REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4694/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu I-ovrhovoditelja M. M., OIB …, i II- ovrhovoditelja A. M., OIB …, oboje iz Z., koje oboje zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv ovršenika C. d.d. Z., OIB …, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-404/2017-2 od 17. siječnja 2019., kojim je djelomično ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-13059/16-7 od 13. siječnja 2017. i odbijen prijedlog za ovrhu, u sjednici 6. rujna 2022.

r i j e š i o  j e:

1. Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-404/2017- 2 od 17. siječnja 2019. u toč. 1.b) izreke, kojom je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-13059/16-7 od 13. siječnja 2017. u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.063.070,57 kuna na ime dospjelih zateznih kamata i odbijen prijedlog za ovrhu, i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. O troškovima ovog revizijskog postupak odlučit će sud zajedno s konačnom odlukom o troškovima postupka

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 13059/2016 od 13. siječnja 2017. odredio je ovrhu na temelju ovršne isprave, pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 6130/11 od 6. ožujka 2012., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Pn-6130/11 od 14. srpnja 2014. i rješenjem broj Pn-6130/11 od 16. rujna 2014. Ovrha je određena radi namirenja novčane tražbine oba ovrhovoditelja radi namirenja tražbine po osnovi glavnice u iznosu od 1.700,00 kuna sa zateznim kamatama, te iznosa od 1.063.070,57 kuna po osnovi dospjelih neplaćenih zateznih kamata. pljenidbom novčanih sredstava ovršenika u svim bankama i naplatom tražbine.

2. Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž Ovr-404/2017-2 od 17. siječnja 2019. djelomično je uvažio žalbu ovršenika, te je riješio:

„Djelomično se odbija žalba ovršenika kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-13059/2016 od 13. siječnja 2017.

a) potvrđuje u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 1.700,00 kuna sa zateznim kamatama od 18. listopada 2014. do isplate,

b) ukida u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 1.063.070,57 kuna na ime dospjelih a neplaćenih zateznih kamata i u tom dijelu prijedlog ovrhovoditelja od 22. prosinca 2016. odbija se kao neosnovan.“

3. Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19), te je u reviziji naveo da odluka u postupku ovisi o rješenju pravnih pitanja naznačenih u reviziji. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, a podredno ukine drugostupanjskom rješenje u toč. 1. b) izreke i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

4. Ovršenik je odgovorio na reviziju te je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Rješenje je ispitano po čl. 392.a. st. 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija dalje: OZ),

revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

7. Pobijano rješenje je doneseno u ovršnom postupku. Prema odredbi čl. 12. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/212, 93/14, 73/17, dalje: OZ), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, ako je riječ o rješenju kojim se dovršava postupak (arg. iz čl. 400. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

8. Drugostupanjsko rješenje kojim se ukida rješenje o ovrsi i odbija prijedlog za ovrhu je takvo rješenje kojim se dovršava postupak (čl. 400. st. 1. ZPP), pa je protiv njega dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP koju prema toj odredbu stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjske presude (rješenja) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi važnosti primjerice navedeni u toj odredbi. U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. U ovom slučaju su kumulativno ispunjene propisane pretpostavke dopuštenosti revizije pa je ispitana njezina osnovanost.

10. Rješenje je doneseno na temelju utvrđenja:

- prvostupanjsko rješenje o ovrsi je doneseno na temelju ovršne isprave, pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 6130/11 od 6. ožujka 2012. ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Pn-6130/11 od 14. srpnja 2014. i rješenjem broj Pn-6130/11 od 16. rujna 2014. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 1.700,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 1991. do isplate po stopama preciziranim u izreci;

- ovršenik je prije podnošenja prijedloga za ovrhu isplatio ovrhovoditeljima iznos od 589.441,79 kuna;

- ovrhovoditelj je predložio ovrhu radi naplate dosuđene glavnice u iznosu od 1.700,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2014. do isplate i naplate obračunatih zateznih kamata na navedenu glavnicu u iznosu od 1.063.070,57 kuna;

- ovršenik je prije podnošenja prijedloga za ovrhu platio ovrhovoditeljima iznos od 589.441,79 kuna, što su ovrhovoditelji uračunali kao uplatu po osnovi zateznih kamata;

- zatezna kamata je djelomično plaćena, a ovrhovoditelj ostatak zateznih kamata potražuje za razdoblje od 23. svibnja 1991. do 17. listopada 2014. prema obračunu društva R. d.o.o. Z..

11. Imajući na umu navedena utvrđenja, drugostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 1.063.070,57 kuna podnesen na temelju privatne isprave-obračuna vještaka, a to nije isprava iz čl. 23. toč. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje OZ). Stoga je pobijanim rješenjem djelomično prihvaćena žalba ovršenika te ukinuo rješenje o ovrsi i odbijen ovršni prijedlog u dijelu kojim je zahtijevana isplata djelomično uglavničenih zateznih kamata.

12. Ovrhovoditelj je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjskog rješenja, te je naznačio pravna pitanja:

''1. Jesu li ovrhovoditelji u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave ovlašteni potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelji potražuju manja od one na koju bi imao pravo po ovršnoj ispravi?

2. Jesu li ovrhovoditelji u smislu odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05), u slučaju djelomičnog podmirenja duga, ovlašteni u ovršnom prijedlogu zatražiti ovrhu primjenom pravila uračunavanja kod djelomičnog podmirenja obveze po kojem se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica?

3. Može li drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16) i po čl.380. ZPP uvažiti žalbu protiv rješenja o ovrsi, ukinuti rješenje i odbiti prijedlog za ovrhu?

4. Je li drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 369. i čl.370. ZPP dužan predmet vratiti na rješavanje prvostupanjskom sudu u slučaju kad donese rješenje kojim se ukida prvostupanjska odluka?''

12.1. U reviziji je navedeno da je riječ o pitanjima o kojima je revizijski sud već zauzeo shvaćanje u nizu svojih odluka, primjerice u odlukama Rev-2235/13 od 12. travnja 2017., Rev-2356/15 od 19. veljače 2019, Rev-607/10 od 7.rujna 2011, Rev- 1361/14 od 3. srpnja 2018, Rev-661/14 od 29. svibnja 2018. i Rev-1235/16 od 12. rujna 2018., ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. U reviziji su izneseni i primjeri neujednačene prakse drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-3990/11 od 25. svibnja 2012. i dr.).

13. Ovaj sud je našao da su u reviziji određeno naznačena pravna pitanja zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njih odnose, da su sva pitanja važna za rješenje postupaka, ali u odnosu na pitanja broj 3. i 4. nije naznačen razlog važnosti pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. – 3. ZPP, pa u odnosu na ta pitanja nisu ispunjeni formalni kriteriji dopuštenosti revizije.

14. Revizija je dopuštena i osnovana u odnosu na prvo i drugo pitanje, jer je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje u više odluka, primjerice u odluci Rev-2235/13 od 12. travnja 2017:

poslovni broj

''Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je, primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem). Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtijeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu sa čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka – u konkretnom slučaju uključujući i nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti i njihov tijek. U tom smislu je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ ukinuvši rješenje o ovrsi i odbivši prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata s drugačijim tijekom od onoga koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine, kad je ovrhovoditeljica uz glavnicu zatražila određivanje ovrhe tražbine zakonskih zateznih kamata u manjem iznosu nego je to određeno ovršnom ispravom.

Konkretno, ovrhovoditeljica potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na ukupni iznos glavnice od 14. siječnja 2009. do isplate, dok iz ovršne isprave proizlazi da se njezino potraživanje sastoji od glavnice i zakonskih zateznih kamata koje teku na pojedine iznose glavnice, ali tako da je početak tijeka svih pojedinih iznosa u 2004. godini, pa stoga potraživanje zateznih kamata na ukupan iznos s njihovim tijekom na ukupan iznos od 14. siječnja 2009. jasno predstavlja manji iznos zateznih kamata nego onaj koji na ukupno potraživanje proizlazi iz ovršne isprave.

S druge strane, za dio potraživanja za koje je prvostupanjskim rješenjem određena ovrha, a odnosi se na nepodmireni dio zakonskih zateznih kamata na glavnicu do 13. siječnja 2009. za koji je ovrhovoditeljica predložila odrediti ovrhu izraženu u apsolutnom iznosu (9.259,82 kn), pravilno zaključuje drugostupanjski sud da je na takav način ovrha određena za tražbinu koja nije u suglasju s izrekom ovršne isprave. Naime, tražbina na ime zakonskih zateznih kamatama na glavnicu nije na taj način (u apsolutnom iznosu od 9.259,82 kn) određena u ovršnoj ispravi, slijedom čega niti ovrhu nije moguće odrediti za tako naznačenu tražbinu jer kao takva ne proizlazi iz ovršne isprave.

Međutim, unatoč tome što je dispozitiv ovršnog prijedloga postavljen na način isplate zateznih kamata u apsolutnom iznosu (9.259,82 kn) što nije u skladu s ovršnom ispravom, ne mora biti zapreka prvostupanjskome sudu, sve s obzirom na konkretni sadržaj cjelokupnog ovršnog prijedloga, da ovrhu odredi radi naplate tražbine upravo onako kako je naznačena u ovršnoj ispravi, a umanjena za iznos za koji ovrhovoditelj tvrdi da je tražbina prestala prije pokretanja ovršnog Rev-2235/13 od 12. travnja 2017., Rev-2356/15 od 19. veljače postupka.“(tako i u

2019, Rev-607/10 od 7.rujna 2011, Rev-1361/14 od 3. srpnja 2018, Rev-661/14 od 29. svibnja 2018. i Rev-1235/16 od 12. rujna 2018.).''

15. Odluka drugostupanjskoga suda u ovom slučaju je utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, pa je u donošenju pobijanog rješenja pogrešno primijenjena odredba čl. 50. st. 5. i čl. 21. st. 1. OZ.

16. Stoga je valjalo ukinuti drugostupanjsko rješenje u toč. I. b) izreke na temelju čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ. Te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak jer ne postoje uvjeti za preinaku odluke budući da drugostupanjski sud, ukinuvši rješenje o ovrsi, nije cijenio ostale žalbene navode.

17. O troškovima ovog revizijskog postupak odlučit će sud zajedno s konačnom odlukom o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

Zagreb 6. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.