Poslovni broj: 19 UsI-721/22-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić uz sudjelovanje Nataše Brajević kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. B. d.o.o., sa sjedištem u S., , zastupanog po zakonskom zastupniku članu uprave-direktoru G. P., a ovaj po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. i G. L., sa sjedištem u S., , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područni ured u Splitu, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 1. rujna 2022. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 2. rujna 2022. Godine
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-362-02/19-02/563 urbroj: 443-02-03-12-02-22-29 od 28. veljače 2022. godine.
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranilo izvršenje rješenja Klasa: UP/I-362-02/19-02/00563, Urbroj: 443-02-03-12-02-22-29 od 28. veljače 2022. godine do pravomoćnog okončanja ovog spora.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporenim rješenjem tuženika UP/I-362-02/19-02/563 urbroj: 443-02-03- 12-02-22-29 od 28. veljače 2022. godine utvrđuje se da je; rješenje o uklanjanju Klasa: UP/I-362-02/19-02/00563 urbroj: 443-14-1-2-1-19-04 od 3. rujna 2019. godine, a kojim je tužitelju kao investitoru naloženo da u u roku od 15 dana ukloni prizemnu dogradnju tlocrtnih dimenzija 4,80x2,20m, visine obodnih zidova 2,60m, sa dvostrešnom krovnom konstrukcijom natkrivenom crijepom i suterensku prostoriju visine 2,80m sa ravnom armirano betonskom stropnom pločom dim. 10,20x7,45m, a koji su izgrađeni u svrhu dogradnje postojeće prizemne stambene građevine izgrađene na k.č. 1051/5 k.o. M., bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 14. listopada 2019. godine; da je rješenje Klasa: UP/I- 362-02/19-02/00563 urbroj: 443-02-03-12-002-21-17 od 3. ožujka 2021 kojim je odgovornoj osobi investitora (ovdje tužitelja) izrečena prva novčana kazna, postalo izvršno dana 19. ožujka 2021. godine; da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju te odgovornoj osobi tužitelja izriče druga novčana kazna u iznosu od 80.000,00 kuna.
2.Tužitelj u tužbi navodi kako je dogradnja koje je rješenjem od 3. rujna 2019. godine naloženo uklanjanje, izvršena prije stupanja na snagu zakona o državnom inspektoratu, pa se stoga pogrešno tuženik u ovdje osporenom rješenju poziva na odredbe tog zakona. Ističe kako u vrijeme vršenja radova na dogradnji nije bilo predviđeno prisiljavanje na izvršenje rješenja u uklanjanju izricanjem novčanih kazni. Također ističe i to kako je protiv rješenja tuženika od 3. ožujka 2021. godine a kojim je izrečena prva novčana kazna pokrenuo upravni spor koji još uvijek nije pravomoćno okončan, a zbog čega je ovdje osporeno rješenje neosnovanu i preuranjeno. Tužitelj navodi i to da je osporeno rješenje nezakonito dostavljeno odvjetniku G. L. koji je u rješenju i naveden kao opunomoćenik, premda je tužitelja zastupao u prethodnim postupcima, ali ne i u postupku u kojem je određena druga novčana kazna. Predlaže poništiti osporeno rješenje te donijeti privremenu mjeru sadržaja kao u točci I. rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u cijelosti u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Dostavom svih navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 1. rujna 2022. godine strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a. Tuženik, premda uredno pozvan nije pristupio na ročište, te je isto održano u njegovoj odsutnosti.
5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnog upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Preostale po tužitelju predložene dokaze za vršenjem uvida u prijavu I. M , uvida u optužnicu KO-DO 4939/20, KPO-DO-38/19, saslušanjem građevinske inspektorice V. R., te provođenjem očevida uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, sud je odbio, ocijenivši ih suvišnim za presuđenje u ovome sporu kod prethodno navedenih dokaza koji su izvedeni.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, kojim je odgovornoj osobi investitora izrečena druga novčana kazna (u iznosu od 80.000,00 kuna) u primjeni članka 114. st. 1. i 3. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine 115/2018), i čl. 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (narodne novine 46/20 i 80/20).
