Poslovni broj: UsI-1517/20-12
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužitelja P. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po opunomoćeniku V. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi utvrđivanja ispravnih podataka u uvoznoj carinskoj deklaraciji, nakon održane javne rasprave, dana 6. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-413-01/19-01/77, URBROJ: 513-04- 20-3 od 27. travnja 2020. i rješenje M., C., P., C., KLASA: UP/I-413-01/19-03/1709, URBROJ: 513-02-6015/1-19-2 od 7. listopada 2019. te se predmet vraća na ponovni postupak M., C., P., C..
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn / 829,52 EUR, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja M., C., P., C.., KLASA: UP/I-413-01/19-03/1709, URBROJ: 513-02-6015/1- 19-2 od 7. listopada 2019. te se predmet vraća na ponovni postupak M., C., P., C.. kojim se utvrđuju ispravni podaci za robu trgovačkog naziva CIPELE ZA MORE AQUA SURF, neto mase 636,000 kg, puštenu u slobodan promet po uvoznoj carinskoj deklaraciji M. broj … od 16. svibnja 2019. C., S. (navedenu u izreci rješenja), tako da carinska vrijednost iznosi 27.182,64 kn.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je carinsko tijelo utvrdilo obvezu na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Napominje kako su korišteni podaci sa neusporedive UCD, te smatra da se carinska vrijednost robe trebala utvrditi prema članku 70. Carinskog zakonika Unije. Ističe kako prilikom utvrđivanja nove carinske vrijednosti nadležno tijelo nije imalo dostupan usporedni proizvod, slijedom čega je došlo do pogrešno utvrđene cijene za proizvode koji su uporabno slični, ali tehnološki bitno različiti. Smatra kako je zanemarena notorna činjenica da unutar istog tarifnog razreda (TARIC oznake) postoji roba bitno različitih svojstava i kvalitete, koja se „sličnom“ može nazvati samo po funkciji - obuća za more. Prigovara da mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku na odgovarajući način, uskraćena mu je mogućnost da bude upoznat sa sadržajem „usporedive“ robe i „usporedive“ UCD, kao i postupanjem carinskog laboratorija. Drugim bitnim propustom smatra uspoređivanje cijena po predmetnoj i „usporedivoj“ UCD i njihovoj presumpciji da se radi o „usporedivim količinama“. Navodi da je količina robe koju je uvezao 60% veća od tobože usporedive količine, o čemu u spisu tuženika prileže materijalni dokazi. Trećim bitnim propustom smatra pogrešnu presumpciju o postojanju „jednake komercijalne razine“ u ova dva slučaja. Naime, navodi da je svoju robu platio godinu dana unaprijed kako bi osigurao povoljniju cijenu, koju okolnost upravna tijela pogrešno drže irelevantnom. Navodi da iako su tijela imala svu potrebnu dokumentaciju za primjenu članka 70. Carinskog zakonika Unije, primijenila su odredbe članka 74. stavka 2. točke b) toga propisa. Smatra da je trebalo pronaći usporedive papuče za more, a ne one koje se teško mogu nazvati sličnima, na njegovu štetu, obračunavši mu veću carinsku vrijednost.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev, poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje te mu naknadi trošak sastava tužbe, podnesaka od 8. srpnja 2022. i 28. srpnja 2022. te pristupa na ročište, svako u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV 25%, ukupno 12.500,00 kn.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje ZUS). Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je predmetna roba stavljena u carinski postupak puštanja robe u slobodni promet po uvoznoj carinskoj deklaraciji M. broj … bod 16. svibnja 2019. koja je sukladno članku 158. stavku 1. članku 172 . Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije (Carinski zakonik unije SL L 269, 10. listopada 2013., sa svim izmjenama i dopunama - u daljnjem tekstu Carinski zakonik Unije) prihvaćena dana 16. svibnja 2019. s TARIC oznakom 6404 19 90 00 Zajedničke carinske tarife, uz primjenu stope carine za treće zemlje od 16,9 %, sa carinskom vrijednosti 17.335,86 kn.
9. Zbog sumnje u ispravnost deklarirane tarifne oznake od tužitelja je zatraženo dodatno pojašnjenje o vrijednosti robe, tj. dostava dodatne dokumentacije koja bi potkrijepila deklariranu carinsku vrijednost. Tužitelj je na poziv dostavio preslike računa, packing liste i potvrde o plaćanju. Budući da po mišljenju carinskih tijela navedena dokumentacija nije otklonila sumnju u vjerodostojnost deklarirane carinske vrijednosti robe, ista se nije mogla utvrditi temeljem transakcijske vrijednosti kako je propisano člankom 70. Carinskog zakonika Unije, već je carinska vrijednost utvrđena primjenom metode propisane člankom 74. stavkom 2. točke b) Carinskog Zakonika Unije, na temelju raspoloživih podataka o transakcijskoj cijeni slične robe prodane za izvoz u Uniju, izvezene u isto ili slično vrijeme, pri čemu su korišteni podaci za robu uvezenu po uvoznoj carinskoj deklaraciji … od 23. svibnja 2019. C., S., a o čemu je sastavljen zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti robe i temeljem kojeg su izmijenjeni podaci u predmetnoj uvoznoj carinskoj deklaraciji.
10. Naime, carinska se vrijednost za robu koja se uvozi utvrđuje temeljem metoda propisanih člancima 70. i 74. Carinskog zakonika Unije. Članak 70. daje temeljnu metodu utvrđivanja carinske vrijednosti, te propisuje da je carinska vrijednost uvezene robe njezina transakcijska vrijednost tj. stvarno plaćena ili plativa cijena za robu koja se prodaje radi izvoza na carinsko područje Unije, ako su ispunjeni svi zahtjevi i uvjeti iz članka 70. Carinskog zakonika Unije i izvršeno usklađivanje sukladno odredbama članka 71. i 72. Carinskog zakonika Unije. U konkretnom slučaju carinska vrijednost robe utvrđena je uz primjenu ostalih metoda utvrđivanja carinske vrijednosti. Prema carinskim tijelima carinsku vrijednost predmetne robe nije bilo moguće utvrditi niti temeljem članka 74. stavka 2. točke a) Carinskog zakonika Unije jer C. ne raspolaže podacima o uvozu istovjetne robe u isto ili približno vrijeme kao i roba koja se vrednuje, te je carinska vrijednost utvrđena primjenom metode propisane člankom 74. stavkom 2. točkom b) Carinskog zakonika Unije na temelju raspoloživih podataka o transakcijskoj cijeni slične robe koja je prodana za izvoz u Uniju izvezena u isto ili slično vrijeme.
11. Prema ocjeni Suda, koja je već zauzeta u presudi, poslovni broj: 1516/20- 16 od 4. travnja 2022., donesenoj u istovjetnoj upravnoj stvari, carinska tijela nisu odgovorila na prigovore tužitelja, odnosno nisu dostatno obrazložila zbog čega je carinsku vrijednost robe u konkretnom slučaju utvrđena temeljem članka 74. stavka 2. točke b) Carinskog zakonika Unije i zbog čega je za usporedbu korištena uvozna carinska deklaracija … od 23. svibnja 2019., te koju je još konkretno dokumentaciju tužitelj trebao priložiti. Osim toga, nisu suočeni artikli tužitelja s artiklima iz usporedive deklaracije.
12. Slijedom navedenog, Sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja o povredi zakona na njegovu štetu.
13. Stoga će u postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo donijeti novo rješenje, imajući u vidu pravna shvaćanja i primjedbe Suda u pogledu postupka.
14. Valjalo je stoga na temelju članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.
15. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 79. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/2015) i to za sastav i zastupanje na ročištu, svako u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV 25%, ukupno 6.250,00 kn. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora je odbijen, obzirom da je navode iz podnesaka tužitelj mogao iznijeti na ročištu, za koje mu je priznat trošak.
U Zagrebu, 6. rujna 2022.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Protiv odluke o troškovima sadržane u točki II izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
