Posl. broj: P-1605/2019-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
Labin, G. Martinuzzi br. 2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Erice Golja, u pravnoj stvari tužitelja H.M. iz M., … , OIB: … , zastupanog po
punomoćnici I. Z., odvjetnici iz ZOU I. Z. i I.Z.B.,
odvjetnicama iz Labina, protiv tuženice E. b. d.d., OIB: …R. …, zastupane po punomoćniku D. M.,
odvjetniku iz OD M., K. & p. d.o.o. iz Z., radi isplate, 5. rujna 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj H. M. je 7. lipnja 2019. dostavio ovom sudu tužbu protiv tuženice E.b. d.d., radi isplate.
2. U podnesku uz odgovor na tužbu tuženica je putem punomoćnika dostavila i prigovor mjesne nenadležnosti, u kojem navodi da je odredbom čl. 14. Ugovora o kreditu broj 5102172892 od 30. prosinca 2004. godine ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, da su time ugovorne strane, ovdje parnične stranke, ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika, i to odredbe čl. 46. i 48. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14. Nadalje, proizlazi da sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost za suđenje ustanovljena zakonom su istovjetni, te tuženik smatra da je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.
3. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. Gž-1074/2020-2 od 13. studenog 2020. godine, ukinuto je ovosudno rješenje posl.br. P-1605/2019-18 od 7. rujna 2020. kojim je odbijen prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.
Posl. broj: P-1605/2019-30
4. U uputi Županijskog suda stoji kako su pravilnom primjenom odredbi ZPP-a o mjesnoj nadležnosti za suđenje u ovom sporu izberivo mjesno nadležni Općinski sud u Rijeci shodno odredbi članka 48.st.1.ZPP-a, kao općemjesno nadležni sud na čijem se području nalazi registrirano sjedište tuženika, tako i Općinski sud u Pazinu kao sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica izvan sjedišta tuženika, u povodu čije je djelatnosti nastao spor, sukladno odredbi članka 59. ZPP-a. Kako tuženik osporava da ima poslovnu jedinicu na području prvostupanjskog suda, koja bi kao njegova podružnica bila upisana u sudski registar, da nije utvrđeno je li ta poslovica upisana u sudski registar kao podružnica tuženika.
5. Prigovor tuženice je u cijelosti neosnovan.
6. U odnosu na prigovor tuženika da ovaj sud nije mjesno nadležan budući da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Rijeci valjalo je primijeniti Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07. i 125/07., dalje: ZZP) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
7. Prema čl. 96. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. Prema čl. 98. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Čl. 102. st. 1. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
9. Navedene odredbe sadrže i čl. 49., 51. i 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine”, broj 41/2014, 110/2015 i 14/2019), koji je sada na snazi, a koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993, dalje - Direktiva).
10. U konkretnom slučaju tužitelj je sklopio ugovor s tuženicom koja je unaprijed formulirala i ponudila njegovo sklapanje uz prihvaćanje svih uvjeta sadržanih u formularu bez ikakvih izmjena, a tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Prema stavu ovoga suda, a uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora, u konkretnoj situaciji odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane Banke, ovdje tuženice sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, takva bi ugovorna odredba za tužitelja izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka, pa je stoga odredba o mjesnoj nadležnosti nepoštena i kao takva ništetna.
Posl. broj: P-1605/2019-30
11. U navedenom pravcu na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020. usvojen je zaključak da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.
12. Takav stav suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Suda Europske unije od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98, prema kojem prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ako su ispunjene slijedeće pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13. Također, odredbom čl. 19. l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16) propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
14. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj oduci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l. ZPK mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.
15. Tužitelj je adresu prebivališta naznačio u tužbi pri čemu nije bio dužan uz tužbu dostaviti službenu ispravu iz koje bi proizlazilo da je u vrijeme podnošenja tužbe njegova adresa prebivalište bila upravo na području mjesne nadležnosti suda prvog stupnja, a da tužitelj ima prebivalište na nekoj drugoj adresi tuženik niti ne tvrdi.
16. Također, odredbom čl. 59. Zakona o parničnom postupku (53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, ZPP) određeno je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica.
17. Po mišljenju ovog suda, činjenica da je u sudskom registru upisano samo sjedište tuženice, a da nije upisana poslovna jedinica kao podružnica u Labinu, nije odlučna za ocjenu mjesne nadležnosti suda u smislu odredbe članka 59. ZPP-a, a to iz razloga što se svaka poslovna jedinica za razliku od podružnice ne upisuje u sudski registar, odnosno
Posl. broj: P-1605/2019-30
pojam podružnice ne može se poistovjetiti s pojmom poslovne jedinice. Naime, svako obavljanje djelatnosti izvan sjedišta društva ne znači da društvo mora imati podružnicu.
18. Očigledno je, nadalje, da poslovne prostorije tuženice u Labinu u kojima je tužitelj s tuženicom sklopio Ugovor o kreditu predstavljaju njegovu poslovnu jedinicu, jer se unutar iste obavlja djelatnost tuženice izvan njezinog sjedišta.
19. Poslovni prostor tuženice u Labinu, u kojem je sklopljen ugovor, dakle, jest poslovna jedinica u smislu odredbe članka 59. ZPP-a, a ispunjene su i ostale pretpostavke iz te zakonske odredbe, odnosno poslovna jedinica se nalazi izvan sjedišta tužene pravne osobe i spor je nastao u povodu djelatnosti te jedinice.
20. Polazeći od svega navedenog tužitelj se legitimno opredijelio za nadležnost Općinskog suda u Pazinu, kojem je i podnio tužbu u ovom predmet, pa je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti u cijelosti neosnovan.
21.Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Labinu, 5. rujna 2022.
S U T K I N J A :
Zdenka Raguž Zupičić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženice
