Poslovni broj: 21. Pr-347/2021-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužitelja J.Ć. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R.M.B., odvjetniku iz P., protiv tuženika Zavoda iz O. OIB: ..., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, B.M., odvjetnika iz O., u zamjeni za R.M.B. i punomoćnice tuženika M.Č.P., diplomirane pravnice, a objave 5. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavodu iz O., OIB: ..., isplatiti tužitelju J.Ć. iz O., OIB: ..., ukupan bruto iznos od 4.573,04 kn/606,95 eur (slovima: četiritisućepetstosedamdesettrikunečetirilipe/šestošesteuradevedesetpetcenta), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 333,80 kn od 15. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 333,82 kn od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 333,80 kn od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 333,80 kn od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 333,80 kn od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 333,81 kn od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 335,24 kn od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 335,25 kn od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 335,24 kn od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 335,25 kn od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 335,25 kn od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 335,24 kn od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 335,24 kn od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 223,50 kn od 15. veljače 2017. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. U dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn/248,86 eur (slovima:tisućuosamstosedamdesetpetkuna/dvjestočetrdeset osameuraosamdesetšestcenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 5. rujna 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 122,63 kn (slovima:stodvadesetdvijekunešezdesettrilipe).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj putem punomoćnika kao radnik potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Kako je tuženik obračunavao tužitelju sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, osim plaće za siječanj 2017. s osnovicom od 5.211,02 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn, tužitelj potražuje na ime razlike plaće iznos od ukupno 4.695,67 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće. Podneskom od 31. siječnja 2022. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, sukladno obračunu razlike plaće koji je u spis dostavio tuženik, te potražuje iznos od ukupno 4.573,04 kn bruto.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako Sporazum o osnovici, Dodatak sporazumu i Izmjene i dopune dodatka sporazumu nisu kolektivni ugovori, jer sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se, izravno i neposredno, mogla primijeniti. Osim navedenog, tuženik ističe i da isti nisu bili na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor, prvenstveno jer sklapanju kolektivnog ugovora (svih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredbi Zakona o radu, s obzirom na to da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih i pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom GSV-a, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi čl. 186. Zakona o radu odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu, što govori da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor (sporazum obveznog prva), a ne kolektivni ugovor radnog prava. Nadalje, tuženik osporava pravnu valjanost odnosno ističe prigovor ništavosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a time i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, s obzirom na to da je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani sindikata bilo nedostataka u pogledu potpisnika istih odnosno nedostatka potpisa od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Osim toga, ističe da nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Podneskom od 17. siječnja 2022. tuženik je u spis dostavio obračun razlike plaće tužitelja za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., te je na ročištu 5. rujna 2022. prihvatio smanjenje tužbenog zahtjeva od strane tužitelja, a sukladno svom izračunu.

3. U podnesku od 27. srpnja 2021. tužitelj navodi da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, da je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisano da ugovorne stranke zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima utvrđenim u tim dokumentima, zbog čega tužitelj smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, te da su ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna za primjenu više osnovice plaće. Osim toga, navodi da izmjene i dopune kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju protivno zakonu biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu, obračun razlike plaće od 20. kolovoza 2021. i obračunske isprave. Sud nije izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koju su u spis priložili tužitelj i tuženik, jer se radi o izvorima prava koji su poznati sudu, a niti u sudske odluke koje je u spis dostavio tužitelj.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. Naime, nesporno je da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju što je vidljivo i iz Ugovora o radu, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik obračunavao plaću tužitelju po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017., što je vidljivo i iz obračunskih isprava. Nije sporan ni tuženikov izračun manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u iznosu od ukupno 4.573,04 kn bruto. 7. Sporna je pasivna legitimacija, te pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da li se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. može govoriti o kolektivnom ugovoru, kao i da li tužitelj ima pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje, odnosno da li su ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

8. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju, te da je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju plaću, sukladno važećim propisima (čl. 90. Zakona o radu - NN 93/14 - u nastavku teksta ZR).

