Poslovni broj: Gž R-631/2022-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. J., OIB:...., D., kojeg zastupa punomoćnica J. F., odvjetnica u S., protiv tuženika L.-m. d.o.o. S., OIB: ....., kojeg zastupa punomoćnica M. F., dipl.pravnik, zaposlenica tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: pr-1101/2020-8 od 9. ožujka 2022., 5. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: pr-1101/2020-8 od 9. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška od 400,00 kn.

Obrazloženje

Točkom I. izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2017., 2018. i 2019. ukupno 5.400,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama dok je zahtjev tužitelja odbijen za dio zatezne kamate.

Točkom II. izreke naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi trošak postupka od 2.625,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, osim u dijelu kamatnog uvećanja od 3% do 5%.

Tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) pobija prvostupanjsku presudu te predlaže istu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2017, 2018. i 2019. temeljem čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (“Narodne novine“ broj 12/08, 115/15, 134/14, 16/18 i 49/18).

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ova sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na žalbene navode tuženika da tužitelj ne bi imao pravo na jednokratni dodatak na plaću u utuženom iznosu za razdoblje 2017.-2019. godine, valja navesti da je odredbom čl. 96. st. 1. KU-a/08 ugovoreno da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, s time da je odredbom čl. 92. istoga predviđena mogućnost otkaza tog Ugovora, u slučaju kršenja obveza, koje su stranke preuzele njegovim potpisom. Predmetni ugovor nije otkazan te je bio na snazi sve do sklapanja KU- a/15, kojim je na jednak način regulirano pravo na isplatu utuženog dodatka i koji je također sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 94. st. 1. KU-a/15), radi čega su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani.

Odredbom čl. 49. st. 1. KU-a/08 i čl. 47. st. 1. KU-a/15 propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje, s time da je stavkom 2. istog članka propisano da poslodavac nije dužan taj dodatak isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

Iz citirane odredbe KU-a proizlazi da isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, kako to očito ocjenjuje i prvostupanjski sud (neovisno o tome što je propisano da se isplaćuje zajedno s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor /čl. 49. st 2. KU-a/08 i čl. 47. st. 2. KU-a/15/), koje mišljenje je izraženo i od strane Zajedničkog organa za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i praćenje njegove primjene od 27. prosinca 2013.

Slijedom navedenoga poslodavac je u obvezi predmetni dodatak isplatiti do 31. prosinca tekuće godine, radi čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, kad je odredio dospijeće obveze.

Naime, a obzirom na citirane odredbe čl. 49. st. 1. KU-a/08 i čl. 47. st. 1. KU- a/15 poslodavac je dužan isplatiti predmetni dodatak tijekom kalendarske godine, neovisno o vremenu korištenja godišnjeg odmora, samo ne prije 30. lipnja te je stoga obveza poslodavca dospjela 31. prosinca za tekuću godinu, stoga je valjalo preinačiti i odluku o tijeku zatezne kamate.

Činjenica da uputom o pravnom lijeku stranke nisu upozorene na okolnost da se žalba podnosi u sporu male vrijednosti nije utjecala na zakonitost pobijane presude.

Pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa) odlučeno je o troškovima postupka.

Tuženiku, koji nije uspio u žalbenom postupku nije priznat zatražen trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 400,00 kn.

Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 5. rujna 2022.

Sudac

Larisa Crnković