REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Ulica S. Radića kbr. 81.

Poslovni broj: 48 K-245/18-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Josipu Klisoviću kao predsjedniku vijeća te Zvonimira Blažević i Jose Pletikosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje Blažene Vunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO Šibenik br. K- DO-662/2017 od 05. prosinca 2017. godine, na raspravi održanoj i zaključenoj 01. rujna 2022. godine, a odluke objavljene 05. rujna 2022. godine u prisutnosti optuženika i njegove braniteljice, odvjetnice I. P. R. i u odsutnosti zastupnika ODO Šibenik

p r e s u d i o  j e

I. Opt. M. M., OIB…, sin M. i pok. N. rođene N. K., rođen… u V., sa prebivalištem u V., državljanin RH, sa završenom SSS, neoženjen, bez djece, slabog imovnog stanja, nezaposlen, primatelj socijalne pomoći, lošeg imovnog stanja

k r i v  j e

što je 08. studenog 2017. godine, oko 23,00 sati, u V., ispred trgovine T. vidjevši oštećenog P. S. kako u alkoholiziranom stanju sjedi ispred trgovine, prišao mu sa ciljem da se nepripadno imovinski okoristi, pa ga uhvatio rukama za noge i podigao ih u zrak, uslijed čega je isti stražnjim dijelom glave udario o tlo, zadobivši tjelesnu ozljedu u vidu otvorene rane glave u predjelu zatiljka, nakon čega ga je još nekoliko puta udario nogom dok je ležao na tlu, pa mu iz stražnjeg džepa hlača uzeo novčanik, a iz kojeg je za sebe uzeo i zadržao sav novac koji se unutra nalazio, odnosno 2.500,00 kuna u raznim apoenima, čime je oštetio P. S. za navedeni iznos,

što je, dakle, uporabom sile protiv neke osobe oduzeo tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoji.

II. Time je počinio kazneno djelo protiv imovine, kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11:

III. Opt. M. M. se na temelju čl. 230. st.1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA OD 1 (jedne) GODINE I 6 (šest) MJESECI.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08) dužan je optuženik na ime imovinsko- pravnog zahtjeva platiti ošt. P. S., OIB…, iznos od 2.500,00 kuna.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženik se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužnicom ODO Šibenik br. K-DO-662/2017 od 05. prosinca 2017. godine, tužen je opt. M. M., za učin kaznenog djela protiv imovine, kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, na način pobliže naveden u izreci ove presude.

2. Opt. M. M. se na raspravi očitovao da se ne smatra krivim za učin utuženog kaznenog dijela, nakon čega je u svoju obranu naveo da ponavlja ono što je već izjavio pred ODO Šibenik, a to je da sporne prigode nije tukao ošt. P. S. i prijetio mu. Naime, te večeri oko 8 sati navečer, on je došao do trgovine ispred koje se nalazio s prijateljima i bio je toliko pijan da je sam pao na tlo. Nakon nekog vremena koje je oštećeni proveo s njim i društvom i prilikom čega je ošt. konzumirao alkohol, otišao je u trgovinu s namjerom da pozove hitnu pomoć s namjerom da se pomogne oštećenome, koji je bi polugol. Nadalje, opt. je potom izjavio da je i on u to vrijeme također konzumirao alkohol, da je konzumirao samo jedno pivo prije nego što je uzeo novčanik te je istaknuo da nije bacio oštećenog na tlo, već je on pao preko njega dok je sjedio na jednoj šipki, odmah do kolica namijenjenih za kupce trgovine. Tada su obojica pali na tlo, jer me ga je oštećeni povukao za rukav i tada je vidio taj novčanik i uzeo ga za sebe bez znanja i pristanka vlasnika tog novčanika, a to je upravo ošt. P. S.. Prilikom pada na tlo oštećenoga nije vidio da bi se isti ozlijedio, no istaknuo je da je ošt. došao na mjesto događanja s ozljedom na potiljku glave. Nije vidio o kakvoj se ozljedi radilo i ne zna prirodu ozljede, već je vidio samo da se ošt. drži rukom za taj dio glave. U tom društvu, prije nego što je pao preko njega, ošt. P. S. je bio s njima oko pola sata, no nije ništa govorio o toj rani, a kroz to vrijeme nije se stalno držao za tu ranu. Ošt. P. S. je otprije znao tu viđati i znali su se iz viđenja, ali nisu bili u prijateljskim odnosima i prije opisanog pada oštećenog na tlo, među njima nije bilo prepirki i svađe, već su se malo šalili oko ozljeda njegovog oca o kojima im je pričao. Nije tražio od oštećenog nikakav novac prije toga, a nakon što mu je uzeo novčanik, bio je u društvu s njim još desetak minuta, no za to vrijeme ošt. nije tražio novac i novčanik natrag. Na kraju svog iskaza opt. nije mogao pojasniti zašto je uzeo taj novčanik, no izjavio je da mu je žao i da je pogriješio.

3. U dokaznom postupku saslušani su ošt. P. S. i svjedok D. M. te je suglasnošću stranaka pročitana medicinska dokumentacija o ozljedama ošt. P. S., pročitan zapisnik o prepoznavanju optuženika od strane ošt. P. S., pročitan zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ošt. P. S., pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, pročitan zapisnik o prvom ispitivanju optuženika od 10. studenoga 2017. godine, pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka D. M. od 23. studenoga 2017. godine te svjedoka P. S. od 28. studenoga 2017. godine.

4. Cijeneći sve u postupku izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, nakon provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da je opt. M. M. počinio utuženo kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, za koje ga je i proglasio krivim.

5. Naime, iz iskaza ošt. P. S. proizlazi da je sporne prigode njegovom ocu jako pozlilo, a on kod sebe imao 2.500,00 kuna, koje mu je prethodno dao otac za nabavu bojlera i drugih sanitarnih elemenata. Zbog zdravstvenog stanja oca otišao je do obližnjeg dućana da zatraži liječničku pomoć za oca jer nije mogao naći mobitel u kući kako bih pozvao pomoć. Svjedok je također naveo da su kod trgovine T. bila tri čovjeka koja su mu pomogla i pozvala hitnu pomoć. Nakon što je hitna odvela njegovog oca, otišao se zahvaliti tim ljudima ispred trgovine, koja tada više nije radila te se ostao družiti neko vrijeme s njima. Tada je na raspravi prisutni optuženik počeo na njega vikati i pale su teške riječi, no nije mu uzvraćao. Optuženik mu je tada govorio da je on svog oca napao, pri tome ga vrijeđao i psovao raznim riječima. Zbog proteka vremena, svjedok se nije mogao sjetiti što je u potpunosti izjavio pred ODO Šibenik, ali i da u potpunosti ostaje pri tom iskazu i iza svega što je tada rekao.

5.1. Nakon što mu je pročitan njegov iskaz pred ODO Šibenik od 28. studenoga 2017. godine, kao što je to izjavio i pred ODO Šibenik, potvrdio je da je tada optuženik od njega tražio da mu da 200 kuna i pri tom mu prijetio raznim riječima pa tako i da će mu zapaliti kuću. Dok je sjedio na tlu naslonjen leđima i glavom na zid, optuženik mu je prišao i uhvatio ga za gležanj i vukao ga petnaestak sekundi, a kako ga je opt. trznuo uslijed svega je udario glavom u zid koji je bio iza njega. Oštećenik je potom decidirano naveo da mu je prilikom tog povlačenja, novčanik u kojem su se nalazili novci, ispao iz zadnjeg džepa hlača i da je tada opt. uzeo isti, da je to osobno vidio, a nakon čega se opt. udaljio s mjesta događaja. Napomenuo je da su oni u tom trenutku bili sami, jer su druga dvojica ljudi otišli svojim putem, a čitavo vrijeme optuženik je inzistirao prema njima da se udalje i da će on njega "riješiti".