9. Vlada Republike Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili su 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009., povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini, a da se primjenjuje od 1. siječnja svake godine.

10. Vlada Republike Hrvatske i gore navedeni sindikati javnih službi sklopili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. II utvrđeno je da se danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. U čl. III ugovoreno je da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto.

11. Nadalje, Vlada Republike Hrvatske i isti sindikati sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te je izmijenjen čl. III, kojim je sada određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Članak XI je također izmijenjen, te je utvrđeno da se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

12. Neosnovano tuženik osporava primjenu i pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., navodeći da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Stoga, okolnost da je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama potpisan od strane osam potpisnika, a Izmjene i dopune od strane sedam, ne utječe na pravnu valjanost. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, jer je taj sindikat parafirao Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Osim toga, tuženik ničim nije dokazao niti da je prilikom donošenja navedenih akata povrijeđena procedura iz Zakona o radu, da nije sporazumno uspostavljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno da nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću.

13. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. usvojen je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

14. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ne odnosi se na povrat osnovice, odnosno na čl. III Izmjena i dopuna, kojim je određena visina osnovice od 5.415,37 kn bruto.

15. U čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom čl. 3. istog zakona propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovog zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

16. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 31. srpnja 2007. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07). Odredbom čl. 49. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

17. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 4. listopada 2010. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10). Odredbom čl. 51. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

18. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 12. prosinca 2012. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Odredbom čl. 51. st. 2. ponovno je propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

19. Kako je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, neosnovan je prigovor tuženika da se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne može govoriti o kolektivnom ugovoru.

20. Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. (NN 123/16) određeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017.

21. Prema čl. 192. st. 1. ZR-a kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

22. Iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske od 28. kolovoza 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz priopćenja od 27. studenog 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

23. Iz Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

24. Prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 157/14) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada.

25. Kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske utvrđeno da je u utuženom razdoblju došlo do rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto, odnosno da je bruto domaći proizvod bio veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod bio veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%, a imajući u vidu da su podaci za treće tromjesečje od 27. studenog 2015., sud suprotno prigovoru tuženika, nalazi da su se već tada ispunili uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), odnosno za primjenu više osnovice od 5.415,37 kn bruto u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn bruto temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016., kao i u odnosu na osnovicu od 5.211,02 kn bruto temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća za siječanj 2017.

26. Iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

27. Naime, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su sastavni dio kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, osnovica za obračun plaća u javnim službama od 5.415,37 kn bruto primjenjivati će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama, pri čemu se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, odnosno do 26. listopada 2016., a kako je odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, očito je da je primjena osnovice produljena do 26. siječnja 2017.

28. Obzirom na navedeno, sud smatra da tužitelju pripada ukupan bruto iznos od 4.573,04 kn/606,95 eur (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u nastavku teksta ZPP) za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan u dijelu zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu, budući da isti dospijevaju tek s isplatom.

29. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (zakonske zatezne kamate na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu), zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja putem odvjetnika. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - u nastavku teksta Tarifa), trošak sastava obrazloženog podneska od 27. srpnja 2021. kojim odgovara na navode odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 5. rujna 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife) što je ukupno 1.500,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 375,00 kn, sveukupno iznosi 1.875,00 kn/248,86 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 5. rujna 2022. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. U preostalom dijelu, koji se odnosi na sastav podneska od 31. siječnja 2022., zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen je kao neosnovan, budući da je tužitelj imao obračunske isprave i da je tužbeni zahtjev mogao precizirati već u tužbi. Naime, tužitelj je podneskom od 31. siječnja 2022. smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na siječanj 2017. obzirom da je osnovica plaće bila 5.211,02 kn, a ne 5.108,84 kn, kao za ostale utužene mjesece, što je tužitelju bilo poznato i u vrijeme podnošenja tužbe.

30. Obzirom da smanjenje tužbenog zahtjeva ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe, a imajući u vidu da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 122,63 kn, sukladno izračunu tuženika, na što je tuženik pristao, na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

Osijek, 5. rujna 2022.

Sudac

Saša Rešetar, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi