Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-108/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja J. S. I T. d.o.o., D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u S., protiv tuženika S. P., vlasnika obrta A.S.I. T., prijevoz robe, S., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2022. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja M. M., odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu K. & R. d.o.o. iz S., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 5. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S., poslovni broj Ovrv-1471/2020 od 23. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku S. P., vlasniku obrta A.S.I. T. da isplati tužitelju J. S. I T. d.o.o. iznos od 26.877,12 kuna (3.567,21 EUR-a), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.540,60 kuna (337,19 EUR-a) od 29. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4.643,00 kuna (616,23 EUR-a) od 23. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 157,99 kuna (20,97 EUR-a) od 18. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.547,76 kuna (603,59 EUR-a) od 17. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.851,72 kuna (378,48 EUR-a) od 3. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.074,99 kuna (142,67 EUR-a) od 3. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.319,00 kuna (175,06 EUR-a) od 8. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 115,00 kuna (15,26 EUR-a) od 8. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 185,00 kuna (24,55 EURa-a) od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 115,00 kuna (15,26 EUR-a) od 23. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.765,79 kuna (367,08 EUR-a) od 6. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.517,86 kuna (334,18 EUR-a) od 20. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 916,70 kuna (121,66 EUR-a) od 20. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 172,50 kuna (22,89 EUR-a) od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.337,30 kuna (310,21 EUR-a) od 18. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 77,95 kuna (10,35 EUR-a) od 20. svibnja 2019. pa do isplate, - na iznos od 115,00 kuna (15,26 EUR-a) od 28. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 212,75 kuna (28,24 EUR-a) od 21. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 211,25 kuna (28,04 EUR-a) od 23. rujna 2019. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.023,46 kuna (268,56 EUR-a) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. listopada 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S., poslovni broj Ovrv-1471/2020 od 23. listopada 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku S. P., vlasniku obrta A.S.I. T. da tužitelju J. S. I T. d.o.o. isplati iznos od 37,50 kuna (4,97 EUR-a), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. listopada 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na ime više zatraženih troškova ovršnog postupka, kao i za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) koja teče na trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.023,46 kuna (268,56 EUR-a) od 23. listopada 2020. pa do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku S. P., vlasniku obrta A.S.I. T. da tužitelju J. S. I T. d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 3.118,77 kuna (413,93 EUR-a), u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženi iznos od 31,23 kuna (4,14 EUR-a) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 25. rujna 2020. javnom bilježniku M. R. iz S. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, protiv ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (rada tužitelja) u iznosu od 26.877,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S., poslovni broj Ovrv-1471/2020 od 23. listopada 2020. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

1.2. Kako je ovršenik prigovorio protiv tog rješenja, predmetno rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-108/2022-2 od 10. ožujka 2022. stavljeno izvan snage te je postupak odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točke I. i II. izreke). Predmetnim rješenjem tužitelj je pozvan da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i da predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka III. izreke), dok je tuženik pozvan da u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke III. izreke tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka IV. Izreke).

1.3. Podneskom od 5. travnja 2020. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te je navode tuženika ocijenio kao paušalne, neosnovane i proizvoljne. Tužitelj je naveo kako je isti za tuženika obavljao servis vozila, a što proizlazi iz servisnih primki i računa koje tužitelj dostavlja u prilogu tog podneska. Osim toga, tuženik da je u e-mail komunikaciji priznao dugovanje koje je predmet ovog postupka, a račune na kojima tužitelj temelji potraživanje iz ovog postupka tuženik da nikada nije osporio. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis te da po provedenom postupku donese presudu kojom će održati na snazi platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju u ovrsi.

1.4. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u cijelosti osporio potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka te je naveo kako tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Nadalje, iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) proizlazi kako se tuženik protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Osim toga, tuženik je naveo i kako izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja ne može biti vjerodostojni knjigovodstveni dokument, odnosno da isti nije dokaz da je nekakva usluga izvršena.

2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 26.877,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa za usluge servisiranja vozila koje je tužitelj obavio po nalogu tuženika.

3.1. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 8.125,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP).

3.2. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna.

