REPUBLIKA HRVATSKA

P-1145/16

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja L. T., O.: …, iz S., koja je zastupana po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv

tuženika pod 1. L. A. iz S., koji je zastupan po

punomoćniku B. B., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 2. N. L. i

pod 3. G. K., oboje iz S., V. 12., koji su zastupan po

punomoćniku I. Č., odvjetniku u S., radi predaje u posjed, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka te proglašenja presude od 5. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužiteljici u isključivi posjed praonu površine 7,00 m2, koja se nalazi u aneksu uz prizemni dio kuće V. 12., sagrađenu na čest. zgr. 2739, Z. 997 i čest. zem. 9234, Z. 10360, k.o. S., slobodnu od osoba i stvari, te se ubuduće kaniti ovakovog i svakog drugog pačanja u tu nekretninu.“

II. Dužna je tužiteljica u roku 15 dana naknaditi tuženiku pod 1. L. A. parnični trošak u iznosu od 10.500,00 kn.

III. Dužna je tužiteljica u roku 15 dana naknaditi tuženima pod 2. N. L. i pod 3. G. K. parnični trošak u iznosu od 15.125,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 3. ožujka 2016. podnijela tužbu protiv tuženika, radi predaje posjeda. U tužbi se navodi da je tužiteljica stvarna vlasnica za cijelo posebnog dijela nekretnine i to baš stana u S., V. 12. koji se sastoji od jedne prostorije

i sanitarnog čvora, propadajuće praonice i prostorije ispod stepeništa, a koji stan je smješten u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2739 i dijelom na čest. zem. 9234, obje k.o. S.. Predmetnu praonicu, koja je po tvrdnji tužiteljice, pripadak njezinog stana, da tuženici drže u posjedu slijedom čega tužiteljica traži povrat posjeda te praonice.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica traže predaju posjeda predmetne ostave, sve na način kako je to specificirano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da su oni suvlasnici predmetne praonice te su istakli prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Z. 997 i 10360 k.o. S., ugovora o prodaji od 2. ožujka 2006., rješenja o nasljeđivanju ovog suda javnog bilježnika B. K. kao povjerenika suda O-23/04 U./O.-75/2004-3 iza pok. J.

B. R. Š. od 7. prosinca 2004., presude ovog suda P.-396/11 od 16. siječnja 2014., potvrde od 3. veljače 2005., uvjerenja D. S. od 4. travnja 2017., ugovora o kupoprodaji stana od 1. travnja 2005., rješenja o nasljeđivanju ovog suda javnog bilježnika Z. M.-Š. kao povjerenika suda O-297/09 U./O.-17/2009 iza

pok. L. A. od 24. ožujka 2009., presude zbog ogluhe ovog suda P. -7778/09

od 24. rujna 2009., ugovora o kupoprodaji od 25. rujna 1999., aneksa ugovora o kupoprodaji od 25. rujna 1999., ugovora o kupoprodaji od 29. svibnja 2002., prerisa katastarskog plana., ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 17. rujna 2001., elaborata o etažiranju od listopada 2007., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka za graditeljstvo, čitanjem pisanih nalaza i mišljenja vještaka Z. R., ing. geod. od 24. travnja 2019. i J. Š.,

dipl. ing. građ. od 29. siječnja 2018., usmenim vještačenjem po oba vještaka, saslušanjem tužiteljice i tuženika pod 1. L. A., pod 2. N. L. i pod 3.

G. K., saslušanjem svjedoka Ž. Š..

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22), dalje ZPP, u svezi s čl. 107. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 80/22) prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

7. Čitanjem Z. 997 i 9234 k.o. S., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Z. R., ing. geod. i J. Š., dipl. ing. građ.,

čitanjem pisanih nalaza i mišljenja vještaka Z. R., ing. geod. od 24.

travnja 2019. i J. Š., dipl. ing. građ. od 29. siječnja 2018., sud je utvrdio:

- da lik A,B,C,D,A, u naravi predstavlja spornu praonicu-ostavu koja je položena na čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), Z. 10360, k.o. S.,

- da je sporna praonica-ostava prislonjena na južnu fasadu ostavice koja je položena između sporne praonice-ostave i prizemnog stana tužiteljice koji je položen na čest. zgr. 2739 (kat. čest. 5859/2), Z. 997, k.o. S.,

- da se spornoj praonici-ostavi pristupa preko dvorišta čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), Z. 10360, k.o. S.,

- da je sporna praonica-ostava u naravi zaseban objekt položen na zasebnoj čestici čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), Z. 10360, k.o. S. koja se razlikuje od čestice na kojoj je položen stan tužiteljice čest. zgr. 2739 (5859/2), Z. 997, k.o. S.,

- da je sporna praonica-ostava u odnosu na zgradu u kojoj se nalazi stan tužiteljice položena južno, a ako se gleda dvorište na kojem se nalazi praonica- ostava (čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), Z. 10360, k.o. S.), onda je ona položena u zapadnom dijelu dvorišta te ima ulaz preko dvorišta,

- da je uknjiženi vlasnik dvorišta (čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), Z. 10360, k.o. S.) na kojem je položena sporna praonica-ostava G. S., dok su uknjiženi suvlasnici stambene zgrade u kojoj je položen stan tužiteljice (čest. zgr. 2739 (5859/2), Z. 997, k.o. S.) fizičke osobe - parnične stranke iz ovog postupka, odnosno njihovi pravni prednici.

8. Usmeno saslušani vještaci R. i Š. (str. 140.-143. spisa) uspješno su otklonili prigovore tuženika. Oba vještaka su naglasili da je u konkretnom slučaju elaborat o etažiranju iz 2005. na koji se poziva tužiteljica (str. 74.-111. spisa) izrađen protivno pravilima struke jer je osnovni uvjet za etažiranje da su stan i njegovi pripatci položeni na istoj nekretnini u vlasništvu istih osoba, a čega nema u konkretnom slučaju. Naime, stan tužiteljice i sporna praonica-ostava su položeni na različitim česticama i u knjižnom vlasništvu različitih osoba.

9. Nalaze i mišljenja vještaka R. i Š. sud prihvaća kao logične, uvjerljive, izrađene po pravilima struke i dovoljno obrazložene.

10. Odredbom čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine“91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12), dalje ZV, propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

Odredbom čl. 162. st. 1. i 2. ZV-a propisano je kako vlasnik da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. S obzirom da je sporna praonica-ostava u naravi zaseban objekt položena na zasebnoj čestici čest. zem. 9234 (kat. čest. 5859/1), Z. 10360, k.o. S. te da je uknjižen vlasnik te nekretnine G. S., tužiteljica nije ovlaštena na podnošenje prave vlasničke tužbe.

Nadalje, presuda ovog suda P.-396/11 od 16. siječnja 2014., na koju se tužiteljica poziva kao dokaz stjecanja svog prava vlasništva, proizvodi pravne učinke samo u odnosu na Ž. Š., ne i u odnosu G. S. i tuženike. Naime,

pravomoćna sudska presuda djeluje između stranka na koje se odnosi te za njih predstavlja individualni zakon kojeg su one dužne poštivati u cijelosti (res iudicata facit ius inter partes). Kako G. S., uknjiženi zk vlasnik, nije sudjelovao u tom postupku, predmetna presuda ne proizvodi pravne učinke u odnosu na G. S..

Također, ne proizvodi pravne učinke niti u odnosu na tuženike.

Pregledom spisa proizlazi da u spisu ne priliježe niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je Ž. Š. (prodavatelj predmetne praonice-ostave) tu nekretninu stekao u odnosu na G. S., kao uknjiženog zk vlasnika. Stoga je ovdje za ukazati na pravilo o teretu dokaza. Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221. a. i čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

Stoga je dakle tužena dužna dokazati da je njezin prodavatelj Ž. Š.

predmetnu nekretninu stekao u odnosu na G. S., a što nije dokazala niti jednim dokazom. Time tužiteljica nije dokazala da je vlasnica predmetne nekretnine temeljem pravomoćne sudske presude (čl. 126. ZV-a), jer predmetna presuda ne proizvodi pravne učinke u odnosu na Grad Split (upisanog zk vlasnik) i tuženike s obzirom da nitko od njih nije sudjelovao u tom parničnom postupku.

