REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 398/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz Poljske, S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. B. V., odvjetnici u P., protiv tuženika O. d.o.o. M., OIB: ..., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K., R. M.-B. i L. M., iz P., radi povrata pozajmice, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2879/2016 od 19. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1445/14-23 od 25. svibnja 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1445/14-29 od 13. lipnja 2016., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2879/2016 od 19. listopada 2017. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 1.248.860,20 kn sa zateznom kamatom od 9. listopada 2014. do isplate, a na ime povrata pozajmice koju da je izvršila I. I. S. po nalogu i u ime tužitelja dana 19. kolovoza 2005. na račun pravnog prednika tuženika I. d.o.o. otvoren kod V. d.d. danas S. d.d., uz naknadu parničnog troška od 120.337,50 kn, dok je za iznos troška od 1.400,00 kn zahtjev tužitelja odbijen.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka u cijelosti te je odbijen navedeni tužbeni zahtjev a tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 138.995,62 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14

- dalje: ZPP) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku odluku, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa za kojeg tužitelj tvrdi da je pozajmio predniku tuženika - tvrtki I. d.o.o., na način da je taj novac I. I. S., po njegovom nalogu i u njegovo ime, uplatila dana 19. kolovoza 2005. na žiro račun prednika tuženika.

7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je u cijelosti osnovanim, uz obrazloženje, u bitnom:

- da je kazneni postupak, koji se vodio protiv okrivljenih R. K. U., tužitelja, I. I. S. i S. J., radi kaznenog djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, nakon što je ustupljen pravosudnom tijelu Republike Poljske okončan prekidom istrage rješenjem Okružnog tužiteljstva V. istražnog odsjeka u Katowicama broj V Ds 57/10/s od 29. srpnja 2011.;

- da su tužitelj i I. I. S. dana 9. siječnja 2014. u predmetu broj P-1950/12 zaključili sudsku nagodbu o raspodjeli novca na računima I. I. S. kod S. i R. b. A.;

- da je tužitelj odlukom od 13. veljače 2013. prestao biti član uprave tuženika;

- da prema presliku 4. stranice bruto bilance glavne knjige za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. postoji obveza tuženika prema vlasniku - tužitelju na iznos od 2.732.524,88 kn i S. na iznos od 1.242.661,38 kn, na rok od 15 godina;

- da su na računu I. d.o.o., prednika tuženika, od otvaranja do 31. prosinca 2005. uknjižene pozajmice dana 28. studenog 2005. u iznosu od 368.500,00 kn, te dana 15. prosinca 2005. u iznosu od 441.900,00 kn ali nije vidljiv uplatitelj;

- da je Hrvatska narodna banka obavijestila sud da tijekom 2005. godine nije bilo izdano odobrenje tužitelju za unos novca u Republiku Hrvatsku;

- da su tužitelj i J. M., uz suglasnost tuženika, zaključili dana 18. travnja 2013. ugovor o ustupu tražbina i reguliranju međusobnih odnosa te aneks dana 12. lipnja 2013.;

- da su M. i tuženik istog dana 18. travnja 2013. zaključili sporazum o zajmu prema kojem tuženik duguje M. kunsku protuvrijednost 350.000 EUR i dogovorili način otplate;

- da je tužitelj iskazivao da su on i I. S. ulagali njegov novac u tvrtku, za prodanu nekretninu je dobio 2/3 dogovorenog iznosa, a ostatak mu je trebao biti isplaćen do kraja travnja 2014. godine, da iznos kojeg traži tužbom je razlika između osnovnog ugovora i aneksa, da je postojao pisani sporazum o pozajmici 540.000 EUR tvrtki I. d.o.o., ali gdje se trenutno nalazi ne zna jer nema pristup poslovnoj dokumentaciji tuženika i njegovog prednika;

- da saslušani svjedoci uglavnom nemaju saznanja o ulozi I. S. u predniku tuženika I. d.o.o., J. M., premda potpisnik dva ugovora od 18. travnja 2013. i aneksa 12. lipnja 2013. nema nikakvih saznanja o poslovanju tuženika ili potraživanju tužitelja, a tužitelju je isplatio 2.756.103,62 kn na ime cijene nekretnine, M. A. D. i D. S. iskazuju da je tvrtka poslovala tužiteljevim novcem što potvrđuje I. S. izjavom od 25. travnja 2013.;

- da se legitimacija tužitelja temelji na izjavi I. S. da je tužitelj davatelj kredita od 540.000 EUR I. d.o.o., visina tražbine temelji na bruto bilanci tuženika gdje je iznos 1.248.860,20 kn naveden kao obveza prema vlasniku S. na 15 godina, da je dospijeće tražbine, 31. travnja 2013. određeno čl. 5 ugovora o prijenosu poslovnog udjela između I. K. W. i J. A. P.

