Poslovni broj: UsI-1529/22-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: K. S. iz S., zastupan po opunomoćeniku S. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poništavanja rješenja, 05. rujna 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21- 01/358, URBROJ: 513-04-22-2 od 31. ožujka 2022. godine i poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-471-02/21-01/178, URBROJ: 513-07-01-21-2 od 11. lipnja 2021. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 31. ožujka 2022. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 11. lipnja 2021. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu je nakon provedenog nadzora porijekla imovine za 2019. godinu utvrđena dodatna obveza poreza na dohodak i pripadajućeg prireza.

Tužitelj u tužbi ukazuje na to da je u 2019. godini jedan BMW, kupljen na njegovo ime, zapravo stekao i platio njegov sin D. S., koji je novčana sredstva za to stekao i pozajmicom od D. M..

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U poreznom nadzoru i u prvostupanjskom poreznom rješenju je utvrđeno da je tužitelj tokom 2019. godine ostvario ukupne primitke od 18.320,62 kn i ukupne izdatke od 1.374.423,26 kn. U te izdatke ulazi i kupnja kuće, dva BMW-a i jednog mopeda.

Tužitelju su potom u primitke ubrojeni i primici njegove nevjenčane supruge M. K. od prodaje nekoliko njezinih nekretnina (1.190.745,35 kn), od prodaje njezinog vozila (83.500,00 kn) i novčana sredstva naslijeđena od njezinog oca (5.216,66 kn). Utvrđeno je da je preostala razlika nedokazanih prihoda od 76.640,63 kn, što je dalje uzeto kao osnovica za obračun poreza na dohodak i pripadajućeg prireza za 2019. godinu.

Porezno tijelo nije prihvatilo tvrdnje iz upravnog postupka o tome da bi jedan kupljeni BMW platio sin tužitelja D. S. (85.000,00 kn), jer je utvrđeno da D. S. u prethodnim godinama nije imao dovoljno primanja iz kojih bi financirao spomenuti izdatak.

Porezno tijelo također nije prihvatilo navod iz prigovora na zapisnik o poreznom nadzoru koji se odnosi na dostavljenu pisanu izjavu S. M. o tome da je D. S. pozajmio 38.500,00 kn. Naime, porezno tijelo je utvrdilo da u toj izjavi S. M. od 16. travnja 2021. godine stoji da bi mu se pozajmica trebala vratiti do kraja 2021. godine, a istovremeno je utvrđeno da je kupljeni BMW dalje preprodan još 2020. godine za 82.500,00 kn. Porezno tijelo je također navelo da nije dokazan ni novčani tok transakcija od S. ..

Porezno tijelo nadalje nije prihvatilo ni navode da je novčana sredstva imala i nevjenčana supruga D. S. V. H., jer iako je ona bila zaposlena, nije dokazan novčani tok, odnosno bankovne evidencije o izvršenim plaćanjima.

Tužitelj u žalbi u upravnom postupku uopće više nije spominjao pozajmicu D. S. od S. M., ali upravo na toj navodnoj pozajmici temelji svoju tužbu u ovom upravnom sporu.

Razmatrajući tužbene navode, odnosno pozivanje tužitelja na to da je 2019. godine jedan BMW na njegovo ime zapravo kupio njegov sin D. S. - pa i sredstvima pozajmljenim od S. M. - sud je analizom dostupne materijalne dokumentacije zaključio da se takvi tužbeni navodi ne mogu prihvatiti.

U postupku poreznog nadzora je najprije priložena ovjerena izjava D. S. od 08. veljače 2021. godine u kojoj on samo spominje „vlastita sredstva“ za kupnju vozila. D. S. se potom 03. ožujka 2021. godine dodatno pisano očitovao i naveo vlastite prihode od rada, štednju i pomoć svoje nevjenčane supruge V. H.. Ni u ovom pisanom D. S. uopće nije spomenuo pozajmicu od S. M..

S. M. je svoju izjavu o pozajmici 38.500,00 kn 2019. godine D. S. za kupnju osobnog vozila sastavio tek 16. travnja 2021. godine, a u njoj spominje povrat dane pozajmice do kraja 2021. godine - iako je sporni BMW dalje preprodan još 2020. godine za 82.500,00 kn, što je značajno više od iznosa navodne pozajmice od 38.500,00 kn.

D. S. se onda tek u svojoj novoj pisanoj izjavi od 21. travnja 2021. godine po prvi put pozvao na pozajmicu od S. M..

Ocjena je ovog suda da su upravna tijela pravilno odbila prihvatiti kao vjerodostojno pozivanje tužitelja na navodno financiranje kupnje BMW-a 2019. godine po D. S., kojem bi navodno D. M. tada dao novčanu pozajmicu.

