REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1222/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, Područni ured u Požegi, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreba, Miramarska 22, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji podnesenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1519/19-2 od 1. srpnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-242/2018-9 od 28. siječnja 2019., na sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 19.926,75 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. lipnja 2018. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun Državnog proračuna br. HR1210010051863000160 (s "poziv na broj-odobrenje" u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03116862579), a sve u roku od osam dana."

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (stavak I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.398,00 kn (stavak II. izreke), te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 25,00 kn (stavak III. izreke).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-66/2021-2 od 19. siječnja 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1519/19-2 od 1. srpnja 2020., zbog pravnog pitanja koje glasi:

”Je li sud vezan odlukom upravnog tijela - kojom je upravno tijelo donijelo odluku o prethodnom pitanju - nastanku nesposobnosti za rad i uzrocima nastanka invalidnosti?”

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja, te je predložio preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog isplate invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku Željku Daniloviću u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 30. travnja 2018. u ukupnom iznosu od 19.926,75 kn. Između stranaka je bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužitelj pravo na naknadu štete u punom iznosu, primjenjuje li se odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) te postojanje uzročno-posljedične veze između umirovljenja tužiteljevog osiguranika i njegovog ozljeđivanja u štetnom događaju.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da iz rješenja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu, proizlazi da je tužiteljev osiguranik Željko Danilović ostvario pravo na invalidsku mirovinu dijelom zbog bolesti, dijelom zbog ozljede izvan rada, dok iz nalaza i mišljenja vještaka na ponovnom kontrolnom pregledu od 20. srpnja 2007., Mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 20. srpnja 2007., te Očitovanja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Sektora za vještačenje, proizlazi da je tužiteljev osiguranik pretrpio tjelesne ozljede u štetnom događaju - prometnoj nezgodi koju je prouzročio tuženikov osiguranik Marko Ćališ koji je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj K-202/06-5 od 23. kolovoza 2006. iz koje je vidljiva i vrsta zadobivenih ozljeda koju akceptiraju i provedena vještačenja u postupku priznavanja prava na mirovinu. Nižestupanjski sudovi su zaključili da se na štetu koju tužitelj potražuje od tuženika zbog isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 30. travnja 2018. primjenjuju odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZMO) pa tužitelju pripada pravo na naknadu štete u punom iznosu isplaćene mirovine jer tužitelj isplatom mirovine svom osiguraniku trpi štetu upravo u tom razdoblju, a koji propis je kao kasniji propis pitanje odgovornosti za štetu društva za osiguranje tužitelju izričito regulirao drugačije od ZOOP. Međutim, drugostupanjski sud je, preinačujući prvostupanjsku presudu, izrazio pravno shvaćanje da parnični sud u sporu za naknadu štete koju potražuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od osiguratelja kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u smislu odredbe čl. 161. i 162. st. 1. ZMO nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnost za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja, te kako tužitelj na okolnost postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i priznatog prava na invalidsku mirovinu, kao i nastale ove utužene štete tužitelju, osim priloženim ispravama u upravnom postupku, nije predložio izvođenje nekog drugog dokaza te je primjenjujući pravila o teretu dokazivanja, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

11. U revizijskoj fazi postupka ostalo je sporno pravno pitanje je li sud vezan rješenjem o priznavanju prava na invalidsku mirovinu tužiteljevom osiguraniku, a u pogledu odlučne činjenice nastanka nesposobnosti za rad i njenim uzrocima, a posebice u pogledu postojanja uzročno posljedične veze između ozljeđivanja osiguranika tužitelja u štetnom događaju, nastanka invalidnosti i posljedično njegovog umirovljenja.

12. Obrazlažući postavljeno pitanje, a pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-911/12 od 22. travnja 2015., Rev-x-425/2017 od 5. veljače 2019. te Rev-x-140/18 od 2. listopada 2019., tužitelj navodi da je parnični sud vezan odlukom upravnog tijela, pa tako i u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplate mirovine te da sud u parnični postupku ne može preispitivati odluku donesenu u upravnom postupku, niti može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju. Kod toga nije od značaja je li stranka u parničnom postupku sudjelovala u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o nekom pravu ili obvezi, obzirom da odluke upravnog tijela djeluju erga omnes.

13.1. U vezi postavljenog pitanja prvenstveno valja reći da je u rješenju poslovni broj Rev 450/21-2 od 22. veljače 2021., odgovarajući na postavljena revizijska pitanja, ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje:

"Načelno, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana."

