Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-1577/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. H. iz Z., OIB: …, koju zastupa odvjetnica V. D. Š. iz Z., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: …, kog zastupa S. P., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5552/2019-24 od 31. siječnja 2022., dana 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5552/2019-24 od 31. siječnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5552/2019-24 od 31. siječnja 2022. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z. platiti tužitelju S. H. iz Z. 2.315,58 kn s zateznim kamatama na 18,32 kn od 30. studenog 2007. godine, 18,22 kn od 31. prosinca 2007. godine, 18,55 kn od 31. siječnja 2008. godine, 18,74 kn od 29. veljače 2008. godine, 19,05 kn od 31. ožujka 2008. godine, 18,58 kn od 30. travnja 2008. godine, 23,61 kn od 31. svibnja 2008. godine, 23,90 kn od 30. lipnja 2008. godine, 23,47 kn od 31. srpnja 2008. godine, 23,49 kn od 31. kolovoza 2008. godine, 23,74 kn od 30. rujna 2008. godine, 25,68 kn od 31. listopada 2008. godine, 24,38 kn od 30. studenog 2008. godine, 26,03 kn od 31. prosinca 2008. godine, 26,28 kn od 31. siječnja 2009. godine, 26,40 kn od 28. veljače 2009. godine, 42,12 kn od 31. ožujka 2009. godine, 42,22 kn od 30. travnja 2009. godine, 41,44 kn od 31. svibnja 2009. godine, 40,87 kn od 30. lipnja 2009. godine, 41,02 kn od 31. srpnja 2009. godine, 41,32 kn od 31. kolovoza 2009. godine, 41,30 kn od 30. rujna 2009. godine, 40,99 kn od 31. listopada 2009. godine, 41,57 kn od 30. studenog 2009. godine, 42,02 kn od 31. prosinca 2009. godine, 42,68 kn od 31. siječnja 2010. godine, 42,53 kn od 28. veljače 2010. godine, 43,42 kn od 31. ožujka 2010. godine, 43,25 kn od 30. travnja 2010. godine, 43,57 kn od 31. svibnja 2010. godine, 46,41 kn od 30. lipnja 2010. godine, 45,83 kn od 31. srpnja 2010. godine, 47,61 kn od 31. kolovoza 2010. godine, 47,00 kn od 30. rujna 2010. godine, 46,00 kn od 31. listopada 2010. godine, 48,10 kn od 30. studenog 2010. godine, 50,76 kn od 31. prosinca 2010. godine, 48,88 kn od 31. siječnja 2011. godine, 49,54 kn od 28. veljače 2011. godine, 48,70 kn od 31. ožujka 2011. godine, 48,85 kn od 30. travnja 2011. godine, 52,42 kn od 31. svibnja 2011. godine, 54,57 kn od 21. srpnja 2011. godine, 52,19 kn od 31. kolovoza 2011. godine, 52,19 kn od 31. kolovoza 2011. godine, 50,57 kn od 30. rujna 2011. godine, 45,81 kn od 31. listopada 2011. godine, 45,70 kn od 30. studenog 2011. godine, 46,40 kn od 31. prosinca 2011. godine, 47,01 kn od 31. siječnja 2012. godine, 47,09 kn od 29. veljače 2012. godine, 46,67 kn od 31. ožujka 2012. godine, 49,95 kn od 30. travnja 2012. godine i 211,57 kn od 4. svibnja 2012. godine te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 3.075,00 kn s zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2022. godine do isplate sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 8 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama na 54,57 kn od 30. lipnja 2011. godine do 21. srpnja 2011. godine i na 52,19 kn od 31. srpnja 2011. godine do 31. kolovoza 2011. godine."