4.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao: e-mail korespondenciju stranka (list 30 spisa), račun broj 040680/19 od 18. ožujka 2019. (list 31 spisa), račun broj 041183/19 od 15. travnja 2019. (list 32 spisa), račun broj 041185/19 od 15. travnja 2019. (list 33 spisa), račun broj 042568/19 od 27. lipnja 2019. (list 34 spisa), račun broj 043354/19 od 21. kolovoza 2019. (list 35 spisa), račun broj 043374/19 od 22. kolovoza (list 36 spisa), račun broj 040063/19 (list 37 spisa), račun broj 039985/19 od 14. siječnja 2019. (list 38 spisa), račun broj 040124/19 od 24. siječnja 2019. (list 39 spisa), račun broj 040149/19 od 27. siječnja 2019. (list 40 spisa), račun broj 040187/19 od 30. siječnja 2019. (list 41 spisa), račun broj 040348/19 od 12. veljače 2019. (list 42 spisa), račun broj 040484/19 od 21. veljače 2019. (list 43 spisa), račun broj 040571/19 od 28. veljače 2019. (list 44 spisa), račun broj 2768-11-1 od 29. listopada 2018. (list 45 spisa), račun broj 3185-11-1 od 22. studenog 2018. (list 46 spisa), račun broj 3611-11-1 od 18. prosinca 2018. (list 47 spisa), račun broj 165-11- 1 od 17. siječnja 2019. (listovi 48-49 spisa), račun broj 304-11-1 od 31. siječnja 2019. (listovi 50-51 spisa), račun broj 309-11-1 od 31. siječnja 2019. (listovi 52-53 spisa), račun broj 327-11-1 od 5. veljače 2019. (listovi 54-55 spisa), račun broj 328-11-1 od 5. veljače 2019. (list 56 spisa), račun broj 389-11-1 od 13. veljače 2019. (list 57 spisa), račun broj 464-11-1 od 20. veljače 2019. (list 58 spisa), račun broj 707-11-1 od 6. ožujka 2019. (listovi 59-60 spisa), račun broj 815-11-1 od 20. ožujka 2019. (listovi 61-62 spisa), račun broj 825-11-1 od 20. ožujka 2019. (listovi 63-64 spisa), račun broj 1140-11-1 od 15. travnja 2019. (list 65 spisa), račun broj 1173-11-1 od 17. travnja 2019. (listovi 66-67 spisa), račun broj 1218-11-1 od 19. travnja 2019. (list 68 spisa), račun broj 2114-11-1 od 27. lipnja 2019. (list 69 spisa), račun broj 2668-11-1 od 21. kolovoza 20196. (list 70 spisa) te račun broj 2707-11-1 od 23. kolovoza 2019. (list 71 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

4.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03.), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu tužitelja zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

4.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje ukupan iznos od 26.877,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao ni to da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćene račune za izvršene usluge servisiranja vozila tuženika.

6.2. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi jesu li stranke ikada bile u poslovnom odnosu, te u svezi s tim, trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 26.877,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

7.1. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

7.2. Prema tome, ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor koji stvara prava i obveze za obje ugovorne strane – izvođača i naručitelja. Obveza na strani izvođača se sastoji u tome da obavi određeni posao, a obveza na strani naručitelja se sastoji u tome da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu. Pravo naručitelja sastoji se u tome da od izvođača zahtjeva obavljanje ugovorenog posla, dok se pravo izvođača sastoji u tome da zahtijeva od naručitelja plaćanje naknade za obavljeni posao.

7.3. S obzirom na to da je tuženik osporio da je ikada bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, trebalo je utvrditi jesu li takvi navodi tuženika osnovani.

7.4. Uvidom u isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu (e-mail korespondenciju, servisne primke i račune) utvrđeno je kako su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o djelu. Na temelju tog ugovora tužitelj se obvezao izvršiti servis i druge usluge na vozilima tuženika, a tuženik se obvezao tužitelju nakon obavljenog servisa i drugih usluga platiti naknadu za obavljeni rad, kao i naknaditi trošak potrošnog materijala. Tužitelj je po primitku vozila od strane tuženika sastavio servisnu primku te je nakon obavljenog servisa tuženiku izdao račune iz kojih je vidljivo koju uslugu tužitelj potražuje od tuženika, cijena te usluge, kao i rok dospijeća računa.

7.5. Stoga, suprotno navodima tuženika, iz navedenog proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu i to baš odnosu vezanom za ugovor o djelu na temelju kojeg se tužitelj obvezao za tuženika izvršiti servisne usluge na vozilima tuženika, a tuženik se obvezao tužitelju nakon izvršenih usluga platiti naknadu za obavljeni rad.

7.6. Po provedenom postupku, uzimajući u obzir sve dokaze izvedene tijekom postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku i istom pružio uslugu servisiranja vozila, usluge pranja vozila te druge ugovorene usluge.

7.7. Tužitelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dok je tijekom postupka (do zaključenja prethodnog postupka) u spis dostavio servisne primke i račune na kojima temelji svoje potraživanje.

