REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-3009/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o., OIB ..., L., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz I., protiv tuženika P. D., OIB ..., vlasnika obrta V. R. D., V., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i E. j.t.d., V., radi isplate iznosa od 60.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-10/2019-33 od 25. veljače 2021., i dopunskog rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-10/2019-39 od 6. travnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-10/2019-33 od 25. veljače 2021. u točki I. njene izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.487,50 kn.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-10/2019-39 od 6. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-10/2019-33 od 25. veljače 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice N. Š.-B. iz I. od 28. prosinca 2018., poslovni broj Ovrv-1256/2018-3 u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju 60.000,00 kn sa zateznom kamatom od 19. studenog 2018. do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te troškovima postupka ovrhe od 1.950,00 kn sa zateznom kamatom od 28. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke), djelomično je ukinut navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovršnog postupka od 30,00 kn (točka II. izreke) te je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška parničnog postupka od 625,00 kn (točka III. izreke).

2. Dopunskim rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-10/2019-39 od 6. travnja 2021. naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 9.700,00 kn.

3. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj sastavio ponudu za bravarske radove od 4. prosinca 2017. za izradu antikorozivne zaštite s temeljnom bojom i montažom metalne konstrukcije nadstrešnice veličine 30.0320 x 9.950, a sve prema priloženom crtežu i predloženim materijalima te je navedeno i da će se stvarna količina utvrditi dokaznom knjigom prema stvarno ugrađenim količinama materijala.

3.1. Osim toga, utvrđeno je da su spisu privijena dva ugovora o izvođenju radova od 13. prosinca 2017., oba potpisana i ovjerena pečatima parničnih stranaka u kojima je u oba vrijednost radova utvrđena u iznosu od 105.000,00 kn.

3.2. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je tužitelj tuženiku izdao račun za predujam 3/1/2 od 29. prosinca 2017. od 60.000,00 kn i račun za izvedene radove broj 123/1/1 od 19. listopada 2018. od 160.500,00 kn za izradu i montažu metalne konstrukcije nadstrešnice vel. 30,3 x 9,95 m na gradilištu u G. te je navedeno da je plaćen predujam od 60.000,00 kn i račun je izdan radi plaćanja 100.500,00 kn. Utvrđeno je i da je tuženik po računu broj 123/1/1 platio tužitelju 3. prosinca 2018. 40.500,00 kn.

3.3. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je da je tuženik iskazao u knjigama ulaznih računa za 12. mjesec 2017. iznos primljenih isporuka sa tuzemnim PPO od 60.000,00 kn, što je evidentirano u PDV obrascu za 12 mjesec 2017. pod točkama II.4 i III.4. PDV obrasca, kao i da je iskazao u knjigama ulaznih računa za 10. mjesec 2018. iznos primljenih isporuka sa tuzemnim PPO od 100.500,00 kn što je evidentirano u PDV obrascu 10. mjesec 2018. pod točkama II.4. i III.4. PDV obrasca.

3.4. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je tužitelj za tuženika uredno obavio izradu i montažu metalne konstrukcije u G., te je primjenom odredbe članka 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) prihvatio tužbeni zahtjev.

3.5. Dopunsko rješenje o trošku postupka prvostupanjski sud je donio na tužiteljev prijedlog primjenom odredbe članka 339. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22), budući da je u presudi propustio donijeti odluku o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška.

4. Protiv ove presude u točki I. njene izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 2.825,00 kn.

5. Tuženik u žalbi u bitnome navodi kako provedenim knjigovodstvenim vještačenjem nije utvrđeno da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza u visini 160.500,00 kn, kolika bi bila ukupna cijena radova, nego tek u iznosu od 12.000,00 kn i ne može se zaključiti da bi to bio znak priznanja tuženika o postojanju obveze prema tužitelju od 160.500,00 kn. Navodi i da nakon što je Upravi upućen zahtjev za dostavu dokumentacije rađene su određene korekcije u poslovnim knjigama tuženika na zahtjev poreznog referenta, pa knjigovodstveno vještačenje nije moglo biti ispravno provedeno bez prethodnog saslušanja knjigovođe tuženika.

5.1. Tuženik nadalje u žalbi ističe da ugovorena cijena radova od ukupno 105.000,00 kn nije bila podložna promjeni i nadzorni organ nikada nije odredio izvođenje dodatnih radova te se povećanje cijene od 60% ne može tolerirati. Također, navodi kako tužitelj nije dokazao kolika je cijena radova koji su dodatno izvedeni i koliko je dodatno materijala doista ugrađeno i po kojoj cijeni.

6. Tuženik je podnio i žalbu protiv dopunskog rješenja o trošku navodeći da je podnio žalbu protiv odluke o glavnoj stvari o kojoj ovisi i pravo na naknadu troška. Potražuje naknadu za sastav žalbe od 2.825,00 kn.

7. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj predlažući da ovaj sud odbije tuženikovu žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.487,50 kn.

7.1. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnome navodi da iz knjigovodstvene dokumentacije tuženika koja je dostavljena Upravi jasno proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza na osnovicu od 364.418,59 kn i na cijelu osnovicu duga od 160.500,00 kn, kao i da je prema vještačkom nalazu utuženi iznos od 60.000,00 kn evidentiran na dan 31. prosinca 2018. u poslovnim knjigama tuženika kao njegova obveza prema tužitelju. Ističe da su radovi izvedeni na temelju projektne dokumentacije koja je naknado dostavljena tužitelju prema kojoj je trebalo ugraditi veću količinu kvalitetnijeg čelika i stoga je ispostavljen račun sukladno stvarnoj količini ugrađenog materijala.

8. Žalbe nije osnovana.

9. Ispitavši pobijanu presudu i dopunsko rješenje na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su pobijana presuda i dopunsko rješenje pravilni i na zakonu osnovani.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu preostale neplaćene naknade za izvedene radove izrade i montaže metalne konstrukcije nadstrešnice vel. 30,3 x 9,95 m na gradilištu u G. u iznosu od 60.000,00 kn.

11. Odredbom članka 221.b Zakona o parničnom postupku propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

12. Suprotno žalbenim navodima iz potvrde Ministarstva, Uprave, Područnog ureda V., Klasa: 410-01/19-01/657, Urbroj: 513-07-05-01/19-02 od 5. prosinca 2019. (str. 62 spisa) proizlazi da je tuženik iskazao u knjigama ulaznih računa za 12. mjesec 2017. iznos primljenih isporuka od 60.000,00 kn i za 10. mjesec 2018. iznos primljenih isporuka od 100.500,00 kn.

13. Stoga, neosnovano tuženik u žalbi ističe da nije koristio pravo na odbitak pretporeza na ukupan iznos duga od 160.500,00 kn. Također, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije V. B. (str. 227. spisa) proizlazi kako je (utuženi) iznos od 60.000,00 kn evidentiran u poslovnim knjigama tuženika na dan 31. prosinca 2018. kao obveza prema tužitelju.

14. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo da nije koristio pravo na odbitak pretporeza ni kojima bi potvrdio navode o korekciji poslovnih knjiga u tom smislu.

15. Također, Ugovorom o izvođenju radova od 13. prosinca 2017. ugovoreno je plaćanje u roku od 30 dana po ovjerenoj situaciji ili konačnom obračunu i nije ugovorena klazuzla „ključ u ruke". U smislu odredbe članka 118. Posebnih uzanci o građenju („Službeni list SFRJ" br. 18/77., 29/78., „Narodne novine" broj: 53/91, 35/05, 137/21), koje se primjenjuju budući da ih stranke nisu isključile (članak 12. Zakona o obveznim odnosima) propisano je da se konačnim obračunom obuhvaćaju svi radovi izvedeni na temelju ugovora, uključujući i nepredviđene i naknadne radove što ih je izvođač bio dužan ili ovlašten izvesti, bez obzira na to jesu li radovi obuhvaćeni privremenim situacijama, a ako naručilac bez opravdanog razloga odbije da sudjeluje u konačnom obračunu ili sa svojim sudjelovanjem odugovlači u izradi obračuna, izvođač može sam obaviti obračun i o tome obavijestiti naručioca. To pravo pripada i naručiocu (članak 120. Posebnih uzanci).

16. Nesporno je da je nakon ugovaranja cijene radova došlo do izmjene projekta na način da je čelična konstrukcija povišena te je utrošeno više materijala od količine iz početne ponude.

17. Slijedom navedenog, i prema shvaćanju ovog suda tuženik nije dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji u smislu navedene odredbe članka 221.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku, te je na utvrđeno činjenično stanje da je tužitelj obavio za tuženika utužene radove pravilnom primjenom odredbe članka 620. Zakona o obveznim odnosima prihvatio tužbeni zahtjev.

18. Stoga je ovaj sud utvrdio je da tuženikova žalba nije osnovana, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku pripada mu i pravo na naknadu parničnog troška koji mu je prvostupanjski sud dosudio dopunskim rješenjem, a tuženik u žalbi posebno ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o visini parničnog troška sadržanu u pobijanom dopunskom rješenju.

20. Zbog toga je dopunsko rješenje potvrđeno primjenom odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku kao u izreci ovog rješenja.

21. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 2. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac