REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pst-110/2015-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) Š. C. iz S., OIB: … 2) D.

M. iz S., OIB:..., zastupane po punomoćniku

M. R., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1) J. P. iz S.,

OIB:…, 2) Z. Š. iz S., OIB:…, 3) I. P. R. iz S., OIB: … 4)

T. P. iz S., OIB:…, svi zastupani po

punomoćniku A. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 6.srpnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, dana 5.rujna 2022. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I - Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužiteljice stekle pravo vlasništva nekretnine označene kao čest.zem.9359/1 ZU 5418 k.o.S., dvor površine 201 m2 i zgrada površine 20 m2, i to svaka za po 1/4 dijela prava vlasništva, a što su tuženici kao isključivi zakonski nasljednici upisanog vlasnika pok. P. J. pok. F. dužni priznati te trpjeti da tužiteljice temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti ishode uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i to svaka za po 1/4 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena pok. P. J. pok. F. za ukupno 1/2 dijela prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, sve u roku od 15 dana.

Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljicama parnični trošak."

II - Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženicima u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 40.218,75 kuna (5.337,95 EUR).

r i j e š i o j e:

Odbija se prigovor pravomoćno presuđene stvari.

Obrazloženje

1.Tužiteljice su u tužbi od 12.1.2015. (tj. protutužbi podnesenoj u predmetu br. Pst- 1302/2013) postavile tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasništva č.zem.9359/1 k.o.S.. Potom su u podnesku od 11.2.2020. postavile i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva točno određenog realnog dijela gore navedene čestice, a ta preinaka nije dopuštena pravomoćnim rješenjem od 1.4.2021.

Tužba se činjenično temelji na tome: da su tužiteljice u posjedu č.zem.9359/1 k.o.S. (u naravi dvor i pomoćni objekt); da su u predmetu br. P-4078/09 pravomoćno odbijene sa obvezno-pravnim zahtjevom za izdavanje tabularne isprave; da u ovom predmetu zahtjev temelje na stjecanju dosjelošću te po osnovi prava korištenja zemljišta nužnog za redovnu upotrebu zgrade; da su posjednici predmetne nekretnine od 12.1.1977. kad su tužiteljica pod 1) i J. C. od J. Č. kupili

1/2 kuće i predmetno zemljište.

2.Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli: da prigovaraju kako postoji res iudicata; da pravni prednici tužiteljica nisu nikad stekli sporno zemljište pa vlasništvo nisu mogli prenijeti ni na njih; da im je posjed u svakom slučaju postao nepošten u srpnju 2006. kad su primile odgovor na tužbu; da se vlasništvo ne može steći temeljem osnove korištenja zemljišta nužnog za redovitu upotrebu zgrade; da nisu nikad osporavali pravo prolaska tužiteljica preko spornog zemljišta na dijelu koji vodi od javnog puta do ulaza u njihovu zgradu.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te saslušanjem tužiteljica, tuženika pod 2) te svjedoka B. S. P., V. M., J.

M. i I. B..

Dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta nije izveden budući da su se stranke suglasile da se u dokazne svrhe koristi skica geodeta iz drugog postupka između istih stranaka pa bi novo vještačenje bilo neekonomično. Također, pribavljanje od G. S. podataka o vremenu gradnje zgrade nije provedeno budući da je taj podatak utvrđen drugim dokazima.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Među strankama nije sporno da su tužiteljice u posjedu predmetnog zemljišta, ali je sporna kakvoća tog posjeda i postojanje osnova za stjecanje vlasništva.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91, dalje: ZOVO) te pravnih pravila austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

U sporazumu od 20.1.1977., sklopljenom između J. Č. te J. C. i

Š. C. nakon prethodno sklopljenog kupoprodajnog ugovora od 12.1.1977.,

ugovoreno je da se supružnici C. obvezuju najkasnije do 15.4.1977. ograditi malim zidićem (odgovarajućom vrtnom ogradom) pripadajući im dio vrta sa istočne i južne strane. Zidovi koji su se trebali sagraditi (i ograditi dio vrta koja bi pripadao supružnicima C.) su označeni na skici koja je sastavni dio tog sporazuma (list 6-7 spisa). Spomenuti dio vrta su supružnici C. kupili od J. Č. ranije spomenutim ugovorom od 12.1.1977.

5.1.Stranke su se suglasile na ročištu od 6.12.2019. da se u dokazne svrhe koristi skica geodeta Z. iz drugog postupka vođenog između istih stranaka. U skici navedenog vještaka (list 67-68) č.zem.9359/1 k.o.S. (površine 221 m2) je označena slovima A-B-G-H-I-J-K-L-M-N-O-E-F-A te se nalazi sa istočne i južne strane kuće oznake Glagoljaška 14 s tim da se u južnom dijelu nalazi još i objekt (omeđen točkama Đ-Č-G-H).

5.2.Navedeno zemljište su tužiteljice što osobno (tužiteljica pod 1.) ili putem prednika J. C. posjedovale od 12.1.1977. kad su isto supružnici C. kupili od J.

(P.) Č.. To ni tuženici ne spore, a u iskazima su to potvrdili i svi saslušani svjedoci čijim iskazima nitko nije prigovarao.

Inače, a što nije ni sporno među strankama, J. (P.) Č. se ranije prezivala

P. te je bila supruga pok.A. P. pok.F. koji je bio brat pravnog

prednika tuženika J. P. pok.F..

5.3.Prednik tuženika J. P. pok.F. je skupa sa svojim bratom A. na predmetnoj nekretnini (zemljištu) bio uknjižen od 1929.g. za po 1/2 svaki što je vidljivo iz povijesnog izvatka koji je priložen pribavljenom i kopiranom spisu br. P- 4078/09 (raniji br. II P-1183/04).

Potom je presudom br. II P-296/60 od 14.6.1960. (priložena istom spisu, list 30A) u pogledu zgrade č.zgr.3153 k.o.S. (koja zgrada je prema povijesnom izvatku upisana i sagrađena 1932.g.) uknjižen samo A. P., a on je u tužbi koja je prethodila donošenju te presude naveo da je na zajedničkom zemljištu sam sagradio zgradu.

Dakle, prednik tuženika J. P. je ostao uknjižen na spornom zemljištu za 1/2

od trenutka prve uknjižbe 1929.g.

Tužiteljice nisu nijednim vjerodostojnim dokazom dokazale da je njihov pravni prednik A. P. kupio ili na neki drugi način (darovanjem, diobom i sl.) stekao od J.

P. njegov suvlasnički dio od 1/2 č.zem.9359/1, a što su tuženici isticali i u ranijem postupku br. P-4078/09 (podnesak od 14.7.2009.).

6.Prije obrazlaganja merituma odluke, treba reći da prigovor pravomoćno presuđene stvari nije osnovan. Naime, u predmetu br. P-4078/09 tužitelji su zahtjev za utvrđenje vlasništva temeljili na kupoprodaji te pretvorbi prava korištenja (str. 4 i 5. njihovog podneska od 24.6.2009. - list 112-117 ovog spisa), dok u ovom predmetu temelje na dosjelosti i stjecanju ex lege zemljišta za redovnu upotrebu zgrade. To što je Županijski sud u Splitu u presudi br. Gžp-707/2012 naveo da „tužiteljice nisu dokazale postojanje nijednog pravnog naslova za stjecanje vlasništva“ nije od značaja te je takva konstatacija tog suda bez pravnog učinka. Naime, činjeničnu osnovu određuju tužitelji tijekom postupka, a ne drugostupanjski sud pa ako se tužitelji nisu činjeničnim opisom pozivali na dosjelost, onda ne može ni drugostupanjski sud zaključiti da dosjelošću nije stečeno vlasništvo i zbog takvog zaključka dovesti tužitelje u procesno nepovoljni položaj u drugom (tj. ovom) predmetu. Utoliko ne postoji objektivni identitet tih dviju parnica pa je prigovor odbijen.

6.1.Nadalje, treba reći da su tužitelji iz ove parnice odgovor na tužbu iz predmeta br. P-4078/09 sigurno primili najkasnije 11.8.2006. kad su pisali podnesak kojim osporavaju navode odgovora na tužbu (list 121 ovog spisa). Dakle, od 11.8.2006. posjed tužitelja je u svakom slučaju nepošten u skladu s čl.18.st.4.ZV jer su izgubili tu raniju parnicu.

6.2.Međutim, treba razmotriti jesu li posjedovanjem od 12.1.1977. do 10.8.2006. ispunjeni uvjeti za stjecanje dosjelošću.