5.2. Oštećeni P. S. je također izjavio da ga je opt. prije fizičkog napada doslovno utjerao u područje utora za kolica kojima se služe kupci prilikom kupnje u dućanu i nije mu dao da iziđe. Tada su ona dvojica bila još prisutna na mjestu događaja i govorila opt. da ga ostavi na miru, no oni su se tada udaljili i on je ostao sam sa napadačem. Tad je uslijedio napad kojeg je već opisao, a optuženik ga je toliko jako vukao za noge, da ga je podigao od tla, uslijed čega je udario glavom u zid na kojeg je bio naslonjen, a poslije i od tlo. Zbog siline udaraca sve mu se pomutilo i ne može sa sigurnošću reći da li mu je pri tome novčanik potpuno ispao iz džepa ili ga je optuženik dodatno istrgnuo, no jasno se sjeća da ga je uzeo, otvorio i vidio novac u njemu. Dok je ležao na tlu, opt. ga je udario par puta nogama no to nisu bili jaki udarci u glavu već više po nogama. Na raspravi prisutnog optuženika prepoznao je kao napadača i na policiji te je ostao pri imovinskopravnom zahtjevu od 2.500 kuna. Dodao je da je dan nakon tog događaja, mlađi od dvojice onih ljudi koji su na početku događaja bili s njima, nudio mu 100 kuna i rekao mu da mu to vraća njegov napadač, optuženik M. M. i da mi više ne može vratiti jer je sve ostalo potrošio na alkohol. Te večeri kad se sve to dogodilo, oštećenik je priznao da je i on konzumirao alkohol prije samog spornog događaja, no smatra da nije bio u jako alkoholiziranom stanju, normalno se ponašao i alkohol nije imao utjecaja na njegovo ponašanje.

5.3. Zbog proteka vremena, a prošlo je oko 5 godina, na raspravi oštećenik nije sa 100% sigurnošću mogao ustvrditi da je optuženik osoba koja ga je sporne prigode napala i uzela mu novac, no pred policijom je to sa 100% sigurnošću potvrdio. Prije sporne prigode nije bio ozlijeđen, nije prethodno napao svog oca, već je otac pao i u

tom padu zadobio posjekotinu dužine 7 cm. Što se tiče ono dvoje drugih ljudi koji su bili na početku događaja s njima, da je jedna od tih osoba bila mlađa, stara oko 25-30 godina, uredna, kulturna i pristojno odjevena, dok je stariji muškarac bio prosijed, star oko 60 i koju godinu i manje tjelesne građe. Na kraju svog iskaza, ošt. je izjavio da prije ovog događaja nije poznavao optuženoga.

5.4. Oštećeni P. S. je pred ODO Šibenik 28. studenoga 2017. godine, kao i na raspravi u bitnome naveo da je sporne prigode došao do trgovine T. u V., gdje se nalazio optuženik, kako bi zatražio liječničku pomoć za oca i da je pri tom kod sebe imao 2.500,00 kuna, koje je držao u stražnjem džepu hlača te da se nakon što je hitna pomoć došla po njegovog oca otišao zahvaliti ljudima ispred trgovine, među kojima je bio i optuženik. Tada je optuženik počeo galamiti na njega i tražio da mu da 200,00 kuna te mu prijetio da će mu zapaliti kuću. Identično kao i na raspravi, oštećenik je pred ODO Šibenik naveo da ga je opt. doslovno utjerao u područje utora za kolica kojima se služe kupci prilikom kupnje u dućanu i nije mu dao da iziđe, da ga je potom uhvatio za obje noge i podigao u zrak, uslijed čega je on udario tjemenom o beton i razbio glavu i da je tada osjetio da mu je napadač iščupao novčanik iz zadnjeg džepa, a nakon što ga je udario nekoliko puta nogom dok je ležao na tlu. Napadač se potom udaljio s novcem iz novčanika koji je uzeo.

