REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 573/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika Z. Š. OIB … , kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3877/16-2 od 24. siječnja 2017., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-3877/16-5 od 28. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-19175/14-9 od 18. prosinca 2015., na sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3877/16-2 od 24. siječnja 2017., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-3877/16-5 od 28. travnja 2017., potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-19175/14-9 od 18. prosinca 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 150.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama te mu nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 20.675,00 kn i troškove parničnog postupka u iznosu od 28.700,00 kn.
2. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu pod toč. I. izreke, reviziju je izjavio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači u skladu s navodima revizije ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije. Traži naknadu troškova odgovora na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 150.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti, na osnovi mjenice izdane na taj iznos dana 8. srpnja 2010. od strane tuženika kao trasanta i trasata u korist tužitelja kao mjeničnog vjerovnika (remitenta), pri čemu treba reći da mjenica sadrži klauzulu "bez protesta".
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14. – dalje: ZPP) sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Nadalje, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi (čl. 386. st. 1. ZPP). Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
7. Ispitujući dakle pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, ovaj sud je ocijenio da ti razlozi nisu osnovani iz slijedećih razloga.
8. Točni su revizijski navodi da je sud nakon prigovora protiv rješenja o ovrsi trebao rješenje o ovrsi staviti izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i dalje postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga (čl. 58. st. 2. OZ) te, prema odredbi čl. 451. st. 3. ZPP, u odluci o glavnoj stvari odlučiti održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida. Međutim, ukidanje rješenja o ovrsi u cijelosti (i u dijelu koji sadrži platni nalog) ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Mogućnost ukidanja platnog naloga i nastavljanje raspravljanja o glavnoj stvari predviđena je i odredbom čl. 452. st. 1. ZPP. Istina, sud to čini kada utvrdi povodom prigovora tuženika da nisu postojale osnove za izdavanje platnog naloga, ali u suštini to ništa ne mijenja u ishodu. Tuženik nije došao u nepovoljniji položaj time što je obvezan platiti 150.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na temelju presude u odnosu na položaj u kojem bi se nalazio da je taj isti iznos dužan platiti po platnom nalogu koji bi bio održan na snazi. Iako je dakle sud u tijeku postupka nepravilno primijenio navedenu odredbu ZPP to nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju se ukazuje revizijom.
9. Nadalje, nije osnovan niti revizijski navod da predmetna mjenica nije sastavljena u skladu s odredbama Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94 i 92/10 - daljnjem tekstu: ZM) budući u njoj nije naznačen OIB trasanta. To stoga što odredbom čl. 109. ZM, koja propisuje sadržaj vlastite mjenice, osobni identifikacijski broj i nije određen kao obvezni sadržaj mjenice.
10. Prigovor da mjenica nije vjerodostojna isprava nije moguće prihvatiti budući da je u odredbi čl. 28. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 57/08 - dalje: OZ) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja mjenice, propisano da je vjerodostojna isprava, između ostalog "mjenica i ček s protestom i povratnim računom kada je to potrebno za zasnivanje tražbine". U ovom slučaju protest nije bio potreban jer prema čl. 45. st. 1. ZM trasant, indosant ili avalist može odredbom "bez troškova" "bez protesta" ili kakvom drugom odgovarajućom odredbom, napisanom i potpisanom na mjenici, osloboditi njenog imatelja obveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate. U konkretnom slučaju u mjenici je sadržana klauzula "bez protesta".
11. Što se tiče pozivanja tuženika na odredbu čl. 16. ZM treba reći da je bjanko mjenica isto što i mjenica. Razlika je samo u tome što je ona u vrijeme izdavanja bila nepotpuna, ali je naknadno popunjena su skladu sa sporazumom između trasanta i remitenta. U obrazloženju pobijane presude je navedeno da žalitelj u žalbi nije naveo razloge "zbog kojih tvrdi da bi predmetna mjenica bila naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu, a nije takve tvrdnje iznio niti dokazivao tijekom prvostupanjskog postupka". Tuženik se u reviziji poziva na odredbu čl. 16. st. 2. ZM, ali ne tvrdi da su ovi navodi iz obrazloženja drugostupanjske presude netočni, a sudeći po obrazloženju prvostupanjske presude proizlazi da se uopće nije raspravljalo o tome je li riječ o bjanko mjenici i ako jeste, o njezinom naknadnom popunjavanju.
12. Sporazum od 6. srpnja 2010. po kojem je došlo do preuzimanja duga iz ugovora o zajmu nema značaja. Pored onog što je navedeno u obrazloženju nižestupanjskih presuda treba dodati da je mjenica apstraktni pravni posao, neovisan o pravnom poslu u povodu kojeg je izdana. Stoga se opće odredbe o promjeni subjekata u obveznom odnosu ne mogu primijeniti. Prema čl. 109. toč. 7. ZM bitni sastojak mjenice je i potpis onoga koji mjenicu izdaje (izdavatelj) pa po prirodi stvari ne može doći do promjene na strani dužnika. Moguća je promjena vjerovnika, ali ne cesijom nego indosamentom (čl. 10. do 19. ZM), tj. izjavom danom na mjenici kojom imatelj (remitent ili indosant) prenosi prava iz mjenice na drugu osobu (indosatara), a mora biti napisan na samoj mjenici ili na listu koji je za nju vezan i mora ga indosant potpisati (čl. 12. st. 1. ZM). U konkretnom slučaju mjenica ne sadrži takvu izjavu.
13. Zbog sveg iznesenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude pod toč. I. 14. Budući da odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan (toč. II. izreke).
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud,v.r