Mišljenje je ovog suda kako je J. Č., koja je supružnicima C. prodala osim stana još i dio vrta tj. predmetnu česticu, bila u trenutku prodaje nepošten posjednik predmetne č.zem.9359/1 k.o.S.. Naime, ona je bivša supruga A. P., koji je skupa s pravnim prednikom tuženika J. P., bio suvlasnik za po 1/2 pa

je kao član njegove obitelji mogla i morala znati, odnosno imala je dovoljno razloga posumnjati da njezinom suprugu A. P., a nakon njegove smrti njoj, ne pripada isključivo pravo na posjed predmetnog zemljišta pa stoga ona nije ni mogla biti isključivi izvanknjižni vlasnik cijelog spornog zemljišta i zato kao prodavatelj nije mogla prenijeti na kupca više prava nego je sama imala. Da je mogla znati da je vlasnik spornog zemljišta samo za 1/2, vidljivo je i iz toga da je rješenjem o nasljeđivanju od 6.6.1964. naslijedila svog supruga A. P. za taj udio (upis u povijesnom izvatku iz zemljišne knjige pod br. Z-1731/67) i u tom trenutku je njezin djever J. P. bio živ (umro je…. prema rješenju br. O-420/74,

priloženo spisu P-4078/09) pa se može postaviti pitanje zašto nije za života J. P. poduzela radnje da se on izbriše za 1/2. Očigledno je znala da bi naišla na njegovo protivljenje jer nema dokaza da je njezin suprug A. P. prije smrti stekao i bratov udio od 1/2.

6.3.Isto tako su i supružnici C. u pogledu sporne nekretnine (vrta) u trenutku kupoprodaje bili nepošteni posjednici. Naime, oni su očito znali značaj zemljišnih knjiga jer su se nedugo nakon kupnje (22.7.1977.; upis pod br. Z-2363/77) uknjižili kao suvlasnici kuće za 1/2 što je vidljivo iz povijesnog izvatka. U ugovoru od 12.1.1977. (priložen spisu P-4078/09) je naznačeno da je obiteljska kuća koju kupuju označena kao č.zgr.3153 k.o. S. pa su mogli zaključiti kako vrt ne nosi tu oznaku te su mogli provjeriti je li u zemljišnoj knjizi prodavateljica J. Č. uknjižena i kao isključivi vlasnik ili nositelj prava korištenja na zemljištu koje predstavlja vrt. Uostalom, iz skice (list 6-7), koja skica je bila sastavni dio sporazuma od 20.1.1977., dotični su mogli zaključiti da samo obiteljska kuća nosi oznaku č.zgr.3153.

6.4.Stoga, kako se u slučaju nepoštenog posjeda uopće ne može steći vlasništvo dosjelošću bez obzira na duljinu posjedovanja (arg. ex čl.159.ZV), to na temelju dosjelosti nije osnovan tužbeni zahtjev.

Svakako valja naglasiti da su tužiteljice tvrdile da im je posjed kvalificiran (tj. osim pošten još i zakonit i istinit). Međutim, da bi posjed bio zakonit, to ovisi o tome je li njihova pravna prednica J. Č. bila izvanknjižni vlasnik nekretnine, a kako je ranije utvrđeno, nije bila izvanknjižni vlasnik za 1/1 pa stoga ni njihov posjed ne može biti zakonit jer valjan pravni temelj u smislu zakonitosti posjeda ne može proizlaziti iz ugovora sa nevlasnikom (slično i VSRH, Rev-1372/1995).

6.5.Treba reći da su se tužitelji pozivali i na razdoblje posjedovanja od 8.10.1991. (prestanak društvenog vlasništva) do 12.1.2012. (dan zaključenja glavne rasprave u predmetu br. P-4078/09). Međutim, pogrešan je pristup tužitelja da se u pogledu tijeka vremena koje se računa za dosjelost uzima i razdoblje nakon podnošenja tužbe. Naime, VSRH je zauzeo stav (Rev-458/14) da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ostvarene u momentu podnošenja tužbe. Utoliko, razdoblje posjedovanja od 8.10.1991. do 22.7.2004. (kad je podnesena tužba u predmetu br. P-4078/09), čak i da je u ovom razdoblju posjed tužiteljica bio pošten, nije dostatno za stjecanje vlasništva temeljem odredbe čl.159.st.3.ZV. Glede pozivanja tužitelja na stajališta iz odluke VSRH br. Rev-2064/13, treba reći da su stavovi iz te odluke o dosjelosti na zemljištu koje je bilo nacionalizirano definitivno prihvatljivi, ali je činjenično stanje u tom i ovom predmetu drugačije jer su supružnici C. ugovor sklopili s nepoštenim posjednikom (koji nije bio izvanknjižni vlasnik) te su i sami bili nepošteni.

6.6.Što se tiče prava korištenja zemljišta nužnog za redovnu upotrebu zgrade, kao osnove stjecanja vlasništva, temeljem odredbe čl.12.ZOVO, za reći je sljedeće. Dikcija navedene odredbe upućuje na zaključak da se takvo stjecanje odnosi na situaciju kad netko izgradi zgradu na zemljištu koje je u trenutku gradnje u društvenom vlasništvu. Na takav zaključak ovaj sud navodi i obrazloženje presude VSRH br. Rev-3164/2016 u kojemu je navedeno: „Predmet spora valja raspraviti, kako je to pravilno učinio i drugostupanjski sud, u smislu ZOVO-a, važećeg u vrijeme gradnje prijepornih objekata…“ te „Niti jedna od tih odredaba ZOVO-a [u prethodnim pasusima su citirani čl.12., 24. do 26.ZOVO] nije predviđala (dopuštala) mogućnost stjecanja vlasništva nekretnine građenjem na društvenom zemljištu.“

U konkretnom slučaju zgrada u kojoj žive tužiteljice je izgrađena, kako je ranije utvrđeno (vidjeti toč.5.3.), na zemljištu u privatnom vlasništvu još 1932.g. kad nije bilo ni društvenog vlasništva ni instituta "zemljišta nužnog za redovnu upotrebu zgrade". Nadalje, treba reći da se ne može ex lege steći vlasništvo cijelog zemljišta oko kuće kao nužnog za redovnu upotrebu zgrade već je za to potrebno provesti odgovarajući upravni postupak u skladu s čl.157. do 159.Zakona o prostornom uređenju. Ujedno, u odnosu na navode tužiteljica iz tužbe da ne mogu pristupiti svome stanu bez spornog zemljišta, treba reći da je iz skice vještaka Z. vidljivo da sporna nekretnina ima površinu od 221 m2, da veći dio nje predstavlja vrt, a samo jedan manji dio predstavlja pristupno stepenište i koridor za pristup u stan (linija E-O-N), pa je doista nejasno zašto tužiteljice smatraju da baš svih 221 m2 predstavlja zemljište koje je njima nužno za redovnu upotrebu zgrade i pristup u istu. Konačno, sadnja voća, povrća i cvijeća u vrtu od strane tužitelja (o čemu su iskazivali svjedoci) nisu radnje koji bi predstavljale redovnu upotrebu zgrade.

Stoga, ovaj sud zaključuje da ni po ovoj osnovi tužiteljice nisu stekle pravo vlasništva.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT) te prema vrijednosti predmeta spora od 201.000,00 kuna određenoj na prvom ročištu 7.3.2017. koji iznos je, prema mišljenju ovog suda, primjeren s obzirom na nekretninu koja je predmet spora i njezinu vrijednost.

7.1.Tuženicima je trebalo priznati sljedeći trošak: po 2.500,00 kuna za odgovor na tužbu i podnesak od 12.3.2020. i ročišta od 7.3.2017., 8.7.2019., 10.9.2019., 6.12.2019., 21.1.2020., 20.2.2020., 6.7.2022., 1.250,00 kuna za ročište od 24.5.2017., po 500,00 kuna za podneske od 20.3.2018. i 9.4.2021., što zbrojeno i uvećano za 30% (Tbr. 36 OT) te PDV od 25% iznosi 40.218,75 kuna.

Tuženicima nije dosuđena pristojba odgovora na tužbu jer se ista plaća razmjerno neuspjehu u sporu pa kako su tuženici uspjeli u sporu tu pristojbu po pravomoćnosti neće morati platiti oni već tužitelji.

Trošak sastava podneska od 10.12.2019. nije priznat jer se u istome ponavljaju raniji navodi.

8.Dosuđeni iznosi u kunama su dvojno iskazani i u EUR u skladu s čl.48.st.1.Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22) te tečajem 7,53450.

U Splitu, 5.rujna 2022.

S U D A C

Joso Puljić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika