REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3417/2019-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. J., OIB:..., II-tužiteljice mldb. L. J., OIB:..., zastupane po majci i z.z. M. J., III-tužitelja J. J., OIB:..., IV-tužitelja M. S., OIB:..., i V-tužitelja J. S., OIB:..., svi iz D. M., koje zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u V., protiv tuženika Županijska bolnica Č., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. I., odvjetnik u Č., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I-V-tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-1397/17-2 od 21. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. Pn-26/16-85 od 9. ožujka 2017., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija I-V-tužitelja te se preinačuje presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-1397/17-2 od 21. veljače 2019. u dijelu kojim je prihvaćena žalba tuženika i preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. Pn-26/16-85 od 9. ožujka 2017. i odbijen dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice u iznosu od 350.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, u dijelu u kojem je odbijena žalba II-tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. Pn-26/16-85 od 9. ožujka 2017. u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice u iznosu od 275.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, u dijelu u kojem je prihvaćena žalba tuženika i preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. Pn-26/16-85 od 9. ožujka 2017. i odbijen dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice na ime rente za trajnu pomoć i njegu u iznosu od 2.500,00 kuna mjesečno, u dijelu u kojem je odbijena žalba II-tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. Pn-26/16-85 od 9. ožujka 2017. u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice na ime rente za trajnu pomoć i njegu u iznosu od 2.500,00 kuna mjesečno, u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva I i III-tužitelja u iznosu od po 110.000,00 kuna svakom, u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva IV i V-tužitelja u iznosu od po 35.000,00 kuna svakom kao i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj drugostupanjskoj presudi i u tom dijelu sudi:

1. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu br. Pn-26/16-85 od 9. ožujka 2017. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev II-tužiteljice na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 350.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Županijskoj bolnici Č., ..., Č., isplatiti:

- I-tužiteljici daljnji iznos na ime neimovinske štete u iznosu od 110.000,00 kuna/14.599,50 eura,

- II-tužiteljici daljnji iznos na ime neimovinske štete u iznosu od 275.000,00 kuna/36.498,77 eura,

- III-tužitelju daljnji iznos na ime neimovinske štete u iznosu od 110.000,00 kuna/14.599,50 eura,

- IV-tužiteljici daljnji iznos na ime neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 kuna/4.645,30 eura,

- V-tužitelju daljnji iznos na ime neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 kuna/4.645,30 eura,

sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu br. Pn-26/16-85 od 9. ožujka 2017. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev naknade štete na ime plaćanja mjesečne rente za trajnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.500,00 kuna počevši od 12. travnja 2011. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti, isplatom do najkasnije 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini sukladno čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, tekućoj od 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a ostale kako budu dospijevali.

3. Nalaže se tuženiku Županijskoj bolnici Č., ...., Č., II-tužiteljici plaćati daljnji iznos na ime mjesečne rente za trajnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.500,00 kuna/331,80 eura mjesečno počevši od 12. travnja 2011. pa nadalje sve dok za to budu postojali uvjeti, isplatom do najkasnije svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku isplatiti I-V-tužiteljima parnični trošak u iznosu od 394.334,80 kuna /52.337,22 eura.

II. U odnosu na preostali odbijeni dio zahtjeva revizija I-V-tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku naknaditi I-V-tužiteljima trošak revizijskog postupka u iznosu od 35.664,30 kuna/4.733,47 eura, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

III. Odbacuju se dopune revizije I-V-tužitelja od 7. listopada 2019., 10. veljače 2020., 22. rujna 2021., 24. prosinca 2021., 21. ožujka 2022. i 6. rujna 2022., kao nepravovremene.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti I-tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 110.000,00 kuna, II-tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 975.000,00 kuna, III-tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 110.000,00 kuna, IV-tužiteljici na ime neimovinske štete 35.000,00 kuna i V-tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 35.000,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja te je tuženik dužan II-tužiteljici plaćati mjesečnu rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu 2.500,00 kuna mjesečno počevši od podnošenja tužbe pa nadalje sve dok za to budu postojali uvjeti, isplatom do najkasnije svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja kao i naknaditi tužiteljima trošak parnice u iznosu od 170.127,40 kuna (toč. I.). Iznad dosuđenog tužitelji su odbijeni (toč. II.).

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu točke I. kojim je tuženiku naloženo II-tužiteljici platiti na ime naknade neimovinske štete iznos od 625.000,00 kuna, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo I-tužiteljici i III-tužitelju svakom isplatiti iznos od 110.000,00 kuna i IV-tužiteljici i V-tužitelju svakom isplatiti 35.000,00 kuna, sve sa zateznim kamatama.

3. Presuda suda prvog stupnja preinačena je u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljima na navedene iznosa neimovinske štete platiti zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe na način da je tuženiku naloženo tužiteljima na navedene iznose neimovinske štete platiti zateznu kamatu koja teče od 12. travnja 2011. do potpune isplate, zatim u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo II-tužiteljici na ime naknade neimovinske štete platiti iznos od 350.000,00 kuna sa zateznim kamatama i u dijelu kojem je tuženiku naloženo II-tužiteljici plaćati mjesečnu rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.500,00 kuna mjesečno na način da su ti dijelovi tužbenog zahtjev odbijeni, kao i u cijeloj točki II. izreke presude kojom je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice u iznosu od 1.025.000,00 kuna. Presuda suda prvog stupnja preinačena je u dijelu pod točkom I. izreke presude kojim je tuženiku naloženo da svim tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 170.127,40 kuna na način da je tužiteljima naloženo da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 78.107,26 kuna, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i to odgovora na žalbu u iznosu od 36.125,00 kuna, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 17.687,50 kuna.

3.1. Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, I-V-tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu preinačiti pobijanu odluku.

3.2. Ujedno su I-V-tužitelji podnijeli i šest podnesaka s kojima je postupljeno kao dopunama revizije, a koje su zaprimljene 7. listopada 2019., 10. veljače 2020., 22. rujna 2021., 24. prosinca 2021., 21. ožujka 2022. i 6. rujna 2022.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju I-V-tužitelja, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija I-V-tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana, dok su dopune revizije nepravovremene.

6. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st.

1. toč. 3. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da se je I-tužiteljica 22. travnja 2008. porodila kod tuženika rodivši II-tužiteljicu,

- da je prilikom poroda došlo do prolapsa pupkovine što je bila indikacija za hitan porod carskim rezom budući da je dijete bilo u položaju na zadak,

- da je operativni zahvat carskim rezom izvršila liječnica dr. M. R., koja je tom prilikom postupila po pravilima struke, no operativni zahvat je predugo trajao, zbog čega je došlo do teške asfiksije djeteta nakon poroda,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Lj. C. Š. proizlazi da dijete karakterizira teška psihomotorna retardiranost, hipotrofija muskulature sa osciliranim tonusom, asimetrija lica time da je desna strana hipotrofična, psihomotorna zaostalost i nerazvijen govor, nezadržavanje pasivnog sjedećeg položaja, oskudna spontana motorika i postojanje ekstenzije ataka što je okarakterizirano kao teški invaliditet,

- da je tijekom praćenja trudnoće tuženik propustio učiniti ranu ultrazvučnu biometriju,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Đ. proizlazi da po rođenju djeteta i prema nalazima koji su opisani u medicinskoj dokumentaciji proizlazi da je sindrom malformacije djeteta postojao već za vrijeme trudnoće,

- da ne postoji medicinska dokumentacija o malformaciji ploda za vrijeme trudnoće,

- da iz usuglašenog mišljenja vještaka proizlazi da je od prolapsa pupkovine do porođaja djeteta prošlo više od 40 minuta, za koje vrijeme se čekalo organiziranje samog carskog reza, što je rezultiralo teškom asfikcijom djeteta,

- da je sadašnje zdravstveno stanje djeteta u omjeru od 10% uzrokovano asfiksijom tijekom poroda, daljnjih 40% činjenicom da je tuženik propustio izvršiti nužna dijagnosticiranja nerođenog djeteta, kako bi se utvrdilo da je dijete u utrobi zdravo, a daljnjih 50% otpada na prirođenu malformaciju mozga.

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud zaključio je da je tuženik odgovoran za sadašnje zdravstveno stanje II-tužiteljice u omjeru od 50%, jer je odgovoran za asfiksiju koja je nastala tijekom poroda, te za propuštanje vršenja nužnih dijagnosticiranja radi utvrđenja da li je dijete u utrobi zdravo i na temelju čl. 1100. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u odnosu na II-tužiteljicu utvrdio pravičnu novčanu naknadu po kriteriju duševnih bolova u iznosu od 1.850.000,00 kuna, a po kriteriju naruženja u iznosu od 50.000,00 kuna, te obzirom na omjer odgovornosti tuženika dosudio iznos od 975.000,00 kuna.

Nadalje prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev II-tužiteljice na isplatu mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.500,00 kuna na temelju čl. 1095. ZOO počevši od podnošenja tube.

Prvostupanjski sud prihvatio je u odnosu na I i III-tužitelja, roditelje II-tužiteljice, tužbeni zahtjev na naknadu iznosa od 110.000,00 kuna svakom na temelju čl. 1101. st. 1. ZOO, te tužbeni zahtjev IV i V-tužitelja, bake i djeda II-tužiteljice, na naknadu iznosa od po 35.000,00 kuna svakom, na temelju čl. 1101. st. 2. ZOO, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio.

10. Odlučujući povodom žalbe tuženika sud drugog stupnja djelomično je preinačio presudu suda prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, ocijenivši da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu prilikom utvrđivanja odgovornosti tuženika obzirom su liječnici vještaci usuglasili svoje mišljenja te iz njihovog iskaza proizlazi da 50% doprinosa sadašnjem stanju djeteta otpada na pretrpljenu asfiksiju tijekom poroda, a preostalih 50% na od ranije postojeća genetska oštećenja, te da je u izreci presude suda prvog stupnja navedeno da kamate teku od dana podnošenja tužbe bez navođenja koji je to dan.

Naime, sud drugog stupnja ocjenjuje da tuženik snosi odgovornost za predugo trajanje operativnog zahvata carskim rezom bez obzira koji su uzroci uzrokovali predugo trajanje zahvata, pri čemu asfiksija koju je II-tužiteljica pretrpjela tijekom poroda ima doprinos njezinom zdravstvenom stanju u omjeru od 50%, za što odgovornost snosi tuženik, dok se preostalih 50% odnosi na urođene genske malformacije za koje tuženik ne snosi odgovornost.

Nadalje sud drugog stupnja ocjenjuje da je sud prvog stupnja II-tužiteljici u previsokom iznosu utvrdio pravičnu novčanu naknadu po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, te da bi po tom kriteriju II-tužiteljici pripala pravična novčana naknada u iznosu od 1.200.000,00 kuna te po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti 50.000,00 kuna, što obzirom na omjer odgovornosti tuženika iznosi 625.000,00 kuna. Sud drugog stupnja potvrdio je novčane naknade prihvaćene u odnosu na I, III, IV i V-tužitelje, no odbio je tužbeni zahtjev II-tužiteljice na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege obzirom joj je tuđu i pomoć i njegu, u statusu roditelja njegovatelja, u utuženom razdoblju pružala njezina majka koja je za taj rad primala naknadu.

11. I-V-tužitelji reviziju podnose zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na ocjenu nižestupanjskih sudova o doprinosu tuženika nastanku štete, visinu dosuđene novčane naknade II-tužiteljici po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao i pravo II-tužiteljice na naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege.

12. Tužiteljima je dosuđeno 50% svih utvrđenih iznosa, jer su sudovi utvrdili da je asfiksija koju je II-tužiteljica pretrpjela tijekom poroda doprinijela njezinom zdravstvenom stanju u omjeru od 50%, za što odgovornost snosi tuženik, dok se preostalih 50% odnosi na urođene genske malformacije za koje tuženik ne snosi odgovornost.

13. Tužitelji osnovano prigovaraju ovakvoj ocjeni podijeljene odgovornosti.

14. Naime, imajući u vidu činjenicu da ne postoji dokumentacija o malformaciji ploda za vrijeme trudnoće, da iz usuglašenog mišljenja vještaka proizlazi da se u ovom slučaju radi zapravo o rijetkom sindromu, te bi detaljna dijagnostika bila moguća u inozemnim centrima, a kod nas se rade samo osnovne pretrage, kao što su kromosomi i molekularne delecije za oko 30 bolesti, to je pitanje da li bi se spektrom, koji se radi u domaćim bolnicama, mogla točno potvrditi utvrđena dijagnoza ili bi uzorke trebalo poslati u inozemstvo. Kako vještaci nisu mogli dati precizan omjer odgovornosti, valja ukazati na pravno shvaćanje ovog suda prema kojem kada je riječ o uzročnoj konkurenciji između bolesti i ljudske radnje, odnosno pogreške, da se tada relevantnim uzrokom smatra samo ljudska radnja.

15. Stoga u konkretnom slučaju predmetnu štetu valja promatrati kao posljedicu pretrpljene asfiksije uzrokovane isključivo propustima u postupanju tuženikovog osoblja.

16. Suprotno stajalištu revizije II-tužiteljice drugostupanjski sud je pravilno odredio visinu pravične novčane naknade II-tužiteljici na ime neimovinske štete u iznosu od 1.250.000,00 kuna, no budući da je ovom odlukom utvrđeno da je tuženik isključivo odgovoran za nastalu štetu, valjalo je djelomično prihvatiti reviziju i djelomičnim preinačenjem drugostupanjske presude II-tužiteljici dosuditi daljnji iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 625.000,00 kuna/82.951,76 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je u ostalom dijelu revizija II-tužiteljice odbijena kao neosnovana.

17. Također, sudovi su pravilno odredili visinu pravične novčane naknade I i III- tužiteljima, roditeljima II-tuženice, na ime neimovinske štete u iznosu od po 220.000,00 kuna svakom, te IV i V-tužiteljima, baki i djedu II-tužiteljice u iznosu od po 70.000,00 kuna svakom. Međutim, obzirom na isključivu odgovornost tuženika za nastalu štetu valjalo je prihvatiti reviziju I, III, IV i V-tužitelja te im dosuditi daljnji iznos naknade neimovinske štete i to I i III-tužitelju u iznosu od po 110.000,00 kuna/14.599,50 eura svakom, te IV i V-tužitelju u iznosu od po 35.000,00 kuna/4.645,30 eura, svakom.

18. Osnovano II-tužiteljica prigovara dijelu odluke drugostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev za isplatu naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege i mjesečne rente s osnova tuđe pomoći i njege trajno.

19. Naime, ovaj sud ne prihvaća zaključak drugostupanjskog suda prema kojem II- tužiteljica nema pravo na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege jer joj je tuđu pomoć i njegu, u statusu roditelja njegovatelja, u utuženom razdoblju pružala njezina majka, I-tužiteljica, koja za taj rad prima naknadu.

20. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-4974/2019 od 26. listopada 2019. pravo na naknadu tuđe pomoći i njege je osobno pravo II-tužiteljice, koje joj pripada na temelju čl. 1093. ZOO, a koje je vezano uz njezino osobno stanje, dok naknada koju njezina majka ostvaruje, kao njegovatelj, je pravo koje je ona ostvarila na temelju odredbi Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj 33/12). Naime, radi se o dva različita prava dviju osoba koja su ostvarena po različitim pravnim osnovama, te se kao takva međusobno ne isključuju, odnosno ostvarenje prava II-tužiteljice na temelju odredbe čl. 1093. ZOO ne može biti dovedeno u pitanje zbog prava koje je za sebe ostvarila I-tužiteljica na temelju odredbi Zakona o socijalnoj skrbi.

21. Obzirom je II-tužiteljici potrebna cjelodnevna skrb, a koja između ostalog podrazumijeva mijenjanje pelena svakih nekoliko sati, čišćenje sekreta iz nosa i pluća tijekom dana i noći zbog gušenja, priprema posebne hrane, svakodnevno vježbanje, te odlasci na terapije, ovaj sud suglasan je s ocjenom prvostupanjskog suda da visina naknade za tuđu pomoć i njegu iznosi 5.000,00 kuna mjesečno. 22. Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši zahtjev II-tužiteljice na naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege i mjesečne rente s osnova tuđe pomoći i njege trajno valjalo je u ovom dijelu djelomično preinačiti drugostupanjsku odluku i tuženika obvezati na naknadu i u daljnjem iznosu plaćanja rente za trajnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.500,00 kuna/331,80 eura mjesečno. 23. Slijedom navedenog,valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti reviziju I-V-tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu (točka I. izreke), dok je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (točka II. izreke).

24. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenja revizije.

25. Iz spisa proizlazi da je I-V-tužiteljima pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 1. travnja 2019. (dostavnica na poleđini lista 529 spisa), pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije, bio 2. svibnja 2019. (četvrtak).

26. Kako I-V-tužitelji dopune revizije nisu podnijeli u roku koji je određen za podnošenje revizije, već protekom tog zakonskog roka (7. listopada 2019., 10. veljače 2020., 22. rujna 2021., 24. prosinca 2021., 21. ožujka 2022. i 6. rujna 2022.), to su dopune revizije nepravovremene u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.

