REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-310/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja T. J. iz P., OIB: … , kojeg zastupa opunomoćenik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, kojeg zastupa opunomoćenik K. K., službena osoba tuženika, radi disciplinskog postupka, 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, KLASA: UP/II-114-04/21-02/142, URBROJ: 511-01-158 -22-5 od 13. siječnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda u Zagrebu KLASA: UP/I-114-

URBROJ: 511-01-158-21-12 od 22. listopada 2021.

04/21-02/299,

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114- 04/21-02/142, URBROJ: 511-01-158 -22-5 od 13. siječnja 2022., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda u Zagrebu URBROJ: 511-01-158-21-12 od 22. listopada 2021. KLASA: UP/I-114-04/21-02/299,

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je, radi teže povrede službene dužnosti, činjenično opisane u točci 1. izreke rješenja utvrđena disciplinska kazna prestanka državne služne, a za dio činjeničnog terećenja iz točke 2. izreke rješenja, u kojem je isti oglašen odgovornim utvrđena mu je novčana kazna u visini od 10% posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od dva mjeseca (2 x 10%). Tužitelju je stavljeno na teret počinjenje specificirane dvije teže povrede službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, opisane u članku 96. st. 1. točka 7. Zakona o policiji (Narodne novine br. 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019) kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" te mu je na temelju članka 110. stavak 7. Zakona o policiji u svezi članka 18. stavak 1. alineja 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine br. 141/2011) utvrđena jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda upravnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je oglašen odgovornim što je zatečen u svom osobnom automobilu u kojem se nalazilo više crnih vreća ispunjenih većom količinom sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija, iako je u tijekom prvostupanjskog disciplinskog postupka istaknuo da nije znao što prevozi u vozilu, a u žalbi na prvostupanjsku odluku osporio je i da se u vozilu nalazila trošarinska roba, zbog čega smatra da policija nije na ispravan način utvrdila sadržaj spornih vreća, odnosno je li sadržaj vreća uopće bio duhanska prerađevina, a u rješenju nije navedeno niti na temelju kojeg zakona bi bilo protuzakonito posjedovati duhansku prerađevinu, te je li pronađena roba uopće trošarinski proizvod. Poziva se na sadržaj odredbe članka 82. Zakona o trošarinama koji propisuje da je predmet oporezivanja, između ostalog, duhanska prerađevina. Duhanskom prerađevinom smatraju se: cigarete, cigare, cigarilosi i duhan za pušenje (sitno rezani duhan za savijanje cigareta i ostali duhan za pušenje). Poziva se i na odredbu članka 86. Zakona o trošarinama koja propisuje da se duhanom za pušenje (sitno rezani duhan za savijanje cigareta i ostali duhan za pušenje) smatra: 1. duhan koji je rezan ili na drugi način usitnjen, svinut ili prešan u blokove i prikladan za pušenje bez daljnje industrijske obrade; 2. otpad duhana koji je prikladan za pušenje i stavljen u prodaju na malo, a koji nije proizvod iz članaka 84. i 85. ovoga Zakona. Otpadom duhana smatraju se ostaci listova duhana i nusproizvodi nastali preradom duhana ili proizvodnjom, obradom ili preradom duhanskih prerađevina; stavkom 2. navedenog članka propisano je da se sitno rezanim duhanom za savijanje cigareta smatra duhan za pušenje u kojem s obzirom na ukupnu masu duhanskih čestica više od 25% duhanskih čestica ima širinu reza manju od 1,5 milimetara. Kako je u autu (navodno) pronađen sitno rezani duhan smatra da je bilo potrebno utvrditi njegova obilježja i utvrditi predstavlja li isti trošarinski proizvod prema članku 86. Zakona o trošarinama. Ističe da nije znao što prevozi, da ga je svjedok D. zamolio da umjesto njega preveze ljekovito bilje do autopraonice u D., a tužitelj je, ne sumnjajući u D. i sadržaj spornih vreća, na isto pristao obzirom da je za D. već prevozio ljekovito bilje i znao je da se isti time bavi. Smatra pogrešnim što je disciplinski sud obranu tužitelja i iskaz svjedoka D. smatrao nevjerodostojnim iz razloga što nisu potkrijepljeni dokazima u spisu i suprotnim Izvješću o postupanju od 10. kolovoza 2021., iskazu policijskog službenika T. R. i Zapisniku o pretrazi stvari i bankovnog sefa. Smatra da je iskaz svjedoka T. R. nedosljedan jer je u izvješću naveo da je T. J. izjavio da u tovarnom prostoru vozila posjeduje 50-kila sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija RH, a prilikom iskazivanja na ročištu održanom u prvostupanjskom tijelu sudu izjavio je da mu je T. J. rekao da u gepeku ima duhan; da nije smio pitati T. J. prevozi li duhan za nekoga; da nema nikakvu izjavu gdje bi T. J. iskazao da je prevozio duhan i da bi istu potpisao. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka Z. D., M. Z. (izvanbračne supruge Z. D.) i policijskog službenika T. R. U svezi odgovornosti zbog držanja oružja na način da je bio omogućen pristup neovlaštenim osobama ističe da se radi o manjem prekršaju u odnosu na kojeg je prvostupanjsko tijelo izreklo prestrogu kaznu, jer je trebalo cijeniti okolnost da se u kući ne nalaze osobe od kojih bi zbog njihove niske kronološki dobi držanje oružja predstavljalo opasnost. Smatra da je tuženik (kao i prvostupanjsko tijelo) propustio u obrazloženju rješenja definirati zakon koji propisuje način obveze držanja oružja. Ne osporava da kaznena odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti, dok oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povrede službene dužnosti. U tom smislu smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog disciplinskog suda da su upravo policijski službenici ti koji su dužni sprječavati počinjenje kaznenih djela u svezi nedozvoljene proizvodnje i prometa duhana, iz čega proizlazi da je sud o postojanju disciplinske odgovornosti zaključivao kroz navodno počinjeno kazneno djelo. Smatra da kazneno djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa (duhana) ne postoji, te da nije utvrđeno niti je li tužitelj počinio kazneno djelo i na temelju koje odredbe Kaznenog zakona, a također prvostupanjsko tijelo nije dovelo u svezu posjedovanje duhana u vozilu sa duhanskom prerađevinom koja mora biti obilježena markicom, kao i sa činjenicom da je posjedovanje duhana kazneno djelo, te je propustilo navesti subjektivna i objektivna obilježja navodno počinjenog kaznenog odnosno disciplinskog djela. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari te da sud naredi tuženiku naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem koje je u potpunosti utvrđeno u upravnom postupku i u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Također smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja potpuno i pravilno, da sadržava sve odlučne činjenice koje su utjecale na izricanje disciplinske kazne – prestanka državne službe. Tuženik smatra da su na okolnosti djela koje je tužitelju stavljeno na teret izvedeni svi potrebni dokazi, iz kojih je izveden ispravan zaključak o povredi službene dužnosti činjenično i pravno opisane u izreci točke 1. prvostupanjskog rješenja, odnosno da je tužitelj zatečen po policijskim službenicima kada se u prtljažniku njegovog osobnog automobila nalazilo 5 PVC vreća od ukupno 50 kilograma sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Republike Hrvatske, te da je time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. toč. 7. Zakona o policiji, opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", s kojim obrazloženjem se složio i tuženik u povodu izjavljene žalbe. Ističe da tužitelj u točki IV. tužbe ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje je tuženik u obrazloženju rješenja detaljno, jasno i argumentirano odbio. Tuženik se protivi dokaznom prijedlogu za saslušanjem svjedoka Z. D. i T. R. na raspravi, iz razloga što su saslušani u prvostupanjskom postupku, te je tužitelj imao mogućnost istima neposredno postavljati pitanja te iznositi svoje prigovore na iskaze saslušanih svjedoka, a iskazi istih su analizirani u prvostupanjskom rješenju, te se protivi dokaznom prijedlogu za saslušanjem M. Z., koji dokazni prijedlog je već postavljen na usmenoj raspravi pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom te je zaključkom vijeća odbijen kao nepotreban za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku. Ističe da u odnosu na točku V. tužbe, tužitelj u cijelosti ponavlja navode iz žalbe koje je Drugostupanjski disciplinski sud u pobijanom rješenju odbio kao neosnovane te obrazložio. U svezi navoda tužitelja istaknutih u točci VI. tužbe da je Prvostupanjski disciplinski sud u dijelu obrazloženja na stranici 13. rješenja naveo da su upravo policijski službenici ti koji su dužni sprječavati počinjenje kaznenih djela u svezi nedozvoljene proizvodnje i prometa duhana te da je time o postojanju disciplinske odgovornosti zaključivao kroz navodno počinjeno kazneno djelo, iako kazneno djelo nedozvoljene proizvodnje prometa uopće ne postoji, ističe da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja na stranici 13. ne proizlazi da bi se utvrđivalo počinjenje kaznenog djela, budući je isto u nadležnosti kaznenih sudova. Sukladno odredbi članka 111. st. 1. Zakona o policiji vijeće Prvostupanjskog disciplinskog suda navedeno je navelo prilikom ocjene težine terećenog djela, okolnosti počinjenja povrede službene dužnosti, kao i stupnja odgovornosti tužitelja, te olakotnih i otegotnih okolnosti na njegovoj strani kojom prilikom se htjelo napomenuti da je opisano ponašanje tužitelja nespojivo s obavljanjem policijskog posla. Iz predmetnog obrazloženja proizlazi da su policijski službenici dužni poštivanjem zakonskih propisa i općeprihvaćenih pravila ponašanja čuvati ugled službe te u svojoj društvenoj sredini davati primjer građanima i drugim policijskim službenicima u poštivanju zakonom propisanih obveza. Policijski službenici se u profesionalnom i privatnom životu trebaju pridržavati društvenih i pravnih normi ponašanja izbjegavajući upravo ona ponašanja koja policijska služba sprečava i sankcionira, a što tužitelj u terećenom slučaju nije učinio. Slijedom navedenoga smatra da su prilikom utvrđivanja odgovornosti tužitelja za povredu službene dužnosti iz točke 1. u prvostupanjskom rješenju cijenjene okolnosti počinjenja teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. st.1. t.7. Zakona o policiji, te da su u pobijanom rješenju pojašnjene razlike između kaznene/prekršajne te disciplinske odgovornosti iz članka 93. stavak 3. i 4. Zakona o policiji.

4. 1. Dana 30. kolovoza 2022. u ovome sudu održana je rasprava u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, na kojoj raspravi je tužitelju omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, odnosno omogućeno je strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja izjavio je da ostaje kod tužbenog zahtjeva u cijelosti, te je istaknuo da pretraga nije provedena uz prisustvo carinskih službenika a sukladno Pravilniku o postupku uzimanja uzoraka u provedbi carinske ovlasti pregleda robe, obzirom da se radi o trošarinskoj robi za koju su ovlašteni pregled izvršiti jedino carinski službenici te uzorkovati i laboratorijski analizirati o kakvoj se točno robi radi i potpada li ta roba pod trošarinsku robu.

4.3. Na upit sutkinje tužitelj je naveo da je u povodu posjedovanja predmetnog duhana od strane nadležnog tijela carine pokrenut postupak radi naplate trošarine, u iznosu od oko 42.000,00 ili 43.000,00 kuna te je radi naplate iste pokrenuta i ovrha, a tužitelj protiv navedenoga rješenja nije pokretao upravni spor.

4.4. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti, te istaknula da su policijski službenici koji su postupali prema tužitelju postupali sukladno ovlastima iz Zakona o policijskim poslovima i ovlastima gdje je između ostalog navedeno da u policijske poslove spada i sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o djelima i počiniteljima. Nadalje, službena osoba tuženika navela je da je tužitelj u tužbi izostavio članak 83. Zakona o trošarinama, u smislu što se smatra duhanskom sirovinom.

4.5. Primjenom odredbe članka 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; u daljnjem tekstu: ZUS) u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991 – 70/2019), sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja svjedoka Z. D. i M. Z. odnosno T. R., kao i dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, odnosno radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, obzirom da su svjedoci Z. D. i T. R. (policijski službenik) u upravnom postupku, na održanoj raspravi, iznijeli sve njima poznate okolnosti događaja nastalih 10. kolovoza 2021. u vezi postupanja tužitelja o čemu je tužitelj imao saznanja kao i mogućnost postavljanja pitanja (na iskaz svjedoka T. R. stranke nisu imale primjedbi), dok je sud odbio prijedlog za saslušanjem svjedoka M. Z. (izvanbračne supruge svjedoka Z. D.) jer ista po naravi stvari ne može imati više saznanja o samom događaju od već ispitanog svjedoka Z. D. Tužitelju je tijekom postupka omogućeno izjašnjavanje, te je isti iznosio i usmenu obranu na ročištu održanom u prvostupanjskom tijelu 7. listopada 2021.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika te isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je načelnik Policijske uprave zagrebačke podnio 18. travnja 2021. zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja kao policijskog službenika zbog težih povreda službene dužnosti, činjenično i pravno opisanih u točki 1. i u točki 2. izreke zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka.

7. Nakon što je tužitelj poučen sukladno odredbi članka 102. stavak 1. Zakona o policiji isti je izjavio da je zahtjev razumio i da se ne osjeća odgovornim za činjenično i pravno terećenje iz podnesenog zahtjeva.