6. Iz iskaza svjedoka D. M. proizlazi da se on sporne prigode nalazio u svom stanu u V., s kojeg ima jasan pogled na trgovinu T. u V. i koja je udaljena od njegovog stana oko 100 metara. Iako je bila noć, jasno je vidio što se događa ispred trgovine, budući je taj dio jako dobro osvijetljen i tada je vidio da je više osoba napalo jednu osobu, no ipak zbog udaljenosti nije vidio lica tih osoba i nije mogao prepoznati o kome se radi. U jednom trenutku ta napadnuta osoba našla se na podu i tada mu je jedan od tih koji su ga napadali uzeo nešto iz hlača, a njemu se učinilo da se radi o novčaniku. Zbog proteka vremena svjedok se nije mogao sjetiti da li je napadač više puta nasrtao na osobu koja je ležala na tlu, ne sjeća se da bi vidio da ga je napadač udario, već su se više gurali, uslijed čega je ovaj drugi pao na tlo te se ne sjeća da bi vidio da bi netko sa nekoga skidao odjeću. Čitav događaj odvio se jako brzo i trajao je oko dvije do tri minute. Dok se nalazio u stanu, vika i galama koja je dopirala sa mjesta događaja je privukla njegovu pažnju i zbog toga je počeo gledati što se to događa. Ne poznaje na raspravi prisutnog opt. te ne poznaje niti osobu koja se nalazila na tlu.

6.1. Nakon što je pročitan njegov iskaz pred ODO Šibenik od 23. studenog 2017. godine, svjedok je izjavio da se zbog proteka vremena ne može sjetiti svih detalja, no ukoliko je pred ODO rekao da je vidio samo jednog napadača, onda je logično je da je taj njegov iskaz točan i vjerodostojan. A isto to može reći i što se tiče djela iskaza koji se odnosi na to da je napadač više puta udarao osobu koja je ležala na tlu, odmicao se od njega i opet udarao, kao što se isto se odnosi na udarac nogom u tijelo. Na raspravi se nije mogao sjetiti da je napadač skinuo majicu s oštećenog, no ukoliko je to izjavio pred ODO, onda ostaje pri tome. Ono što se jasno sjetio na raspravi, a to je da je žrtva zapomagala u smislu da ga se prestane tuči. Isto tako po sjećanju mogu izjavio je da je napadač žrtvi uzeo taj neki predmet iz zadnjeg džepa hlača. Nakon što je sve završilo oštećeni je ostao ležati na tlu a napadač se udaljio s biciklom. Svjedok je također izjavio da nije bilo automobila na cesti između njega i mjesta na kojem se sve dogodila i u vrijeme kada se sve događalo, ali da bi ionako sve vidio jer je njegov stan na prvom katu, dok auti prolaze ispod. Ponovio je da je vidljivost bila jako dobra i mjesto je jako dobro bilo osvijetljeno.

6.2. Svjedok D. M. je pred ODO Šibenik 23. studenoga 2017. godine, kao i na raspravi, u bitnome izjavio identično te naveo da je sporne prigode bio u svom stanu u V., koji je udaljen oko 80 metara zračne linije od mjesta na kojem se dogodio utuženi događaj, da je njegovu pažnju privukla galama i nečije zapomaganje koja je dolazila s tog mjesta i koje je bilo jako dobro osvijetljeno zbog javne rasvjete te da je zbog toga i preglednost i vidljivost mjesta gdje se dogodio utuženi događaj bi8la dobra. Tada je s balkona stana vidio dvije osobe, od kojih je jedna ležala na tlu, dok ga je druga napadala i nasrtala više puta, prilikom čega je osoba koja je napadala udarila barem jedan puta osobu koja je bila na tlu. Prilikom tog napadanja, napadač je skinuo majicu s osobe koja je bila napadnuta, a napadnuta osoba je zapomagala i govorila da ga više ne tuče. Prilikom posljednjeg nasrtaja, svjedok je vidio da je napadač posegnuo rukom prema svome zadnjem džepu na hlačama, a zbog čega je svjedok zaključio da je uzeo nekakav predmet od napadnutoga i stavio ga u svoj džep. Svjedok je također posvjedočio da se potom napadač udaljio na biciklu u smjeru plaže hotela I. te da nije u stanju prepoznati niti napadača niti napadnutu osobu.

7. Iz medicinske dokumentacija o ozljedama ošt. P. S., proizlazi da su liječnica koja je nakon utuženog događaja i istog dana, a potom i liječnik specijalist, kod ošt. konstatirali hematom zatiljno te otvorenu ranu glave.

8. Iz zapisnika o prepoznavanju optuženika od strane ošt. P. S., proizlazi da je ošt. P. S. tom prigodom na taj zapisnik izjavio da je napadač prema njemu bio starosti od 45 do 50 godina, visok, jake tjelesne građe te da bi ga prema crtama lica sa sigurnošću mogao prepoznati, a nakon čega je upravo opt. M. M. prepoznao po crtama lica i fizičkom izgledu da je bio napadač na njega ove sporne prigode.

9. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ošt. P. S., proizlazi da je alkotest obavljen istoga dana u 23,35 sati te da je on sporne prigode bio pod dosta jakim utjecajem alkohola i da je imao 2,97 g/kg u litri izdahnutog zraka.

10. Iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, proizlazi da on nije osuđivan.

11. Dakle, nesporno je da je sporne prigode optuženik bio na mjestu događaja na koje je potom došao i oštećenik, da je oštećenik tada bio u jako alkoholiziranom stanju i to sa 2,97 g/kg u litri izdahnutog zraka, da je optuženik uzeo novčanik u kojem se nalazio novac bez pristanka oštećenoga te da mu taj novčanik i novac nije vratio.

12. Spornim ostaje da li je optuženik pri tom primijenio silu prema oštećenome, tukao ga i prisvojio novac od njega za iznos naveden u optužnici od 2.500,00 kuna.

13. Obrana optuženoga M. M. nije osnovana.

14. Naime, obrani optuženoga da sporne prigode nije tukao ošt. P. S., sud nije cijenio kao istinitu jer takva obrana opt. nije u suglasju s izvedenim dokazima. Nasuprot takvoj obrani optuženoga M. M., sud je punu vjeru poklonio iskazima oštećenoga P. S. i svjedoka D. M., za koje iskaze sud nije našao niti jedan razlog da posumnja u njihovu vjerodostojnost i istinitost i koji iskazi su kako u međusobnom suglasju te u suglasju s izvedenim materijalnim dokazima. Stoga tvrdnji opt. da sporne prigode nije tukao ošt., sud nije poklonio vjeru, budući on to s ničim u postupku nije dokazao. Suprotno njegovom iskazu, ošt. P. S. je detaljno, vremenski i činjenično logično opisao čitav tok događanja i pri tom dao sudu motiv za agresivno ponašanje optuženoga ove sporne prigode, a to je novac koji je oštećenik imao kod sebe. U tom smislu, logična je agresivnost i fizički napad na oštećenoga od strane optuženoga ove utužene zgode, a koji je napao oštećenoga nakon što mu on nije htio dati traženih 200,00 kuna. Isto tako logična je i upornost u primjeni sile prema oštećenome od strane opt., budući mu je jedno vrijeme uporno odbijao dati tih 200,00 kuna, a zbog čega je opt. i primijenio silu. Kada se iskazu oštećenoga doda iskaz svjedoka D. M., koji je u pogledu fizičkog napada na oštećenoga u suštini i u bitnome identičan iskazu oštećenoga, tada je sud tvrdnju opt. da sporne prigode nije primijenio silu prema ošt. ocijenio kao neistinitu te da je takva obrana opt. dana isključivo u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.

