REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 3 Us I-2587/2023-14

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke  Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja E. R. iz A., E., K. bb, kojeg zastupa opunomoćenik B. Z., odvjetnik u P., F. i J. 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka, Rijeka, Đure Šporera 4, radi protjerivanja-nezakonitog boravka, 15. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka, KLASA: NK-UP/I-216-02/23-19/586, URBROJ: 511-09-23-23-1 od 28. studenog 2023. 

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.  

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka KLASA: NK-UP/I-216-02/23-19/586, URBROJ: 511-09-23-23-1 od 28. studenog 2023. u točki 1. izreke protjeruje se iz Republike Hrvatske tužitelj, rođen 3. srpnja 1993. u K., A., državljanin A., s prebivalištem u A., E. K. bb, nositelj putovnice R. A., serijskog broja …, s rokom važenja do 17. rujna 2028., u točki 2. izreke rješenja tužitelju se određuje zabrana ulaska i boravka u  EGP-u u trajanju od 6 mjeseci, u točci 3. izreke rješenja tužitelj je dužan u roku od 30 dana od dana uručenja rješenja napustiti EGP ili će protekom toga roka u svom trošku biti prisilno udaljen, dok je u točci 4. izreke određeno da prilikom napuštanja EGP-a tužitelj se mora prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EPG-a. Navedeno rješenje tuženika, doneseno je, jer u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno, da je tužitelj u zadnjih 6 mjeseci boravio 184 dana u Republici Hrvatskoj, a da nema valjano odobrenje boravka, sve pozivom na odredbe članka 183. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 u nastavku teksta: ZS), članka 190. stavka 2. ZS-a, članka 193. stavka 1. ZS-a, članka 193. stavka 2. ZS-a, članka 192. stavka 1. ZS-a, članka 192. stavka 6. ZS-a,  članka 184.  stavka 3. ZS-a, članka 184. stavak 1. i 2. ZS-a i članka 193. stavak 1. ZS-a. 

 

2.                 Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 28. studenog 2023., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 6. prosinca 2023.,  pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo da je obrazloženje osporavanog rješenja kontradiktorno i proturječno, jer je prvostupanjsko tijelo tužitelju odredilo mjeru protjerivanja kao osobi koja je nezakonito ušla u Republiku Hrvatsku temeljem članka 55. stavak 2. točka 1. ZS-a, a iz niti jednog provedenog dokaza tu činjenicu prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo niti ispitalo. Tvrdi da tužitelj nije osoba koja je nezakonito ušla u Republiku Hrvatsku, da je tužitelj imatelj valjane putne isprave serijskog broja …, koja vrijedi do 17. rujna 2028., a koja se kao takva i navodi u izreci osporavanog rješenja i u samom zapisniku o ispitivanju tužitelja od 28. studenog 2023., a iz prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova od 28. studeno 2023. proizlazi, da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao zakonito preko graničnog prijelaza Karasovići, zbog čega da se u konkretnom slučaju ne može raditi o nezakonitom ulasku tužitelja u Republiku Hrvatsku, a kako je to pogrešno tuženik utvrdio. Stoga, da tužitelju nije jasno iz kojeg razloga je protjeran iz Republike Hrvatske i slijedom čega su mu izrečene mjere zabrana ulaska i boravka u EPG-u. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio propise na temelju kojeg je riješena stvar i to odredbu članka 190. stavak 2., članka 193. stavak 2. i članka 55. stavak 2. točka 1. ZS-a, jer u konkretnom slučaju se ne radi o osobi koja nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj zbog nezakonitog ulaska, a na čemu prvostupanjsko tijelo temelji svoju odluku. Iz tog razloga da nema niti uvjeta da se tužitelju odredi zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 6 mjeseci, niti da se tužitelju odredi da u roku od 30 dana od dana uručenja rješenja napusti EGP ili će protekom tog roka u svom trošku biti prisilno udaljen, slijedom čega da osporavano rješenje tuženika treba ukinuti (poništiti), jer je isto nezakonito. Naposljetku, tužitelj je naveo da je oduka o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske donesena temeljem odredbe članka 190. stavak 2. ZS-a i da je u konkretnom slučaju riječ o fakultativnoj mjeri koja se može ili ne mora izreći državljaninu treće zemlje, odnosno u konkretnom slučaju tužitelju, a prije donošenja takve odluke tuženik da nije razmotrio okolnosti na strani tužitelja kao državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere u smislu navedenih zakonskih odredaba, koje reguliraju zaštitu protjerivanja pa je osporavano rješenje tuženika u tom djelu doneseno protivno odredbi članka 190. stavak 2., članka 191. stavak 1. i članku 182. ZS-a. Također, tuženik da prije donošenja osporavanog rješenja tužitelju nije omogućio izjašnjavanje o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje ove upravne stvari, čime je povrijeđena odredba članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 u nastavku teksta: ZUP), a koje povrede također da čine osporavano rješenje tuženika nezakonitim. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. studenog 2023., uz nadoknadu troška upravnog spora. 

 

3.                  Uz tužbu, tužitelj je podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinika tužbe u smislu odredbe čl. 26. ZUS-a, a u istom zatražio je da ovaj Sud donese rješenje kojim će se odrediti odgodni učinak tužbe te odgoditi izvršenje rješenja tuženika od 28. studenog 2023. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora. Također, podnio je i prijedlog za određivanje privremene mjere sukladno članku 47. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) u kojem je predložio da ovaj sud odredi da do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora se odredi privremena mjera na način da se tuženiku zabrani da protjera tužitelja iz EGP-a te zabrani određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u tužitelju u trajanju od 6 mjeseci i zabrani određivanje da je tužitelj dužan u roku od 30 dana napustiti EGP ili će protekom tog roka u svom trošku biti prisilno udaljen, sve uz nadoknadu troška upravnog spora. 

 

4.                 O prijedlogu tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i prijedlogu tužitelja za izdavanje privremene mjere, Sud je odlučio rješenjem od 22. prosinca 2023. na način da je odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, kao i prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se kod ovog Suda vodi pod gore navedenim poslovnim brojem, iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju tog rješenja (list 42 spisa predmeta upravnog spora).   

 

5.                 Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovog suda u 25. siječnja 2024., naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja te je odgovarajući na tužbene navode tužitelja predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. 

 

6.                 Ročište zakazano za 7. ožujka 2024. u 10:00 odgođeno je, zbog službene spriječenosti službene osobe tuženika.

 

7.                 U ovom upravnom sporu 14. ožujka 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja predloženi na stranici 6. i 7. tužbe, jer izvođenje istih nije nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena. 

 

8.                  Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tuženik na okolnost utvrđivanja zakonitosti boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj 28. studenog 2023. saslušao tužitelja na zapisnik uz prisustvo službenog prevoditelja za albanski jezik A. L. kojom prilikom je tužitelj izjavio da je 24. lipnja 2023. preko GP Karasovići osobnim vozilom stigao u Labin, gdje je boravio na adresi V. G. 45A do  mjeseca rujna 2023., nakon čega je došao u Rijeku, gdje je boravio na adresi K., B. 6A, a prethodno da je boravio u RH već ranije 2021. Istaknuo je, da je 2023. boravio u RH turistički te je pokušao raditi za poslodavce iz Senja, pa onda iz Lovrana, no nije uspio ishodovati radnu dozvolu, a, potom da je imao smrtni slučaj u obitelji pa se morao vratiti u Albaniju i odustao je od posla kod zadnjeg poslodavca. Nakon toga da je u mjesecu rujnu ponovno došao u Rijeku tražeći posao preko F. Š. i tom prilikom da je upoznao T. B. koji je tražio pomoćnog zidara za svoj obrt M. i tužitelj je pristao raditi, nakon što mu je on omogućio smještaj i radnu opremu te su 14. rujna 2023. potpisali Ugovor o radu, nakon čega je prijavljen kod nadležnog tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje istog dana. Radio je svaki dan, 5 ili 6 dana u tjednu po 8 sati ili manje i radio je na lokaciji u Jadranovu na izgradnji vile s bazenom. Istaknuo je, da nije znao da radna dozvola za istog nije ishodovana te je mislio da ako ga poslodavac prijavi i potpiše Ugovor o radu da on više ništa ne mora činiti. Istaknuo je, da mu nije bila namjera raditi nezakonito. Sa vlasnikom obrta T. B. da je u dobrim odnosima i da su pokušali riješiti sve da mu se srede njegovi papiri. Naveo je da ima curu u Labinu koju bi rado oženio, a u Albaniji da ima oca i sestru koje uzdržava i novčano im pomaže te u Albaniji da nema posao niti prihoda, nakon čega je tuženik 28. studenog 2023. donio ovdje osporavano rješenje kojim se tužitelja protjeruje iz RH i zabranjuje ulazak i boravak u EGP-u u trajanju od 6 mjeseci uz ostala prateća utvrđenja pobliže navedena u točkama 3. i 4. izreke osporavanog rješenja, a koje je predmetom ocijene zakonitosti u ovom upravnom sporu. Također, je uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka utvrđeno, da je prekršajnim nalogom Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 28. studenog 2023. tužitelj oglašen krivim što je radio bez izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi za rad u Republici Hrvatskoj, čime je počinio prekršaj iz članka 88. stavak 1. ZS-a kažnjiv po članku 250. stavak 1. ZS-a i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 920,00 eura. 

 

9.                 Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

10.             Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je doneseno osporavano rješenje tuženika, jer je uvidom u spis predmeta upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu utvrđeno, da je tuženik prije donošenja osporavanog rješenja saslušao tužitelja na zapisnik 28. studenog 2023. u Prvoj policijskoj postaji Rijeka, uz prisustvo službenog prevoditelja za albanski jezik A. L., kojom prilikom je tužitelj potvrdio dugotrajnost boravka na području Republike Hrvatske, bez reguliranog radnog statusa stranca u Republici Hrvatskoj i navedeni zapisnik je vlastoručno potpisao, a također je i prekršajno procesuiran od strane Državnog inspektorata Republike Hrvatske 28. studenog 2023. radi nezakonitog rada (obavljanja poslova zidara od mjeseca rujna 2023. za M. obrt za građevinske usluge), odnosno za rad bez ishodovane dozvole za boravak i rad, čime je počinio prekršaj iz članka 88. stavak 1. ZS-a. Pritom se naglašava tužitelju da zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, tužitelj nije niti podnio, a nakon provedenog prekršajnog postupka, tužitelju je izdan prekršajni nalog zbog nezakonitog boravka u RH temeljem prekoračenja zakonitog boravka te je proveden upravni postupak i doneseno je rješenje o protjerivanju s rokom napuštanja EGP-a radi nezakonitog boravka tužitelja, koje je predmetom ocjene zakonitosti  u ovom upravnom sporu. 

 

11.             Također, ukazuje se tužitelju, da nije sporno da je donošenje rješenja o protjerivanju iz područja EGP-a fakultativno, a kako je to razvidno iz odredbe članka 190. stavak 2. ZS-a, međutim isto je doneseno imajući u vidu činjenice utvrđene prilikom provođenja prekršajnog i upravnog postupka. 

 

12.             Naime, u konkretnom slučaju za tužitelja se ne može reći da pripada ranjivoj skupini iz članka 182. ZS-a te ne postoji značajan stupanj socijalne i kulturne integracije u RH, odnosno tužitelj isto nije ničim potkrijepio. U konkretnom slučaju radi se o mladoj osobi, ali dob ne može predstavljati odlučujući faktor, dok duljina boravka u RH legalno nije značajna, a u konkretnom slučaju postoje realne veze tužitelja s državom podrijetla, što je tužitelj u izjavi na zapisnik i napomenuo, dok niti u jednom trenutku nije spomenuo neki zdravstveni problem.

 

13.             Stoga kako nije sporno da je tužitelj tijekom svog boravka u Republici Hrvatskoj radio bez  odobrene dozvole za boravak i rad, odnosno nezakonito je radio, za što je sankcioniran od strane Državnog inspektorata i s danom provođenja upravnog postupka nalazio se na nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, jer je prekoračio razdoblje kratkotrajnog boravka, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim. 

 

14.             Rješenje o protjerivanju doneseno je temeljem odredbe članka 189. stavak 1. točka 3. ZS-a kojom je propisano, da državljanina treće zemlje se može protjerat ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje te ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja. U konkretnom predmetu tužitelj je počinio prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu, odnosno počinio je prekršaj iz članka 88. stavak 1. ZS-a, kažnjiv po članku 250. stavku 1. ZS-a te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eura, jer je  postupku utvrđeno, da je tužitelj kao okrivljenik u Republici Hrvatskoj radio bez izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. 

 

15.             Na navode tužitelja iz tužbe kojima ukazuje da je neuka stranka, da nije imao namjeru nezakonito boraviti u Republici Hrvatskoj ukazuje se tužitelju, da je iz tužbe

(stranice 5.) razvidno da je više godina boravio u Republici Hrvatskoj radeći za druge poslodavce te dva puta imao izdanu dozvolu za boravak i rad pa je zasigurno bio upućen u obveze ishodavanja boravišne iskaznice za strance čija trajnost se vezuje uz ishodovanu dozvolu za boravak i rad, dok neznanje propisa ne ispričava. Stoga niti navodi tužitelja da je pogrešno bio savjetovan od strane knjigovođe, ne utječu na drukčije rješenje ovog upravnog spora.

 

16.             Tuženik je navedenu činjenicu nezakonitog boravka tužitelja u RH utvrdio uvidom u nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, kao i činjenicu da tužitelj takav zahtjev nije niti podnio, o čemu svjedoči informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova i službena evidencija  određenih kategorija stranaca u kojoj su vidljivi podaci za sve državljane trećih zemalja te državljane EGP-a i članova njihovih obitelji. 

 

17.             Da je tužitelj nezakonito boravio u RH razvidno je i iz činjenice da je posljednji put u Republiku Hrvatsku ušao 24. lipnja 2023. te bez odobrenog reguliranog statusa stranca i bez podnesenog zahtjeva za reguliranje istog boravio je 184 dana, a sukladno članku 54. ZS-a državljanin treće zemlje može u Republici Hrvatskoj boraviti na kratkotrajnom boravku, privremenom boravku, dugotrajnom boravištu ili stalnom  boravku.

 

18.             Tužitelj nije regulirao svoj radno pravni status u Republici Hrvatskoj niti u trenutku provođenja postupka na I. policijskoj postaji Rijeka, što znači da je prethodno tužitelj mogao zakonito boraviti u Republici Hrvatskoj isključivo kao stranac na kratkotrajnom turističkom boravku. Međutim, odredbom članka 55. stavak 2. točka 4. ZS-a propisano je, da državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako je prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana  ili ako je nezakonito boravio, a boravak  dulji od toga bez reguliranog statusa je nezakoniti boravak u kojem se tužitelj nalazio. Navedene činjenice tužitelj je i potvrdio tijekom saslušanja u upravnom postupku, što je razvidno i izjave na zapisniku o saslušaju tužitelja sastavljene 28. studenog 2023. u prostorijama 1. policijske postaje Rijeka. 

 

19.             Na ostale tužbene navode tužitelja odgovoreno je, kako u obrazloženju osporavanog rješenja, tako i na stranici 3. i 4. odgovora na tužbu te na samom ročištu za raspravu  održanom 14. ožujka 2024. s kojim navodima tuženika se  slaže i ovaj Sud pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na isto. 

 

20.             Naposljetku, nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti navodi tužitelja kojim ističe da je tužitelj nakon donošenja osporenog rješenja od strane policijske službenice bio savjetovan da ne može podnijeti zahtjev za reguliranje boravka, jer je tužitelj takav zahtjev trebao podnijeti u trenutku dolaska u Republiku Hrvatsku, a ne nakon što je donesen ovdje osporavani upravni akt po kojem je tužitelj dužan postupiti zbog toga što je zatečen u nezakonitom boravku i radu.

 

21.             Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 15. ožujka 2024. 

 

                                                                                                                    Sutkinja

 

                                                                                                                      Marija Renner Jakovljević 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjeraka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.