Poslovni broj: Gž Ovr-359/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1. Dade T., OIB......, S. i 2. T. M. (ranije T.), OIB ......., S., oboje zastupani po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., protiv ovršenika Z.
V., OIB ......., S., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-848/2007 od 16. ožujka 2022., 5. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika te se preinačava rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-848/2007 od 16. ožujka 2022. i rješava:
Odbija se prijedlog za ovrhu od 28. lipnja 2021. i ukidaju se sve provedene ovršne radnje.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-433/93 od 2. studenog 1994., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, naloženo je ovršeniku da u roku od osam dana isplati prvoovrhovoditelju D.T. (dalje: prvoovrhovoditelj) iznos od 17.346,34 kn i drugoovrhovoditeljici T.T. (sada M.) (dalje: drugoovrhovoditeljica) iznos od 42.381,00 kn, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i da namiri troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja tražbina ovrhovoditelja određena ovrha općenito na imovini ovršenika, uz nalog Financijskoj agenciji da po pravomoćnosti rješenja izda nalog banci koja vodi račune ovršenika da novčani iznos za koji je određena ovrha prenese na račune ovrhovoditelja.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik, ne konkretizirajući žalbene razloge. Žalbom osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, navodeći da je prijedlog za ovrhu sastavljen protivno čl. 39. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ) s obzirom da ovrhovoditelji predlažu donošenje rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, a istovremeno prijedlog sadrži platni nalog ovršeniku koji je konstitutivni element prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave pa da bi ovrhovoditelji takvim prijedlogom, pored ovršne isprave iz 1994. ishodili i ovršnu ispravu iz 2022.. Nadalje, ističe da je pobijanim rješenjem o ovrsi određena ovrha općenito na imovini ovršenika, za što da je isključivo nadležan javni bilježnik pa da je prijedlog trebalo odbaciti, kao i da je pobijanim rješenjem zapravo promjenjen predmet ovrhe iako ovrhovoditelji nisu dokazali da bi ovrha na dosadašnjem predmetu – plaći postala nemoguća. Također, ističe da je ovrha po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-848/07 naplaćena u cijelosti pa da je istu trebalo obustaviti. Ističu prigovor zastare tražbina iz pobijanog rješenja i osporava visinu istih utvrđenu nalazom i mišljenjem vještaka. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja o ovrsi i odbacivanje, podredno odbijanje prijedloga za ovrhu, uz obustavu ovrhe I ukidanje svih ovršnih radnji.
3. Ovrhovoditelji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode kao netočne i proizvoljne, osporavajući prigovor zastare i ukazujući na dugotrajnost ovršnog postupka.
4. Žalba je osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na bitne procesne povrede sukladno čl. 365.st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje:ZPP), u svezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08. i 139/10., dalje: OZ) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme pokretanja ovršnog postupka, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
6. Prema stanju spisa, ovršni postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu od 2. ožujka 2007. te je pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-848/07 od 2. travnja 2007., na temelju pravomoćne i ovrše presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-433/93 od 9. studenog 1994. određena ovrha na plaći ovršenika, radi naplate dospjelih obroka uzdržavanja ovrhovoditelja za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 20. veljače 2006., kao i radi naplate budućih obroka uzdržavanja, u visini od ukupno 40% mjesečne neto plaće ovršenika. Tijekom postupka, ovrhovoditelji su u nekoliko navrata precizirali visinu svojih tražbina s obzirom na provođenu prisilnu naplatu na plaći ovršenika i izvršene uplate od strane ovršenika, da bi sukladno provedenom financijskom vještačenju kojim je utvrđena visina tražbina ovrhovoditelja na dan 14. lipanj 2021. podnijeli prijedlog za ovrhu od 28. lipnja 2021., kojim su predložili da sudna temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-433/93 od 2. studenog 1994. naloži ovršeniku da u roku od osam dana namiri tražbinu prvoovrhovoditelja u iznosu od 17.346,34 kn i drugoovrhovoditeljica u iznosu od 42.381,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, uz određivanje ovrhe općenito na imovini ovršenika.
7. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog za ovrhu od 28. lipnja 2021. i donio pobijano rješenje o ovrsi.
7.1. Naime, pobijano rješenje o ovrsi doneseno je radi namirenja tražbine ovrhovoditelja iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-433/93 od 9. studenog 1994., a radi naplate koje tražbine je u ovom ovršnom predmetu već doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-848/07 od 2. travnja 2007., a na temelju kojeg se ovrha prema stanju spisa još uvijek provodi. Stoga, nisu postojale zakonske pretpostavke za donošenje novog rješenja o ovrsi radi naplate iste tražbine u istom ovršnom postupku. Pri tome, okolnost da tražbine ovrhovoditelja još nisu u cijelosti namirene odnosno da iste postoje u iznosima utvrđenim financijskim vještačenjem, ne daje pravo ovrhovoditeljima da u istom ovršnom postupku traže donošenje novog rješenja o ovrsi radi naplate tih tražbina, osim u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe na temelju već donesenog rješenja o ovrsi kada ovrhovoditeljima pristoji pravo podnošenja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe iz čl. 5. st. 3. i 4. OZ/96, međutim podneseni prijedlog za ovrhu sadržajno ne predstavlja takav prijedlog.
7.2. Pored toga, podredno se napominje da pobijano rješenje o ovrsi s obzirom na sadržan platni nalog i ovršni zahtjev, predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iz čl. 41. st. 2. OZ/12, koje se donosi na temelju isprave iz čl. 31. st.1. OZ/12, a predmetna pravomoćna i ovršna presuda na temelju koje je doneseno pobijano rješenje nema značaj takve isprave.
8. Iz navedenih razloga valjalo je na temelju čl.380. toč.3. ZPP-a u svezi s čl. 19. st.1.OZ/96 uvažiti žalbu ovršenika, kao osnovanu te preinačiti pobijano rješenje, kao u izreci.
9. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će poduzeti daljnje ovršne radnje sukladno pravomoćnom rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-848/07 od 2. travnja 2007. do potpunog namirenja tražbina ovrhovoditelja, ujedno vodeći računa o tvrdnji ovršenika da su tražbine namirene u cijelosti, odnosno njegovu prijedlogu za dovršetak ovrhe.
U Rijeci 5. rujna 2022.
Sutkinja
Ingrid Bučković
