Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-2857/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice K. Z., OIB: ..., iz O., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u O. d. D. i P. d.o.o., Z., protiv tuženog D. z. O.- b. ž., OIB: ..., O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. rujna 2022. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice, D. P., odvjetnika u O. i opunomoćenice tuženika M. Š., 6. rujna 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom D. z. O.-b. ž., OIB: ..., O., isplatiti tužiteljici K. Z., OIB: ..., iz O., iznos od 5.965,53 kuna (pet tisuća devetsto šezdeset pet kuna i pedeset tri lipe) / 791,76 eura (sedamsto devedeset jedan euro i sedamdeset šest centi)[1] bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 468,84 kuna / 62,23 eura od 16. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 468,84 kuna / 62,23 eura od 16. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 468,84 kuna / 62,23 eura od 16. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 468,84 kuna / 62,23 eura od 16. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 468,84 kuna / 62,23 eura od 16. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 492,81 kuna / 65,41 eura od 16. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 508,12 kuna / 67,44 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate;

- na iznos od 483,33 kuna / 64,15 eura od 16. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 506,43 kuna / 67,21 eura od 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 297,76 kuna / 39,52 eura od 16. studenog 2016. do isplate;

- na iznos od 509,78 kuna / 67,66 eura od 16. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 496,02 kuna / 65,83 eura od 16. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 327,09 kuna / 43,41 eura od 16. veljače 2017. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženom D. z. O.-b. ž., OIB: ..., O., . naknaditi tužiteljici K. Z., OIB: ..., iz O..., prouzročeni parnični trošak u iznosu 4.296,87 kuna (četiri tisuće dvjesto devedeset šest kuna i osamdeset sedam lipa) / 570,29 eura (petsto sedamdeset eura i dvadeset devet centi)[2] zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 6. rujna 2022. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. veljače 2021. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao radnica od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 26. listopada 2011. Navodi kako je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji predstavlja javnu službu na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara. Tužiteljica navodi kako je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 12. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. i iznosi 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovica za preostali 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno, sukladno čl. III. Dodatka. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, tužiteljica smatra kako je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene člana IV. st. 5. u vezi s članom VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Tužiteljica navodi i kako su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., te joj je tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu, propustio isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom. Odredbom čl. III. Izmjena Dodataka sporazumu ugovoreno je da "osnovica za obračun plaće u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama“. Tužiteljica navodi kako iz javno objavljenih podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je BDP u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2 %, tužiteljica smatra kako je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pa kako joj je tuženik od siječnja 2016. pa nadalje plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kune umjesto 5.415,37 kuna, tužiteljica konačno potražuje s osnove razlike plaće 5.965,53 kuna s pripadajućim kamatama, kao i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Navodi kako je materija koja se odnosi na plaće u javnim službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama gdje je osnovica za obračun plaće u utuženom periodu definirana sukladno Dodatku sporazumu od 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kn. Tuženik ističe da on nije stranka sporazuma između Vlade i sindikata niti može samostalno postupati po takvom sporazumu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći kako je u njima određeno da se uskladba plaća odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Kako je promatrani tromjesečni BDP zabilježio 12 uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od 4. tromjesečja 2011. do 3. tromjesečja 2014., tuženik navodi kako proizlazi da se primjena čl. III Izmjena treba odgoditi za 12 uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, slijedom čega smatra da uvjeti za povećanje osnovice plaće u javnim službama nisu ni nastupili. Ističe da Izmjene i dopune dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. važe 5 godina, što je isteklo 25. listopada 2016. te je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Isto tako, tuženik smatra da je ništetna i pravno nevaljana Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. iz razloga što je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani Sindikata bilo nedostataka jer nije potpisan od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. U tijeku postupka sud je pročitao izračun razlike plaće tužiteljice, obračunske liste za isplatu plaća tužiteljice, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., izvješća Državnog zavoda za statistiku, te ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama nisu sporne činjenice relevantne za ovaj spor, odnosno da je tužiteljica u razdoblju za koje potražuje isplatu razlike plaće bila zaposlena kod tuženika koji joj je u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2016. isplaćivao plaću primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune, odnosno za mjesec siječanj 2017. osnovicu u iznosu 5.211,02 kune, što proizlazi iz ugovora o radu tužiteljice i obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice, da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tj. od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. BDP ostvario negativan rast, ukupno 12 tromjesečja, te da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8 % u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a što proizlazi iz izvješća Državnog zavoda za statistiku koji su prilog tužbi.

7. U ovom postupku sporno je pitanje pasivne legitimacije, ispunjenja uvjeta za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, kao i pitanje pravne valjanosti Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Kako nije bilo sporno da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8 % u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2 % ((1,2 + 2,8) : 2 = 2), prema stavu ovog suda, uvjeti za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., te je tuženik bio dužan isplaćivati plaću tužiteljici primjenjujući osnovicu iz čl. III. počevši od plaće za prosinac 2015. Odredbom čl. VII c. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je da ako piše da se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“, to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica. Stoga, prema stavu ovog suda, uvjeti za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015.