U tom smislu sud ukazuje na to da D. S. ni u svojoj ovjerenoj izjavi od 08. veljače 2021. godine ni u svom pisanom očitovanju od 03. ožujka 2021. godine nije spominjao pozajmicu od S. M., iako je pritom u pisanom očitovanju od 03. ožujka 2021. godine detaljno precizirao vlastite prihode.

Nadalje, sasvim je nelogično da S. M. u svojoj pisanoj izjavi od 16. travnja 2021. godine najprije navodi da je D. S. 2019. godine pozajmio 38.500,00 kn za kupnju osobnog vozila, a da potom navodi da će mu pozajmljeni iznos biti vraćen do kraja 2021. godine - jer je još porezno tijelo utvrdilo da je sporni BMW kupljen 2019. godine i još 2020. godine dalje preprodan i to za 82.500,00 kn, što je značajno više od navodne pozajmice D. S. od 38.500,00 kn koja bi se trebala vratiti do kraja 2021. godine.

Sud stoga smatra da su upravna tijela pravilno otklonila vjerodostojnost pozivanja na navodnu pozajmicu S. M. D. S..

Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje S. M., s obzirom na to da je njegova pisana i ovjerena izjava od 16. travnja 2021. godine u cijelosti jasna pa nije bilo potrebe za njezinim dodatnim razjašnjavanjem. To ne utječe na činjenicu da je istovremeno po ocjeni suda ta izjava S. M. nevjerodostojna.

Sud je odbio i prijedlog za saslušanje V. H., jer je ocijenio da su upravna tijela također pravilno zaključila kako nije dokazan novčani tok, odnosno platne transakcije između nje i D. H.. U tom smislu sud prihvaća i ocjenu tuženika u osporavanom drugostupanjskom rješenju o neprihvaćanju pisane izjave D. H. o njegovoj dugogodišnjoj štednji i o primicima njegove nevjenčane supruge, s obzirom na promjenu stava u žalbi u upravnom postupku u pogledu izvora njegovih sredstava. Naime, u postupku poreznog nadzora je bilo izvršeno pozivanje i na štednju D. S. i na primitke njegove nevjenčane supruge i na pozajmicu od S. M., dok se u žalbi na prvostupanjsko porezno rješenje ova navodna pozajmica od S. M. više uopće nije spominjala.

Sud je odbio i prijedlog za saslušanje tužitelja, jer je tužitelj sve svoje relevantne činjenične i pravne navode mogao istaknuti u tužbi i na raspravnom ročištu.

Iz svega proizlazi da tužitelj za 2019. godinu doista nije dokazao izvor prihoda za svoje visoke izdatke u razlici iznosa od 76.640,63 kn.

Na temelju čl. 88. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16 i 106/18 - ZPD) Porezna će uprava u toku prikupljanja i usporedbe podataka bitnih za oporezivanje fizičkih osoba utvrditi drugi dohodak ako izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani. Postupak usporedbe podataka bitnih za oporezivanje je pak detaljno propisan u čl. 88. st. 2. ZPD-a.

Na temelju čl. 76. st. 1. ZPD-a drugim dohotkom se smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih podataka s druge strane. Također, na temelju čl. 12. st. 1. ZPD-a dohodak je razlika između primitaka ostvarenih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u tom istom poreznom razdoblju.

Na temelju čl. 89. st. 9. ZPD-a izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine se moraju temeljiti na vjerodostojnim ispravama. S obzirom na to da tužitelj u konkretnom slučaju nije vjerodostojnim ispravama dokazao izvor preostalih sredstava za svoje izdatke u 2019. godini od 76.640,63 kn, pravilno je i zakonito u upravnom postupu njemu na tu poreznu osnovicu utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak i pripadajućeg prireza.

U tom smislu sud posebno napominje da se izdatak za sporni BMW - zbog nepostojanja odgovarajućih vjerodostojnih isprava koje bi ukazivale na suprotno - treba pripisati upravo tužitelju, na čije ime je to vozilo i stečeno, jer se na taj način upravo njemu povećala gospodarska snaga, što znači da se na temelju čl. 11. st. 4. ZPD-a njemu treba pripisati i razlika primitaka od 76.640,63 kn, za koju razliku tužitelj nije dokazao izvor stjecanja.

Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), a onda je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška, jer je tužitelj ovaj upravni spor u cijelosti izgubio.

U Zagrebu, 05. rujna 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.