REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4546/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnici R. R., odvjetnici u Z., radi diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1314/2018-2 od 25. travnja 2019., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-502/2017-62 od 6. srpnja 2018., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, pa mu se nalaže da tužitelju naknadi iznos od 45.000,00 kuna na ime neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, kao i iznos od 109.029,72 kune na ime imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da o svom trošku objavi ovu presudu u J. l. i V. l., sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do plaćanja, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju G. K. naknaditi tuženiku Agenciji za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada trošak parničnog postupka u iznosu od 44.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 06.07.2018. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-502/2017-62 od 6. srpnja 2018. u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke, ali samo u dijelu u kojem je naloženo tužitelju platiti tuženiku 35.625,00 kuna sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 502/2017-62 od 6. srpnja 2018. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tužitelju platiti tuženiku preko 35.625,00 kuna do dosuđenih 44.250,00 kuna (dakle za 8.625,00 kuna), sa zateznim kamatama, pa se o tome sudi:

Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tuženika za naknadom troška postupka preko potvrđenog iznosa od 35.625,00 kuna do dosuđenih 44.250,00 kuna (dakle za 8.625,00 kuna), sa zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.".

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj.

2.1. Tužena u odgovoru na reviziju osporava dopuštenost i osnovanost revizije.

Zahtijeva naknadu troška odgovora na reviziju.

3. Revizija nije osnovana.

4. Obzirom na predmetni tužbeni zahtjev tužitelja, u ovom slučaju riječ je o tužbi za zaštitu od diskriminacije iz čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD).

4.1. Pravno shvaćanje ovog revizijskog suda sa sjednice Građanskog odjela od 26. travnja 2021. glasi:

"Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2639/17 od 4. veljače 2020., mijenja se dosadašnje pravno shvaćanje ovog suda te promijenjeno shvaćanje glasi: U postupcima radi zaštite od diskriminacije iz odredbe čl. 17. st. 1. ZSD, u kojim se ne primjenjuje novela Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019., dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP".

4.2. Stoga o predmetnoj reviziji tužitelja postupljeno je kao po reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP.

5. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

5.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na slijedećim činjeničnim tvrdnjama:

- da je sa prednikom tuženika 10. veljače 2014. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme, najduže do 3 godine,

- da je prednik tuženika 21. veljače 2014. izvanrednim otkazom otkazao taj ugovor o radu;

- da je tužitelj zahtijevao sudsku zaštitu povodom tog izvanrednog otkaza ugovora o radu,

- da je tužitelj u sudskom postupku uspio te da je bio vraćen na rad,

- da je navedeni ugovor o radu na određeno vrijeme prestao istekom vremena na koji je sklopljen i to 9. veljače 2017.,

- da prednik tuženika nakon toga nije želio sa tužiteljem sklopiti novi ugovor o radu i to samo iz razloga što je tužitelj vodio prije navedeni sudski spor sa prednikom tuženika, te

- da je prednik tuženika ostalim radnicima s kojima je također imao sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme, nakon isteka vremena na koji su ti ugovori sklopljeni, sklopio nove ugovore o radu.

6.1. Tužitelj smatra da ga je prednik tuženika stavio u nepovoljniji položaj (da ga je diskriminirao) u odnosu na ostale radnike s kojima je sklopio nove ugovore o radu i to samo iz razloga što je protiv prednika tuženika vodio sudski spor. Tužitelj smatra da je diskriminiran po osnovu društvenog položaja iz čl. 1. st. 1. ZSD, odnosno po osnovu drugih osobina iz čl. 14. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, odnosno po osnovu drugih okolnosti iz čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97 - dalje: Konvencija) odnosno po osnovi drugog statusa iz čl. 1. Protokola broj 12. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 14/02 - dalje: Protokol br. 12).

7. Nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev jer da činjenica što je radnik protiv poslodavca vodio sudski spor za zaštitu prava iz radnog odnosa nije diskriminacijska osnova propisana zakonom.

8. Člankom 1. st. 1. ZSD osigurava se zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovu rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, vjere, jezika, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

8.1. Prema stavku 2. istog zakonskog članka diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovu iz stavka 1. toga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

8.2. Prema čl. 14. Ustava RH svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

8.3. Prema odredbi čl. 14. Konvencije uživanje prava i sloboda koje su priznati Konvencijom, osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost.

8.4. Prema odredbi čl. 1. st. 1. Protokola br. 12 uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.

8.5. Prema stavku 2. istog članka Protokola br. 12 nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1. toga članka.

9. Okolnost, sama po sebi da je tužitelj protiv prednika tuženika vodio sudski spor za zaštitu prava iz radnog odnosa ne određuje društveni položaj tužitelja (čl. 1. st. 1. ZSD). Ovo stoga što društveni položaj označuje određeno mjesto pojedinca u društvu uvjetovanog porijeklom, ekonomskom moći, osobnim svojstvima i obrazovanju.

9.1. Navedena okolnost ne predstavlja niti drugu osobinu iz čl. 14. st. 1. Ustava RH niti drugu okolnost iz čl. 14. Konvencije, a niti drugi status iz čl. 1. st. 1. Protokola br. 12.

10. Pri tome, za ukazati je da je neosnovano pozivanje tužitelja na Ustav Republike Hrvatske, Konvenciju i Protokol br. 12 i iz slijedećih razloga.

10.1. Prvo, čl. 14. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrži ustavno jamstvo nediskriminiranja i nije samostalna osnova za zaštitu od diskriminacije. Zahtjev za zaštitu od diskriminacije po osnovu čl. 14. st. 1. Ustava RH uvijek mora biti istaknut zajedno sa nekim drugim ustavnim pravom koje jamči Ustav. Ustav (a niti zakon) ne jamči pravo na sklapanje novog ugovora o radu (nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme).

10.2. Drugo, odredba čl. 14. Konvencije odnosi se na zaštitu od diskriminacije ali samo povodom prava i sloboda određenih tom Konvencijom. Pravo na sklapanje novog ugovora o radu (nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme) nije konvencijsko (a niti zakonsko) pravo.

10.3. Treće, čl.1. st. 1. i st. 2. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) odnosi se na zaštitu zakonom određenih prava koja bi mogla biti ugrožena diskriminatornim postupanjem javnih tijela u primjeni javnopravnih ovlaštenja. Kao što je već rečeno pravo na sklapanje novog ugovora o radu (nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme) nije pravo određeno zakonom. K tome, prednik tužene, iako je bio javno tijelo, u konkretnom slučaju nije koristio javnopravna ovlaštenja (sklapanje odnosno nesklapanje ugovora o radu je građanskopravna stvar).

11. Dakle, sve i kada bi bile točne prije navedene činjenične tvrdnje tužitelja, u konkretnom slučaju ne bi postojala propisana diskriminatorna osnova. Stoga pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Revizijski navodi tužitelja kojima upućuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koje se odnose na sadržaj tužbe, iznošenje činjenica te teret dokazivanja, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost nižestupanjskih presuda. Naime, sve kada bi tužitelj u tom dijelu bio u pravu, riječ bi bila o nepravilnim primjenama odredaba parničnog postupka, koje nisu utjecale, a niti su mogle utjecati na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda, obzirom da se predmetni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim već iz samih razloga prethodno navedenih (čl. 354. st. 1. ZPP).

13. Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

14. Zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.