7.8. Odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

7.9. Prema tome, nisu osnovani prigovori tuženika kojima osporava vjerodostojnost izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

7.10. Međutim, neovisno o tome, kako je ovaj postupak po prigovoru tuženika nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 26.877,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

7.11. Uvidom u servisne primke br. 040680/19, 041183/19, 041185/19, 042568/19, 043354/19, 043374/19, 040063/19, 039985/19, 040124/19, 040149/19, 040187/19, 040348/19, 040484/19, 040571/19 utvrđeno je koje vozilo tuženika je tužitelj primio na servis, dan zaprimanja vozila, kao i radove koje je potrebno obaviti na vozilu.

7.12. Uvidom u račun broj 2768-11-1 od 29. listopada 2018. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 4.290,00 kuna za izvršene usluge zamjene guma, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 28. studenog 2018.

7.13. Uvidom u račun broj 3185-11-1 od 22. studenog 2018. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 4.643,00 kuna za izvršene usluge zamjene guma, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 22. prosinca 2018.

7.14. Uvidom u račun broj 3611-11-1 od 18. prosinca 2018. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 157,00 kuna za izvršene usluge nadolijevanja ulja, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 17. siječnja 2019.

7.15. Uvidom u račun broj 165-11-1 od 17. siječnja 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 4.547,76 kuna za izvršene usluge zamjene žarulja, izmjene ispušne grane motora i dr., kao i da taj račun dospijeva na naplatu 16. veljače 2019.

7.16. Uvidom u račun broj 304-11-1 od 31. siječnja 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 2.851,71 kuna za izvršene usluge izmjene ulja u motoru, filtera, odbojnika i dr., kao i da taj račun dospijeva na naplatu 2. ožujka 2019.

7.17. Uvidom u račun broj 309-11-1 od 31. siječnja 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 1.074,98 kuna za izvršene usluge izmjene dihtunga na turbini, gumica, popravka el.instalacija i dr., kao i da taj račun dospijeva na naplatu 2. ožujka 2019.

7.18. Uvidom u račun broj 327-11-1 od 5. veljače 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 1.319,00 kuna za izvršene usluge izmjene ventila i dr., kao i da taj račun dospijeva na naplatu 7. ožujka 2019.

7.19. Uvidom u račun broj 328-11-1 od 5. veljače 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 115,00 kuna za izvršene usluge vanjskog pranja, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 7. ožujka 2019.

7.20. Uvidom u račun broj 389-11-1 od 13. veljače 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 185,00 kuna za izvršene usluge vanjskog pranja te pranja teretnog prostora, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 15. ožujka 2019.

7.21. Uvidom u račun broj 464-11-1 od 20. veljače 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 115,00 kuna za izvršene usluge vanjskog pranja, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 22. ožujka 2019.

7.22. Uvidom u račun broj 707-11-1 od 6. ožujka 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 2.765,79 kuna za izvršene usluge zamjene disk pločica i zadnjeg desnog ležaja, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 5. travnja 2019.

7.23. Uvidom u račun broj 815-11-1 od 20. ožujka 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 2.513,82 kuna za izvršene usluge izmjene ulja, filtera i dr., kao i da taj račun dospijeva na naplatu 19. travnja 2019.

7.24. Uvidom u račun broj 825-11-1 od 20. ožujka 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 916,69 kuna za izvršene usluge montaže i demontaže kompresora rashladnog sustava, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 19. travnja 2019.

7.25. Uvidom u račun broj 1140-11-1 od 15. travnja 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 172,50 kuna za izvršene usluge vanjskog pranja te pranja tovarnog prostora, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 15. svibnja 2019.

7.26. Uvidom u račun broj 1173-11-1 od 17. travnja 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 2.337,30 kuna za izvršene usluge izmjene ulja, pranja i dr., kao i da taj račun dospijeva na naplatu 17. svibnja 2019.

7.27. Uvidom u račun broj 1218-11-1 od 19. travnja 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 77,95 kuna za izvršene usluge zamjene lampe, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 19. svibnja 2019.

7.28. Uvidom u račun broj 2114-11-1 od 27. lipnja 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 115,00 kuna za izvršene usluge vanjskog pranja, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 27. srpnja 2019.

7.29. Uvidom u račun broj 2668-11-1 od 21. kolovoza 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 212,75 kuna za izvršene usluge vanjskog pranja te pranja tovarnog prostora, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 20. rujna 2019.

7.30. Uvidom u račun broj 2707-11-1 od 23. kolovoza 2019. utvrđeno je da po tom računu tužitelj od tuženika potražuje 211,25 kuna za izvršene usluge pranja tovarnog prostora i podmazivanja vozila, kao i da taj račun dospijeva na naplatu 22. rujna 2019.

