REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj 40 P-1734/2016-41

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice F. K. iz M., OIB 0***, koju zastupa punomoćnik R. M.-B., odvjetnik u P., protiv tuženika Đ. K. iz P., OIB 8***, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u R., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 1. srpnja 2022. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a odluke javno objavljene 2. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 273.251,20 kuna / 36.266,67 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 265.381,97 kuna / 35.222,24 eura od 28. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 7.869,23 kuna / 1.044,43 eura od 12. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu, za iznos od 54,33 kuna / 7,21 eura, kao i u dijelu kojem potražuje zateznih kamata izvan razdoblja dosuđenog u toč. I., tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 33.821,50 kuna / 4.488,88 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se pred naslovnim sudom vodio postupak radi razvoda braka između parničnih stranaka pod poslovnim brojem P-208/08, u kojem postupku je na temelju sporazuma stranaka dogovoreno da će nakon razvoda braka tada maloljetni sin A. K. nastaviti živjeti s majkom, ovdje tužiteljicom. Stranke su također postigle dogovor (svojevrsnu diobu bračne stečevine) na način da tužiteljica sa zajedničkim djetetom nastavi živjeti u kući u M., a tuženik u stanu u P. Dakle, tužiteljica predmetnu kuću u M. ne koristi sama i samo za potrebe vlastitog stanovanja, već s njom u kući stanuje i sin parničnih stranaka A. K. Nakon prestanka bračne zajednice tužiteljica je u kuću u M. uložila znatna materijalna sredstva, odnosno platila je priključak za električnu energiju u iznosu od 120.000,00 kuna, troškove postupka legalizacije nezakonito sagrađene nekretnine, za koje je do sada plaćeno 3.189,68 kuna te Uredu državne uprave naknadu za promjenu namjene zemljišta u iznosu od 4.574,54 kuna, kao i komunalni trošak u iznosu od 36.000,00 kuna. Nastavno, tužiteljica je na predmetnoj nekretnini garažu i spremište prenamijenila u apartman veličine 40 m² te je na zemljištu izgradila bazen od 40 m² i time u bitnom povećala vrijednost te nekretnine. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-50/15 od 1. veljače 2016. utvrđeno je da navedena novčana ulaganja tužiteljice u nekretninu u M. nisu vrednovana kao njezin doprinos u stvarnopravnom smislu, jer su izvršena nakon prestanka braka, a da po tom osnovu ima spram tužitelja obveznopravni zahtjev koji sada i postavlja u iznosu od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a specificirat će ga po primitku nalaza vještaka za graditeljstvo. Slijedom navedenog, predlaže da sud naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 375.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama čiji će tijek specificirati u nastavku postupka. Potražuje i parnični trošak.

2. Ukazuje se da je tužba inicijalno bila podnesena u obliku protutužbe u predmetu poslovni broj: P-616/2016, u kojem se vodio postupak po tužbi ovdje tuženika Đ.K. protiv ovdje tužiteljice F. K., radi isplate iznosa od 54.000,00 kuna, na ime naknade za korištenje nekretnine - predmetne kuće u M.

2.1. Raspravnim rješenjem poslovni broj: P-616/2016-25 od 28. rujna 2016. određeno je da se o protutužbenom zahtjevu neće raspravljati u tome postupku, već je protutužba razdvojena u posebni postupak. 3 . U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice. U bitnom ističe da tužiteljica nije dostavila ni jedan dokaz (račune, uplatnice i slično) u prilog svojim tvrdnjama o navodnim ulaganjima i troškovima s osnova priključka za električnu energiju, troškovima legalizacije i drugo. Vezano za navode da je na nekretnini u M. prenamijenila garažu i spremište u apartman veličine 40 m² te da je na zemljištu izgradila bazen, ističe da tužiteljica od tuženika nikada nije zatražila suglasnost za bilo kakve poslove prenamjene, izgradnje i slično, a koju suglasnost je, u smislu čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bila dužna zatražiti prije pristupanja takvim radovima. Tuženik ne bi bio suglasan s takvim promjenama, njemu je odgovarala funkcija prijašnjeg uređenja objekta. Tužiteljica je navedeno učinilo samovlasno i jednostrano, isključivo u svoju korist, da bi obavljala djelatnost iznajmljivanja turistima, a prihode od nekretnine uzima isključivo ona. Stoga, nema osnove da tuženik tužiteljici naknadi vrijednost takvih radova. Slijedom navedenog, predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. Podneskom predanim na ročištu za glavnu raspravu 12. travnja 2019., a nakon provedenog građevinskog vještačenja, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od ukupno 273.305,53 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, i to iznos od 173.446,18 kuna na ime izvedenih građevinskih radova, iznos od 65.520,00 kuna na ime troška uvođenja struje u objekt, iznos od 2.439,93 kuna na ime naknade za nezakonito izgrađenu zgradu, iznos od 19.790,92 kuna na ime komunalnog doprinosa, iznos od 1.741,57 kuna na ime vodnog doprinosa, iznos od 2.479,70 kuna na ime naknade za prenamjenu zemljišta te iznos od 7.869,23 kuna na ime troška izrade snimke izvedenog stanja, sve s pripadajućim zateznim kamatama naznačenim u izreci presude.

4.1. Sud je raspravnim rješenjem od 8. studenog 2021. dopustio ovakvo uređenje tužbenog zahtjeva. U vezi toga valja ukazati da se, suprotno navodima tuženika, ne radi o preinaci tužbe, osim u dijelu u kojem tužiteljica potražuje iznos od 7.869,23 kuna na ime troška izrade snimke izvedenog stanja.

4.2. Naime, prema odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, dalje: ZPP) preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

4.3. Tužiteljica je podnijela tužbu radi isplate iznosa od 375.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, navodeći da navedeni iznos potražuje na ime ulaganja u nekretninu u suvlasništvu parničnih stranaka, a koja ulaganja uključuju trošak uvođenja struje, troškove legalizacije te troškove nastale prenamjenom garaže i spremišta u apartman s bazenom. Kako upravo navedene troškove, u iznosu manjem od prvotno postavljenog, tužiteljica potražuje u konačno uređenom tužbenom zahtjevu, to se u smislu čl. 191. st. 3. ZPP ne radi o preinaci tužbe. Tužba je preinačena jedino u dijelu u kojem tužiteljica potražuje iznos od 7.869,23 kuna na ime troškova izrade snimke izvedenog stanja, jer navedene troškove nije potraživala niti navodila do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, kako je navedeni iznos plaćen u travnju 2018., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, radi je o situaciji predviđenoj odredbom čl. 190. st. 2. ZPP, odnosno o situaciji u kojoj tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, sud je preinaku u tom dijelu dopustio smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 193. st. 3. ZPP).

5. U tijeku postupka pročitane su sve isprave sadržane u spisu, i to rješenje Istarske županije od 3. veljače 2015. (list 15-18 spisa), uplatnica (list 19 spisa), rješenje Istarske županije od 12. studenog 2015. (list 20 spisa), dokaz o uplati (list 21 spisa), dopis Ureda državne uprave u Istarskoj županiji (list 24 spisa), dokumentacija na listovima 70-73 spisa, proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedokinje G. P., vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji C. P. uz usmenu dopunu nalaza i mišljenja. Ujedno je izvršen uvid u spise poslovni broj: P-161/2016 i P Ob- 57/2016.

6. Zahtjev tužiteljice je u pretežitom dijelu osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 273.305,53 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, na ime izvršenih ulaganja u nekretninu – kuću u M. u suvlasništvu tužiteljice i tuženika, a uslijed kojih ulaganja je povećana vrijednost cijele nekretnine, dakle i suvlasničkog udjela tuženika.

8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi čiji je brak razveden presudom poslovni broj P-266/08 od 3. prosinca 2008. (list 6 priloženog spisa poslovni broj: P-228/2010), dok je bračna zajednica parničnih stranaka prestala još ranije – negdje između listopada 2007. (što proizlazi iz iskaza tužiteljice danog u predmetu poslovni broj P-616/16) i travnja 2008. (što proizlazi iz iskaza tuženika koji je dan u istom predmetu).

8.1. Nadalje, nije sporno da je među strankama vođen postupak radi utvrđenja bračne stečevine pod poslovnim brojem P-350/10 (kasnije poslovni broj P Ob-57/16). Presudom poslovni broj P-350/10-99 od 12. svibnja 2015., djelomično preinačenom presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-50/15-5 od 1. veljače 2016. utvrđeno je, između ostalog, da imovina kč. br. 1**/29 obiteljska stambena zgrada, garaža, drvarnica, dvorište uz stambenu zgradu, površine 1145 m2, upisana u zk. ul. 35** k.o. M., čini bračnu stečevinu koju su radom za vrijeme trajanja braka stekli tužiteljica i tuženik. Ujedno je utvrđeno da su parnične stranke suvlasnici predmetne nekretnine, i to tužiteljica u 4**/1** dijela, a tuženik u 5**/1** dijela.

8.2. Nesporno je da je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice nastavila živjeti u predmetnoj nekretnini u M. (zajedno s tada maloljetnim sinom A. K.), kao i da je nakon prestanka bračne zajednice u tu nekretninu izvršila određena ulaganja, vrijednost kojih potražuje u ovome postupku, u dijelu koji odgovara suvlasničkom udjelu tuženika. Pritom se ukazuje da je tužiteljica još u postupku koji se vodio radi utvrđenja bračne stečevine (P-350/2010, kasnije P Ob-57/2016) isticala da je izvršila ulaganja u nekretninu u vidu troškova uvođenja struje i legalizacije, smatrajući da se navedeni troškovi imaju uzeti u obzir pri određivanju veličine njenog suvlasničkog dijela. Odlučujući o žalbama protiv presude poslovni broj P-350/10-99 od 12. svibnja 2015., drugostupanjski je sud u presudi i rješenju poslovni broj Gž Ob-50/15-5 od 1. veljače 2016. izrazio stav da se navedena ulaganja ne mogu uračunati prilikom utvrđivanja suvlasničkog udjela tužiteljice u predmetnoj nekretnini, jer ne predstavljaju imovinu stečenu u braku, već je tužiteljica ovlaštena za takva ulaganja prema tuženiku istaknuti obveznopravni zahtjev.

9. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužiteljica uopće pravo na isplatu na ime ulaganja u nekretninu, s obzirom na navode tuženika da za izvedene radove nije zatražila njegovu suglasnost, a što je bila dužna učiniti prema relevantnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima. Također je sporna vrsta i obim izvedenih radova, a posljedično tome i visina tužbenog zahtjeva.

10. Radi utvrđenja navedenih spornih činjenica proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji C.P. i njegova usmena dopuna te je izvršen uvid u predmete poslovni broj P-616/16 i P Ob- 57/16.

10.1. Također, u tijeku postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje G. P. na okolnost iznajmljivanja sporne nekretnine turistima, s obzirom na okolnost da je tužitelj na pripremnom ročištu istaknuo prigovor radi prijeboja ukoliko bi se u postupku utvrdilo da je tužiteljica ostvarivala korist od iznajmljivanja apartmana. Međutim, kako tuženik u tijeku postupka nije ustrajao kod tog prigovora, odnosno nije određeno postavio iznos koji potražuje prigovorom radi prebijanja, to eventualni prihod ostvaren od iznajmljivanja apartmana nije predmet ovoga postupka. Iz navedenog razloga sud nije posebno cijenio iskaz navedene svjedokinje.

10.2. Pritom valja ukazati i da je tuženik na ročištu 1. srpnja 2022., neposredno prije zaključenja glavne rasprave, dostavio izlist s internetske stranice airbnb.com, ističući da se predmetna nekretnina u M. oglašava za iznajmljivanje turistima. Sud navedenu dokumentaciju nije uzeo u obzir, jer je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije riječ o činjenicama ili dokazima koje tuženik bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 1. i 2. ZPP), s obzirom na to da se radi o javno objavljenim i lako provjerljivim podacima. Osim toga, kao što je obrazloženo, prihod ostvaren od iznajmljivanja nije predmet ovoga postupka, već je tuženik tražbinu po toj osnovi ovlašten potraživati u posebnom postupku.

11. Glede količine i vrste izvedenih radova ukazuje se da troškovi uvođenja struje u objekt u M., kao i troškovi koje tužiteljica potražuje na ime legalizacije tog objekta proizlaze iz dokumentacije u spisu, kao i dokumentacije sadržane u spisu poslovni broj P Ob-57/16, koji je priložen i u koji je po prijedlogu tužiteljice izvršen uvid. 11.1. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice uvela struju u objekt u M. u kojem se ranije koristio agregat. Da troškovi koje je tužiteljica platila na ime priključka za struju zaista iznose 120.000,00 kuna (koliko tužiteljica potražuje) proizlazi iz dopisa HEP-a od 21. studenog 2014., koji je sadržan na listu 329 spisa u predmetu poslovni broj P Ob-57/16. Naime, sud je u tome postupku po prijedlogu tužiteljice zatražio podatak o izvršenom plaćanju na ime priključka za struju za kuću u M., a iz spomenutog dopisa HEP-a proizlazi da je uvidom u službenu dokumentaciju utvrđeno da je na ime podnositelja Đ. K. po toj osnovi uplaćen iznos od 120.000,00 kuna u šest obroka od po 19.901,56 kuna (odnosno 19.901,58 kuna koliko iznosi posljednji obrok), koji su uplaćeni 7. srpnja 2008., 29. kolovoza 2008., 30. rujna 2008., 28. listopada 2008., 1. prosinca 2008. i 22. siječnja 2009. Unatoč tome što su uplate izvršene na ime podnositelja Đ. K., ovdje tuženika, nije sporno da navedene uplate nije izvršio tuženik (što sam potvrđuje u podnesku od 16. studenog 2018. – list 68), već iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da ih je izvršila upravo tužiteljica.

11.2. U odnosu na troškove koje potražuje na ime postupka legalizacije objekta u M., tužiteljica je uz podnesak od 12. travnja 2007. dokazala da je na ime naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade 11. veljače 2015. u korist O. M. uplatila iznos od 4.468,73 kuna, prema rješenju Upravnog odjela za prostorno planiranje i komunalni sustav od 3. veljače 2015. (list 15-19 spisa). Uz isti podnesak dostavljen je i dokaz o plaćanju komunalne naknade u iznosu od 36.147,10 kuna (a ne 36.247,10 kuna kako to pogrešno tužiteljica navodi) prema rješenju O. M., Upravnog odjela za prostorno planiranje i komunalni sustav od 12. studenog 2015. (listovi 20-21 spisa).

11.3. Dokaz o plaćanju iznosa od 3.189,68 kuna na ime vodenog doprinosa sadržan je u spisu poslovni broj P Ob-57/16, te je iz potvrde o uplati utvrđeno da je tužiteljica 9. listopada 2015. uplatila navedeni iznos određen rješenjem Hrvatskih voda od 11. rujna 2015. (listovi 409-410 spisa P Ob-57/16). U istom spisu (listovi 411-413) sadržan je i dokaz da je tužiteljica 18. veljače 2016. uplatila iznos od 4.574,54 kuna na ime jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, a na temelju rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 15. siječnja 2016.

11.4. Pored navedenog, tužiteljica je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavila dokaz o plaćanju iznosa od 14.412,50 kuna na ime izrade arhitektonskog snimka izvedenog stanja, a koji iznos je plaćen 20. travnja 2018. (list 73-76 spisa).

12. Nadalje, na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice izvodila radove u kući u M., i to u vidu uređenja dječje sobe i kupaonice, kao i radove dogradnje i nadgradnje pomoćne zgrade – garaže i spremišta (boksa za pse), na način da je izvedena njihova prenamjena u apartman koji se sastoji od dnevnog boravaka i kuhinje, spavaće sobe, kupaonice i natkrivene terase. Ujedno je u dvorišnom prostoru postavljena montažna drvena kućica u funkciji spremišta i strojarnice, izgrađen je bazen sa sunčalištem te su razvedene elektroinstalacije i četiri priključka za vodu, a što je utvrđeno uviđajem na licu mjesta.

12.1. Radi utvrđenja vrijednosti izvedenih radova provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za graditeljstvo C. P., koja je u svom nalazu i mišljenju (list 45-62 spisa) sačinila procjenu vrijednosti izvedenih radova, koristeći se rezultatima neposrednog opažanja na uviđaju od 18. travnja 2018. te naknadno izvršenim mjerenjem. Imenovana je vještakinja utvrdila da je na predmetnoj nekretnini izgrađena obiteljska stambena zgrada, apartman, bazen sa sunčalištem, montažna drvena kućica kao spremište te uređena okućnica s vanjskom rasvjetom.

12.2. Vezano za radove u obiteljskoj stambenoj zgradi, iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da vrijednost izvedenih radova na uređenju dječje sobe iznosi ukupno 9.816,35 kuna, što uključuje trošak uklanjanja postojećeg poda s betonskom podlogom, trošak betoniranja betonske ploče ojačane armaturnom mrežom, izrade horizontalne hidroizolacije, postave termoizolacije poda, izrade armiranog cementnog estriha, dobave i postave laminata te bojanja zidova nakon postave laminat podloge.

12.3. Vrijednost radova u kupaonici obiteljske stambene zgrade procijenjena je u iznosu od 6.750,00 kuna, što uključuje trošak demontaže postojeće tuš kade i wc školjke s odvodom te trošak dobave, postave i ugradnje nove polukružne tuš kabine s kadom i armaturom, kao i nove wc školjke s vodokotlićem.

12.4. Nadalje, vještakinja je u nalazu i mišljenju utvrdila da je prostor nekadašnje garaže i spremišta (boksa za pse) dograđen, nadograđen i prenamijenjen u apartman, da je uz prostor garaže dograđena kupaonica (opremljena standardnom sanitarnom opremom) i natkrivena terasa, a u nastavku garaže nekadašnji prostor za pse je nadograđen te je prebijen otvor za vrata i uređena spavaća soba. Nadalje, nekadašnja garažna vrata zamijenjena su kliznom stijenom, zamijenjene su podne keramičke pločice te je izvedena nova elektroinstalacija s ormarićem za struju, razvod dovoda i odvoda vode, a zidne i stropne površine obložene su gips kartonskim pločama, uz navod da su svi izvedeni radovi standardne kvalitete. Također, u dvorištu je na betonski plato postavljena montažna drvena kućica u kojoj se nalazi spremište i strojarnica bazena, centralno u dvorištu je smješten bazen sa sunčalištem te je razvedena elektroinstalacija za rasvjetu s postavljenim rasvjetnim tijelima, a izvedena su i četiri priključka za vodu te je uređena pristupna staza.

12.5. Radovi na nadogradnji boksa za pse i uređenju prostora sadašnje spavaće sobe procijenjeni su u ukupnom iznosu od 29.267,49 kuna, što uključuje trošak uklanjanja postojeće drvene krovne konstrukcije s pokrovom od kanalica, zidanja vanjskih zidova u visini od 1.30 m blok opekom i zatvaranja postojećih otvora prozora, probijanja otvora u zidu za prozore i vrata s ugradbom navoja, betoniranja betonske ploče, izrade horizontalne hidroizolacije, postave termoizolacije, izrade cementnog estriha i drvene krovne konstrukcije, izrade pokrova Bramac crijepom, dobave i postave pocinčane limarije, izrade spuštenog stropa i oblaganja unutarnjih zidova gips pločama, dobave i postave laminat obloge te PVC stolarije, bojanja zidova i stropa te grube i fine žbuke vanjskih zidova.

12.6. Radovi nadogradnje kupaonice, natkrivene terase i uređenje prostora nekadašnje garaže procijenjeni su u iznosu od 92.403,68 kuna, što uključuje iskop i betoniranje trakastih temelja kupaonice i terase, izradu betonske podloge, postavu termoizolacije, izradu cementnog estriha, zidanje vanjskog zida blok opekom, betoniranje serklaža, nadvoja i betonskih stupova, izradu drvene krovne konstrukcije, izradu pokrova Bramac crijepom, dobavu i postavu pocinčane limarije, izradu grube i fine unutarnje i vanjske žbuke, oblaganje zidova i stropa gips pločama, dobavu i postavu zidnih i podnih keramičkih pločica te PVC stolarije, gletanje i bojanje zidova i stropa, obradu pročelja, izradu instalacije dovoda i odvoda vode u kuhinji i kupaonici, izradu elektroinstalacije rasvjete, dobavu i ugradnju razdjelnog ormarića za struju s osiguračima, dobavu i montažu sanitarne opreme i galanterije u kupaonici te izradu priključka za vodu do apartmana.

12.7. Radovi uređenja okoliša u vidu postave montažne drvene kućice, izrade bazena, elektroinstalacija rasvjete i priključka za vodu procijenjeni su u iznosu od 179.430,00 kuna, što uključuje pripremne radove, iskop, betoniranje temelja i podloge za montažu drvene kućice, dobavu i montažu drvene kućice, izradu valovitog limenog pokrova, temeljnu zaštitu i bojanje lazurnom bojom u tonu, pripremne radove za izvedbu bazena, iskop kanala za drenažne cijevi, dovod i odvod vode, struje, zatrpavanje oko bazena, radove na izvedbi školjke bazena, završnu oblogu unutarnjih stijenki bazena, dobavu i ugradnju bazenske opreme s pripadajućim elementima, izradu sunčališta od dekorativnog betona te staze između sunčališta, postavu dekorativnih kamenih blokova, izradu elektroinstalacija od strojarnice do bazena, izradu betonske površine za vanjski tuš s dovodom i odvodom vode te inox sifonom, dobavu i polaganje alkaten cijevi te elektro kablova za rasvjetu dvorišta, postavu rasvjetnih tijela te izradu nacrta s troškovnikom za izgradnju bazena.

12.8. Slijedom navedenog, procjena je vještakinje da su uređenjem dječje sobe i kupaonice u obiteljskoj kući, zatim dogradnjom i uređenjem apartmana te uređenjem okoliša, tužiteljici nastali ukupni troškovi u iznosu od 317.667,52 kuna. Ujedno je vještakinja navela da, od nabrojenih, jedino radovi uređenja dječje sobe i kupaonice (u ukupnom iznosu od 16.566,35 kuna) predstavljaju nužne i korisne radove, jer se odnose na održavanje i poboljšanje uvjeta dijela građevine, dok se ostali izvedeni radovi kojima je izvršena prenamjena objekta ne smatraju nužnim ni korisnim.

13. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila procjenu vještakinje te je u skladu s nalazom i mišljenjem uredila tužbeni zahtjev.

13.1. Tuženik je, očitujući se na nalaz i mišljenje, istaknuo, kao i u ranijem tijeku postupka, da su svi radovi po tužiteljici izvedeni suprotno čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, napominjući da tužiteljica od tuženika kao suvlasnika nekretnine nikada nije zatražila suglasnost za izvođenje radova, niti je njemu izvođenje istih odgovaralo. U odnosu na radove izvedene u kupaonici i dječjoj sobi, tuženik smatra da nije riječ o nužnim ni korisnim radovima jer su i kupaonica i dječja soba bile u urednom i funkcionalnom stanju, pa nije bilo nužno niti korisno izvoditi navedene radove. Smatra i da se vrijednost izvedenih radova i sanitarnih elemenata (tuš kade i wc školjke) ne može utvrđivati vještačenjem, već isključivo na temelju dostavljenih računa, s obzirom na to da cijene istih mogu znatno varirati. Glede radova izvedenih u dječjoj sobi tuženik je istaknuo da tužiteljica nije dokazala da su zaista izvedeni svi radovi navedeni u nalazu i mišljenju, jer je vidljivo samo postavljanje laminata, a tuženiku nije bilo poznato da je u dječjoj sobi postojao problem s vlagom, niti ga je tužiteljica o tome izvijestila. U pogledu procjene svih ostalih radova naznačenih u nalazu i mišljenju, ukazao je da tužiteljica nije priložila račune za izvedene radove, slijedom čega je vrijednost istih određena paušalno, uz ponovnu napomenu da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu navedenih troškova, jer je radove koji nisu ni nužni ni korisni izvela bez suglasnosti tuženika.

13.2. S obzirom na istaknute prigovore, proveden je dokaz saslušanjem vještakinje, odnosno usmenom dopunom nalaza i mišljenja. U svom iskazu vještakinja je istaknula da je vrijednost radova i elemenata procijenila uzimajući u obzir prosječne cijene na tržištu te prikupljanjem podataka od izvođača radova. Točno je da na tržištu postoji velika paleta proizvoda i jediničnih cijena, a kako tužiteljica nije dostavila račune za izvedene radove i kupljene elemente, vrijednost istih je utvrđena uzimajući u obzir prosječnu cijenu za prosječnu kvalitetu, uz napomenu da su u cijenu obuhvaćeni svi elementi i radovi koje je bilo potrebno izvesti. Vezano za radove u dječjoj sobi, vještakinja je istaknula da je procjenu vrijednosti izvedenih radova sačinila na temelju izjave tužiteljice, uz napomenu da su svi radovi obuhvaćeni u troškovniku bili potrebni pod uvjetom da je u dječjoj sobi bilo vlage, a što vizualnim pregledom nije bilo moguće utvrditi. Jesu li izvedeni radovi horizontalne izolacije i ostali prateći radovi moglo bi se utvrditi jedino otvaranjem poda dimenzije 50x50 u dubini od najmanje 50 cm, ali na taj način bi se mogla utvrditi samo vrsta izvedenih radova, no ne i vrijeme njihove izvedbe. Međutim, sa sigurnošću može reći da je u dječjoj sobi postavljen laminat novijeg datuma, kao i da su obojani zidovi.

13.3. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje ocijenio stručnim, objektivnim, izrađenim prema pravilima struke i u skladu sa zadatkom suda. Sud je prihvatio u nalazu i mišljenju izvršenu procjenu izvedenih radova, prihvaćajući kao logičan navod vještakinje da se u situaciji poput predmetne, kada nisu dostavljeni računi za izvedene radove, vrijednost istih procjenjuje prema prosječnim cijenama na tržištu za prosječnu kvalitetu, uz utvrđenje da su radovi izvedeni po tužiteljici upravo standardne (prosječne) kvalitete. Pritom, nije osnovan stav tuženika da se vrijednost radova i elemenata može utvrditi jedino dostavljenim računima, jer se navedene sporne činjenice mogu adekvatno utvrditi i provođenjem dokaza građevinskim vještačenjem. Vještakinja je u nalazu i mišljenju određeno opisala izvedene radove te je detaljno navela i procijenila sve stavke izvedbe radova, stoga navodi tuženika u kojima je paušalno osporio procijenjenu vrijednost radova, u bitnom ističući da cijene radova i materijala imaju veliki raspon i da su ovisne o brojnim faktorima (pri čemu nije predložio dopunu ni provođenje novog vještačenja), nisu doveli u pitanje pravilnost danog nalaza i mišljenja.

14. Na okolnost izvedenih radova, kao i saznanja tuženika o njihovom izvođenju, proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te je na temelju suglasnosti stranaka (list 22 spisa) pročitan iskaz A. K., sina parničnih stranaka, koji je u svojstvu svjedoka saslušan u predmetu poslovni broj P-616/16.

