REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1054/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB …, iz P., koju zastupa punomoćnik Š. N., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1701/2021-2 od 17. studenoga 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, broj P-458/2021-9 od 24. rujna 2021., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1701/2021-2 od 17. studenoga 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna službe u Benkovcu, broj P-458/2021-9 od 24. rujna 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.
2. Tužiteljica je predložila dopustiti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
"1. Jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću u smislu odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukoliko je fizička osoba nekretninu posjedovala u zakonu određenom vremenu kao neposredni posjednik, a svoje posjedovne čini je izvršavala na način da je posjednik povremeno vršio faktičnu vlast dok su ostali pravni subjekti poštovali njegov posjed?
2. Je li „Povijest posjedovanja“ izdana od strane Državne geodetske uprave javna isprava koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku odnosno da je određena fizička osoba samostalni posjednik nekretnine sve kako bi dokazala da je vlasništvo stekla dosjelošću?
3. Ako tužitelj može temeljem „Povijesti posjedovanja“ izdanog od strane Državne geodetske uprave dokazati svoj posjed, kao i posjed svog prednika, te potrebno vrijeme, prebacuje li se teret dokaza za suprotnu tezu onda na tuženika?
4. Je li za stjecanje prava vlasništva na temelju razrješenja agrarnih odnosa potrebna odluka nadležnog suda o tom razrješenju ili se vlasništvo može steći razrješenjem agrarnih odnosa neposredno temeljem odredbi Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, dakle bez sudske odluke?"
3. U obrazloženju važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica se pozvala na presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-290/2019 od 6. ožujka 2019., presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6252/2018 od 23. kolovoza 2019., pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 1974. te odluke revizijskog suda broj Rev-642/86 od 25. prosinca 1986. i Rev-598/1990 od 11. rujna 1990.
4. Tuženica nije odgovorila na prijedlog.
5. Prijedlog nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
7. Postavljajući prvo pitanje tužiteljica polazi od pretpostavke o povremenom vršenju faktične vlasti, a koja nema uporište u utvrđenjima nižestupanjskih sudova, pa o tom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu.
8. Drugo i treće pitanje nisu pitanja koja su važna za rješenje ovog spora, budući da su u ovom predmetu nižestupanjski sudovi ocjenom svih provedenih dokaza (a ne samo „povijesti posjedovanja“) utvrdili da tužiteljica i njezina majka nisu posjedovale utuženi dio č.zem. 940/20.
9. Ni četvrto pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, pa stoga ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga što nižestupanjski sudovi zaključak da prednik tužiteljice nije stekao pravo vlasništva razrješenjem agrarnih odnosa temelje na utvrđenju da od više agrarnih prijava (na čestici zemlje od koje je nastala sporna čestica) nijedna nije bila na prednika tužiteljice, a da saslušani svjedoci s obzirom na svoju dob ne mogu imati neposredna saznanja o stjecanju prava vlasništva po toj osnovi. Osim toga, suprotno tvrdnji predlagateljice, odluka revizijskog suda Rev-598/1990 od 11. rujna 1990. nije donesena u istoj činjeničnoj situaciji budući da je u tom predmetu utvrđeno da je prednik tuženika-protutužitelja bio u kmetskom odnosu s bivšim vlasnicima- veleposjednicima, dok u ovom predmetu temeljem provedenih dokaza nije utvrđeno da su prednici tužiteljice bili u agrarnom odnosu glede spornog dijela predmetne nekretnine, niti je utvrđeno faktično postojanje agrarnih odnosa, pa nije od značaja ni pozivanje predlagateljice na odluku broj Rev-642/86 od 25. prosinca 1986. koja se temelji na utvrđenju o faktičnom postojanju agrarnih odnosa bez upisa kmetskih prava.
10. Budući da, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