14.1. Tvrdnji opt. da sporne prigode nije uz primjenu sile bacio oštećenog na tlo, već da je ošt. pao preko njega dok je sjedio na jednoj šipki, odmah do kolica namijenjenih za kupce trgovine i da su tada obojica pali na tlo, jer ga je oštećeni povukao za rukav te da je tek tada vidio novčanik i uzeo ga za sebe bez znanja i pristanka vlasnika tog novčanika, sud također nije poklonio vjeru. Naime, nesporna je činjenica je da oštećenik prije tog pada na tlo nije padao i ozljeđivao se, a kada se tom doda suglasan iskaz svjedoka D. M., koji je iskazao identično kao i oštećenik, a to je da je vidio kako jedna osoba tuče drugu osobu dok ta osoba leži na tlu, da ta osoba zapomaže i moli napadača da ga ne tuče te da je oštećenik prepoznao u fazi istrage upravo optuženoga kao osobu koja ga je utužene zgode napala i tukla, ta da se ta tvrdnja opt. doima krajnje nelogična, neživotna pa i neistinita.

14.2. Tvrdnji opt. da utužene zgode nije tukao i primijenio silu prema ošt. i da je ošt. na mjesto događaja došao sa ozljedom glave na potiljku, sud također nije poklonio vjeru. To stoga što je potpuno nelogično i neživotno da ošt. ne bi sa takvom ranom na dijelu tijela koji je jako osjetljiv i bolan, razgovarao s ostalim prisutnima kroz pola sata koje je bio u društvu s okr. i ostalima, a što sam okr. navodi u svojoj obrani. Štoviše, prema opisu događanja od strane kako oštećenoga tako i svjedoka D. M., logično je i realno moguće da je rana na zatiljku ošt. nastala upravo u trenutku kada je opt. bacio na tlo oštećenoga, a što jasno i suglasno proizlazi iz oba ta iskaza. U tom smislu potpuno je nelogična i neživotna tvrdnja opt. da sporne prigode nije bilo prepirki i svađe između njega i oštećenoga, jer je sasvim životno i logično da je prije nego što je došlo da fizičkog napada na oštećenoga od strane optuženoga, došlo i do svađe, pa i prijetnji upućenih oštećenome, kao što to i sam oštećenik navodi.

14.3. Štoviše, potpuno je nelogična i neživotna tvrdnja optuženoga da sporne prigode, prije nego je otuđio novčanik od oštećenoga, nije od njega tražio novac, već je upravo potpuno životno i logično da je opt. napao fizički oštećenoga tek nakon što mu je on uporno odbijao dati 200,00 kuna koje je opt. prethodno tražio. A da je do fizičkog napada nesporno došlo, potvrdio je i svjedok D. M., kao što je to već navedeno u obrazloženju presude.

14.4. Tvrdnja opt. da oštećenik nije tražio od njega da mu vrati novčanik i desetak minuta nakon što mu je taj novčanik oduzeo, također je nelogična kada se zna i kada je nesporno da je u novčaniku doista bio novac i to 2.500,00 kuna.

15.4. Na kraju analize obrane opt. valja naglasiti da je potpuno nesuvisla tvrdnja opt. da ne može pojasniti zašto je uzeo novčanik od ošt., jer je nesporno da mu on taj novčanik i novac u njemu nikada nije vratio, a što jasno ukazuje da je motiv za oduzimanje tog novčanika bio upravo to da dođe do novca u njemu, a koji novac je ošt. uporno odbijao dati opt. prije fizičkog napada na njega i primjene sile prema njemu od strane optuženoga.

16. Suprotno iskazu optuženoga, iskazu oštećenoga P. S., sud je poklonio punu vjeru. To stoga što opt. s ničim nije doveo u pitanje vjerodostojnost tog iskaza, što je ošt. logički povezano, detaljno i u logičnom vremenskom slijedu opisao čitav događaj o kojem je iskazivo te što ošt. nema motiv za eventualno svjedočenje, budući opt. prije ovog utuženog događaja nije poznavao ili barem bio s njim u bliskim ljudskim ili poslovnim odnosima. Štoviše, iskaz ošt. je u potpunom suglasju s medicinskom dokumentacijom o njegovim ozljedama i zapisnikom o prepoznavanju optuženika.

16.1. U vezi nesporno visokog stupnja alkoholiziranosti ošt. ove utužene zgode, za navesti je da navedena količina alkoholiziranosti od čak 2,97 g/kg doista dovodi u pitanje mogućnost prepoznavanja stvarnosti u vrijeme događanja ove sporne prigode, pa onda i time vjerodostojnost njegovog iskaza. Međutim, kako je iskaz ošt. u suglasju s iskazom svjedoka D. M., ali i gore navedenim materijalnim dokazima te kako opt. s ničim nije doveo u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaz, sud je i unatoč doista visokoj prisutnosti alkohola u organizmu ošt., njegovom iskazu poklonio punu vjeru. Pri tom je sud njegovo objašnjenje o razlici u njegovim iskazima danim na raspravi i pred ODO Šibenik, ocijenio potpuno logičnim, a sve kada se uzme u obzir da je logično, pa i životno, da se zbog proteka vremena od čak pet godina, oštećenik nije sa sigurnošću mogao na raspravi sjetiti svih detalja utuženog događaja o kojima je prethodno dao iskaz pred ODO Šibenik.

17. Isto tako, iskazu svjedoka D. M., sud je također poklonio punu vjeru, budući opt. s ničim nije doveo u pitanje vjerodostojnost tog iskaza, a svjedok je logički povezano, detaljno i u logičnom vremenskom slijedu opisao čitav događaj o kojem je svjedočio. Štoviše, iskaz svjedoka je u potpunom suglasju s medicinskom dokumentacijom o ozljedama i samim iskazom ošt. P. S. Također je bitno za istaknuti da svjedok ne poznaje niti opt. niti ošt. te stoga nema motiv za eventualno svjedočenje i kao takav nije zainteresirani svjedok. Isto kao i u vezi razlike u iskazima ošt., sud je svjedokovo objašnjenje o razlici u njegovim iskazima danim na raspravi i pred ODO Šibenik, ocijenio potpuno logičnim, a sve kada se uzme u obzir da je logično, pa i životno, da se zbog proteka vremena od čak pet godina, svjedok nije sa sigurnošću mogao na raspravi sjetiti svih detalja utuženog događaja o kojima je prethodno dao iskaz pred ODO Šibenik.

18. Kazneno djelo razbojništva čini onaj tko upotrebom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njen život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji. Radi se o složenom kaznenom djelu kod kojeg se radnja počinjenja pojavljuje kao jedna ili više radnji, a koje inače svaka za sebe već predstavljaju kazneno djelo i koja djela ulaze u sastav složenog kaznenog djela razbojništva i time gube svoju samostalnost, prilikom čega oporaba sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njen život ili tijelo moraju biti uperene protiv osobe, a ne prema nekoj stvari. Dovršeno je oduzimanjem stvari, a ako je pri počinjenju djela nanesena tjelesna ozljeda, ona je konzumirana razbojništvom, osim kada je ošt. nanesena teška tjelesna ozljeda i tada se radi o stjecaju kaznenih djela te je kao oblik krivnje potrebna namjera.

19. Dakle, kada se analiziraju iskazi oštećenoga P. S., svjedoka D. M. i iskaz samog optužnoga, tada nema nikakve dvojbe da međusobni odnosi optuženoga nisu bili bliski, ali ni narušeni prije utuženog događaja, a što ukazuje na to da oštećenik nije imao motiva za lažno svjedočenje i terećenje optuženoga. Sagledavajući u tom kontekstu te odnose i imajući na umu da su se opt. i ošt. jedno kratko vrijeme istoga dana kada je i počinjeno kazneno djelo kratko družili, da je opt. najprije tražio novac od oštećenoga, a oštećeni mu ga nije dao, kao i nespornu ozljedu da potiljku oštećenoga te nespornu činjenicu da je opt. bez pristanka oštećenome oduzeo novčanik, kao i nespornu činjenicu da mu taj novčanik i sve što se u njemu nalazilo nije vratio, tada se iskazi ošt. P. S. i svjedoka D. M. ukazuju posve logičnima i životnima, kao i opis tijeka čitavog događanja sa okrivljenikom, u kojemu je isti primijenio silu prema ošt., fizički ga napao i potom mu i oduzeo novčanik u kojem se nalazio novac. Štoviše, kada se ima na umu da je opt. u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio nezaposlen, tada je njegov motiv da od oštećenoga, koji mu je prethodno odbio dobrovoljno dati novac, uz uporabu sile oduzme taj novac, više nego očit i vjerodostojan.