14.1. Iz iskaza svjedoka A. K. utvrđeno je da je u vrijeme kada su njegovi roditelji prestali živjeti zajedno išao u osmi razred osnovne škole, misli da je to bilo 2008. Njegov otac je u početku otišao živjeti u kuću u M., dok je on ostao s majkom u P., a nakon nekog vremena, možda nakon mjesec dana, otac se vratio u stan u P. jer u M. nije imao uvjete za život. Naime, u kući nije bilo struje (koristio se agregat) ni vode (koristila se voda iz bušotine). Po povratku u P. otac je želio prodati nekretninu u M., čemu se svjedok usprotivio pa su nastavno on i njegova majka (ovdje tužiteljica) u dogovoru s ocem (ovdje tuženikom), otišli živjeti u M., dok je otac ostao u stanu u P.. Svjedok je naveo da se sjeća da su struju dobili u ljeto nakon što je završio osmi razred i da je uključenje struje mama platila 120.000,00 kuna. Istog ljeta kada su dobili struju njegova je majka kupila stan od 90 m2 u P., ali u taj stan nisu nikada uselili, već su ga preuredili i iznajmljivali. Garaža koja je postojala u kući u M. preuređena je u apartman, a njegova je majka napravila i bazen, ali taj apartman ne iznajmljuju turistima već prijateljima koji dolaze svako ljeto.

14.2. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se s bivšim suprugom razišla 2007., a da je 2008. zajedno s njihovim zajedničkim sinom došla živjeti u M. To je bio objekt bez struje i ona je u srpnju iste godine uspjela uvesti struju u objekt i za to je platila 120.000,00 kuna u šest obroka. Negdje 2015. je od postojeće garaže na nekretnini napravila apartman, a na jesen počela raditi bazen koji je bio gotov 2016. Navedeno je platila 160.000,00 kuna s time da je ujedno prekopala okoliš i stavila rasvjetu na parcelu. Na mjestu gdje je od garaže napravila apartman ranije je bio boks od psa, a kad je izgradila bazen i digla krov, napravila je i spavaću sobu. Taj objekt je legalizirala negdje 2015. i za to je platila 34.000,00 ili 37.000,00 kuna. Iako je apartman htjela iznajmljivati turistima, u konačnici to nije učinila jer joj je odvjetnik rekao da za to neće dobiti dozvolu. Tuženik je bio upoznat s radovima koji su se izvodili. Nakon uvođenja struje u objekt rekao joj je da će joj dati pola iznosa koji je potrošila, ali se kasnije predomislio. Ostali izvedeni radovi bili su u planu još dok su ona i tuženik bili u braku. Ona od tuženika nije zatražila suglasnost za izvođenje tih radova, ali je on o svim izvedenim radovima bio obaviješten putem sina i nije se protivio njihovom izvođenju, a tužiteljica smatra da je čekao završetak radova kako bio dobio zaradu od turista. Radove na bazenu izvodilo je društvo T., radove na apartmanu obavljala je osoba koja je sada u Nj., zvali su ga Ž. i to je ista osoba koja je radila na kući u M. i koji je tuženiku poznat. PVC stolariju radilo je društvo S., oni su obavljali i radove na kući u M. i u pravilu je angažirala iste radnike koji su ranije bili angažirani na gradnji kuće. Ona je platila račune za uvođenje struje, ali su ti računi nestali nakon provale u salonu, a sud je u drugom postupku od HEP-a zatražio potvrdu iz koje je vidljivo da su ti računi plaćeni u obrocima od po 20.000,00 kuna.

14.3. Ponovno saslušana pred ovim sudom u pogledu izvedenih radova tužiteljica je istaknula kako je, između ostalog, preuredila dječju sobu, kako bi sinovu sobu uskladila njegovom uzrastu. U sobi je zamijenila laminat, jer se ranije postavljeni laminat počeo odvajati od podloge, provela je struju zbog čega je bilo potrebno ponovno žbukati i okrečiti zid, dok je plafon koji je bio u gredama obučen knaufom. Na podu je postojala betonska ploča, ali je trebalo staviti dodatni sloj podloge ispod laminata i napraviti potrebnu izolaciju.

14.4. Iz iskaza tuženika Đ. K. proizlazi da on nikada od strane tužiteljice niti pismeno niti usmeno nije bio obaviješten o izvođenju navedenih radova. Protivio se izgradnji bazena i apartmana, a o izvedenim radovima saznao je preko svog bratića kada su radovi već bili gotovi. Njemu je sin pokazao da su ti radovi izvedeni kada je bazen već bio gotov, a on o izvođenju radova nije imao saznanja, jer u M. nije dolazio nakon incidenta s bivšom suprugom. Znao je da je njegova supruga sa sinom otišla živjeti u M., kao i da u M. nema struje i da se koristi agregat, ali nitko od njega nije tražio suglasnost za uvođenje struje. On te radove nije zabranio, niti je poduzimao bilo kakve radnje u svrhu njihova uklanjanja jer to nije htio napraviti sinu. O izvedenim radovima saznao je od njegovog bratića koji ima parcelu na susjednoj čestici u M. kao i od N. L. koji je frizer i tužiteljičin prijatelj.

15. Cijeneći iskaze parničnih stranaka i svjedoka te dovodeći ih u vezu s ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka i ispravama sadržanim u predmetu poslovni broj P Ob-57/16, ovaj sud utvrdio da je tuženik bio upoznat s izvođenjem radova na nekretnini u M. i da se njihovom izvođenju nije usprotivio. Naime, nije sporno da je tužiteljica po prestanku bračne zajednice zajedno sa svojim sinom A. K. (ujedno sin tuženika) odselila u M., u zajedničku kuću parničnih stranaka, a tuženiku je bilo poznato da u navedenu nekretninu, kako bi bila uvjetna za stanovanje, treba uvesti struju jer je do tada postojao samo agregat. Sam tuženik je u svom iskazu priznao da te radove nije zabranio niti poduzimao bilo kakve radnje u svrhu njihova uklanjanja, jer to nije htio napraviti svome sinu na kojeg je slab. Glede troškova vezanih uz postupak legalizacije objekta u M., ovaj je sud također utvrdio da je tuženiku bilo poznato da je taj postupak pokrenut, a navedeno proizlazi iz dokumentacije sadržane u spisu poslovni broj P Ob-57/16. Naime, tužiteljica u tome postupku isticala da je pokrenula postupak legalizacije objekta te je i u podnesku od 8. ožujka 2013., kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka (list 227-230 spisa poslovni broj P Ob- 57/16), navela da je u tijeku postupak sukladno Zakonu o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama i da se očekuje da će kuća u M. biti legalizirana. Iz stanja spisa ne proizlazi da se tuženik protivio vođenju postupka legalizacije i da je u tom smjeru poduzimao neke radnje. Iz navedenog proizlazi neistinitost dijela iskaza tuženika kada navodi da ga tužiteljica nikad nije obavijestila o tome je li kuća legalizirana, jer je adekvatne obavijesti o pokrenutom postupku legalizacije dobio još u postupku koji se pred ovim sudom vodio radi utvrđenja bračne stečevine. Nadalje, ovome sudu nije logičan ni životno uvjerljiv navod tuženika da mu nije bilo poznato da tužiteljica poduzima radnje u svrhu prenamjene garaže i spremišta u apartman, kao i da gradi bazen u dvorištu, s obzirom na to da je riječ o obimnim i lako uočljivim radovima. Tuženik je u svom iskazu naveo da je o izvedenim radovima saznao kada su oni već bili završeni, ali takav navod ovaj sud nije prihvatio, s obzirom na to da je tuženik, iskazujući u svojstvu stranke u predmetu poslovni broj P-616/16 istaknuo da je za radove na apartmanu saznao dok su oni još bili u tijeku, kao i da je od prijatelja L. čuo da se kopa bazen pa je otišao u M. i vidio koji radovi se izvode. Izvođenje tih radova nije zabranio jer se bojao, a nije reagirao ni radi djeteta. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik znao da tužiteljica poduzima građevinske radove u M., a izvođenju tih radova se nije usprotivio.

15.1. Također, u tijeku postupka se kao sporno pojavilo pitanje obima radova izvedenih u dječjoj sobi. Nije sporno da su u dječjoj sobi izvedeni radovi zamjene laminata i bojanja zidova, već je sporno jesu li, pored toga, izvedeni radovi horizontalne izolacije i ostali prateći radovi navedeni u tablici vještakinje broj 1.1. pod toč. 1. – 5. (list 54 spisa), koje radove je vještakinja procijenila na temelju izjave tužiteljice, napominjući da vizualnim pregledom nije bilo moguće utvrditi jesu li oni zaista izvedeni, uz obrazloženje da je riječ o radovima koji su bili potrebni pod uvjetom da je u dječjoj sobi bilo vlage. S obzirom na to da je tužiteljica još prilikom uviđaja određeno navela koje radove je poduzela u dječjoj sobi i iz kojih razloga (zbog pojave vlage i podizanja laminata), a što je nastavno potvrdila i u svom iskazu, pojašnjavajući da se laminat digao i počeo odvajati od podloge slijedom čega ga je trebalo zamijeniti i napraviti potrebnu izolaciju, te s obzirom da je vještakinja potvrdila da je riječ o radovima potrebnim za sanaciju problema s vlagom, sud je prihvatio iskaz tužiteljice da su ti radovi zaista izvedeni, cijeneći ga istinitim, logičkim i uvjerljivim. Pritom, uzimajući u obzir da su svi ostali radovi za koje je tužiteljica u ovom postupku potraživala naknadu doista izvedeni (o čemu među strankama nije bilo spora), sud ne vidi razlog zbog kojeg bi tužiteljica neistinito izjavila da je poduzela radove radi izvedbe horizontalne hidroizolacije u dječjoj sobi, da oni nisu izvedeni.

16. Slijedom svega navedenog, u ovom je postupku utvrđeno da je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice s tuženikom, kao jedina posjednica kuće u M., u istu uložila vlastita sredstva u ukupnom iznosu od 500.460,07 kuna, i to iznos od 120.000,00 kuna na ime troška uvođenja struje u objekt, iznos od 317.667,52 kuna na ime izvedenih građevinskih radova, te iznos od 62.792,55 kuna na ime troškova legalizacije (4.468,73 kuna na ime naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, iznos od 36.147,10 kuna na ime plaćene komunalne naknade, iznos od 3.189,68 kuna na ime vodenog doprinosa, iznos od 4.574,54 kuna na ime naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta te iznos od 14.412,50 kuna na ime izrade arhitektonskog snimka izvedenog stanja).

16.1. Navedenim ulaganjima tužiteljice, uslijed kojih je u nekretninu uvedena struja, ista je legalizirana te je izvršena značajna adaptacija pri kojoj je izgrađen apartman s bazenom i sunčalištem (podoban i za iznajmljivanje te stjecanje dodatnog prihoda) povećala se vrijednost cijele nekretnine, dakle i suvlasničkog udjela tuženika, a što u dijelu za koliko je povećana vrijednost njegovog suvlasničkog udjela ima značaj stjecaja bez osnove. Tuženik je, stoga, prema pravilima o stjecanju bez osnove dužan tužiteljici naknaditi vrijednost ostvarene koristi.

16.2. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO/05) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće (kao u konkretnom slučaju), naknaditi vrijednost postignute koristi.

16.3. Pored utvrđenja da je tužiteljica, s obzirom na vrstu i količinu izvedenih radova i njihov rezultat, izvršila značaju adaptaciju nekretnine, kojim je povećana i vrijednost suvlasničkog dijela tuženika, tužiteljici pripada pravo na 54**/1** (54,6 %) vrijednosti navedenih ulaganja, koje joj je dužan isplatiti tuženik.