9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud ističe kako se tužbeni zahtjev tužiteljice temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a koji predstavlja kolektivni ugovor, što tuženik nije niti osporavao. Stranke navedenih Izmjena i dopuna jesu Vlada RH i sindikati javnih službi čiji je član i tuženik. Sukladno čl. 194. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., dalje – Zakon o radu) kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, pa tako u ovom slučaju obvezuje i tuženika. Sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o radu tuženik kao poslodavac je obvezan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću. Dakle, tuženik je taj koji ima obvezu isplate plaće tužiteljice, a sve sukladno pravnim aktima koji su bili na snazi u tom trenutku, pa tako i kolektivnim ugovorima i njihovim izmjenama i dopunama.

10. Tuženik tumači kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III. smatrajući kako se odgoda uskladbe ( koja je ugovorena čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu) odnosi na povrat osnovice reguliran u čl. III. istog dokumenta, te da je primjena osnovice iz čl. III. odgođena za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, koliko je trajao pad BDP-a. Ovaj sud smatra kako se čl. VII. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrdio i Vrhovni sud u presudi broj Rev- 1111/2020-2.

11. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da se radi o kolektivnom ugovoru, na iste se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu sukladno kojima se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene 26. listopada 2011. s vremenskim važenjem od pet godina, uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjena istih je istekla 26. siječnja 2017.

12. Tuženik prigovara valjanosti Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. zbog nedostatka potpisa od strane svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. U uvodu iste stoji kako je donesena na temelju odredaba Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama iz 2009., a iz Dodatka sporazumu je vidljivo kako je isti potpisan po predstavniku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a čiji potpis nedostaje na navedenoj arbitražnoj odluci. Arbitražna odluka je donesena i na temelju sporazuma o arbitraži od 5. i 6. prosinca 2011. sklopljenog između Vlade RH i sindikata javnih službi – potpisnika Dodatka Sporazumu, dakle na temelju dokumenata koje je potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske je imao svoje predstavnike koji su bili članovi arbitraže koja je donijela spornu Arbitražnu odluku, a to su mr. sc. I. B. iz Hrvatskog liječničkog sindikata i Z. L. iz Sindikata hrvatskih učitelja, koji su predstavljali sindikate javnih službi, potpisnike Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., a jedan od tih potpisnika je i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Dakle, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske je preko svojih predstavnika sudjelovao u donošenju Arbitražne odluke, a nije niti bilo potrebno da svaki od sindikata javnih službi sudjeluje u njenom donošenju, pa je prigovor tuženika o njenoj nevaljanosti iz navedenih razloga u cijelosti neosnovan.

13. Nakon što je tuženik dostavio svoj obračun razlike potraživanja, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev za isplatom 5.965,53 kuna, visinu kojeg opunomoćenica tuženika na ročištu održanom 1. rujna 2022. nije osporila. Stoga je, nalazeći tužbeni zahtjev osnovanim, tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 5.965,53 kuna, kao pod točkom I. izreke presude.

14. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. Najstarije potraživanje tužiteljice jeste potraživanje razlike neisplaćene plaće za mjesec siječanj 2016. koje je dospjelo 16. veljače 2021., dok je tužba predana 15. veljače 2021. Člankom 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17., dalje - Zakon o radu) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, u konkretno slučaju zastara je počela teći 17. veljače 2016., te nije nastupila niti za jedan iznos koji tužiteljica potražuje.

15. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17.) koji se primjenjuje na ovaj spor, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porezu na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada pravo ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, pa je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan kao pod točkom II. izreke presude.

16. Tužiteljica u ovom parničnom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, te joj sukladno odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku - odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu 1.000,00 kuna (Tbr. 7. t. 1. OT), za sastav podneska od 16. studenog 2021. - 750,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. OT), za zastupanje na ročištu 6. srpnja 2022. - 750,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), za sastav podneska od 24. kolovoza 2022. – 187,50 kuna (Tbr. 8. t. 3. OT), kao i za zastupanje na ročištu 1. rujna 2022. – 750,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT) odnosno ukupno 3.437,50 kuna, a što uvećano za PDV iznosi 4.296,87 kuna. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak u iznosu od 750,00 kuna za sastav podneska od 24. kolovoza 2022., već 187,50 kuna kao za sastav ostalih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 3. OT budući da navedenim podneskom tužiteljica samo usklađuje tužbeni zahtjev prema izračunu koji je u spis dostavio tuženik. Svi navedeni priznati troškovi bili su potrebni za vođenje parnice. Na sve dosuđene troškove dosuđena je i zatezna kamata prema stopi iz čl. 29. ZOO- a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.), o čemu je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 6. rujna 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pisanog otpravka presude.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužiteljici po opunomoćeniku

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi