Poslovni broj: 8 K-338/2021-89

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog J. F., zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11, dalje: KZ/97), u povodu optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-198/09 od 3. veljače 2010., nakon održane javne rasprave 31. kolovoza 2022. u prisutnosti općinske državne odvjetnice u Zlataru Ivane Smrkulj, optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika N. P., a odsutnosti oštećenih V. B. i J. B., 2. rujna 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi J. F., OIB: …., sin S. i R. rođene P., rođen …... u P., s prebivalištem u Z. B., Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom srednjom stručnom spremom, umirovljenik, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio 1970/71. godine u JNA, vodi se u vojnoj evidenciji Ureda za obranu Z. B., neosuđivan, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je:

dana 30. kolovoza 2009. u 17,25 sati u mjestu L., protivno odredbi članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u pripitom stanju pri koncentraciji od 1,09 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pristajući na nastupanje štetnih posljedica, upravljao neregistriranim traktorom marke „IMT“ tipa „539 De luxe“ kolnikom Državne ceste broj 24 iz smjera Z. B. u smjeru P., tj. iz smjera istoka u smjeru zapada, pa je dolaskom do kbr. ..., uslijed alkoholiziranog stanja u kojem se nalazio i time prouzrokovanih smanjenih vozačkih sposobnosti, protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, traktorom započeo vršiti radnju skretanja u lijevo na prilazni poljski put, iako se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, a u kojem trenutku je lijevom stranom kolnika V. B. upravljajući osobnim automobilom reg. oznake ZG … u istom smjeru, vršio radnju pretjecanja njegovog traktora, pa je na lijevoj strani kolnika došlo do naleta prednjeg desnog dijela osobnog automobila reg. oznake ZG…. u prednji lijevi kotač njegovog traktora, uslijed čega je došlo do bočnog zanošenja osobnog automobila u lijevo, te do prevrtanja na lijevi bok i udara u ogradu mosta, a kojom prilikom je V. B. zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijeve ključne kosti, dok je J. B., putnica u njegovom osobnom automobilu, zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma 8. prsnog kralješka,

dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena,

čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće – opisano i kažnjivo po članku 272. stavku 1. KZ/97.

II. Zbog toga se optuženi J. F. za kazneno djelo iz članka 272. stavka 1. KZ/97

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

te mu se na temelju čl. 67. KZ-a

p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je optuženi J. F. osuđen neće izvršiti, ako optuženik u roku dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14 , 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom J. F. platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 700,00 kn (sedamstokuna),kao i troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2.točkom

1.

ZKP/08

u

iznosu

19.352,80

kn(devetnaesttisućatristopedesetdvijekuneiosamdesetlipa), sve to u roku 1 (jedne) godine.

Obrazloženje

1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citirani optužni prijedlog, kojem optuženiku stavlja na teret počinjenje djela opisanog u izreci.

1.2.Po provedenom postupku, ovaj sud donio je presudu poslovni broj K- 77/2020 od 1. veljače 2021. koju je isti sud ukinuo rješenjem poslovni broj: Kž- 349/2021 od 23. kolovoza 2021. i vratio spis ovom sudu na ponovno suđenje.

1.3.U ponovljenom postupku ovlašteni je tužitelj ostao kod uvodno citiranog optužnog prijedloga, dok je optuženik ostao kod očitovanja da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.

1.4.Oštećenici imovinskopravne zahtjeve u ovom predmetu nisu postavili jer su već ostvarili pravo na naknadu štete.

2.1.Optuženiku se stavlja na teret kazneno djelo iz članka 272. stavka 1. KZ/97., a 1. siječnja 2013. je stupio na snagu novi Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje: KZ/11) pa je sud po službenoj dužnosti ispitao postoji li pravni kontinuitet.

2.2.Djelo iz članka 272. stavka 1. KZ/97., za koje je bila propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina svoj pravni kontinuitet nalazi u djelu iz članka 227. stavka 1. KZ/11, time da su i bitna obilježja djela i zaprijećena kazna u oba zakona isti. Stoga je sud na optuženika primijenio zakon koji je važio u vrijeme počinjenja djela, odnosno KZ/97.

3.1.Tijekom ponovljenog dokaznog postupka sud je naložio provođenje kombiniranog psihijatrijsko-prometnog vještačenja radi točnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i pročitao pribavljeni nalaz (list 424-433). Kako je prometni vještak I. B., koji je izradio nalaz i mišljenje u ovom predmetu, u međuvremenu umirovljen i ne nalazi se na popisu stalnih sudskih vještaka, sud je predmet povjerio drugom vještaku, odnosno stalnoj sudskoj vještakinji za promet A. K.. Na raspravi je ispitao vještakinju za promet A. K. (list 450-451). Kako je vještakinja K., za razliku od vještaka B., izračunala jedan novi parametar, tako je sud umirovljenog vještaka na raspravi ispitao kao svjedoka (list 469-470).

3.2. U ponovljenom je postupku sud još i pribavio nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, na okolnost brzine dostatne za nastanak ozljeda kakve su zadobili sudionici predmetne prometne nesreće, koji je pročitao (list 458-460).

3.3.Pročitao je iskaze prethodno, na raspravi, ispitanih svjedoka i vještaka; i to: oštećenika kao svjedoka V. B. te vještaka za promet I. B. (list 252), svjedoka I. H. i vještaka za toksikologiju Z. K. (list 261- list 262), kao i svjedoke: S. K. i I. B. (list 284-285) te D. R. (list 307).