7.31. Prema tome, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o djelu na temelju kojeg se tužitelj kao izvođač obvezao za tuženika kao naručitelja izvršiti servisne usluge koje su pobliže navedene u utuženim računima, a tuženik se obvezao tužitelju platiti naknadu za izvršene usluge. Kako iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, proizlazi da je tužitelj izvršio usluge koje su pobliže navedene u utuženim računima i tuženik je dužan izvršiti svoju ugovorom preuzetu obvezu i platiti tužitelju naknadu za izvršene usluge. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelju platio naknadu za izvršene usluge, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati utuženi iznos od 26.877,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za izvršene servisne usluge.

7.32. Ovaj sud je navode tuženika, kojima je osporavao dugovanje prema tužitelju, ocijenio kao paušalne i usmjerene isključivo na odugovlačenje postupka.

7.33. Naime, tuženik kao pravna osoba je kao sudionik u obveznom odnosu u izvršenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), a u smislu odredbe članka 18. stavak 2. ZOO-a. To bi u konkretnom slučaju značilo da je tuženik odmah nakon što je zaprimio ispostavljene račune trebao iste vratiti tužitelju ako je smatrao da tužitelju nije dužan platiti iznos koji je naveden u računima na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje. Prema tome, kako tuženik nije dokazao da je postupio na navedeni način to navedene prigovore tuženika sud nije mogao uzeti u obzir.

7.34. Nadalje, kako tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) nije dokazao niti da je tužitelju platio naknadu za izvršene usluge (niti je tuženik to tvrdio tijekom postupka), tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

7.35. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja temelji se na odredbi članka 590. ZOO-a iz koje proizlazi obveza naručitelja da izvođaču plati naknadu za izvršeni rad. 7.36. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao (niti je predložio izvođenje dokaza na te okolnosti) da je osporio predmetne račune, niti je dokazao da je predmetne račune vratio tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu njihovog sadržaja, ovaj sud smatra da je tuženik predmetne račune prihvatio kao valjane.

7.37. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

7.38. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

7.39. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao da je tužitelju dužan manji iznos, odnosno da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, ovaj sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a smatrao da ta činjenica nije dokazana.

7.40. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj tuženiku pružio servisne usluge i za pružene usluge ispostavio račune, a da tuženik tužitelju nije platio naknadu za pružene usluge, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati utuženi iznos od 26.877,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO-a).

7.41. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

7.42. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S., poslovni broj Ovrv- 1471/2020 od 23. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 26.877,12 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

7.1. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.023,46 kuna. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 100 bodova (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno 1.000,00 kuna (1 bod = 10,00 kuna prema Tbr. 50. Tarife), uvećano za 25% PDV-a (250,00 kuna), kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 773,46 kuna, sukladno tada važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11., 112/12. i 114/12.).

7.2. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.023,46 kuna.

7.3. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (23. listopada 2020.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

7.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

7.5. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 37,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. listopada 2020. pa do isplate, na ime više zatraženog troška ovršnog postupka. Naime, tužitelj nije dokazao da mu je materijalni trošak i trošak poštarine uistinu nastao pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti u tom dijelu i zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

7.6. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti i za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata koje teku na dosuđeni trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.023,46 kuna (preko tri postotna poena do pet postotnih poena). Po ocjeni ovog suda, obveza tuženika na plaćanje troškova ovršnog postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora niti se radi o obvezi iz ugovora kojeg su sklopili trgovac i osoba javnog prava, pa je zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena).

7.7. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom II.

8.1. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

8.2. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

8.3. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

8.4. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 100 bodova za sastav podneska od 5. travnja 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) te 100 bodova za zastupanje na ročištu održanom 15. srpnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 200 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 2.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (500,00 kuna), odnosno sveukupno 2.500,00 kuna.

8.5. Pored tog iznosa, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 618,77 kuna, sukladno Tbr. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19. i 92/21.).

8.6. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 3.118,77 kuna.

8.7. Zahtjev tužitelja odbijen je za više zatraženi trošak u iznosu od 31,23 kuna, a koji iznos tužitelj potražuje na ime više zatraženih troškova sudske pristojbe na presudu. Naime, kako će tužitelj biti u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 618,77 kuna, a ne 650,00 kuna, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe u iznosu od 618,77 kuna, dok je zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 31,23 kune odbijen kao neosnovan.

8.8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

9. Rok za isplatu određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

10. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.).

U Splitu 5. rujna 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presuda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.