.
10. Dakle, sud drugoga stupnja je, u odnosu na zauzeto pravno shvaćanje ovoga suda, odlučujući o predmetu spora pogrešno primijenio materijalno pravo međutim nije bilo uvjeta preinačiti pobijanu presudu. Naime, zbog pogrešnog pravnog pristupa suda drugoga stupnja nije utvrđeno je li iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe „proizlazi što drugo“. Pritom valja i naznačiti da sud drugoga stupnja nije detaljno niti raspravio i ocijenio je li doista podneskom kao procesnopravnom radnjom sklopljen novi ugovor o cesiji s obzirom na sva potrebna obilježja ugovora o cesiji.
11. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje tijekom kojega će sudovi s obzirom na izneseno pravno shvaćanje potpuno utvrditi činjenično stanje i donijeti novu odluku.
12. Odluka o troškovima revizije iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
