REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5168/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. F. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u O., protiv tuženika T. W. d.o.o., O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-673/18-2 od 23. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-272/17-6 od 9. studenoga 2017., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da odluka o otkazu Ugovora o radu od 5. veljače 2016. nije dopuštena i zakonita, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelju prizna kontinuitet svih prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. travnja 2013. sklopljenog za rad na radnom mjestu Voditelj tima i to od dana donošenja odluke o otkazu Ugovora o radu od 5. veljače 2016., te da se isplati tužitelju na ime bruto plaće:
- 7.293,39 kn sa zateznom kamatom od 15. travnja 2016.,
- 7.293,39 kn sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2016.,
- 7.293,39 kn sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2016.,
- 1.471,68 kn sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2016.,
te na ime neisplaćenog bonusa iznos od 437,60 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenoga 2015., sve po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.). Utvrđen je sudski raskid radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 5. lipnja 2016., te je tuženik obvezan tužitelju na ime naknade štete radi nedopuštenog otkaza ugovora o radu isplatiti bruto iznos od 21.880,17 kn, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (toč. III.). Isto tako tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 10.138,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (toč. IV.). U preostalom dijelu zahtjev tužitelja je odbijen (toč. V.).
2. Presudom suda drugoga stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., te u dijelu pod toč. II. kojim je tužitelju dosuđena naknada bruto plaće i bonusi zajedno sa zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i toč. III. (toč. I.). Prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. kojim je tužitelju dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (toč. II.). Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. III.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu u kojem nije uspio tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja, podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizije tuženika nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, budući se radi o sporu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta Voditelja tima,
- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu odlukom od 5. veljače 2016.,
- da je tužitelj pao dva puta na testu,
- da je tuženik s trgovačkim društvom T. ... zaključio ugovor o pružanju usluga kojim su ugovorili međusobna prava i obveze,
- da tuženik nije uputio pisanu obavijest tužitelju o mogućnosti otkaza u slučaju pada na testu,
- da tužitelj nije bio obaviješten, niti upozoren o posljedicama pada na drugom testu,
- da ugovorom o radu nisu precizno utvrđene radne obveze tužitelja u sklopu njegova radnog mjesta,
- da je tuženik kao razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju naveo da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa,
- da je u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu navedeno da je tužitelj pristupio testu 10. prosinca 2015. na kojem je ostvario 40%-tni uspjeh, te na ponovljenom testu 21. siječnja 2016. 65%-tni uspjeh.
9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu tužitelju temeljem odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), jer tijekom postupka tuženik nije dokazao da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa koje su utvrđene Ugovorom o radu ili opisom poslova u sistematizaciji poslova radnog mjesta na kojem je radio tužitelj. Činjenica da tužitelj nije zadovoljio na prvom i ponovljenom testiranju mogao bi biti razloga iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR, dakle razlog za osobno uvjetovan otkaz, kada radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti.
Nadalje nižestupanjski sudovi ističu da tuženik nije niti dokazao koji je rezultat tužitelj trebao ostvariti na testu da bi uspješno položio ispit, odnosno kojim je internim aktom tuženika propisan postotak uspjeha na testiranju, kao uvjet za prolaz na testu.
10. Tuženik u reviziji prije svega ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 338. st. 4. ZPP, odnosno povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
11. Prema ocjeni revizijskog suda drugostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede na koje se ukazuje u reviziji. To iz razloga što su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi i isti se temelje na rezultatima provedenog dokaznog postupka. Osim toga, niti iz dokumentacije za koju se poziva tuženik, Ugovora između tuženika i T. ... (list 43-45 spisa) ne proizlazi koji postotak testa je potrebno uspješno riješiti da se bi se prošlo na testu.
12. U konkretnom slučaju tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, dakle zbog toga što je kršio obveze iz radnog odnosa. Pravilno nižestupanjski sudovi ukazuju da neuspjeh na testiranju ne predstavlja kršenje radne obveze, već eventualno može predstavljati razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
13. Tuženik u reviziji osporava i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u smislu da je tuženik radnicima izricao upozorenja na mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog činjenice neuspjeha na testu. U tom dijelu valja navesti da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP). Osim toga, revizijski sud pravilnim prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije bio upozoren da bi neuspjeh na testu predstavljao razlog za otkaz ugovora o radu, pri čemu nije jasno kako je tužitelj mogao znati koji rezultat treba postići kada rezultat koji treba postići nije vidljiv iz ugovora sklopljenog između tuženika i T. ....
14. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 6. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