27. Zbog navedenog su na temelju odredbe čl. 392. st.1. ZPP dopune revizije I-V- tužitelja od 7. listopada 2019., 10. veljače 2020., 22. rujna 2021., 24. prosinca 2021., 21. ožujka 2022. i 6. rujna 2022.. odbačene kao nepravovremene, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

28. S obzirom na to da se preinačenjem presude promijenio uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima koja se temelji se na odredbama iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142712, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarife).

29. I-V-tužiteljima pripada pravo na naknadu parničnih troškova obzirom na njihov uspjeh u sporu, koji se ocjenjuje u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. 30. I-V-tužiteljima je dosuđen trošak sastava tužbe na temelju Tbr. 7. st. 1. Tarife i Tbr. 36. st.1. Tarife u iznosu od 40.460,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima održanim 10. lipnja 2013., 20. ožujka 2014., 5. ožujka 2015., 2. lipnja 2016., 6. listopada 2016., 19. siječnja 2017. i 26. siječnja 2017. svako po 40.460,00 kuna na temelju Tbr. 9. st. 1. Tarife i Tbr. 36. st. 1. Tarife, trošak ročišta za objavu presude održanim 17. travnja 2015. i 9. ožujka 2017. svako u iznosu od po 500,00 kuna na temelju Tbr. 9. st.3. Tarife, trošak podneska od 13. lipnja 2013. u iznosu od 500,00 kuna na temelju Tbr. 8. st.3. Tarife, trošak sastava podneska od 31. svibnja 2011., 18. srpnja 2014. i 31. listopada 2016. svaki u iznosu od 40.460,00 kuna na temelju Tbr. 8. st. 1. Tarife i Tbr. 36. st. 1. Tarife, trošak sastava žalbe od 27. travnja 2015. i od 21. ožujka 2017. svaki u iznosu od 50.575,00 kuna na temelju Tbr. 10. st.1 . Tarife i Tbr. 36. st. 1. Tarife. Tužiteljima je, također, valjalo priznati i iznos PDV na gore navedene radnje od 25% u iznosu od 126.812,50 kuna. Razmjerno uspjehu u sporu od 74% tužiteljima pripada iznos od 469.206,25 kuna. Tužiteljima je valjalo priznati i troškove vještačenja u iznosu od 9.986,05 kuna, što ukupno iznosi 479.192,30 kuna/63.599,75 eura.

31. Tuženiku je dosuđen trošak zastupanja na ročištima održanim 10. lipnja 2013., 20. ožujka 2014., 5. ožujka 2015., 2. lipnja 2016., 6. listopada 2016., 19. siječnja 2017. i 26. siječnja 2017. svako po 28.900,00 kuna na temelju Tbr. 9. st. 1. Tarife, trošak ročišta za objavu presude održanim 17. travnja 2015. i 9. ožujka 2017. svako u iznosu od po 500,00 kuna na temelju Tbr. 9. st. 3. Tarife, trošak sastava podneska od 8. kolovoza 2014. i 24. listopada 2016. svaki u iznosu od 28.900,00 kuna na temelju Tbr. 8. st. 1. Tarife. Tuženiku je, također, valjalo priznati i iznos PDV na gore navedene radnje od 25% u iznosu od 65.275,00 kuna. Razmjerno uspjehu u sporu od 26% tuženiku pripada iznos od 84.857,50 kuna/11.262,53 eura.

32. Nakon izvršenog prijeboja tražbina naknade parničnih troškova ostala je razlika u iznosu od 394.334,80 kuna/52.337,22 eura u korist I-V-tužitelja.

33. U ostalom dijelu zahtjev za naknadu troška I-V-tužitelja i tuženika nije priznat, sukladno odredbi čl. 155. ZPP, jer navedene radnje nisu bile potrebne za vođenje parnice.

34. I-V-tužiteljima je dosuđen i trošak sastava revizije koji po Tbr. 10. st. 6. Tarife i Tbr. 36. st. 1. Tarife u iznosu od 48.195,00 kuna, koji uvećan za PDV iznosi 60.243.75 kuna. Kako su tužitelji djelomično uspjeli u s revizijom u omjeru od 74% valjalo im je dosuditi trošak sastava revizije u iznosu od 35.664,30 kuna/4.733,47 eura, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

35. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 6. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.