Za istaknuti je i to da je kupoprodaja pravni osnov za sjecanje prava vlasništva nekretnina, a uknjižba je način stjecanja nekretnine. Kumulativnim ispunjenjem te dvije pravne pretpostave (titulus i modus) stječe se pravo vlasništva nekretnine – čl. 120. st. 1. ZV-a. S obzirom da je tužiteljica predmetnu nekretninu kupila od osobe koja nije upisani zk vlasnik, a niti ima dokaz o pravnom sljedništvu od upisanog zk vlasnika (G. S.) do svog prodavatelja (Ž. Š.) nije se uknjižila kao

vlasnica predmetne praonice-ostave, čime nije stekla vlasništvo, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 120. st. 1. ZV-a.

12. Slijedom navedenog na strani tužiteljice nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje prave vlasničke tužbe iz čl. 161. i 162. ZV-a.

Nadalje, je potrebno raspraviti jesu li na strani tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe predmnjevanog vlasnika.

13. Odredbom čl. 166. st. 1. ZV-a propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

Stavkom 4. istog članaka propisano je da predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.

14. Actio publiciana (čl. 166. ZV-a) je tužba kojom kvalificirani posjednik traži povrat stvari od posjednika kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Tom tužbom štiti se ustvari jače pravo na posjed. Aktivno legitimiran na podnošenje publicijanske tužbe je kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari. Stoga u toj tužbi tužitelj mora dokazati sve one elemente koji ga čine kvalificiranim posjednikom, a to je zakonitost i istinitost posjeda te da se stvar nalazi u posjedu tuženih i identitet stvari.

15. Saslušanjem tužiteljice i tuženika te čitanjem predmetnog kupoprodajnog ugovora i presude ovog suda P.-396/11 od 16. siječnja 2014., Z. 997 i 9234 k.o. S., sud je utvrdio:

- da je tužiteljica spornu praonicu-ostavu kupila od Ž. Š., koji nije bio,

niti upisani zk vlasnik, niti posjednik predmetne praonice-ostave,

- da tužiteljica nikada nije bila u posjedu predmetne praonice-ostave iz razloga što joj njezin prodavatelj Ž. Š. nije bio u stanju predati posjed navedene nekretnine i to iz razloga što su tuženici u dugogodišnjem posjedu te praonice- ostave.

16. Dakle, tužiteljica nije dokazala da bi, ikada bila, ikakav posjednik predmetne praonice-ostave, a što prvenstveno proizlazi iz njezinog iskaza (str. 153.- 155. spisa), ali i iskaza tuženika te priložene dokumentacije.

Slijedom navedenog tužiteljica nikada nije bila kvalificirana posjednica predmetne praonice-ostave, a posebno nije dokazala zakonitost i istinitost posjeda stečenog od upisanog zk vlasnika (G. S.).

17. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da je zgrada u V. 12. u S. stara zgrada, kao i dvorište s južne

strane, te se nalaze u zaštićenom prostoru koji se smatra kulturnim dobrom,

- da je ta zgrada, kao stara zgrada, imala praonicu u dvorištu,

- da su u toj zgradi stanovi, osim jednog stana u potkrovlju, bili nacionalizirani, a u njima su stanovali ljudi koji su imali stanarsko pravo, dok je u prizemlju bio poslovni prostor u kojem je bila bravarija,

- da se u prošlosti u predmetnoj praonici nalazio kotao za pranje (iskuhavanje) robe te da su se, danas vlasnici stanova u predmetnoj zgradi V. 12., S.,

a tada nositelji stanarskih prava, koristili tim kotlom za pranje robe, a stanarka K. N. je u tom kotlu prala (iskuhavala) vunu od koje je šivala štramce (prije današnjih nadmadraca na madrace su se stavljali štramci koji su se šivali od vune),

- da bravarija u prizemlju po logici stvari nije koristila praonicu, ali je zato bravarija izgradila i samostalno koristila tu ostavu koja se nalazi između praonice i stana tužiteljice,

- da je tužiteljica devedesetih godina prošlog stoljeća uselila u prostor bravarije i preuredila ga u stan u prizemlju u kojem danas stanuje, a ostavu bravarije koristi kao svoju ostavu,

- dakle, bravarija je samostalno koristila ostavu koja se nalazi između sporne praonice-ostave i stana tužiteljice (nekadašnje bravarije), a stanari iz svih ostalih stanova su koristili predmetnu praonicu-ostavu,

- nakon što su perilice za rublje postale standard, oni stanari koji su koristili predmetnu praonicu (tuženici i njihovi pravni prednici) izbacili su kotao za iskuhavanje robe i počeli tu prostoriju koristiti kao ostavu.

- stoga su dakle, tuženici zajedno sa svojim pravnim prednicima posjednici predmetne praonice-ostave od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas te da oni raspolažu ključem te prostorije, dok je ostava koja se nalazi između praonice i stana tužiteljice ostava koju je koristila bravarija (današnji stan tužiteljice),

- da se L. A. (pravna prednica prvotuženika) u ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamnom od 17. rujna 2001. navodi korištenje predmetne praonice (str.52. spisa).

18. Iskaze tuženika sud prihvaća kao logične i uvjerljive, jer se njihovi iskazi ukazuju kao životni, logični u uvjerljivi. Naime, predmetna zgrada i dvorište nalaze se u području koje je cijelo zaštićeno kao kulturno dobro, jer se tu nalaze stare zgrade koje su odraz starog načina života. Dosta starih zgrada u dvorištu ima nekadašnju praonicu. Naime, u prošlosti se rublje iskuhavalo u kotlovima pa su iz toga razloga praonice bile u dvorištu.

Također je bilo uobičajeno da su praonice bile u suvlasništvu svih suvlasnika zgrade. Međutim, u konkretnom slučaju nekadašnja praonica položena je na čestici zemlje koja je u vlasništvu G. S.. T. je posljedica činjenice da je stambena zgrada V. 12., S. čestica zgrade (čest. zgr. 2739 k.o. S.) koja ima

samo zemljište ispod zgrade, ne i okolno zemljište.

19. Prigovor tužiteljice da je predmetnim kupoprodajnim ugovorom iz 2006. bila formalno uvedena u posjed predmetne praonice-ostave (str. 166. spisa) neosnovan je u cijelosti. Naime, bitna je stvarna predaja posjeda koja se doista dogodila. U konkretnom slučaju iz navoda same tužiteljice proizlazi da ona nikada nije bila u posjedu predmetne praonice-ostave i da je u trenutku kupoprodaje znala da su tuženici u posjedu iste zbog čega je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora 2006. od tuženika tražila predaju posjeda (str. 153.-155. spisa). Nadalje, iz iskaza prodavatelja Ž. Š. jasno proizlazi da ni on nikada nije bio u posjedu predmetne praonice-ostave (str. 163. spisa) slijedom čega nije mogao tužiteljici predati posjed.

20. Slijedom svega navedenog proizlazi da tužitelja nije dokazala da bi bila kvalificirana posjednica predmetne praonice-ostave, a niti je dokazala da bi imala jače pravo na posjed od tuženika. Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za publicijansku tužbu – čl. 166. ZV-a.

21. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan u cijelosti. Za istaknuti je i to da sud na aktivnu legitimaciju pazi po službenog dužnosti, jer pitanje aktivne legitimacije spada u ispravnu primjenu materijalnog prava.

22. S obzirom da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za podnošenje, niti vlasničke tužbe (rei vindicatio), niti publicijanske tužbe (actio publiciana) rasprava o tome bi li joj pripadalo pravo na posjed ili suposjed predmetne praonice-ostave je bespredmetna.

22. Zbog svega navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Tuženiku pod 1.L. A. je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku:

za sastav odgovora na tužbu iznos od 400,00 kn, zastupanje na 8 ročišta (12.02.19.,

29.03.19., 27.02.20., 08.09.20., 04.11.20., 21.01.21., 17.03.21., 05.07.21.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 8.400,00 kn. Taj iznos uvećan je za 25% PDV-a što iznosi 2.100,00 kn. pa sveukupni trošak iznosi 10.500,00 kn. Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki II. izreke presude.

Tuženima pod 2. N. L. i pod 3 G. K. je obistinjen trošak

zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kn, zastupanje na 8 ročišta (12.02.19., 29.03.19., 27.02.20., 08.09.20., 04.11.20., 21.01.21., 17.03.21., 05.07.21.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 1.000,00 kn, za sastav 2 obrazložena podneska iznos od po 1000,00 kn, što ukupno iznosi 11.000,00 kn. Taj iznos uvećan je za 25% PDV-a što iznosi 2.750,00 kn i za iznos od 10% zbog zastupanja dva tuženika tako da sveukupni trošak iznosi 15.125,00 kn. Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 5. rujna 2022.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi

v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

(čl.335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika pod 1

pun. tuženika pod 2 i 3

u spis