REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-4350/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o. S., P. M. 49, OIB … . , protiv
tuženice M. S., S., M. Š. 11, OIB ….,
zastupana po punomoćniku N. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 4.srpnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 2.rujna 2022. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I – Održava se na snazi platni nalog ovog suda br. P-2335/2021-2 od 2.srpnja 2021. kojim se nalaže tuženici da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 446,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 15.lipnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
II – Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 100,00 kuna.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 15.6.2021. predao tužbu protiv tuženice radi isplate iznosa od 446,60 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tuženica kao radnica tužitelja oštetila istog za utuženi iznos zbog toga što je svoj stan nakon uvođenja u evidenciju korisnika stavila u status „neaktivan“.
1.1.Sud je povodom tužbe temeljem čl.447.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP), s obzirom na vrijednost predmeta spora, izdao platni nalog. 2.Tuženica je u prigovoru protiv platnoga naloga (što je sadržajno istovjetno odgovoru na tužbu) protivila se tužbi i u bitnom navela: da potraživanje nije postojalo; da prigovora zastari jer je zastarni rok godinu dana; da je tužitelj protivno zakonu utvrdio razdoblje i iznos navodnog dugovanja; da je svrha ove parnice vezana za vođenje drugog postupka.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale zbog toga što tuženici zbog njezine radnje nisu bili izdani računi za odvoz otpada u razdoblju od siječnja 2018. do travnja 2019.
U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO)
4.1.Među strankama je sporna i osnova i visina potraživanja.
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Tuženica je u iskazu u predmetu br. Pr-745/2020 navela da je stan kupila u prosincu 2017., da je stan prijavljen tužitelju u siječnju 2018. i stavljen u stanje neaktivnog jer se trebao renovirati i da zbog toga u njemu nije stanovala. Nadalje, priznala je da je od travnja do studenog 2018. iznajmljivala sobu u tom stanu koja soba je od strane ranijih vlasnika pretvorena u apartman te da nije plaćala tužitelju troškove odvoza otpada za taj kratak period za koji bi iznosili 200-ak kuna. U spornom razdoblju tuženica je bila kod tužitelja zaposlena na radnom mjestu rukovoditelja komercijalnog sektora, a u svibnju 2020. joj je uručena opomena pred otkaz.
Sve navedeno je vidljivo iz obrazloženja presude br. Pr-745/2020 priložene uz tužbi te se napominje da tijekom ove parnice tuženica nije osporavala da je njezin iskaz vjerodostojno citiran u toj presudi. Stoga, ovaj sud drži da su navedene činjenice dokazane vjerodostojnim dokazom.
5.1.Tuženica je i nakon studenog 2018. tj. sve do travnja 2019. turistički iznajmljivala apartman (dio predmetnog stana) što je vidljivo iz osvrta gostiju objavljenih na internetskoj stranici „A.“ izliste s koje stranice je dostavio tužitelj. Tuženica nije ničim opovrgnula vjerodostojnost ovih isprava pa ih sud uzima kao vjerodostojne dokaze.
5.2.Iz knjigovodstvene evidencije tužitelja (list 14-15) proizlazi da tuženica u razdoblju od siječnja 2018. do travnja 2019. nije bila zadužena za iznose mjesečnih dugovanja za odvoz otpada niti je išta platila. Prethodno tome razdoblju, kao iznos zaduženja za 2 mjeseca je naveden iznos od 46,84 kuna (što proizlazi iz računa za studeni i prosinac 2017. – list 52), a počevši od svibnja 2019. (otkako tuženica uredno plaća) zaduženje mjesečno iznosi 35,40 kuna.
Novi tužiteljev cjenik (list 51) po kojemu se cijena sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela je stupio na snagu 1.11.2018., a dotad je cijena bila 0,194 kune po litri otpada (list 54).
5.3.Odlukom o plaćanju od 22.4.2021., koju je istog dana primila tuženica i na njoj potpisom priznala primitak, tuženica je pozvana da naknadi tužitelju u roku od 30 dana štetu u iznosu od 429,00 kuna.
6.S obzirom na to da je tuženica nedvojbeno iznajmljivala dio stana, a osim toga je i bila prijavljena na toj adresi od 6.6.2018. (što je vidljivo iz MUP-ove evidencije i rezultata terenske provjere adrese) što navodi na zaključak da je i stanovala u istome, ona nije imala osnove zahtijevati da stan u evidenciji korisnika tužiteljeve usluge bude u statusu „neaktivan“.
U spisu nema konkretnih dokaza da je tuženica baš osobno u računalnom sustavu svoj stan stavila u status „neaktivan“ ili da je kao rukovoditelj odjela nekom od podređenih radnika dala naredbu da takvo nešto učini.
Međutim, tuženica je podnošenjem zahtjeva tužitelju da se njezin stan stavi u status „neaktivan“ postupila protivno čl.8.ZOO i počinila štetnu radnju. Ta štetna radnja je imala za posljedicu nastanak štete tužitelju u vidu izmakle koristi koja je jednaka iznosima računa koji bi bili izdani tuženici i naplaćeni od nje da nije bilo te štetne radnje.
Utoliko, može se reći da postoji odštetna odgovornost tuženice u skladu s odredbama čl.1045.st.1., čl.1046. i čl.8.ZOO.
Prigovor zastare nije osnovan jer se ovdje radi o naknadi štete pa se primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl.230.st.1.ZOO, a za štetu se doznalo u svibnju 2020. kad je tužitelj krenuo s kontrolom rada tuženice i kad je njoj dana opomena pred otkaz što je vidljivo iz obrazloženja presude br. Pr-745/2020.
6.1.Što se tiče visine štete, treba reći sljedeće.
Tuženičinom pravnom predniku u pogledu predmetnog stana je za studeni i prosinac 2017. izdan račun na iznos od 46,84 kune. Tuženica sama tvrdi da je stan kupila u prosincu 2017. Uobičajeno je da kupci stana provjere je li prodavatelj podmirio sve dospjele obveze do dana prodaje.
Dakle, tuženici nije u vrijeme kupnje predmetnog stana bilo ništa sporno u svezi iznosa računa za odvoz otpada koji je primio njezin prednik, a koji iznos je bio obračunat prema tada važećem cjeniku (list 54). Što se tiče prigovora u svezi količine otpada, može se reći da prosječno kućanstvo svaki dan napuni kantu za kućanski otpad koja ima prosječne dimenzije 0,2 m x 0,2 m x 0,4 m (0,016 m3 = 16 litara) pa stoga naplata 106,83 litre prikupljenog otpada za 2 mjeseca (račun od 3.11.2017. - list 52) nije nerealna količina.
Nadalje, tuženica počevši od svibnja 2019. uredno plaća 35,40 kuna mjesečno što znači da je očito suglasna s novim obračunom koji se provodi od 1.11.2018. kad je stupio na snagu novi cjenik.
Dakle, može se reći da je tužitelju za prvih 10 mjeseci 2018. nastala šteta u iznosu od 234,20 kuna (5 računa po 46,84 kune), a za narednih 6 mjeseci do kraja travnja 2019. je nastala šteta u iznosu od 212,40 kuna (6 računa po 35,40 kuna) tj. sveukupno 446,60 kuna.
Stoga je temeljem čl.1089.st.1.ZOO tuženica obvezana platiti tužitelju iznos od 446,60 kuna.
Zatezne kamate na taj iznos su dosuđene temeljem čl.29.ZOO od dana podnošenja tužbe 15.6.2021. do isplate jer je danom podnošenja tužbe tuženica svakako pala u zakašnjenje.
6.2.Platni nalog je održan na snazi sukladno čl.451.st.3.ZPP.
Za napomenuti je da je ovaj sud prigovor tuženika iz čl.452.st.1.ZPP ocijenio neosnovanim te je postupio po čl.452.st.2.ZPP, a prigovor je neosnovan zbog toga što je vrijednost predmeta spora manja od 5.000,00 kuna, u tužbi je iznesena osnova i visina dugovanja te su naznačeni dokazi pa su bili ispunjeni uvjeti iz čl.447.st.1.ZPP za tzv. nedokumentirani platni nalog.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP. Tužitelju je priznata samo pristojba presude u iznosu od 100,00 kuna sukladno njegovom traženju.
U Splitu, 2.rujna 2022.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-tužitelju
-pun.tuženika