8. Drugostupanjski sud, nasuprot prvostupanjskom sudu i nasuprot postavljenom tužbenom zahtjevu, pogrešno smatra da je predmet spora povrat pozajmice iz veljače 2005. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nakon čega u obrazloženju svoje prezentira sadržaj sudske nagodbe iz predmeta broj P-1950/12, ugovora o ustupu tražbine s aneksom i bruto bilance iz 2012. godine, navodi da sud prvog stupnja te dokaze nije cijenio na način kako to zahtijeva odredba čl. 8. ZPP, jer izjava od 8. studenoga 2013., a koju bi potpisala I. S. ne navodi da bi uplaćeni iznos na račun prednika tuženika u utuženoj visini bio vlasništvo tužitelja. Potom zaključuje: „Kako iz izloženog iz izvedenih dokaza ne proizlazi, osnovanost utvrđenja suda da bi navedeni iznos kako sud napominje u pobijanoj presudi, bio uplaćen od strane I. I. S. kao pozajmica u ime tužitelja 19. kolovoza 2005., to je ovaj sud primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3.ZPP preinačio presudu suda prvog stupnja te odbio zahtjev tužitelja. Naime, iz izloženog proizlazi da tužitelj na kojem je teret dokazati sve navedene okolnosti, a prvenstveno okolnost da je imenovana I. I. S. u ime i za njegov račun uplatila utuženi iznos kao njegovu pozajmicu predniku tuženika, a koji iznos nije isplaćen tužitelju, isti nije dokazao.“

9. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

10. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tužitelj osnovano temelji na tvrdnji, između ostaloga, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, niti razloge zbog kojih drugostupanjski sud smatra da se prvostupanjska presuda ne može ispitati i jer je odlučivao izvan žalbenih navoda, a nije analizirao iskaze svjedoka i stranaka niti je razjasnio razliku u utvrđenim novčanim iznosima, da je dokaze koji su dostavljeni na određene okolnosti ocjenjivao u odnosu na druge okolnosti.

11. Iako drugostupanjski sud svoju odluku donosi na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja zapravo odlučivao primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.

12. Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a st. 3. da, u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1., drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Jezičnim tumačenjem odredbe čl. 373.a ZPP, proizlazi da sud drugog stupnja odluku donosi nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu uzeo u obzir činjenice i dokaze koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odnosno koje je drukčije vrednovao ili o njihovom postojanju formirao drukčiji zaključak. Pritom, zaključak drugostupanjskog suda mora biti uvjerljiv da bi sasvim isključivao činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, u protivnom njegov zaključak o relevantnim činjenicama, budući da u konkretnom slučaju nije provedena (drugostupanjska) rasprava, ne bi mogao biti siguran u mjeri koja opravdava preinačenje presude.

14. Iako odredba čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP ovlašćuje drugostupanjski sud da u žalbenom postupku preocjenjuje u prvostupanjskom postupku izvedene dokaze, ista ne oslobađa drugostupanjski sud da u obrazloženju presude izloži razloge kako je i zašto je ocijenio dokaze kojima je utvrdio odlučnu činjenicu za ovaj spor. S tim u vezi, kada se radi o osobnim dokaznim sredstvima (kao što je saslušanje svjedoka i stranaka) zbog izostanka izravnog kontakta drugostupanjskog suda, od tog suda zahtijeva suda posebnu pozornost prilikom preocjenjivanja takvih dokaza, a što je ovdje u potpunosti izostalo.

15. U konkretnom slučaju, od strane drugostupanjskog suda, u obrazloženju pobijane odluke, izostali su podrobni i uvjerljivi razlozi o njegovom uvjerenju o činjenicama koje je na taj način utvrdio te, naročito, razlozi zbog kojih mu nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda, na što osnovano u reviziji upozorava tužitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima revizije, a poglavito o tome da ga ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP na utvrđivanje činjenica obvezuje na poštivanje odredbe čl. 8. ZPP, prema kojem odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odnosno, vodeći računa o svim okolnostima i specifičnostima konkretnog slučaja.

18. Odluku o trošku ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.