8. Sukladno odredbi članka 107. Zakona o policiji u provedenom postupku održana je usmena rasprava u nazočnosti stranaka 7. listopada 2021. i 19. listopada 2021., a u ispitnom postupku izvršen uvid u priloženu dokumentaciju (citiranu u zapisniku kao i na stranici 3 obrazloženja osporavanog rješenja), te su izvedeni dokazi saslušanja tužitelja u svojstvu stranke, kao i svjedoka Z. D., T. J. (oca tužitelja), T. R. i M. K. (policijski službenici). Tijekom postupka odbijeni su dokazni prijedlozi saslušanja svjedokinje M. Z., I. J. (majke tužitelja), D. S., L. S., te M. B. i N. N. (policijskih službenika), koje razloge odbijanja sud ocjenjuje pravilnim i potpuno obrazloženim. Prvostupanjsko je tijelo kao dokaz izvršilo i uvid u naknadno priloženi račun G. d.o.o. broj: 621/CEN1/1 od 12. kolovoza 2021., iz kojega je pravilno utvrdilo da nije vidljivo da je bio izdan na ime i prezime Z. D., već da je izdan za kupnju dijelova za automobil i usluge automehaničarskih radova, te da nije navedeno na kojem vozilu je vršen popravak i zamjena tih dijelova. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno ocijenilo da navedeni dokaz nije poslužio kao uvjerenje u vjerodostojnost svjedočenja Z. D. da je zbog navodnog kvara njegovog vozila, dva dana ranije, 10. kolovoza 2021., u prtljažnik vozila tužitelja stavio 50 kg duhana (koji je bio u njegovom vlasništvu), kako bi ga tužitelj (bez znanja o sadržaju vrećica) prevezao do D. Također, životno je nelogično da bi svjedok Z. D. prijevoz koji je bio (prema njegovom iskazu) hitan vezivao uz mogućnost da ga tužitelj toga dana posjeti.

9. Iz izvješća o postupanju službenika Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir od 10. kolovoza 2021., sastavljenog po policijskim službenicima T. R. i N. N., proizlazi da su 10. kolovoza 2021. u 15,31 sati u D., K. bb, na samouslužnoj autopraonici L. zatekli parkiran osobni automobil marke …, reg. oznaka …, u kojem se na mjestu vozača nalazila njima nepoznata muška osoba. Kada su parkirali svoje službeno vozilo, došli su do vozačevih vrata gdje su se toj osobi legitimirali pol. službenici, službenim značkama i iskaznicama, te su zatražili od istog osobnu iskaznicu ili drugi važeći dokument sa slikom. Navedena osoba legitimirala se službenom iskaznicom i službenom značkom ser.br. …, te im dala na uvid osobnu iskaznicu i rekla da je policijski službenik E. u Z., te je utvrđeno da je riječ o T. J. Na upit da li kod sebe ili u vozilu posjeduje predmete prekršaja ili kaznenog djela T. J. izjavio je da u tovarnom prostoru svoga osobnog automobila marke … posjeduje oko 50 - tak kila sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija RH, te je dragovoljno otvorio tovarni prostor vozila i dao na uvid isti, kojom prilikom su uočili crne vreće ispunjene sitno rezanim duhanom. U 15,40 sati su pozvali T. J. u službene prostorije Policijske postaje Beli Manastir., nakon čega je isti dobrovoljno prevezao svoj automobil u dvorište Policijske postaje Beli Manastir, gdje ga je zaključao, a s njime se nalazio policijski službenik T. R.

10. Iz naloga za pretragu pokretne stvari, osobnog automobila marke …, registracijskih oznaka …, u vlasništvu T. J. od 11. kolovoza 2021. proizlazi da je izdan od strane Županijskog suda u Osijeku na temelju zahtjeva ODO-a u Osijeku i prijedloga PU osječko-baranjske, u svrhu osiguranja dokaza u kaznenom postupku, odnosno pronalaska predmeta kaznenog djela (sitno rezanog duhana, mobilnih uređaja sa SIM karticama) zbog osnovane sumnje da bi osumnjičeni T. J. 10. kolovoza 2021. počinio kazneno djelo nedozvoljene trgovine iz članka 264. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.).

11. Iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske postaje Beli Manastir od 11. kolovoza 2021., razvidno je da je po pribavljanju naloga Županijskog suda u Osijeku 11. kolovoza 2021. godine pretražen osobni automobil marke …, reg. oznaka …, u vlasništvu T. J. Također, navedeno je da je pretrazi prisustvovao prijavljeni, kao vlasnik navedenog vozila, koji je sukladno članku 243. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019), prije početka pretrage bio pozvan dati izjavu na okolnost predmeta pretrage, te je izjavio da u prtljažniku osobnog automobila ima više PVC vreća ispunjenih sitno rezanim duhanom težine oko 50 kilograma.

12. Nadalje, u zapisniku je navedeno da su sukladno članku 248. i 249. Zakona o kaznenom postupku nađeni i privremeno oduzeti predmeti i to: pod 1) pet PVC vreća crne boje, ispunjenih sitno rezanim duhanom bez markice Ministarstva financija RH, pojedinačne težine od 10 kilograma, ukupno pedeset kilograma, koji su predmeti pronađeni u prtljažniku osobnog automobila i koje je T. J. dragovoljno predao; pod 2) navedeno da je od strane prijavljenog oduzet mobitel marke „IPhone 6", bez umetnute SIM kartice, koji je pronađen u pojasnoj torbici koja se nalazila pokraj vozačeva sjedila, po policijskom službeniku J. Ž., u svezi čega su izdane potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 00040732 i 00040733. Također, u zapisniku je navedeno da je tužitelju pročitan sadržaj zapisnika i da na isti nije imao primjedbi, te je isti potpisao.

13. Tužitelj je u postupku izjavio da je na zapisniku o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske postaje Beli Manastir od 11. kolovoza 2021., kao i na navedenoj potvrdi o oduzimanju predmeta (broj 00040732) riječ o njegovom vlastoručnom potpisu, a koje nije imao primjedbi.

14. Predmetni opis događaja, suprotno navodima tužitelja, u cijelosti proizlazi i iz iskaza policijskog službenika T. R. (zapisnik ročišta održanog 19. listopada 2021.) koji iskaz i sud ocjenjuje potpunim, logičnim i vjerodostojnim, dok iskaz tužitelja (zapisnik ročišta održanog 7. listopada 2021.) ocjenjuje nelogičnim, nevjerodostojnim i usmjerenim ka pokušaju naknadnog otklanjanja odgovornosti. Sud također smatra da je prvostupanjsko tijelo kao i tuženik pravilno ocijenilo iskaz svjedoka Z. D. (kao i ovjerenu pisanu izjavu od 31. kolovoza 2021. kako je on vlasnik duhana koji je 10. kolovoza 2021. pronađen u vozilu tužitelja, o čemu tužitelj nije imao saznanja) pokušajem otklanjanja odgovornosti tužitelja kao policijskog službenika, odnosno pogodavanja tužitelju kao poznaniku/prijatelju.

15.1. Iz odredbe članka 100. stavak 1. Zakona o policiji proizlazi da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi ovog zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

15.2. Odredbom članka 93. stavak 2. Zakona o policiji propisano je da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

15.3. Odredbom članka 110. stavak 2. Zakona o policiji propisano je da se za teže povrede službene dužnosti mogu izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci; 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine; 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine; 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova na vrijeme od 2 do 4 godine; 5. uvjetna kazna prestanka državne službe, 6. prestanak državne službe.

15.4. Odredba članka 104. Zakona o policiji propisuje da postupak zbog lakše povrede službene dužnosti pokreće zaključkom čelnik tijela ili nadležni rukovoditelj po službenoj dužnosti ili na pisani prijedlog nadređenog službenika (stavak 1.); Postupak zbog teže povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili nadležni rukovoditelj, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom disciplinskom sudu (stavak 2.).

15.5. Prema odredbi članka 107. Zakona o policiji u postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora se provesti usmena rasprava, a policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak mora se pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje (stavak 1); Rasprava se može održati i bez nazočnosti policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak ako je policijski službenik uredno pozvan, a pozivu se nije odazvao niti je svoj nedolazak opravdao (stavak 2.).

15.6. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o duhanu (Narodne novine br. 69/99, 14/14. i 32/19.) propisano je da se duhan može proizvoditi, otkupljivati, obrađivati i stavljati u promet samo prema odredbama toga Zakona, dok je člankom 4. stavkom 4 istog Zakona, regulirano da se prometnom duhana smatra promet duhana do izrade dovršenoga industrijskog proizvoda (duhanski proizvod).

15.7. Odredbom članka 34. Zakona o duhanu, propisano je da će se oduzeti duhan ili rezani duhan proizveden ili stavljen u promet protivno odredbama istog Zakona.

15.8. Odredbom članka 90. st. 1. i. 6. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 106/18 i 121/19.) propisano je da duhanske prerađevine koje su proizvedene u Republici Hrvatskoj te kada su unesene iz druge države članice, a puštaju se u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske, moraju biti označene duhanskim markicama Ministarstva financija prije unosa na teritorij Republike Hrvatske, koje uz tekst »Republika Hrvatska - Ministarstvo financija« moraju imati naznačenu slovnu oznaku predmeta oporezivanja i broj markice.

15.9. Članak 83. Zakona o trošarinama propisuje da se smislu ovoga Zakona predmetom oporezivanja smatra duhanska sirovina koja je predmet nezakonitog postupanja (stavak 1.); Duhanskom sirovinom smatra se duhan koji je ubran, neovisno o stupnju njegove prerade ili obrade, a koji se ne smatra duhanskom prerađevinom u smislu članka 82. stavka 1. ovoga Zakona (stavak 2.).

16. Iako tužitelj u tužbi iznosi razloge zbog kojih smatra da u postupku nije s potrebnom razinom sigurnosti utvrđeno da je u oduzetim vrećama riječ upravo o duhanu kao trošarinskom proizvodu u smislu članka 82. Zakona o trošarinama (citiran u navodima tužbe), isti na održanoj raspravi u ovome sporu nije osporavao da je upravo u odnosu na predmetni duhan nadležno tijelo Carinske uprave, dakle sukladno odredbama Zakona o trošarinama i Pravilnika o postupku uzimanja uzoraka u provedbi carinske ovlasti pregleda robe (Narodne novine br. 88/14.) donijelo rješenje kojim je utvrdilo obvezu plaćanja trošarine (na iznos oko 42.000 - 43.000 kuna) i kasnije odredilo ovrhu, protiv kojih rješenja tužitelj (prema vlastitim navodima) nije pokrenuo upravni spor.

17. Slijedom navedenoga sud smatra da je u provedenom upravnom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj 10. kolovoza 2021. u 15;31 sati, za vrijeme dok se nalazio izvan službe zatečen od strane policijskih službenika PP B. M., na prostoru samouslužne autopraonice L. na adresi D., u svom osobnom automobilu marke …, registarskih oznaka … u kojem se nalazilo više crnih vreća ispunjenih većom količinom sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija RH, u svezi čega je nad istim od strane policijskih službenika PU osječko-baranjske provedeno kriminalistička istraživanje tijekom kojeg je provedenom dokaznom radnjom pretrage navedenog osobnog automobila utvrđeno da se radi o 5 PVC vreća sa ukupno 50 kilograma sitno rezanog duhana bez nadzornih markica RH, odnosno o robi čiji je promet zabranjen ili ograničen, pa da je na navedeni način počinio težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. stavak 1. toč.7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" te mu je, u skladu sa zakonskim ovlastima, na temelju članka 110. stavak 2. toč. 6. Zakona o policiji utvrđena disciplinska kazna prestanka državne službe.

18. Zakon o policiji u članku 93. stavak 3. propisuje da kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti, dok je stavkom 4. istog članka citiranog Zakona propisano da oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti. Tuženik je pravilno i iscrpno u obrazloženju osporavanog rješenja naveo da predmetni stav proizlazi iz više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (npr. U-III-3304/2011 od 23. siječnja 2013 ., U-III- 4798/2010 od 12. lipnja 2014. i dr.).

19. Dakle, presude disciplinskih sudova i upravnog suda ne temelje se primarno na podnositeljevoj kaznenoj/prekršajnoj odgovornosti za kazneno djelo/prekršaj, već na utvrđenju da se podnositelj u službi nedolično ponašao i povrijedio propise kojima se uređuje rad službe, čime je počinio teže povrede radne discipline, a koja odgovornost se može utvrditi neovisno o odluci kaznenog/prekršajnog suda i to stoga jer se u disciplinskom postupku utvrđuju elementi povrede radne discipline, pri čemu nije nužno da su se istodobno ostvarili i elementi nekog kaznenog djela/prekršaja, pa je u tom smislu disciplinska odgovornost šira od kaznene odgovornosti.

20. Tako i u ovoj upravnoj stvari nije bila odlučujuća činjenica postojanja tužiteljeve kaznene ili prekršajne odgovornosti, što je predmet utvrđenja drugih nadležnih tijela.

21. Odredbom članka 264. stavak 1. Kaznenog zakona propisano je da tko neovlašteno kupuje, prodaje, prenosi ili razmjenjuje predmete ili robu čiji je promet zabranjen ili ograničen ako time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

22. Stoga je nejasan navod tužitelja o nepostojanju kaznenog djela nedozvoljene trgovine, što i ne predstavlja predmet ovog upravnog spora.

