Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1483/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo J., V. & H., odvjetnici iz Z., protiv tuženika mldb. P. Š. iz Z., iz B. na C., OIB: ..., zastupan po majci i zakonskoj zastupnici T. Š., iz B. na C., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica H. S., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 2230/2019-15 od 15. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2230/2019-15 od 15. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. poslovni broj Ovrv-2442/2019 od 1. ožujka 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 20.625,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.501,31 kn."

2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući je u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže žalbenom sudu preinaku presude u pobijanom dijelu na način da tužbeni zahtjev odbije uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na novo suđenje i dati ga u rad drugom sucu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 20.625,00 kuna, koji iznos predstavlja naknadu za odvjetničke usluge koje je tužitelj pružio tuženiku zastupajući ga kao punomoćnik u predmetu prvostupanjskog suda Pn-2456/2018.

6. Postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je javna bilježnica I. L. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 2442/2019 od 1. ožujka 2019, a po pravodobnom ovršenikovu prigovoru, rješenje o ovrsi stavljeno je van snage te je postupak nastavljen kao parnični.

7. Budući da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda (str. 59. spisa), na što su ovlaštene na temelju odredbi čl. 70. ZPP-a, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je mjesno nadležan za suđenje u ovom sporu, pa je neosnovan i tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

8. Protivno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjsku je presudu moguće ispitati, odnosno nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Pobijana je presuda jasna i razumljiva, njena zakonitost se može ispitati, a sadrži i valjane razloge o odlučnim činjenicama te izreka presude ne proturječi samoj sebi ni razlozima presude.

9. Nesporno je kako je pred prvostupanjskim sudom u tijeku postupak Pn- 2456/2018, kojeg su pokrenuli tužitelji M. Š. (otac ovdje tuženika) i mldb. P. Š. (ovdje tuženik) protiv T. O. d.d. kao tuženika. Predmet tog spora je naknada štete koju imenovani trpe zbog smrti M. Š. (majke M. Š., odnosno bake ovdje mldb. tuženika). Nije sporno niti da je tuženikov otac, M. Š. potpisao punomoć odvjetniku D. V. na zastupanje svog sina u tom postupku, kao i da su roditelji mldb. tuženika u vrijeme potpisivanja punomoći zajednički ostvarivali roditeljsku skrb. Konačno, nije sporno niti da je tužitelj kao punomoćnik u tom postupku uistinu poduzeo određene radnje.

10. Sporno je, međutim, je li valjana punomoć na zastupanje mldb. tuženika u predmetu Pn-2456/2018 budući da je istu potpisao samo otac djeteta, ili je za valjanost iste bio potreban i majčin potpis, o kojem pitanju ovisi i zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na mldb. tuženika.

11. Iz punomoći koja je u presliku uvezana na listu 59 spisa razvidno je kako je njome ovlašten odvjetnik D. V. na zastupanje "radi naknade štete i isplate", da je ista potpisana 17. rujna 2018. i da je iznad potpisa navedeno: "mldb. P. Š. zast. po ocu i z.z. M. Š.".

12. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da u konkretnom slučaju za valjanost punomoći koju je u ime svog djeteta potpisao M. Š., otac mldb. tuženika, i njome ovlastio punomoćnika odvjetnika na zastupanje svog djeteta u postupku radi naknade štete, nije potrebna izričita suglasnost drugog roditelja.

13. Punomoć odvjetniku je vrsta ugovora o nalogu u smislu odredbe čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), kojim se ugovorom obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

14. Tko je ovlašten potpisati punomoć odvjetniku u ime djeteta, potrebno je cijeniti kroz odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19,47/20; dalje: ObZ). Odredbama čl. 99. st. 1. i 2. ObZ-a propisano je da roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb imaju dužnost i pravo u osobnim i imovinskim pravima sporazumno zastupati svoje dijete u odnosu prema trećima. Smatra se da je jedan roditelj dao svoj pristanak drugom roditelju da može zastupati dijete bez njegove izričite suglasnosti, osim kad se traži izričita pisana suglasnost drugog roditelja sukladno odredbama čl. 100. i 101. ObZ-a.

15. Iz sadržaja citiranih odredbi proizlazi da su roditelji u osobnim i imovinskim pravima svog djeteta ovlašteni i dužni zastupati ga sporazumno, dakle suglasno, s tim da se takva suglasnost pretpostavlja, osim iznimno, u slučajevima kad zakon propisuje da je nužno da takva suglasnost bude izričita i pisana.

16. Prvostupanjski je sud zauzeo stav da se ugovor o nalogu (punomoć) ne odnosi na bitna osobna prava djeteta niti pak na imovinska prava, stoga za valjanost naloga koji je otac dao punomoćniku odvjetniku, ovdje tužitelju, u ime svog djeteta nad kojim ostvaruje roditeljsku skrb, nije potrebna izričita suglasnost drugog roditelja. Stoga je sud, nakon što je uvidom u spis predmeta Pn-2456/2018, utvrdio da je tužitelj- odvjetnik uistinu poduzimao radnje u ime tuženika za koje je naknadu obračunao u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

17. Tuženik u žalbi ustraje u navodima koje je isticao i tijekom postupka: drži da se radi o slučaju u kojem je za valjanost punomoći bila nužna pisana suglasnost majke jer se, po njegovom mišljenju, radi o vrjednijem imovinskom pravu djeteta, budući da je tužbeni zahtjev u parnici radi naknade štete 83.000,00 kuna. Navodi da je pravilnom primjenom materijalnog prava u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu čl. 101. st. 2. ObZ-a, a kako nije primijenjena, da je ugovor o nalogu ništetan.

18. Odredbe čl. 101. st. 1 i 2. ObZ-a, na čiju primjenu upire tuženik, glase: (1) Zastupanje djeteta u vezi s njegovom vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima valjano je ako roditelj koji zastupa dijete dobije: 1. pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i 2. odobrenje suda u izvanparničnom postupku.

(2) Zastupanjem iz stavka 1. ovoga članka smatraju se zastupanja prigodom otuđenja i opterećenja nekretnina, pokretnina koje se upisuju u javne upisnike ili pokretnina veće vrijednosti, raspolaganja dionicama i poslovnim udjelima, raspolaganja nasljedstvom, prihvaćanja darova s teretom ili odbijanja ponuđenih darova te raspolaganja drugim vrjednijim imovinskim pravima, ovisno o okolnostima pojedinoga slučaja.

19. Niti po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju ne može doći do primjene citiranih odredbi, jer se radi o sklapanju ugovora o nalogu, a ne o kakvom raspolaganju vrjednijom djetetovom imovinom. Zbog toga valjanost predmetne punomoći nije potrebno cijeniti primjenom odredbi čl. 101. ObZ-a, nego primjenom odredbi čl. 99. ObZ-a, time da u okolnostima konkretnog slučaja pretpostavka majčine suglasnosti iz čl. 99. st. 2. ObZ-a nije oborena. Ovo osobito stoga što se ne može zaključiti (niti je tuženik takvo što tvrdio) da bi mldb. tuženik ili njegova majka pobijali valjanost iste punomoći u predmetu vođenom radi naknade štete pod poslovnim brojem Pn-2456/2018.

20. Solidarnost obveze mldb. tuženika i njegova oca proizlazi iz odredbe čl. 778. ZOO-a, kojom je propisano ako je više nalogodavaca povjerilo nalogoprimcu izvršenje naloga, oni mu odgovaraju solidarno. Zbog toga su promašeni tuženikovi žalbeni navodi da su u postupku Pn-2456/2018 radi naknade štete na tužiteljskoj strani bile dvije osobe, pa su radnje poduzimane u ime tuženika i njegova oca, zbog čega da odvjetnik ne može zahtijevati isplatu cjelokupnih troškova zastupanja od jedne osobe- tuženika, već: ili polovicu od tuženika ili solidarnu isplatu od obojice. Upravo suprotno ovim navodima, vjerovnik solidarne obveze ovlašten je zahtijevati ispunjenje tražbine od bilo kojeg dužnika i oni mu za tražbinu odgovaraju "in solidum", u cijelosti. Zbog toga je bez utjecaja na ishod ovog postupka okolnost da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice I. L. O.-2442/2019 od 1. ožujka 2019. postalo pravomoćno u odnosu na tuženikova oca, M. Š.

21. Na koncu, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio uspjeh tužitelja u parnici pa je pravilno pod točkom III. izreke odlučio o troškovima postupka, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koju odluku tuženik ne pobija posebnim žalbenim navodima.

22. Kako nisu ostvareni tuženikovi žalbeni navodi, niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Split, 1. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić, v. r.