REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3423/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnoj stvari 1. ovrhovoditelja S. V. iz Z., (OIB: …) i 2. ovrhovoditelja J. V. iz Z., (OIB: …), oboje zastupanih po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika G. Š. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., radi ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-192/2022-2 od 2. svibnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-4062/2021 od 22. prosinca 2021., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem:
- u stavku I. izreke, odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je određena ovrha „udaljenjem ovršenika te uklanjanjem svih njegovih stvari iz nekretnine i to stana u prizemlju kuće u Z., …, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, djevojačke sobice, kuhinje, kupaonice s WC-om, smočnice i predsoblja, ukupne površine 75 m2 te podrumskog prostora površine 16 m2, koji stan se nalazi u kući sagrađenoj na zkčbr. 1384/27, kuća i dvorište u Z., …, površine 101 čhv, odnosno 364 m2, sve upisano u zk.ul.br. 6458 K.O. V., uključujući i suvlasnički dio zemljišta te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade povezanih u stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela zgrade - te predajom navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari ovrhovoditeljima“, sve temeljem ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-201/2018-21 od 2. travnja 2020. i presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-533/2020-7 od 13. listopada 2021.,
- u stavku II. izreke, prihvaćena je žalba ovršenika i preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda tako da je ovršeniku naloženo naknaditi ovrhovoditeljima troškove ovršnog postupka od 1.200,00 kn, dok je „za iznos od 250,00 kuna zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova“ odbijen kao neosnovan.
2. Ovršenik je predložio da mu se dopusti revizija u odnosu na to drugostupanjsko rješenje zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
“1. Je li ispravan (ispravno koncipiran) tj. sukladan odredbama Ovršnog zakona prijedlog za ovrhu (odnosno rješenje o ovrsi) radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed koji (odnosno koje rješenje) ne sadrži zahtjev (odnosno nalog) za predaju nekretnine u posjed (ovrhovoditelju) kao jedno od sredstava takve vrste ovrhe, odnosno je li ovrhovoditelj pri predlaganju provođenja ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine dužan u prijedlogu za ovrhu izričito zatražiti i predaju nekretnine u neposredni isključivi posjed ovrhovoditelju?
2. Postoji li istovjetnost između naloga sadržanog u izreci presude koja predstavlja ovršnu ispravu (a kojom presudom je određeno iseljenje iz nekretnine i predaja nekretnine slobodne od svih osoba i stvari u posjed tužitelju, sada ovrhovoditelju) i ovršnog zahtjeva kojim se potražuje udaljenje ovršenika i uklanjanje njegovih stvari te predaja nekretnine slobodne od osoba i stvari ovrhovoditelju ali bez navođenja u tom ovršnom zahtjevu da se istim potražuje predaja nekretnine u (neposredni isključivi) posjed ovrhovoditelju?
3. Je li ovrhovoditelj, u čiju korist je donesena pravomoćna presuda parničnog suda kojom se nalaže ovršeniku iseliti iz nekretnine, ovlašten u izreci prijedloga za ovrhu izostaviti zahtjev za iseljenje ovršenika te umjesto tog zahtjeva (za iseljenje ovršenika) ishoditi od ovršnog suda „udaljenje ovršenika i uklanjanje njegovih stvari“ te „predaju navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari ovrhovoditeljima“.
3. Ovrhovoditelji su odgovorili na prijedlog i predložili da se ovaj odbaci kao nedopušten.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 2. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj ovršni predmet glede dopuštenosti podnesenog prijedloga (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) u svezi sa odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.
6. Obzirom da je ovdje riječ o rješenju obuhvaćenom Katalogom rješenja iz Ovršnog zakona donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-4/18-19 održanoj 17. prosinca 2018., a prema kojemu je prema prihvaćenoj, ustaljenoj i dosljednoj sudskoj praksi jedino dopuštena revizija, protiv tog rješenja (u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a), gledano samo po tome, revizija bi bila dopuštena, uz ostalo, ako bi podneseni prijedlog da se ona dopusti ispunjavao pretpostavke za njegovu dopuštenost: to primjenom odredbe čl. 382. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.
7. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
8. U konkretnom slučaju ovršenik je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na navedena pitanja iz njegovog prijedloga:
kada:
8.1. prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži određene razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o tim pitanjima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neka neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
8.2. prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti njegovi samo uopćeni navodi o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi - da je u postupku pogrešno primjenjeno materijalno pravo i počinjene su postupovne povrede, odnosno da pitanja postavlja „iz razloga značaja ovrhe radi iseljenja odnosno deložacije građana iz nekretnina, pogotovo kada je riječ o nekretninama koje predstavljaju dom pojedinog građana“ (ili obzirom „na ustavnopravnu važnost i zaštićenost doma“),
8.3. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),
8.4. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih on (predlagatelj) smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranci),
8.5. predlagatelj, uostalom, nije ničime dokazao ili učinio razumnim i vjerojatnim da bi u svezi po njemu postavljenih pitanja trebalo očekivati neku nejasnu ili neujednačenu sudsku praksu, odnosno da bi se odredbe OZ-a na kojima je osporeno rješenje temeljeno mogle u praksi drugačije tumačiti ili primjenjivati, toliko da bi revizijski sud imao ili mogao (trebao) ujednačavati primjenu prava i preispitati sudsku praksu i ostvarivati svrhu izvanredne revizije (osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni).
9. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:
9.1. da pitanja iz prijedloga ovršenika nisu važna (prvenstveno) za odluku o konkretnom pravnom odnosu ali ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