23. U odnosu na toč. 2. izreke prvostupanjskog rješenja iz spisa tuženika proizlazi da su temeljem naloga Županijskog suda u Bjelovaru, posl.br. Kir-t- 243/2021-2 od 11. kolovoza 2021. policijski službenici PU virovitičko-podravske proveli pretragu obiteljske kuće i drugih prostorija u P., gdje prebiva tužitelj, iz razloga što je postojala velika vjerojatnost da isti u prostorijama svoga prebivališta skriva duhan, odnosno predmete koji potječu ili su namijenjeni za počinjenje kaznenog djela, a mogu poslužiti kao dokaz za uspješno vođenje kaznenog postupka.

24. Iz sadržaja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (serijski broj: 00025760, serijski broj: 00025761, serijski broj: 00025762 proizlazi da je tužitelju privremeno oduzet prigušivač pucnja te više komada streljiva čije posjedovanje je građanima zabranjena, zračna puška marke Lucznik, serijskog broja K6750, te revolver marke Smith-Wesson M686-3, tvorničkog broja BFD7956, call. 357, sa 6 komada pripadajućeg streljiva za kojeg prijavljeni posjeduje dozvolu za držanje i nošenje, obzirom da navedeni revolver tužitelj nije čuvao na način da onemogući pristup neovlaštenim osobama.

25. Tužitelj činjenično ne osporava da je dokaznom radnjom pretrage stana i drugih prostorija na adresi njegovog prebivališta pravilno utvrđeno da, suprotno odredbama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, tužitelj svoj revolver marke Smith Wesson M686-3, tvorničkog broja BFD7956, call. 357, sa 6 komada pripadajućeg streljiva za kojeg posjeduje dozvolu za držanje i nošenje nije čuvao na način da onemogući pristup neovlaštenim osobama. Stoga i sud ocjenjuje da je na temelju cjelokupno provedenog ispitnog postupka pravilno utvrđeno da je isti na navedeni način također počinio (i) težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavak 1. toč. 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", iz dijela činjeničnog terećenja iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, te je tužitelju za isto utvrdilo disciplinsku kaznu - novčanu kaznu navedenu u izreci rješenja.

26. Sud ocjenjuje da su izvedeni dokazi ocijenjeni sukladno odredbi članka 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21. – dalje: ZUP), koja odredba propisuje da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar (stavak 1.); Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka (stavak 2.).

27. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne sukladno odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o policiji, u odnosu na obje teže povrede službene dužnosti, prvostupanjsko je tijelo ocijenilo težinu počinjenih povreda, okolnosti počinjenja istih te stupanj odgovornosti prijavljenog policijskog službenika, odnosno pravilno je ocijenilo da su obje predmetne povrede nedoličnog ponašanja izvan službe, počinjene s namjerom. Olakotnim okolnostima tužitelja, vijeće je cijenilo dobre radne ocjene (za 2017., 2018. i 2019. godinu iskazane ocjenom - dobar i za 2020. godinu ocjenom - uspješan) i njegovu raniju disciplinsku nekažnjavanost, dok posebnih otegotnih okolnosti kod istoga nije našio.

28. Također valja naglasiti da se u predmetnom disciplinskom postupku podredno primjenjuju odredbe ZUP-a, te je riječ o pravu koje je "građanske naravi" u smislu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06. - u daljnjem tekstu: Konvencija), koje stajalište je primjenjivo i kad je riječ o članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), a zahtjevi vezani uz pojam pravičnog suđenja ne moraju nužno biti isti u predmetima koji se odnose na odlučivanje o građanskim pravima i obvezama kao što je to slučaj s predmetima koji se odnose na odlučivanje o optužbi za kazneno djelo. Tako u odnosu na predmete iz kategorije "građanskih" ne postoje iscrpne odredbe koje bi se na njih primjenjivale, poput onih iz stavaka 2. i 3. članka 6. Konvencije. Stoga je, u upravnom sporu bilo nužno ocijeniti je li postupak u svojoj cjelini, uključujući i način na koji su dokazi prikupljeni i izvedeni, bio pošten u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije. Također, upotreba iskaza dobivenih tijekom policijskih izvida u svrhu dokazivanja sama po sebi nije protivna stavcima 1. i 3. (d) članka 6. Konvencije, uz uvjet da je poštovano pravo na obranu, koje je u ovoj upravnoj stvari poštovano. To pravo zahtijeva da se optuženiku na primjeren i pravilan način pruži mogućnost da se sučeli sa svjedokom i ispituje svjedoka koji svjedoči protiv njega, bilo dok ovaj daje svoj iskaz ili u kasnijoj fazi postupka. Disciplinski je postupak po svojoj prirodi hitan, u upravnim stvarima se postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, a disciplinski postupak protiv policijskih službenika predstavlja upravni postupak, čija je svrha uredno i učinkovito obavljanje službe, uz zaštitu časti i ugleda policijskih službenika i službe unutarnjih poslova u cjelini te se stoga u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti dokazni standardi nego u kaznenom postupku. Izneseno proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-4798/2010 od 12. lipnja 2014.

