Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž Ob-787/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. iz M., OIB: …, zastupane po punomoćnici N. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika O. D. iz M., R. F., OIB …, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-129/2022-2 od 1. srpnja 2022., dana 5. rujna 2022.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-129/2022-2 od 1. srpnja 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja se oglasio nenadležnim.
2. Protiv rješenja žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je tužiteljica ruska državljanka, te da ima prijavljeno prebivalište u R. i boravište u H. Također, utvrdio je da je tuženik također ruski državljanin gdje ima i prijavljeno prebivalište, ali da nema prijavljeno boravišne u Republici Hrvatskoj. Na kraju, sud prvog stupnja je utvrdio da se imovina o kojoj bi se trebalo raspravljati nalazi u Nj., A. i Š., te da tužiteljica nema saznanja da bi tuženik imao bilo kakvu imovinu u Republici Hrvatskoj.
5. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je ocijenio da nije nadležan za postupanje te se primjenom odredbe 59. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 88/01
– dalje ZRSZ) oglasio nenadležnim za postupanje.
6. Utvrđenja suda i pravna shvaćanja suda prvog stupnja su međutim pogrešna.
7. Prije svega, potrebno je navesti da je Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 88/01). prestao je važiti 29. siječnja 2019. kada je stupio na snagu Zakon o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", br. 101/17 - dalje: ZMPP) tako da se odredbe u ZRSZ u pogledu ocjene međunarodne nadležnosti nikako nisu mogle primjenjivati.
8. Međutim, u odnosu na ocjenu međunarodne nadležnosti nisu mjerodavne niti odredbe ZMPP. Naime, odredbom čl. 1. toč. 1. i 2. ZMPP propisano je da se tim zakonom, između ostalog, uređuje mjerodavno pravo za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, te nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima čiji su predmet odnosi iz točke 1. članka i pravila postupka.
9. Člankom 2. ZMPP propisano je da se taj zakon primjenjuje na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz članka 1. zakona ako nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.
10. Dakle, sukladno čl. 2. ZMPP, odredbe ZMPP primjenjuju se samo na odnose koji nisu uređeni obvezujućim aktima Europske unije. U konkretnom slučaju, predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem bračne stečevine, dakle, radi se o stvari bračnoimovinskog režima, tako da se postojanje nadležnosti suda Republike Hrvatske utvrđuje primjenom Uredbe (EU) br. 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačanje suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (SL L183/1 8. 7. 2016. – dalje u tekstu: Uredba o stvarima bračnoimovinskih režima). Odredbe navedene uredbe su, sukladno čl. 288. st. 2. Ugovora o funkcioniranju Europske 2016/C 202/01), obvezujuće, te se neposredno primjenjuju u državama unije (
članicama koje sudjeluju u provedbi pojačane suradnje.
11. Sud prvog stupnja u pobijanom rješenju navodi da se Uredba o stvarima bračnoimovinskih režima primjenjuje isključivo na državljane članice Europske unije. Međutim, takvo pravno shvaćanje je pogrešno. Naime, takvo pravno shvaćanje ne proizlazi iz odredaba Uredbe pri čemu sud prvog stupnja niti ne navodi odredbu uredbe koja bi takvo personalno polje primjene uredbe propisivala. U tom smislu potrebno je prije svega navesti da Uredbu o stvarima bračnoimovinskih režima u odnosu na teritorijalno polje primjene primjenjuju nadležna tijela država članica koje su uključene u pojačanu suradnju na tom području a to su Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Grčka, Hrvatska, Finska, Francuska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska. U odnosu na personalno polje primjene Uredba o stvarima bračnoimovinskih režima primjenjuje se neovisno o državljanstvu bračnih drugova. Dakle, Uredba o stvarima bračnoimovinskih režima primjenjuje se čak i ako bračni drugovi nisu državljani Europske Unije ili borave izvan nje. To znači da u slučaju kada predmet ima prekogranične elemente i pokrenut je pred sudom države članice koja primjenjuje Uredbu o stvarima bračnoimovinskih režima, sud države članice dužan je istu primijeniti, te nakon pokretanja postupka provjeriti da li je nadležan za postupanje prema kriterijima koji propisani Uredbom. U slučaju da utvrdi da nije nadležan za postupanje sud se dužan po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim primjenom odredbe čl. 15. Uredbe.
12. Uz navedeno, potrebno je i navesti da nije bitno gdje se nalazi imovina bračnih drugova. Naime, čak i ako se imovina bračnih drugova nalazi u trećoj državi (bilo da je to država Europske unije koja ne sudjeluje u pojačanoj suradnji ili država izvan Europske unije), sud države članice koja sudjeluje u pojačanoj suradnji pred kojim je postupak pokrenut treba primijeniti Uredbu, te ocijeniti da li je nadležan, te ako je, koje mjerodavno pravo treba primijeniti.
13. Dakle, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja prilikom ocjene nadležnosti nije primjenjivao odredbe Uredbe o stvarima bračnoimovinskih režima, te, posljedično tome, nije utvrđivao činjenice koje su pravno relevantne za ocjenu njegove međunarodne nadležnosti. Navedeno postupanje bilo je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke tako da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.
14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu tužiteljice, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak
15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će prilikom ocjene svoje nadležnosti primijeniti odredbe Uredbe o stvarima bračnoimovinskih režima nakon čega će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. rujna 2022.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.