3.4.Pročitani su, uz suglasnost stranaka: kaznena prijava Postaje prometne policije Krapina broj: 511-17-10/3-K-91/2009 od 16. listopada 2009. (list 8), zapisnik o očevidu od 19. rujna 2009. (list 4-6) uz situacijski plan, prijava O. Z. za okrivljenika i oštećenike (list 10-12), analiza alkohola u krvi i mokraći za okr. (list 14), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za okr. (list 21 spisa), te za V. B. (list 22 spisa), prekršajni nalog protiv okrivljenika (list 25, 111 spisa), optužni prijedlog (list 26 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka I. B., (list 32-38, 73-75, 164, 211), nalaz i mišljenje medicinskog vještaka J. Š. (list 39-40), fotoelaborat (list 45-53 spisa), iskazi svjedoka – oštećenika J. i V. B. sa zapisnika od 21. svibnja 2010. (list 62-63) i sa zapisnika 9. srpnja 2013. (list 155-156), iskazi svjedoka A. M. B. i D. B. sa zapisnika od 8. lipnja 2010 (list 66-67) i sa zapisnika 9. srpnja 2013. (list 157-159), zapisnik s rekonstrukcije od 24. rujna 2010. (list 70), iskaz svjedoka I. H. sa zapisnika od 18. siječnja 2011. (list 90), dopis HC d.o.o. od 26. svibnja 2011. (list 101) uz građevinski dnevnik (list 102), prekršajni nalog Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Odjel policije od 17. studenog 2009. (list 111), naredba o određivanju mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 30. kolovoza 2009. (list 113), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika od 30. kolovoza 2009. (list 114), analiza alkohola u krvi i mokraći za J. F. uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra od 8. rujna 2009. (list 116), iskaz vještaka I. B. sa zapisnika od 15. listopada 2013. (list 164-165) i sa zapisnika od 6. prosinca 2016. (list 211-212), podnesak HC od 8. lipnja 2018. (list 248), podnesak HC od 13. kolovoza 2018. i 24. ožujka 2022. (list 258 i 439), nalaz i mišljenje vještaka dr. S. T. od 24. prosinca 2018. (list -267-269) i medicinski karton, podnesak obrane od 5. prosinca 2018. (list 274), podnesak PP Zlatar Bistrica od 4. siječnja 2019. (list 275), podnesak optuženika od 21. siječnja 2019. (list 276) i zapisnik sa očevida od 5. rujna 2019. (list 294-297), nalaz i mišljenje vještaka za promet I. B. (list 536-357) uz iskaz vještaka na raspravi (list 367).

3.5.Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, sud je pročitao izvatke iz njegove kaznene i prekršajne evidencije (list 474-475 spisa) te je na kraju dokaznog postupka optuženik ispitan.

3.6.Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

4. Optuženik se branio u bitnome navodeći (list 60, 105, 151 i 472) da je on provjerio prometnu situaciju prije skretanja ulijevo, a da se oštećenik kretao velikom brzinom, ne poštujući ograničenje uređeno privremenom prometnom signalizacijom i stoga je došlo do sudarnog kontakta. Alkohol je tog dana konzumirao, ali on nije utjecao na njegove vozačke sposobnosti.

5.1.Slijedom takve obrane, u postupku nije bilo sporno da je optuženik 30. kolovoza 2009. u 17,25 u L., upravljao neregistriranim traktorom marke „IMT“ tipa „539 De luxe“ kolnikom Državne ceste broj 24 iz smjera Z. B. u smjeru P.. Nije bilo sporno niti da je bio u pripitom stanju pri koncentraciji od 1,09 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Nije bilo sporno niti da je traktorom započeo vršiti radnju skretanja u lijevo na prilazni poljski put, a da je V. B. upravljajući osobnim automobilom reg. oznake ZG …. u istom smjeru, vršio radnju pretjecanja njegovog traktora. Nesporno je i da je došlo do sudarnog kontakta između traktora i osobnog automobila, u kojem su V. i J. B. zadobili teške tjelesne ozljede.

5.2.Ostalo je sporno zbog čega je došlo do prometne nesreće, konkretno jesu li optuženikove vozačke sposobnosti uslijed alkoholiziranog stanja bile smanjene i je li se prije skretanja traktorom ulijevo vjerio da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu.

5.3.Bilo je sporno i je li oštećenik poduzeo radnju pretjecanja traktora kojim je upravljao optuženik prije ili nakon što je optuženik počeo skretati ulijevo.

6.1.Optuženiku se stavlja na teret povreda dvije odredbe mjerodavnog Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08; dalje: ZSPC), i to da je upravljao vozilom u pripitom stanju te da je započeo radnju u prometu bez da se uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

7.1.1. Kao blanketni propis u prvom retku činjeničnog opisa navodi se članak 199. stavak 1. mjerodavnog ZSPC-a.

7.1.2.Odredba članka 199. stavak 1. mjerodavnog ZSPC-a glasi:

„Vozač vozila kategorije C1, C1+E, C, C+E, D, D+E i H, instruktor vožnje kao i vozač vozila B kategorije kojem je upravljanje vozilom osnovno zanimanje (taksisti, vozači hitne pomoći, vozači u tvrtkama i tijelima državne vlasti itd.), u vrijeme kada obavlja te poslove i mladi vozač ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako u organizmu ima opojnih droga ili alkohola.”

7.1.3.Odredba članka 199. stavak 2. mjerodavnog ZSPC-a glasi:

“Vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, B+E, F, G i M ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako u organizmu ima opojnih droga ili alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.”

7.1.4.Optuženiku se stavlja na teret da je kao vozač traktora („F“ kategorije vozila, sukladno članku 217. stavku 1. točka 15. ZSPC) imao u krvi 1,09 g/kg apsolutnog alkohola.

7.1.5.Kada se na ovakvo činjenično stanje primjene naprijed citirane odredbe ZSPC-a vidljivo je da bi opisanim radnjama bila povrijeđena odredba članka 199. stavka 2. ZSPC-a, a ne odredba članka 199. stavka 1. ZSPC-a kako to inkriminira Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru pa je sud po službenoj dužnosti intervenirao u činjenični opis optužnice i naznačio u prvom retku ispravni blanket iz članka 199. stavka 2. ZSPC-a, koji odgovara činjenicama koje su u tekstu optužnice navedene.

7.2. U odnosu na drugu blanketnu normu, odredbom članka 43. stavka 1. i 2. mjerodavnog ZSPC-a propisano je da vozač koji namjerava obaviti neku radnju vozilom na cesti ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a prije započinjanja tih radnji se dužan uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

7.3.U postupku je stoga trebalo utvrditi je li do prometne nesreće došlo zbog toga što bi optuženikove vozačke sposobnosti bile smanjene uslijed utjecaja alkohola te stoga što je počeo skretati ulijevo, a da nije provjerio prometnu situaciju iza sebe.

8. Oštećenik tvrdi da je nesreću prouzročio optuženik naglim i iznenadnim skretanjem ulijevo za vrijeme dok je on već vršio radnju pretjecanja. Svjedoci, oštećenikova supruga J. B., kćerka A. M. B., sin D. B. i svjedoci I. B. i I. H. opisuju događaj svatko sa svog gledišta, pri čemu nitko od njih ne daje konkretne odgovore na pitanja o spornim činjenicama.

9. Kako o istom događaju dvije, subjektivno zainteresirane, osobe proturječno iskazuju, tako je sud pribavio mišljenje objektivno nezainteresiranih, stručnih osoba, a na temelju materijalne dokumentacije iz spisa te izmjera prilikom provedenih očevida.

10.1.U postupku se kao sporno pokazalo je li postojala privremena prometna regulacija koja se odnosila na mjesto nesreće pa je sud proveo dokazni postupak radi utvrđivanja te činjenice.

10.2.Tako u dopisu od 26. svibnja 2011. HC d.o.o. navode (list 101), vezano uz očitovanje o prometnoj signalizaciji na dionici Z. B.-L., da su 21.veljače 2009. postavljeni znakovi suženja kolnika i znakovi ograničenja na 40 km/h te i znakovi zabrane pretjecanja, koji su maknuti u rujnu 2010., kada je kolnik saniran.

10.3.U dopisu od 4. lipnja 2018. (list 248) navode da su navedeni znakovi bili postavljeni iz smjera Z. B. poslije semafora i kod L. mosta, a iz smjera P. kod prvog mosta u polju i prije L. mosta, što znači prije kbr. 85 s obje strane kretanja po DC 24.

10.4.U dopisu od 8. kolovoza 2018. (list 258) navode da su znakovi bili na istom mjestu sve do rujna 2010.

10.5.U dopisu od 6. studenog 2019. (list 302), navode da su znakovi bili na udaljenosti 580 m od mosta u L., a dopisu od 24. ožujka 2022. (list 439) navode da nije postojala mogućost da se znakovi privremeno uklanjaju i ponovno vraćaju jer su bili postavljeni 21. veljače 2009., a uklonjeni u rujnu 2010.

10.6.Ovakvo upotpunjavanje podataka bilo je potrebno s obzirom da u zapisniku o očevidu znakovi nisu bili naznačeni, niti su bili vidljivi na fotoelaboratu, a policijski službenici, D. R. i S. K., se zbog proteka vremena više istih nisu sjećali. Svjedok I. H. (list 262), također policijski službenik, pak tvrdi da nikakve privremene signalizacije nije bilo jer je on gledao prometne znakove sve do raskršća i također je istaknuo da je na udaljenosti 150 m od mjesta prometne nesreće vidljivost bila dobra i nije bilo privremene prometne signalizacije.

10.7.Obrana je pridonijela u spis dopis Policijske postaje Zlatar Bistrica od 4. siječnja 2019. (list 275-276), koji se temelji na analizi deset zapisnika prometnih nesreća koje su na kolniku državne ceste 24, odnosno na potezu od Z. B. do L. dogodile od 21. veljače 2009. do listopada 2010. Tako je pod dijelom zapisnika: „Oprema ceste“ upisano postojanje znakova „Ograničenje brzine na 40 km/h“ u zapisniku od 8. ožujka 2009., a znakova: „Zabrana pretjecanja“ i „Ograničenje brzine na 40 km/h“ u zapisniku od 11. svibnja 2010.

10.8. Iz citiranog, dopisa, dakle, proizlazi da su na nekim zapisnicima o očevidu za vrijeme privremene prometne signalizacije policijski službenici naznačili postojanje takve signalizacije, a u nekima nisu. Stoga je, po ocjeni suda, dovedena u pitanje u pitanje istinitost podataka iz zapisnika o očevidu sporne prometne nesreće, kao i iskaz svjedoka I. H..

10.9.Sud je proveo očevid na mjestu nesreće radi utvrđivanja činjenica vezanih uz postojanje privremene prometne signalizacije, na okolnost gdje je ista bila postavljena u odnosu na mjesto prometne nesreće, je li kao takva važila za dionicu ceste gdje je došlo do prometne nesreće te je li mogla biti vidljiva na fotografijama fotoelaborata.

10.10.Prema podacima iz prednjih dopisa HC sud i policijski službenici su obišli mjesta na kojima su se nalazili prometni znakovi i utvrdili da iz smjera Z., kod ugostiteljskog objekta „V.“ pa do mjesta prometne nesreće ima 600 metara (što je neznatno odstupanje od 20 metara u odnosu na naprijed citirani podatak HC, koje su mjerile udaljenost od točne stacionaže znaka koja iznosi 580 metara) te da nakon tog objekta nema prilaza na glavnu cestu, odnosno priključnih sporednih cesta. To znači da bi privremena prometna signalizacija postavljena kod tog ugostiteljskog objekta obvezivala vozače iz smjera Z. B. te bi se odnosila i na lokaciju prometne nesreće.

10.11.S. I. B. (list 285) iskazala je da se sjeća sporne prometne nesreće, da stanuje blizu mjesta na kojoj se ista odvijala te se tamo više puta tjedno vozila. S. se da se radio nogostup i da je bilo privremenih znakova, ali se ne sjeća kakvi su to znakovi bili. Prisjetila se da su kod ugostiteljskog objekta „V.“ bili znakovi ograničenja brzine i zabrane pretjecanja, ali se nije mogla sjetiti jesu li znakovi bili i na dan prometne nesreće, čini joj se da je tada nogostup bio dovršen.

10.12.Svjedokinja je slučajno bila prisutna na mjestu prometne nesreće, nije ni na koji način povezana sa sudionicima iste i sud ocjenjuje njen iskaz objektivnim.

10.13.Ovaj iskaz sud je doveo u vezu s prednjim dopisima HC, gdje su navedene lokacije prometnih znakova i razdoblje kada su znakovi bili postavljeni pa na temelju činjenica koji proizlaze iz tih dokaza utvrđuje da su prometni znakovi ograničenja brzine na 40 km/h i zabrane pretjecanja na dan prometne nesreće bili postavljeni 580 m od mjesta prometne nesreće i važili su i za mjesto prometne nesreće.

10.14.Također se na fotografijama fotoelaborata, a pogotovo na poleđini lista 46, ne vidi novi nogostup, nego naprotiv s jedne strane ceste postoji stari nogostup, na kojem raste trava, dok s druge strane ceste nogostupa nema.

10.15.U zapisniku o očevidu (poleđina lista 4 spisa) navedeno je, kao oprema ceste, da je gledano iz smjera istoka, kod mjesta prometne nesreće postavljen prometni znak „Raskrižje sa sporednom cestom pod pravim kutom“ koji se odnosi na obližnje raskrižje za Z., a nakon mjesta nesreće, nakon mosta je postavljen prometni znak „Naziv naseljenog mjesta-L.“. Drugih prometnih znakova koji bi bili u svezi s navedenom nesrećom na tom dijelu ceste nema postavljenih.

10.16.Brzina kretanja vozila iz smjera istoka ograničena je na 90 km/h, na temelju odredbi ZSPC-a za ceste izvan naselja, a tek nakon mjesta nesreće ulaskom u naseljeno mjesto L. ograničava se na 50 km/h na temelju odredbi za naseljeno mjesto.

10.17.Čitajući ovakav zapis policijskih službenika o opremi ceste, uočava se na su koristili navod „na tom dijelu ceste“, dakle na dijelu ceste na kojem je došlo do prometne nesreće.

10.18.Nigdje u zapisniku o očevidu nije evidentirano da su policijski službenici išli do prvog raskršća, koje se nalazilo 580 metara od mjesta prometne nesreće, a prema Z. B., koje su oba vozača koja su sudjelovala u prometnoj nesreći, prošla i ako su tamo postojali privremeni prometni znakovi, oni bi ih obvezivali. Osim toga, zapisnik o očevidu od 30. kolovoza 2009. dovršen je 19. rujna 2009. (list 6).

10.17.S obzirom da je policijska ophodnja koja je vršila očevid došla iz smjera P., dakle u suprotnom smjeru kretanja od sudionika prometne nesreće pa su za pregledavanje prometne signalizacije trebali proći daljnjih 580 metara, sud ocjenjuje da se podaci iz zapisnika o očevidu ne mogu uzeti kao potpuni i točni.

10.18.Svjedok V. C. (list 342), ispitan prvi put 11 godina nakon očevida, tvrdi da mu se čini da su za potrebe očevida išli autom do prvog raskrižja gdje se nalazi obrt H. i ugostiteljski objekt, tamo su otišli autom, a udaljenost od mjesta prometne nesreće do tog raskrižja je bila 300-500 metara. Kako je riječ o svjedoku koji nije poznavao teren, tako je nelogično da se on sada, protekom 11 godina, sjeća podatka koji nije niti zabilježen u zapisniku o očevidu.

10.19.Svjedok I. H. (list 262), koji se očitovao da poznaje cestu, iskazao je da se uopće ne sjeća radova na toj dionici ceste, kao i da je kakvih radova bilo, da je običaj da se privremeni prometni znakovi miču kada se ne radi, a što je suprotno pribavljenim podacima od Hrvatskih cesta. Također je iskazao da je vidljivost u odnosu na mjesto prometne nesreće 150 metara u jednom i drugom smjeru pa bi se sporni znakovi vidjeli na fotoelaboratu da ih je bilo. Isti nije opisao da bi policijska ophodnja išla do objekta „V.“, nego navodi da su gledali prometne znakove od raskrižja gdje je tabla „Z. B.“.

10.20.Sve podatke prikupljene od HC u svom zbiru sud ocjenjuje jasnima i potpunima. Podatke je dala nepristrana prava osoba, na temelju evidencija koje vodi u okviru svojih ovlasti, a u konačnici se odnose na jedno konkretno vrijeme i mjesto. Zbog toga sud nema razloge u te podatke sumnjati.

10.21.Da se prometna signalizacija postavljena kod objekta V. odnosi na mjesto prometne nesreće jasno je, jer se od mjesta gdje je ta signalizacija bila postavljena pa do mjesta nesreće ne nalazi nijedno raskršće.

10.22.Iz dijela zapisnika o očevidu u drugim prometnim nesrećama na istoj lokaciji proizlazi da je bilo privremene prometne signalizacije unutar razdoblja za koje i HC navode da je te signalizacije bilo. Svjedokinja I. B. dozvoljava mogućnost da je takva signalizacija bila postavljena, a riječ je o nepristranoj svjedokinji.

10.23.U kaznenom postupku sud je dužan dvojbu o postojanju neke činjenice riješiti u korist optuženika. Sud ocjenjuje da u situaciji kada postoje podaci HC na okolnost da je privremene prometne signalizacije koja je ograničavala brzinu bilo, iskazi svjedoka C. i H. dolaze u pitanje. Iz zapisnika o očevidu ne proizlazi na jasan i nedvojben način da su policijski službenici provjerili prometnu signalizaciju sve do prvog raskršća, nego se spominju prometni znakovi „na tom dijelu ceste“. Stoga je sud ovu dvojbu riješio na način da je utvrdio da je privremenom prometnom signalizacijom brzina kretanja bila ograničena na 40 km/h.

10.24. Zbog toga je dao u zadatak prometnom vještaku da svoje zaključke prikaže kako s obzirom da u vrijeme spornog događaja nije postojala privremena prometna signalizacija (listovi 101, 248, 258 i 302), tako i s obzirom da bi takva signalizacija postojala.

11.1.1. Tako u nalazu, u dijelu koji se odnosi samostalno na prometno vještačenje, stalna sudska vještakinja za promet A. K. navodi (list 424-433) da se prometna nesreća dogodila izvan naselja, a na mjestu prometne nesreće kolnik je podijeljen središnjom isprekidanom crtom na dvije prometne trake namijenjene kretanju vozilima u oba smjera gdje je ograničenje brzine određeno prometnim pravilom i iznosi 90 km/h (prema zapisniku o očevidu), a iz stanja spisa proizlazi mogućnost postojanja privremene prometne regulacije prema kojoj ograničenje brzine iznosi 40 km/h.

11.1.2.Osobno vozilo se u trenutku primarnog kontakta s traktorom u potpunosti nalazilo na lijevoj prometnoj traci, dok je traktor samo prednjim lijevim kotačem prešao na lijevu stranu kolnika, oko 0,5 metara od središnje razdjelne crte, pri čemu je bio u dijagonalnom položaju u odnosu na uzdužnu os kolnika.

11.1.3.Do primarnog kontakta između traktora i osobnog vozila došlo je između prednjeg desnog dijela osobnog vozila i prednjeg lijevog kotača traktora.

11.1.4.Prosječna brzina traktora u skretanju iznosi oko 10 – 15 km/h, a brzina osobnog vozila u trenutku sudara iznosi oko 55 km/h. Brzinu kretanja osobnog vozila prije sudara tehničkim putem nije moguće utvrditi.

11.1.5. Ne postoje materijalni tragovi prema kojima bi bilo moguće utvrditi točnu udaljenost na kojoj je oštećenik prešao na lijevu stranu kolnika, međutim prema sudarnoj brzini moguće je odrediti minimalnu udaljenost na kojoj je oštećenik morao započeti pretjecanje kako bi mogao prijeći iz desne u lijevu prometnu traku

11.1.6. Ukoliko se oštećenik (vozač osobnog vozila) i prije sudara kretao sudarnom brzinom od oko 55 km/h, isti se nalazio najmanje 42 metra od mjesta sudara kada je započeo radnju pretjecanja, a u trenutku kada je optuženik započeo skretati u lijevo osobno vozilo oštećenika se nalazilo oko 20 metara od mjesta sudara. Prema tome, oštećenik je započeo radnju pretjecanja prije mjesta sudara na udaljenosti od 42 metra ili većoj, i već se nalazio u pretjecanju u trenutku kada je optuženik tek započeo sa skretanjem u lijevo.

11.1.7. Tehnički nije moguće da je vozač traktora započeo skretati u lijevo prije nego li je oštećenik započeo prelaziti na lijevu stranu. U trenutku kada je vozač traktora započeo radnju skretanja u lijevo, osobno vozilo je već bilo u pretjecanju na način da je većim dijelom vozila prešlo na lijevu stranu kolnika, a moguće i u potpunosti ukoliko je vozač osobnog vozila započeo pretjecanje na udaljenosti većoj od 42 metra.

11.1.8. Prometna nesreća bi bila izbjegnuta da je optuženik neposredno prije započete radnje skretanja u lijevo propustio oštećenika koji se već nalazio u pretjecanju na lijevoj prometnoj traci, a kojeg je mogao uočiti na udaljenosti od oko 20 metara.

11.1.9.Oštećenik pri brzini kretanja od 55 km/h nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara.

11.1.10. U slučaju da je postojala privremena regulacija prometa s ograničenjem brzine od 40 km/h te da se oštećenik kretao istom brzinom i odmah reagirao intenzivnim kočenjem u trenutku kada je vozač traktora započeo skretati u lijevo (u tom trenutku se traktor u potpunosti nalazio u desnoj prometnoj traci), mogao je zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara. Međutim, u trenutku prelaska traktora preko središnje razdjelne crte odnosno u trenutku nastanka opasnosti pri brzini od 40 km/h, vozač osobnog vozila nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, a samim time niti pri brzini manjoj od 40 km/h.

11.1.11.U slučaju privremene regulacije, pod pretpostavkom da je vozač osobnog vozila pretjecao traktor brzinom od 40 km/h, također bi već morao biti u pretjecanju u trenutku kada bi vozač traktora na isti način započeo radnju skretanja u lijevo.

12.2.1.Očitujući se na prigovore optuženika iz podneska od 11. travnja 2022., na raspravi 31. svibnja 2022. (list 450-521), vještakinja je navela da je jedan od tragova kojim se rukovodila prilikom određivanja mjesta sudara i sudarnog položaja varijabilni trag, krhotine otpalog laka na cesti, ali se osim toga rukovodila i tragom struganja.

12.2.2.Pojašnjava, u odnosu na list 3 nalaza, druga rečenica, rukovodila se položajem traga struganja metalnih dijelova osobnog vozila po kolniku, a da je riječ o tragu struganja metalnih dijelova osobnog vozila koji je zaostao nakon konkretne prometne nesreće zaključuje iz zapisnika o očevidu i skice očevida gdje je policija taj trag struganja zabilježila. Sa sigurnošću može reći da riječ o tragu struganja metalnih dijelova vozila jer na traktoru nema takvih oštećenja iz kojih bi mogao proizaći takav trag struganja. Za procjenu starosti traga struganja mjerodavna je policija, odnosno ekipa za očevid koja na temelju boje, traga, eventualnih tragova prašine može procijeniti je li riječ o svježem ili starom tragu.

12.2.3.U odnosu na prigovor iz trećeg odlomka podneska, navodi, gubitak brzine koji se procjenjuje na temelju nastalih oštećenja na vozilima, se doista procjenjuje i ne postoje nikakve tablice. Međutim, drugi dio gubitka brzine, na tzv. „putu smirivanja“ nakon sudarnog kontakta, se izračunava pomoću tablica. Koristi se formula iz fizike za izračun brzine. Što se tiče tjelesnih ozljeda one se u nalazu ne spominju, niti je stručna procijeniti sudarnu brzinu na temelju tjelesnih ozljeda osoba koje su sudjelovale u nesreći.

12.2.4.U odnosu na prigovor iz četvrtog odlomka podneska navodi, prema utvrđenom položaju vozila - traktoru u trenutku sudara i tragu nekontroliranog kretanja traktora po kukuruzištu traktor je promijenio smjer kretanja za oko 120 stupnjeva, prilikom čega mogu i ne moraju nastati tragovi zanošenja. Podizanje traktora može biti toliko malo i neznatno da promijeni smjer kretanja traktora bez vidljivih tragova.

12.2.5.U odnosu na prigovor iz šestog odlomka podneska navodi, postoje brzina prije sudara, brzina u trenutku sudara i brzina nakon sudara. Brzinu prije sudara nije moguće izračunati ako ne postoje tragovi kočenja. Moguće je da se konkretni oštećenik kretao i brzinom od 80 km/h. U nalazu je izračunala brzinu osobnog vozila nakon sudara i brzinu u trenutku sudara s traktorom. Ona je izračunavanje počela s trenutkom kada se vozilo zaustavilo. Tzv. „gubitak brzine“ je naziv za procjenu koja se dobiva na temelju tablica u kojima uz određena oštećenja je naveden gubitak brzine. Ako je oštećenik upravljao vozilom brzinom od 80 km/h, moguće je da brzina vozila nakon sudara iznosi oko 49 km/h, a u trenutku kontakta s traktorom 55 km/h.

12.2.6.U odnosu na drugi prigovor iz šestog odlomka podneska navodi, izjave svjedoka uzimaju se u obzir jedno u slučaju da ne postoje materijalni tragovi i nije moguć izračun, a i u tom slučaju se vještak očituje je li dinamika događaja prema izjavi svjedoka tehnički moguća ili nije. Izjava svjedoka I. H. tehnički u ovom slučaju nije moguće, a to stoga što na putu od 10 metara oštećenik ne bi mogao promijeniti prometnu traku niti pri brzini od 40, 55 niti 80 km/h. U tom slučaju oštećenik bi se trebao kretati brzinom od 18 km/h, u kojem slučaju ne bi došlo do sudarnog kontakta najvjerojatnije jer bi traktor prošao, a i oštećenja na vozilima bi bila manja.

12.2.7.U odnosu na prigovor iz sedmog odlomka podneska navodi, ona se djelomično slaže s vještakom B. da ne postoje materijalni tragovi prema kojima bi bilo moguće utvrditi točnu udaljenost na kojoj je ošećenik prešao na lijevu stranu kolnika, ali je izračunala prema sudarnoj brzini minimalnu udaljenost na kojoj je oštećenik morao započeti pretjecanje kako bi mogao prijeći iz desne u lijevu prometnu traku. Zbog čega to vještak B. nije izračunao, to bi on trebao objasniti.

12.2.8.U odnosu na prigovor iz osmog odlomka navodi, ona se o tome očitovala na 7 i 8 strani nalaza.

12.2.9.U odnosu na stranu 5 nalaza, pretpostavlja da je oštećenik prešao iz desne u lijevu prometnu traku bez zanošenja vozila jer je uspio tu radnju napraviti, nije izletio s ceste. Međutim, može biti zanošenja vozila bez izlijetanja s ceste.

12.2.10.U odnosu na stranu 7 nalaza prvi odlomak, objasnila je, moguće je da je vozač osobnog vozila, u slučaju rizične vožnje mogao započeti pretjecanje i na manjoj udaljenosti, ali ne na puno manjoj udaljenosti, a nikako ne na udaljenosti gdje se nalazio u trenutku kada je optuženik počeo skretati lijevo.

12.2.11.Da je oštećenik od mjesta gdje je bila postavljena privremena prometna signalizacija upravljao brzinom od 40 km/h, oštećenik i optuženik se uopće ne bi sreli.

12.3.1. Kako, dakle, umirovljeni vještak B. nije izračunao jedan parametar, za razliku od vještakinje K., tako ga je sud ispitao na tu okolnost kao svjedoka (list 469- 470) te je on iskazao da je proučio nalaz i mišljenje vještakinje A. K., s kojim se slaže u cijelosti.

12.3.2. Raspravnim rješenjem zatraženo je da se ispita zbog čega nije izračunao minimalnu udaljenost na kojoj je oštećenik morao započeti pretjecanje na način kako je to učinila vještakinja. Na listu 5 nalaza i mišljenja vještakinje je vidljivo da je vještakinja izračunala da je oštećenik mogao priječi iz desne u lijevu prometnu traku bez zanošenja vozila na putu od oko 42,2 metra. Na listu 6 njezinog nalaza i mišljenja nalazi se skica iz koje je vidljivo sa kojeg položaja tj. na kojoj udaljenosti je oštećeni započeo pretjecanje uz uvjet da se je u tom trenutku kretao brzinom od 55km/h uz uvjet da se u trenutku započetog pretjecanja nalazio na polovici svoje desne prometne trake. S obzirom da se na osnovi podataka iz spisa nije mogao utvrditi način kretanja i brzina kretanja oštećenika neposredno prije samog sudara, je vještakinja računala da se je oštećenik cijelo vrijeme od početka svog preticanja kretao izračunatom brzinom. On u svom nalazu i mišljenju to nije računao iz razloga što se na istom tom putu oštećenik mogao kretati na način da je s vozilom ili ubrzavao ili usporavao, a isto tako mogao se i neposredno prije započetog pretjecanja kretati ili bliže desnom rubu kolnika ili bliže središnjoj liniji kolnika. Prema tome, vještakinja je točno izračunala, s tim da je on tada mislio da nije potrebno detaljno i točno utvrditi mjesto započetog pretjecanja upravo iz razloga što se točna brzina u trenutku započetog pretjecanja nije mogla izračunati, a isto tako niti točan položaj njegovog vozila u odnosu na širinu kolnika.

12.3.3. Podatak da bi se oštećenik nalazio najmanje 42 metra od mjesta sudara kada je započeo radnju pretjecanja, je jedna od opcija, a ne znači da je i tako bilo.

12.3.4. Sud prihvaća iskaz svjedoka I. B. kao objektivan i nepristran, uzimajući u obzir da je riječ o osobi koja je do umirovljenja niz godina bila prometni vještak te raspolaže dostatnim stručnim znanjem i velikim iskustvom što se tiče analize dinamike prometnih nesreća i uzroka njihovog nastanka. Zbog toga sud prihvaća objašnjenje svjedoka B. zbog čega nije izračunao minimalnu udaljenost na kojoj je oštećenik morao započeti pretjecanje, kao i njegovo mišljenje da se s nalazom i mišljenjem vještakinje slaže u cijelosti.

12.4. Nakon pisanog nalaza i mišljenja vještakinje K., sud je zatražio i dopunu nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine na okolnost brzine potrebne za nastanak ozljeda kakve su zadobili sudionici prometne nesreće. Vještak sudske medicine dr.sc. J. Š., koji se očitovao o kvalifikaciji zadobivenih ozljeda također je umirovljen pa je sud predmet dao u rješavanje Zavodu , čija vještakinja dr. A. G. M. je u nalazu i mišljenju od 21. lipnja 2022. (list 458-460) navela da, s obzirom na velike razlike u smjerovima i intenzitetima djelovanja sila na tijelo ovisno o dinamici prometne nesreće i vrsti automobila, a pritom uzimajući u obzir i individualne razlike pojedinaca, sudionika prometne nesreće, ne može se zaključivati koja brzina je dostatna za nastanak ozljeda kakve su zadobili optuženik i oštećenici u predmetnoj prometnoj nesreći u slučaju da su koristili ili nisu sigurnosni pojas. Nalaz i mišljenje, kojem niti stranke nisu prigovarale, sud ocjenjuje jasnim i potpunim te stručnim, objektivnim i nepristranim te ga kao takvog prihvaća.

12.5. Nalaz i mišljenje prometne vještakinje A. K. je vještakinja pojasnila na raspravi, a radi pojašnjenja je ispitan i umirovljeni vještak B. i pribavljen nalaz i mišljenje vještakinje sudske medicine. Nakon tako provedenih provjera zaključaka sudske vještakinje o dinamici nastanka prometne nesreće, sud nalazi da više nema mjesta nikakvim dodatnim provjerama i pojašnjenjima, nego da je nalaz jasan, potpun, stručan, objektivan i nepristran te ga u cijelosti prihvaća. Vještakinja je, kada je izračunala minimalnu udaljenost na kojoj je oštećenik morao započeti pretjecanje, pod pretpostavkom da je prije toga upravljao brzinom od 55 km/h, dala tek jednu od opcija kao primjer. Međutim, jasno se očitovala i o tome da opis nesreće kojeg daje optuženik o tome kada je i kako započeo radnju skretanja ulijevo tehnički nije moguć, a da je, naprotiv, u trenutku kada je oštećenik započeo tu radnju, oštećenik već morao biti u radnji pretjecanja i u slučaju da je upravljao brzinom od 40 km/h prije nego je započeo tu radnju.

12.6. Okolnost na koju ukazuje obrana, da se optuženik i oštećenik ne bi sreli, da je oštećenik već od mjesta gdje su postavljeni znakovi za privremeno ograničenje brzine, upravljao tom brzinom, u ovoj situaciji, po ocjeni suda, nije bitna. Naime, ovdje je nastanku prometne nesreće, kako to bez dvojbe proizlazi iz nalaza i mišljenja prometne vještakinje K., bitan doprinos dao optuženik, kada je bez potrebnih provjera, a pod utjecajem alkohola koji je izravno utjecao na to da takve provjere ne izvrši. U danoj situaciji on je morao vidjeti oštećenika da ga pretječe i odustati od radnje skretanja ulijevo, a to nije učinio.

13.1. Kako to da je optuženik naglo i bez potrebnih provjera poduzeo radnju skretanja ulijevo, razjašnjavaju nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka S. T., koje se temelji na nalazu toksikološkog vještačenja i dokumentaciji o ispitivanju alkoholiziranosti optuženika.

13.2. Tako vještak T. navodi (list 433) da je, prema nalazu vještaka toksikologa koncentracija alkohola u krvi u trenutku prometne nesreće kod okrivljenika iznosila 1,09 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Obzirom da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio dobrog psihofizičkog stanja utjecaj alkohola na njegov organizam jednak je utjecaju istog na organizam svake druge prosječne osobe. Okrivljenik je u trenutku prometne nesreće bio u pripitom stanju. Osoba u pripitom stanju slabije uočava udaljenost između dva predmeta, neispravno procjenjuje brzinu drugog vozila, vidni kut se suzuje, a predmeti se ne vide oštro. Vozači s koncentracijom alkohola u krvi od oko 1g/kg najčešće uzrokuju prometne nesreće. Vozači s koncentracijom alkohola u krvi do 1,30 g/kg su razmjerno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom- vozačke su im sposobnosti smanjene ali ne bitno. Granice apsolutne nesposobnosti za sigurno upravljanje motornim vozilom je kod 1,30 g/kg.

13.3. Na taj se nalaz nadovezuje zaključak nakon kombiniranog prometno- psihijatrijskog vještačenja po vještakinji K. i vještaku T., a u kojem se navodi da je koncentracija alkohola u krvi okrivljenika u konkretnim okolnostima od 1,09 g/kg utjecala na moć zapažanja drugih sudionika u prometu zbog smanjene orijentacije u prostoru. Orijentacija u prostoru je smanjena zbog neispravne predodžbe o situaciji u prometu jer se ista oslanja na krivu koordinaciju pojedinih gibanja.

13.4. Sud u cijelosti prihvaća citirani psihijatrijski nalaz i kombinirani nalaz, kao potpune, jasne, stručne i objektivne.

13.5. Na temelju tako provedenog postupka ostaje za zaključiti da je optuženik bez potrebnih provjera započeo radnju skretanja ulijevo, a pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,09 g/kg utjecala na moć zapažanja drugih sudionika u prometu zbog smanjene orijentacije u prostoru, zbog čega su njegova nepropisna radnja i nastupjela posljedica u vidu prometne nesreće. Da su kod oštećenih V. i J. B. nastale teške tjelesne ozljede opisane u izreci proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine, kako Š., tako G. M., koje sud prihvaća, a niti im stranke nisu prigovarale.

13.6.Dakle, sud je utvrdio da je optuženik prekršio propise o sigurnosti prometa na cestama te zbog toga izazvao prometnu nesreću u kojoj su dvije osobe tjelesno ozlijeđene, čime je optuženik ostvario sva objektivna obilježja djela koje mu se stavlja na teret.

14.1.Što se tiče subjektivnih obilježja djela, valja reći da je optuženik, kao vozač s položenim vozačkim ispitom i više godina vozačkog iskustva, bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela i na to pristao, konzumirajući alkohol prije vožnje, zbog čega sud ocjenjuje da je optuženik postupao sa stupnjem krivnje koji se naziva neizravna namjera, kao što mu se to i stavlja na teret.

14.2.Optuženikova ubrojivost ničim nije dovedena u putanje.

14.3.Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani optuženika, valja reći da je notorna činjenica da se pravila o sigurnosti prometa moraju poštivati, a ista su sastavni dio osposobljavanja za vozače pa je svatko tko ima vozačku dozvolu s tim pravilima upoznat.

14.4.Stoga je sud proglasio optuženika krivim za inkriminirano mu djelo.

15.1. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud rukovodio se temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 56. stavak 1. i 2. KZ/97., imajući u vidu i svrhe kažnjavanja, kako opću svrhu iz članka 5. KZ/97., tako i posebne svrhe iz članka 50. KZ/97.

15.2.Kao olakotnu okolnost sud je optuženiku uzeo to što je kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, rođena 1952. Također, što je i on sam pretrpio teške tjelesne ozljede u istoj nesreći. Olakotnim je sud cijenio i protek vremena od punih trinaest godina tijekom trajanja postupka, čime se gubi veza između počinjenog djela i kažnjavanja.

15.3.Kao otegotno sud je optuženiku uzeo to što je on osoba koja je poznavala cestu, dugogodišnji vozač, čime je njegova krivnja veća.

15.4.Isto tako, da su u prometnoj nesreći dva oštećenika ozlijeđena, a u vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći bilo je i njihovo dvoje djece. Zbog toga je stupanj povrede zakonom zaštićenog dobra u konkretnoj situaciji veći. Uz to, optuženik ni u jednom trenutku nije izrazio žaljenje zbog tjelesnog ozljeđivanja drugih osoba, u čemu ga, po ocjeni suda, ne bi trebala sprečavati okolnost da se on ne smatra krivim za to, a čime je pokazao karakteristike svoje ličnosti.

15.5.Drugih otegotnih ni olakotnih okolnosti nije bilo.

15.6.Stoga je optuženiku za počinjeno djelo sud izrekao kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

15.7.U ovoj situaciji sud smatra kako je na optuženika potrebno djelovati samo prijetnjom izvršenja kazne zatvora te će zasad istoga biti dovoljno nadzirati kroz rok kušnje od dvije godine, koje vrijeme se ukazuje dovoljnim da se prati ponašanje optuženika i utječe na njegovu svijest da ne ponovi istovrsno djelo, kao i dovoljnim s obzirom na količinu prijekora koju je istome potrebno uputiti u odnosu na stupanj njegove krivnje. Također će ovakva kazna odvraćajući djelovati i na potencijalne počinitelje takvih kaznenih djela, osobito kada se uzme u obzir način počinjenja konkretnog djela.

15.8.Stroža kazna, po ocjeni ovog suda, nije potrebna da se postignu sve svrhe kažnjavanja, uvažavajući sve karakteristike konkretnog slučaja. Blaža kazna, pak, ne bi bila primjerena, s obzirom na sve utvrđene otegotne okolnosti slučaja.

16.1.Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., s obzirom da je proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo, optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 700,00 kn, odmjereno u skladu sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju optuženika.

16.2. Daljnji iznos od 19.352,80,00 kn odnosi se na troškove provedenih vještačenja, i to u pojedinačnim iznosima od 1.680,18 kn za troškove prometnog vještačenja, 1.495,68 toksikološkog, 1.495,68 kn sudske medicine (list 41-44 spisa), 1.667,76 kn i 505,00 kn te 725,00 kn prometnog (list 77, 170 i 256), psihijatrijskog 1.600,00 (list 271), prometnog 1.000,00 kn i 550,00 kn (list 359 i 387), psihijatrijskog 2.000,00 kn (list 436), prometnog 2.166,00 kn i 600,00 (list 437 i 456) i sudsko medicinskog 2.400,00 kn (list 464). Svi su ti troškovi odmjereni rješenjima tijelima vođenja postupka i predujmljeni iz sredstava suda, to na temelju članka 15. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 111/12) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. i člankom 22. stavkom 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (38/2014, 123/2015).

16.3.Sud ocjenjuje da je sve odmjerene troškove optuženik u mogućnosti platiti budući da je dobrog imovnog stanja i prima mirovinu, bez dužnosti uzdržavanja, a dodijeljen mu je rok od godinu dana.

U Zlataru 2. rujna 2022.

SUTKINJA

mr. sc. Aleksandra Leljak, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Jadranka Pavlina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DOSTAVITI:

1. ODO u Zlataru, na broj. K-DO-198/09

2. J. F., Z. B.

3. Odvjetnik N. P., Z.

4. V. B., S. S., -po pravomoćnosti

5. J. B., S. S., -po pravomoćnosti