29. Dakle, tužitelju je u ovoj upravnoj stvari bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u vezi s odlučujućim činjenicama te poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje, odnosno tužitelj je tijekom postupka imao priliku upoznati se sa sadržajem pročitanih zapisnika i drugih isprava, vršenjem prava uvida, te je imao na raspolaganju mogućnost u kasnijoj fazi postupka zatražiti suočavanje sa svjedocima.

30. Na temelju rezultata izvedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz posebno kao i dokaze u međusobnoj povezanosti prvostupanjsko je tijelo pravilno, kao i tuženik smatralo dokazanim da je tužitelj počinio teže povrede službene dužnosti opisane u izreci navedenog rješenja.

31. Također je iz razloga prethodno navedenih o tijeku dokaznog postupka pred prvostupanjskim tijelom neosnovan i tužbeni navod o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a koji razlozi, koje sud prihvaća kao pravilne, su detaljno izneseni u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno prvostupanjskog rješenja.

32. U pogledu odabira izrečene disciplinske kazne prestanka državne službe sud je stava da je navedenim ponašanjem tužitelja na nepopravljiv način kompromitiran ugled tužitelja kao policijskog službenika, te ugled policijske službe kao cjeline odnosno bitno je narušen odnos povjerenja građana prema djelatnicima policije od kojih se opravdano očekuje određena razina ponašanja koja bi ostalim građanima trebala ulijevati sigurnost i povjerenje.

33. Odredbom članka 4. stavak 2. ZUS-a propisano je da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

34. Sud smatra pravilno obrazloženom diskrecijsku ocjenu prvostupanjskog tijela kao i tuženika da bi kažnjavanje tužitelja bilo kojom drugom kaznom osim izrečenom predstavljalo toleriranje ponašanja protivnog naravi službe, a od pripadnika policije se osobito očekuje zakonito i moralno ponašanje te se prilikom kažnjavanja neprihvatljivih ponašanja policijskih službenika primjenjuju znatno stroži kriteriji u odnosu na kriterije koji se primjenjuju prema ostalim državnim službenicima. Dakle, sud osporavano rješenje tuženika (odnosno prvostupanjskog tijela) smatra zakonitim i u pogledu odabira sankcije, jer su u istom iscrpno obrazloženi razlozi izricanja navedene (najteže) izrečene disciplinske kazne, a upravni se spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela.

35. Suprotno shvaćanju tužitelja, isti je kao policijski službenik, morao poznavati odredbe Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine" br. 94/18., 42/20.) u smislu načina čuvanja oružja i streljiva. Tako odredba članka 33. navedenog zakona propisuje da se oružje i streljivo moraju čuvati u stambenom ili drugom prostoru koji se nalaze u mjestu prebivališta ili boravišta vlasnika ili korisnika oružja i streljiva zaključani u ormaru od čvrstog materijala, sefu ili sličnom spremištu koje neovlaštene osobe ne mogu otvoriti alatom uobičajene uporabe. Dakle, navedeni zakon ne pravi razliku u pojmu "neovlaštene osobe" na način da bi se radilo o eventualno maloljetnim osobama, pa da bi u ostvarenju predmetne povrede postojale olakotne okolnosti jer u kući tužitelja nije bilo djece.

36. Slijedom navedenog sud smatra da je prvostupanjsko tijelo odnosno tuženik pravilno utvrdio da je tužitelj na opisani način počinio teže povrede službene dužnosti navedene u članku 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji opisane kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", te je pravilno prilikom utvrđivanja vrste i visine disciplinske sankcije, primjenom članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji, u svezi odredbe članka 17. stavak 1. točka 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ocijenio težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te otegotne i olakotne okolnosti, te valjanom primjenom diskrecijske ocjene procijenio da iste okolnosti nisu mogle utjecati na donošenje drugačije odluke obzirom da je navedeno ponašanje nespojivo s obavljanjem policijskog posla.

37. Sud smatra da je tuženik pri izboru disciplinske kazne primarno ocijenio prirodu i težinu počinjene povrede službene dužnosti kao i druge odrednice iz članka 111. stavak 1. Zakona o policiji, u smislu odredbe članka 6. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika.

38. Također, sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

39. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

40. Tužitelj je zatražio naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn i to za radnje: troška sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV) i trošak zastupanja na ročištu za raspravu održanu 30. kolovoza 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

41. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, u cijelosti snosi troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a, te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku, odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III.

U Osijeku 6. rujna 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.