16.4. Uzimajući u obzir da je tužiteljica u nekretninu uložila ukupni iznos od 500.460,07 kuna, to joj je tuženik dužan naknaditi 5**/1** dijela tih ulaganja (koliko iznosi njegov suvlasnički udio), što iznosi 273.251,20 kuna. U preostalom dijelu, u iznosu od 54,33 kuna, tužbeni zahtjev odbijen je kao previsoko postavljen i time neosnovan.

17. Tuženik pogrešno smatra da se na konkretnu situaciju primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga (čl. 1121 ZOO/05), jer se ovdje ne radi o obavljanju tuđeg posla koji ne trpi odgađanje ili kojem predstoji šteta, odnosno propuštanje očite koristi. Dakle, ne radi se o obavljanju tuđih poslova, već o radnjama kojim je uvećana vrijednost imovine parničnih stranaka, pa je korist stečenu takvom radnjom tuženik dužan naknaditi tužiteljici, u dijelu kojem se izvedenim radovima povećala njegova imovina (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 962/06-2 od 25. listopada 2006., Rev x 1125/2015-2 od 6. rujna 2015. te Rev x 122/2011-2 od 26. ožujka 2014.). Iz istog razloga, a posebno uvažavajući okolnost da se tuženik nije protivio izvođenju navedenih radova, za ovaj postupak nije relevantno koji su od izvedenih radova bili nužni i korisni.

18. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate na temelju odredbe čl. 1115. ZOO/05, kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18.1. Stav je ovoga suda da tuženik u konkretnom slučaju nije nepošteni stjecatelj. Naime, tužiteljica je u predmetnu nekretninu ulagala kao njena isključiva posjednica, a iako je utvrđeno da je tuženik bio upoznat s izvođenjem radova i pokrenutim postupkom legalizacije, tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala da je prije podnošenja tužbe pozivala tuženika na vraćanje stečenog bez osnove, odnosno isplatu na ime dijela izvršenih ulaganja, niti da ga je obavijestila koliko ta ulaganja iznose.

18.2. Slijedom navedenog, tužiteljici na dosuđeni iznos pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, osim na iznos od 7.869,23 kuna (koji potražuje na ime troška snimke izvedenog stanja), na koji zatezne kamate teku od 12. travnja 2019., jer je tužiteljica tek na glavnoj raspravi održanoj toga dana (list 69 spisa) predala podnesak (list 71) kojim zahtijeva isplatu tog iznosa. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata je odbijen kao neosnovan. 19. Obje stranke zatražile su naknadu parničnog troška. Do 12. travnja 2019., do kada je vrijednost predmeta spora iznosila 375.000,00 kuna, tužiteljica je uspjela u postupku u omjeru od 87 % (100 % u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva i 73 % u odnosu na visinu), slijedom čega uspjeh tuženika u toj fazi postupka iznosi 13 %, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tuženik dužan tužiteljici naknaditi trošak postupka u omjeru od 74%. Nakon 12. travnja 2019., kada je vrijednost predmeta spora iznosila 273.305,53 kuna, tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (u iznosu od 54,33 kuna), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP tuženik dužan tužiteljici naknaditi trošak postupka u cijelosti.

19.1. Tužiteljici pripada iznos od 5.000,00 kuna za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje: Tarifa), iznos od 2.500,00 kuna za zastupanje na ročištu 12. travnja 2017. (Tbr. 9.2. Tarife) te iznos od po 5.000,00 kuna za zastupanje na ročištima 1. lipnja 2017., 3. studenog 2017. i uviđaju od 18. travnja 2018. (Tbr. 9.1. i 9.7. Tarife), ukupno 22.500,00 kuna što uvećano za pripadajući PDV od 5.625,00 kuna (Tbr. 42. Tarife) iznosi 28.125,00 kuna. Tužiteljici pripada i iznos od 4.100,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu te iznos od 2.500,00 kuna na ime uplaćenog i utrošenog predujma za provođenje vještačenja, pa ukupni trošak tužiteljice u prvoj fazi postupka iznosi 34.725,00 kuna, od kojeg iznosa joj je tuženik dužan naknaditi 74%, odnosno 25.696,50 kuna.

19.2. U odnosu na drugu fazu postupka tužiteljici pripada iznos od 2.500,00 kuna za zastupanje na ročištu 13. veljače 2020. (Tbr. 9.2. Tarife), te iznos od po 5.000,00 kuna za zastupanje na ročištima 8. studenog 2021. i 3. svibnja 2022., ukupno 12.500,00 kuna, što uvećano za pripadajući PDV od 3.125,00 kuna iznosi 15.625,00 kuna.

19.3. Ukupni trošak tužiteljice, slijedom navedenog, iznosi 41.321,50 kuna (25.696,50 kuna + 15.625,00 kuna).

19.4. Tužiteljici ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 12. travnja 2017., jer je navedeni podnesak predala na ročištu pa je na istom ročištu mogla izložiti i njegov sadržaj. Iz istog razloga ne pripada joj pravo ni na podnesak od 5. travnja 2019. koji je predan na ročištu 12. travnja 2019.

19.5. Prema načelu culpae (čl. 156. st. 1. ZPP) tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi trošak zastupanja na ročištu od 12. travnja 2019. u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 9.2. Tarife), kao i trošak zastupanja na ročištu 1. srpnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 7.500,00 kuna.

19.6. Prebijanjem troškova tužiteljice (41.321,50 kuna) i tuženika (7.500,00 kuna), dobija se iznos od 33.821,50 kuna, koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

U Puli 2. rujna 2022.

Sutkinja

Izabela Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun., uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženiku po pun.