19.1. Pri tom je bitno za navesti da za ostvarenje bića ovog kaznenog djela nije od odlučne važnosti da li je opt. došao do novčanika oštećenoga na način da mu je istrgnuo novčanik iz džepa hlača kao što to ošt. tvrdi ili je već ispali novčanik prisvojio podigavši ga sa tla, kao što to sam opt. tvrdi.

20. Kada se svemu navedenome doda i to da predmet ovog kaznenog djela može biti samo tuđa pokretna stvar i to tuđa u odnosu na počinitelja terećenog kaznenog djela te da pri tom nije odlučno je li oštećenik P. S. bio vlasnik ili nije novca u iznosu od 2.500,00 kuna koje mu je opt. otuđio, tada se na temelju svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog suda nameće zaključak da je nesumnjivo da je opt. utužene zgode upotrijebio silu u smislu fizičke snage prema ošt., a potom mu oduzeo novčanik u kojem je bilo 2.500,00 kuna s ciljem da to i prisvoji.

21. Time su se u tako opisanom ponašanju optuženoga M. M. ostvarila obilježja kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

22. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženika sud je istom od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da nije osuđivan, da je na raspravi izrazio žaljenje što je oštećenome oduzeo novčanik u kojem je bio novac, da je s priznanjem da je sporne prigode protupravno otuđio novčanik i novac od ošt. rasvijetlio jednu od odlučujućih činjenica u vezi s počinjenjem djela i na taj način ipak nešto i pridonio ekonomičnosti i efikasnosti ovog sudskog postupka, da sud nema podataka da se nakon počinjenja ovog kaznenog djela opt. nije držao pozitivnih pravnih propisa te da utužene zgode ipak nije otuđio veći iznos novca od oštećenoga, dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir da je djelo počinio iz koristoljublja, iskazanu upornost u činjenju ovog kaznenog djela, a na što ukazuje da je na oštećenoga nasrtao u više navrata i da je ošt. pri tom zadobio lakšu tjelesnu ozljedu te da je očito jako alkoholizirano stanje ošt., pa stoga i njegovu fizičku nemoć da se odbrani od njegovog fizičkog napada, iskoristio utužene prigode i napao ošt. u cilju da mu oduzme novac, pa je cijeneći težinu počinjenog kaznenog djela za koje je propisana kazna od jedne do deset godina zatvora, te stupanj kaznene odgovornosti optuženika, istome izrekao kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci, smatrajući da će se u konkretnom slučaju upravo izricanjem te kazne i uzimajući u obzir otegotne okolnosti nađene na strani optuženika, a koje pretežu u odnosu na olakotne okolnosti, u cijelosti ostvariti ciljevi i svrha kako generalne, tako i specijalne prevencije.

23. Oštećeni P. S. je pred ODO Šibenik, a potom i na raspravi pred sudom, postavio imovinskopravni zahtjev od 2.500,00 kuna, u kojem iznosu je i naznačena šteta oštećenome u optužnom aktu. Sud je oštećenome dosudio imovinsko-pravni zahtjev u tom iznosu, budući je u postupku kao nesporno utvrđeno da bi upravo za taj iznos optuženik oštetio oštećenoga otuđenjem njegovog novčanika u kojem je bio taj novac, pa je temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 opt. obavezan na ime imovinsko- pravnog zahtjeva oštećenome P. S., OIB… platiti 2.500,00 kuna.

24. Na temelju čl. 148. st. 6. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i t. 6. ZKP-a optuženi M. M. je oslobođen plaćanja troškova ovog kaznenog postupka, budući bi ti troškovi ugrozili njegovo redovito uzdržavanje, a sve imajući na umu da on nije zaposlen, da nema primanja i da je lošeg imovnog stanja.

U Šibeniku, 05. rujna 2022. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Josip Klisović, v.r.