13.2. Nadalje, glede postavljenog pitanja vezanosti suda za rješenje o utvrđivanju visine mirovine kada se radi o spornom pitanju postojanja uzročne veze između povreda zadobivenih u štetnom događaju i utvrđenog tjelesnog oštećenja i gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja, ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje u odluci o odluci Revt 469/2017 od 11. ožujka 2020. (ponovljeno i u odlukama Rev- 1261/21 od 2. veljače 2022. i Rev-12/22 od 12. siječnja 2022. i Rev-206/22 od 23. ožujka 2022.):

".... Niti činjenica da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o umirovljenju osiguranika tužitelja u granicama njezine pravomoćnosti i za činjenična utvrđenja u toj odluci, ne ograničava sud da u novoj parnici utvrđuje uzročnu vezu između ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi i štete radi koje je isplaćena invalidska mirovina. Svojom odlukom naime, on ne bi rješavao nešto inkompatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravno tijelo budući da u ovom predmetu nema identiteta predmeta s ranijim upravnim postupkom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.)."

13.3. Uz navedeno, ovaj je sud i u odluci poslovni broj Rev-x 165/2016 od 7. ožujka 2017. izrazio pravno shvaćanje:

„Nije u pravu tužitelj kada smatra da je sud u ovom postupku bio vezan rješenjem tužitelja od 1. ožujka 1999. i to u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. i prijevremenog umirovljenja B. M. Naime, tim rješenjem (donesenim na temelju odredbe čl. 105. i 110. ZMO) odlučeno je tek o pravu B. M. na invalidsku mirovinu. Tim rješenjem nije odlučeno o odgovornosti za predmetnu štetu, pa dakle niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno-posljedične veze između šetnog događaja iz 1970. godine i prijevremenog umirovljenja B. M. Ovdje je za ukazati da tužitelj nije niti ovlašten odlučivati o obvezi naknade prouzročene mu štete, već on ima samo pravo zahtijevati od štetnika (u izvansudskom ili sudskom postupku) da mu naknadi prouzročenu štetu (čl. 160. st. 1. ZMO).“

14. Dakle, imajući na umu izražena pravna shvaćanja ovog suda, posebice ona izražena u pogledu postavljenih pravnih pitanja u povodu revizija izjavljenih po dopuštenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u odgovoru na postavljeno pitanje u ovoj reviziji valja odgovoriti da parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku u pogledu uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja kad tuženik nije učestvovao u tom upravnom postupku pa mu je dopušteno u parnici radi naknade štete tvrditi da radna nesposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem kojeg je prouzročio njegov osiguranik. O rezultatu dokazivanja i eventualnom utvrđivanju postojanja uzročne veze između ozljeđivanja te njegovih posljedica i umirovljenja osiguranika tužitelja ovisi odštetna odgovornost tuženika.

15. Stoga, izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi kako parnični sud u sporu radi naknade štete nije u pogledu postojanja osporene uzročno posljedične veze vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka u nastanku profesionalne nesposobnost za rad, pravilno je i u skladu s već ustaljenom praksom revizijskog suda. Kako revident u reviziji niti ne tvrdi da je tuženik učestvovao u postupku priznanja prava na invalidsku mirovinu njegovom osiguraniku Željku Daniloviću, to navodi revizije nisu doveli u sumnju pravilnost odluke drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu.

16. Na kraju se posebno naglašava da se revizija iz čl. 382. ZPP može podnijeti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, slijedom toga, u povodu revizije po dopuštenju revizijski sud kontrolira zakonitost odluka nižih sudova u predmetima u kojima je dopustio reviziju, samo u dijelu u kojem ju je dopustio i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

17. U slučaju kad je revizija dopuštena u odnosu na određeno pravno pitanje za koje je ocijenjeno da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao što je slučaj u ovom predmetu, revizijski sud nema mogućnosti ispitivanja pobijane presuda izvan postupovno pravnog okvira koji određuje postavljeno pitanje i razlozi koji se odnose na njega. U tom smislu u ovoj pravnoj stvari, cijeneći sve iznesene razloge, revizijski sud se ograničio isključivo na ispitivanje revizijskih navoda koji se odnose na određeno naznačeno pitanje zbog kojih je revizija dopuštena i razloge koji su bili od odlučnog značenja za odgovore na ta pitanja (čl. 391. st. 1. i čl. 385.a st. 2. ZPP).

18. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti tužiteljevu reviziju na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb312-9de65

Kontrolni broj: 08491-9ce13-853ba

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.