8. Navedeni članak 114. Zakona o državnom inspektoratu propisuje:
„(1) Rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.
(2) Rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana, niti duži od sto dvadeset dana
(3) Prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne“.
9. Odredbom čl. 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 80/20.) druga novčana kazna kojom se izvršenika pravnu osobu prisiljava na uklanjanje građevine 3b. skupine iznosi 80.000,00 kuna.
10. Tužitelj u tužbi ne osporava da nije postupio po egzistentnom i izvršnom rješenju o uklanjanju od 3. rujna 2019. godine. Također, iz spisa tuženika proizlazi da je građevinski inspektor prije donošenja ovdje osporenog rješenja, dana 16. veljače 2022. godine inspekcijskim pregledom utvrdio kako tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju od 3. rujna 2019.
11. Nadalje, što se tiče izvršnosti rješenja (koju tužitelj također ne osporava) valja reći kako rješenje o uklanjanju tužitelju uručeno dana 27. rujna 2019. godine, a što proizlazi iz dostavnice koja prileži spisu tuženika, te je stoga pravilno tuženik osporenim rješenjem, utvrdio kako je rješenje o uklanjanju postalo izvršno dana 14. listopada 2019. godine (istekom roka od 15 dana od dana dostave rješenja a u kojem roku tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju). Nadalje, nije sporno da je tužitelju rješenjem Klasa: UP/I-362-02/19-02/00563 urbroj: 443-02-03-12-002-21-17 od 3. ožujka 2021. izrečena prva novčana kazna a koje je rješenje ne samo izvršno, nego i pravomoćno obzirom da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom Usž-384/22 od 3. ožujka 2022. godine odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv presude Upravnog suda u Splitu UsI-1667/21 od 16. rujna 2021. godine kojom je pak odbijen zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika kojim se izriče prva novčana kazna.
U odnosu na navode tužitelja o tome kako je tuženik nezakonito primijenio odredbe Zakona o državnom inspektoratu, budući da je gradnja koje je uklanjanje naloženo, izvršena prije stupanja na snagu tog zakona, valja reći kako pravilno tuženik primijenio odredbe Zakona o državnom inspektoratu, budući da se inspekcijsko rješenje donosi na temelju propisa koji su na snazi u vrijeme donošenja rješenja, dok se sama ocjena zakonitosti gradnje procjenjuje prema propisima koji su bili snazi u vrijeme gradnje.
12. Obzirom na sve navedeno ovaj sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju, bile ispunjene pretpostavke za izricanje druge novčane koja je tužitelju izrečena osporenim rješenjem tuženika, a u primjeni Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 80/20.) druga novčana kazna kojom se izvršenika pravnu osobu prisiljava na uklanjanje građevine 3b. skupine iznosi 80.000,00 kuna.
13. Što se tiče navoda tužitelja o tome da je osporeno rješenje nezakonito dostavljeno odvjetniku koji je tužitelja zastupao u prethodnom postupku, valja reći kako navedena okolnost, po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, već bi ista mogla biti relevantna jedino u slučaju ocjene pravodobnosti tužbe, no budući da je u konkretnom slučaju tužba pravodobna, prava tužitelja nisu ni na koji način povrijeđena time što je u rješenju odvjetnik G. L. naznačen kao opunomoćenik tužitelja.
14. Slijedom sveg navedenog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
15. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presuditi kao u izreci ove presude.
16. Tužitelj je predložio i donošenje privremene mjere kojim bi se zabranilo izvršenje rješenja Klasa: UP/I-362-02/19-02/00563, Urbroj: 443-02-03-12-02-22-29 od 28. veljače 2022. Ovaj sud je navedeni prijedlog tužitelja ocijenio neosnovan budući da po ocjeni ovog suda nisu ostvareni razlozi za izdavanjem tražene privremene mjere jer tužitelj ničim nije dokazao kako bi određivanje iste bilo nužno u cilju izbjegavanja teške i nepopravljive štete, kako je predviđeno odredbom članka 47. ZUS-a. Obzirom na navedeno odlučeno je kao u točki I. rješenja.
17. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II. rješenja.
U Splitu 2. rujna 2022.
S U T K I N J A
Ana Jurišić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.