2. Protiv navedene presude (sadržajno samo protiv dijela pod točkom I. izreke) pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenog iznosa anuiteta zbog nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili su 5. rujna 2007. ugovor o kreditu br. … za kupnju automobila temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit od 9.388,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 60 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća pojedinog anuiteta, prema otplatnom planu, uz redovnu kamata od 5,49% godišnje;

-u čl. 2. dotičnog ugovora ugovorena je kamata od 5,49% godišnje, ali promjenjiva "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“;

-dakle, ugovoreno je kako je banka ovlaštena samostalno, bez sporazuma s korisnikom kredita, izvršiti promjenu kamatne stope sukladno "Odluci o kamatnim stopama Kreditora";

-za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista višestruko samostalno mijenjao kamatnu stopu najprije 30. studenoga 2007. s početnih 5,49% istu povisio na 6,45%, zatim 31. svibnja 2008. na 6,75 %, 31. ožujka 2009. na 7,75%, , da bi 31. srpnja 2011. smanjio na 7,50 %, pa 31. listopada 2011. na 6,75%, a koja je vrijedila do kraja otplate 4. svibnja 2012. (listovi 72-73 spisa);

-ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 60 mjesečnih rata, od prve koja dospijeva 31. listopada 2007., pa nadalje;

-tužiteljica je 4. svibnja 2012. otplatila kredit;

-stranke o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu pojedinačno pregovarale, a ona je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ova odredba je bila unaprijed formulirana od strane tuženika tako da tužiteljica zbog toga nije imala utjecaja na njihov sadržaj jer se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

-vještačenjem je utvrđeno kako je tužiteljica, zbog primjene promjenjivih kamatnih stopa viših od prvotno ugovorene redovne kamatne stope u predmetnom ugovoru o kreditu, u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita platila tuženiku 2.315,58 kuna više no što bi platila po prvotno ugovorenoj stopi (listovi 77-78 spisa);

-Potrošač- savez, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

-u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

-ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

-odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

-protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III- 2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

-potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

-nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

-odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to, između ostalog, u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo;

-stoga je tuženik povrijedio i prava tužiteljice kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. 6. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 29., čl. 240. do 246., čl. 247.,čl. 269., čl. 272, čl. 322., čl. 323., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328. i čl. 1114. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 3., od čl. 96. do čl. 102. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, dalje: ZZP/07), čl. 30. Ovršnog Zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 131/20, dalje OZ), pa odlučio kao u izreci.

7. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

8. To iz razloga, što ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Ta odredba nije lako razumljiva, jer tužiteljici nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da su odredbe o kamatnoj stopi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (to jest 5,49%) nepoštene, s obzirom da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 5,49%, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužiteljice višekratno povisio kamatnu stopu.

9. Pritom se prvostupanjski sud pravilo pozvao na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

10. U konačnici je, kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna i u dijelu u kojem je utvrđeno da je nepoštena i ništetna predmetna ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati.

11. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. A da se u ovom slučaju o predmetnim nepoštenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo razvidno je i iz uvjerljivih navoda tužiteljice. Suprotne ocjene tuženika nisu prihvatljive.

12. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

14. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

15. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točki I. izreke osporene presude.

17. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi.

18. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."

19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamati, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

20. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim u odnosu na dosuđeni iznos. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-savez, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Iz gore opisanog složenog tijeka ovog postupka vidljivo je kako je pravomoćnost odluke o nepoštenoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

22. U predmetnom slučaju tužiteljica je ustala s tužbom 10. lipnja 2019., a s obzirom na ono gore rečeno, zastara restitucijskog zahtjeva zbog ništavosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamate nastupila je 14. lipnja 2019. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja po ovoj osnovi.

23. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u svezi s čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetne ništetne ugovorne odredbe bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

24. Odlučujući o troškovima postupka sud je prvog stupnja pravilno primijenio odredbe iz čl. 154. st. 5. ZPP, u svezi s čl. 155. ZPP. Kako je tužiteljica gotovo u cijelosti uspjela sa svojim konačno postavljenim zahtjevom, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, suprotna stranka dužna joj je naknaditi sve njene potrebne troškove. Sud je prvog stupnja pravilno dosudio tužiteljici samo potrebne troškove za vođenje parnice po čl. 155. st. 1. ZPP. I po shvaćanu ovog višeg suda oni troškovi koji su obređeni tužiteljici doista spadaju u troškove potrebne za vođenje predmetne parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT).

25. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

26. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 7. rujna 2022.

Sudac:

Tomislav Aralica, v.r.